Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 19 Gž-446/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Sanje Prosenice, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Mirjane Macure, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice R. H., M. f., zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u S., Građansko-upravni odjel, OIB: ..., protiv tuženika: 1) Ž. K., OIB: ..., iz O., 2) V. K., OIB: ..., iz Z., 3) D. K., OIB: ..., iz O., tuženici pod 1) i 3) zastupani po punomoćniku I. D., odvjetniku iz I., i 4) A. K., OIB: ..., iz O., radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o žalbi tuženika pod 1) i 3) protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7009/2015 od 15. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 1. prosinca 2022.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-7009/2015 od 15. srpnja 2021. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I.Bez učinka je prema tužiteljici Ugovor o darovanju od 02. travnja 2012. kojim je tuženik pod 1. darovao svojoj djeci, tuženicima pod 2., 3. i 4. dvosoban stan broj 1 na I (prvom) katu, koje se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om i drvarnice, ukupne površine 60 m2, a nalazi se u stambenoj zgradi u O., (ulica), sagrađenoj na kat. čest. ..., šifra zgrade ..., upisan u knjizi položenih ugovora u poduložak broj ..., k.o. O., i to bez učinka u dijelu koliko je potrebno na namirenje tužiteljičina potraživanja prema tuženiku pod 1. u iznosu od 706.697,48 kn, sa zateznim kamatama koje na iznos od 534.583,49 kn teku od 13. travnja 2012. po stopi od 12 % godišnje, a u slučaju promjene stope zatezne kamate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena (E+5%), sve do namirenja tužiteljice, slijedom čega su tuženici dužni dopustiti da tužiteljica svoje potraživanje prema tuženiku pod 1. u naprijed navedenom iznosu namiri prodajom dvosobnog stana broj 1 na (prvom) katu, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, hodnika, kupaonice s WC-om i drvarnice, ukupne površine 60 m2, a nalazi se u stambenoj zgradi u O., (ulica...) sagrađenoj na kat. čest. .... šifra zgrade 104, upisan u knjizi položenih ugovora u poduložak broj ..., k.o. O.

II. Dužni su tuženici ad 1, 2, 3 i 4 solidarno i u roku od 15 dana isplatiti tužitelju parnični trošak u iznosu od 29.570,00 kn.''

2. Protiv citirane presude žalbu su izjavili tuženici pod 1) i 3) (dalje: tuženici) iz svih žalbenih razloga. Tvrde da je prilikom donošenja pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku, jer u presudi nisu na valjani način izneseni razlozi o odlučnim činjenicama, dok su oni koji su navedeni nejasni i proturječni. Netočan je i pogrešan navod suda prvog stupnja kako je među strankama nesporno kako je tužitelj (ispravno tuženik pod 1) bio vlasnik predmetnog stana, jer nikada nije bio vlasnikom stana niti o tome postoje dokazi. Pogrešan je isto tako zaključak suda prvog stupnja da tuženik pod 1) tužiteljici na dan 12. travnja 2012. duguje ukupan iznos od 706.697,48 kn, jer je taj dug nastao znatno ranije. Zastara naplate poreznog duga nastupa protekom 6 godina, računajući od isteka godine u kojoj je nastao porezni dug, pa nema dvojbe da je nastupila zastara naplate poreznog duga. Nastupom zastare potraživanje prestaje i gasi se, pa dug prema tužiteljici ne postoji. Pogrešan je stav suda prvog stupnja da im se tužiteljica, sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. i 8. Zakona o parničnom postupku obratila zahtjevom za mirno rješenje spora, pa je tužbu trebalo odbaciti. Isto je tako pogrešan zaključak suda prvog stupnja kako tuženici nisu dokazali da imaju kakvu drugu imovinu kojom bi podmirili porezni dug. Duga nema, a osim toga, predmetni je stan kupljen novcem kojeg je u brak unijela supruga tuženika pod 1) D. K., a novce je dobila od svojih roditelja prije udaje, pa stan predstavlja njezinu posebnu imovinu. Dogovor supružnika bio je da se stan jednog dana prenese na djecu, na svakog od njih, po 1/3 dijela, pa je predmetnim raspolaganjem samo ispoštivana volja supružnika. Predlažu žalbu uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i tužbu odbaciti, odnosno pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 70/19) i čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP ("Narodne novine", broj 80/22), a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista presuda može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 13. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Predmet tužbe i tužbenog zahtjeva tužiteljice je pobijanje pravnih radnji dužnika u smislu odredbe čl. 66. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 – dalje: ZOO).

8. Prema navedenoj odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu, i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Pritom se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. Tužba za pobijanje može se podnijeti u roku jedne godine, odnosno tri godine od dana kad je poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno od dana kad je trebalo poduzeti propuštenu radnju.

9. Iz spisa predmeta proizlazi slijedeće:

- da je rješenjem M. f. - Porezne uprave Područnog ureda S. I. O. od 12. travnja 2012. utvrđen porezni dug tuženika pod 1) kao poreznog obveznika u iznosu od 706.697,48 kn (l.s. 13) i

- da je Ugovorom o darovanju od 2. travnja 2012. tuženik pod 1) kao darovatelj tuženicima pod 2) do 4), svojoj djeci, darovao na jednake dijelove dvosoban stan u prizemlju zgrade izgrađene na čest. zem. ... k.o. V. te dvosobni stan na prvom katu od 60 m2 u stambenoj zgradi u O. sagrađenoj na čest. zem. ...k.o. O. "upisan u knjigu položenih ugovora u poduložak broj ... k.o. O. u cijelosti na ime darovatelja" (l.s. 3).

10. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom usvojio postavljeni tužbeni zahtjev i utvrdio da je prema tužiteljici bez učinka Ugovor o darovanju od 2. travnja 2012. kojim je tuženik pod 1) Ž. K. darovao svojoj djeci, tuženicima pod 2) do 4) dvosoban stan na prvom katu od 60 m2, u stambenoj zgradi u O. i to u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljičina potraživanja prema tuženiku pod 1) u iznosu od 706.697,48 kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje na iznos glavnice od 534.583,49 kn teku od 13. travnja 2012., pa do isplate.

11. Sud prvog stupnja smatra da među strankama nije sporno da se tužiteljica, sukladno odredbi čl. 186.a st. 1. i 8. ZPP obratila tuženicima zahtjevom za mirno rješenje spora te da nije sporno da je tuženik pod 1) bio vlasnikom predmetnog stana; stan je darovao svojoj djeci Ugovorom o darovanju od 2. travnja 2012. te da tuženik pod 1) kao dužnik tužiteljici na dan 12. travnja 2012. duguje ukupan iznos poreznog duga od 706.697,48 kn, na ime glavnice i kamata.

12. Tuženici u žalbi pak ističu da je tužbu tužiteljice trebalo odbaciti, jer prije njezina podnošenja nije proveden zakonom predviđen postupak mirnog ostvarivanja prava, čime ukazuje na počinjenje bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP, a na postojanje koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

13. Bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP uvijek postoji ako prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđen postupak mirnog ili drugačijeg ostvarivanja prava, a zbog toga je tužbu trebalo odbaciti.

14. Odredbom čl. 186.a st. 1. ZPP propisano je da je osoba koja namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske dužna prije podnošenja tužbe obratiti se sa zahtjevom za mirno rješenje spora državnom odvjetništvu koje je stvarno i mjesno nadležnom za postupanje na sudu pred kojim namjerava podnijeti tužbu protiv Republike Hrvatske, osim u slučajevima u kojima je posebnim propisima određen rok za podnošenje tužbe. Zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati i tužba.

15. Prema odredbi čl. 186.a st. 6. ZPP sud će odbaciti tužbu protiv Republike Hrvatske podnesenu prije donošenja odluke o zahtjevu za mirno rješenje spora, odnosno prije isteka roka iz st. 5. istog članka.

16. Odredbe prethodnih stavaka navedenog članka ZPP, na odgovarajući način se primjenjuju i u slučajevima u kojima Republika Hrvatska namjerava tužiti neku osobu s prebivalištem ili sjedištem u Republici Hrvatskoj (čl. 186.a st. 8. ZPP), što je u konkretnome slučaj.

17. Međutim, predmetna se parnica vodi radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji i prema odredbi čl. 66. st. 1. ZOO svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svojeg dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Ovlaštenje za podnošenje takve tužbe u rokovima predviđenim odredbom čl. 71. ZOO proizlazi upravo iz te odredbe Zakona i u konkretnome nije bilo potrebno da se tužiteljica Republika Hrvatska posebno obraća tuženicima radi mirnog rješenja spora, jer se podnošenjem takve tužbe izvan roka iz čl. 71. ZOO, odbija tužbeni zahtjev, prema pravnom shvaćanju iznesenom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-1235/2011-2 od 29. ožujka 2017.

18. Naime, odredbe o mirnom rješavanju spora iz čl. 186.a ZPP opći su propisi. Oni se ne primjenjuju u slučajevima kada je posebnim zakonom propisanom postupak podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora nadležnom državnom odvjetništvu.

19. Propuštanjem podnošenja tužbe u zakonom propisanom roku za tužitelja nastupa prekluzija prava pobijati poduzeto raspolaganje.

20. Pretpostavke koje moraju biti ispunjene da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svojeg dužnika su slijedeće:

a) da vjerovnik ima dospjelu tražbinu za isplatu,

b) da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, c) da postoji dužnikova pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika i d) da postoji oštećenje vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje.

21. Postojanje dospjele tražbine za isplatu vjerovnika prema dužniku jedan je od kumulativno propisanih uvjeta koji mora biti ispunjen da bi vjerovnik mogao pobijati pravnu radnju svog dužnika.

22. Prvostupanjski sud se glede svoje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva pozvao na pravomoćno i izvršno Rješenje Ministarstva financija - Porezne uprave Područnog ureda S. I. O. K.: UP/I-415-01/08-01/126, Ur.broj 513-07-17-05/12-04 od 12. travnja 2012. kojim je rješenjem utvrđeno da tuženik pod 1) kao porezni obveznik na ime poreznog duga na dan 12. travnja 2012. duguje tužiteljici 706.697,48 kn, glavnice i kamata (l.s. 13).

23. Glede sadržaja spomenutog Rješenja od 12. travnja 2012. proizlazi da je sukladno tom rješenju dugovanje tuženika utvrđeno na temelju slijedeće dokumentacije: evidenciji o poreznom dugu za dohodak od nesamostalnog rada za 2008. do 2011.; poreza na javne površine zaduženja za 2007. i 2008.; doprinosu MO II Rješenje PU za obveznika za 2004. do 2012.; doprinosu MO II poslodavca fizičke osobe za 2006. do 2012.; članarini turističkim zajednicama za 2005. do 2012.; spomeničkoj renti za 2007. do 2012.; doprinosu u paušalnom iznosu H. O. K. za 2005. do 2012.; doprinosu MO II za poslodavca fizičku osobu za 2005. do 2012.; doprinosa za zapošljavanje za 2004. do 2012.; novčanoj kazni za prekršaje PU za 2006., 2007. i 2008.; doprinose od dohotka dobiti ili plaće HOK za 2005. do 2012. (l.s. 13-15).

24. Prema odredbi čl. 24. st. 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 127/00 - dalje: OPZ/00), prava iz porezno dužničkog odnosa prestaju zastarom.

25. Prema odredbi čl. 90. st. 1. OPZ/00 pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za 3 godine računajući od dana kad je zastara počela teći.

26. Prema odredbi st. 2. istog čl. OPZ/00 zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate.

27. Sukladno odredbi čl. 91. st. 1. OPZ/00 tijek zastare prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje ili naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku.

28. Apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni, te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni nastupa za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, sukladno odredbi čl. 92. OPZ/00.

29. Isto je tako, odredbom čl. 94. st. 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 147/08 - dalje: OPZ/08), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 197. st. 1. i 2. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine", broj 115/16 - dalje: OPZ/16), s obzirom na pravomoćno porezno rješenje od 12. travnja 2012., propisano da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pokretanje prekršajnog postupka, naplatu poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata, troškova ovrhe i novčanih kazni zastarijeva za 3 godine, računajući od dana kad je zastara počela teći, a prema odredbi čl. 94. st. 4. OPZ/08 zastara počinje teći istekom godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate, troškove ovrhe i novčanu kaznu.

30. Isto je tako, odredbom čl. 108. st. 1. OPZ/16, koji je sada na snazi, propisano da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za 6 godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

31. Prvostupanjski je sud pobijanom presudom u toč. 14. obrazloženja utvrdio da je Rješenje Porezne uprave Područnog ureda S. Ispostava O. od 12. travnja 2012. postalo pravomoćno i konačno 17. svibnja 2012. i da je neosnovana tvrdnja tuženika o nepostojanju predmetnog duga. Međutim, iz sadržaja Rješenja Ministarstva financija Porezne uprave Područnog ureda S. I. O. od 12. travnja 2012. razvidno je da se dugovanje tuženika pod 1) odnosi na poreze, članarine i doprinose za 2004. pa zaključno do 2012. (l.s. 14), što dovodi u sumnju stav suda prvog stupnja o neosnovanosti prigovora zastare tuženika pod 1), s obzirom na protek roka od šest godina od kada je porezno tijelo utvrdilo dug za doprinose, poreze i članarinu tuženika pod 1).

32. Ovdje je za kazati i to da je Građanski odjel ovog županijskog suda pod brojem: 1 Su-86/2013-3 od 4. studenoga 2013. zauzeo pravno shvaćanje da glede istaknutog prigovora apsolutne zastare naplate poreznog duga u parnicama, kada sud nije prekinuo postupak po čl. 213. st. 1. ZPP, jer nije podnesen zahtjev Poreznoj upravi za otpis duga zbog zastare, u smislu odredbe čl. 96. i čl. 137. OPZ/08, pa to pitanje sud može samostalno riješiti kao prethodno pitanje, u smislu odredbe čl. 12. ZPP.

31.1. Iz odgovora na tužbu tuženika pod 1), 3) i 4) također proizlazi da je tuženik pod 1) podnio zahtjev za brisanje poreznog duga povodom kojeg je u tijeku postupak pred nadležnim poreznim tijelom.

33. Tuženik pod 1) je svojim žalbenim navodima glede istaknutog prigovora zastare doveo u pitanje stav suda prvog stupnja da je samim postojanjem pravomoćnog i izvršnog rješenja Porezne uprave razriješeno kao prethodno pitanje postojanja dospjele tražbine tužiteljice prema tuženiku pod 1), pa je za sada ostalo neutvrđeno postojanje osnovne kumulativno propisane pretpostavke za pobijanje dužnikovih pravnih radnji, a to je dospjela tražbina vjerovnika.

34. Slijedom toga, osnovan je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

35. Na osnovi iznesenog, trebalo je pobijanu prvostupanjsku presudu ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, po čl. 370. ZPP.

36. Sukladno odredbi čl. 69. st. 2. ZOO u tužbi za pobijanje dužnikovih pravnih radnji (actio pauliana) dužnik (tuženik pod 1)) i treće osobe (tuženici pod 2) do 4)) jedinstveni su suparničari u smislu odredbe čl. 201. ZPP pa se parnična radnja koju su žalitelji (tuženici pod 1) Ž. K. i 3) D. K.) podnijeli proteže i na one tuženike koji tu radnju nisu poduzeli.

37. Prvostupanjski će sud u ponovljenom postupku ispitati ima li tužiteljica kao vjerovnik dospjelu tražbinu prema tuženiku pod 1) Ž. K. kao dužniku u pravno relevantnom trenutku, a to je u konkretnom slučaju Ugovor o darovanju od 2. travnja 2012., kada je tuženik pod 1) kao darovatelj i tuženici pod 2) do 4) kao daroprimci sklopili Ugovor o darovanju koji predstavlja dužnikovu pravnu radnju koja se pobija, odnosno odlučiti o istaknutom prigovoru zastare tužiteljičina potraživanja prema tuženiku pod 1).

Zadar, 1. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Prosenica, v.r.