Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž -1442/2022-3

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Borisa Mimice kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Denis Pancirov Parcen kao članice vijeća u pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz Z., OIB ... koje zastupa odvjetnik L. Š.-P. protiv I-tuženika Z. J. iz Z., OIB ... i II- tuženika M. B. iz Z., OIB ... koje zastupa A. Ž. iz Z., radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2022. poslovni broj: 18 P-3445/2020-27, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljica i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 8. srpnja 2022. poslovni broj: 18 P-3445/2020-27

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice kojim je traženo utvrđenje da je usmena oporuka pokojnog M. I., OIB ... iz Z., odvojak broj 5, umrlog ... godine pred svjedocima M. H. i Ž. H. od 18. rujna 2011. godine istinita i pravovaljana (točka I. izreke).

2. U odluci pod točkom II. izreke nalaženo je tuženik tužiteljici S. T. naknaditi trošak parničnog postupak I-tuženiku Z. J. i II-tuženiku M. B. u svoti od 6.187,50 kuna, u roku od 15 dana.

3. Prvostupanjskim rješenjem odbijen je prijedlog tužiteljice za određivanje privremene mjere, zabilježbom ovog spora i zabranom raspolaganja suvlasničkim dijelom s neodređenim omjerom etažno vlasništvo (E-3) kuće broj 5 i dvorišta u Z., ..., odvojak na k.č. br. 3825/10 u naravi stan broj 3 u I (prvom) katu, površine 50,86 čm, koji se sastoji od hodnika od 4,80 čm, dnevnog boravka od 20 čm, kuhinje od 5,04 čm, kupaone od 4,24 čm, spavaone od 9,55 čm i balkona od 7,23 čm, upisano u zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu u zk ulošku broj 7987 k.o. G.

V., kao i svim stvarima u tom stanu.

4. Protiv navedene presude žali se tužiteljica iz svih zakonskih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 dalje u tekstu ZPP) , predlaže da se preinači shodno navodima žalbe, podredno ukine i predmet vrati sud prvog stupnja na ponovno suđenje.

5. Tuženi su odgovorili na žalbu tužiteljice te osporili navode žalbe i predložili žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu.

5.1. Žalba nije osnovana.

6. Neosnovano žaliteljica ističe žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka. Pobijana presuda može se ispitati jer nema proturječja kakvog ima u vidu propisa iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a te za sve odlučne činjenice ta presuda sadrži valjane razloge. Pritom je ocjena provedenih dokaza izvršena sukladno članku 8. ZPP-a a sva stečena uvjerenja prvostupanjski sud je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima.

7. Predmet spora predstavlja zahtjev tužiteljice za utvrđenje pravne valjanosti usmene oporuke pokojnog M. I., OIB ... iz Z., umrlog ... godine pred svjedocima M. H. i Ž. H. od 18. rujna 2011. , koja usmena oporuka je proglašena po javnom bilježniku R. K. K. dana 23. studenog 2011. u spisu pod brojem O-7903/11 UPP/OS-104/11.

7.1. Naime, prema Zakona o nasljeđivanju/"Narodne novine", broj 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, dalje: ZN) usmena oporuka je vrsta privatne oporuke kojom ostavitelj u izvanrednim okolnostima usmeno raspolaže svojom imovinom za slučaj smrti pred dva istodobno nazočna svjedoka.

8. U ovoj fazi postupka nije bilo sporno da je pravomoćnim rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim broj 7903/2011 od 28. studenog 2011. prekinut ostavinski postupak iza smrti pokojnog M. J., umrlog ..., prednica tužiteljice Marina Ivanković upućena na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja da je kao izvanbračna supruga s ostaviteljem živjela u izvanbračnoj zajednici od 1993. godine do njegove smrti te da je usmena oporuka pred svjedocima M. i Ž. H. od 18. rujna 2011. istinita i pravovaljana.

8.1. Naime, iz stanja spisa je razvidno kako je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju donesenog od strane javnog bilježnika I. A. iz Z., kao povjerenika suda, pod poslovnim brojem O-3356/2017, UPP/OS-14/2018 od 15. siječnja 2020., ovdje tužiteljica proglašena nasljednicom iza smrti M. I., umrle ... S druge strane iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Virovitici, stalna služba u Slatini, pod poslovnim brojem O-639/2012, UPP/OS-413/2012 od 16. svibnja 2013., iza smrti majke ostavitelja E. I., umrle ..., istu u cijelosti naslijedio njezin suprug i otac ostavitelja J. I., kojeg je naslijedio njegov nećak Z. J., ovdje tuženik te ovdje tužena, sestra ostavitelja, preminula 10. lipnja 2014. i koju je u cijelosti naslijedio njezin sin M. B., ovdje 2. tuženik, temeljem rješenja o nasljeđivanju javnog bilježnika M. K. od 23. listopada 2014. pod brojem O-524/14, UPP/OS u Slatini 310/14.

8.2. Sporno je, međutim, u postupku valjalo raspraviti i utvrditi jesu li u konkretnom slučaju postojale takve subjektivne i objektivne izvanredne okolnosti na strani ostavitelja koji isključuju mogućnost sastavljanja oporuke u drugom valjanom obliku poput vlastoručne ili pisane oporuke pred svjedocima ili javne oporuke.

9. Prvostupanjski sud je po provedenom dokaznom postupku odbio tužbeni zahtjev tužiteljice te prijedlog za određivanje privremene mjere jer je smatrao kako u konkretnom slučaju nisu ostvarene izvanredne okolnosti iz odredbe članka 37. ZN-a temeljem kojih bi ostavitelj bio ovlašten usmenim raspolaganjem valjano rasporediti svoju ostavinsku imovinu.

10. Prema odredbi članka 37. stavak 1. ZN-a oporučitelj može očitovati svoju posljednju volju usmeno pred dva istodobno nazočna svjedoka samo u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije u stanju oporučiti je ni u jednom drugom valjanom obliku.

11. Usmena oporuka može biti valjana ako je oporučitelj svoju volju očitovao usmeno, dakle, izgovorenim riječima, ako su tome bila nazočna najmanje dva svjedoka sposobna biti svjedocima usmene oporuke, ako se oporučitelj pritom nalazio u takvim izvanrednim okolnostima da zbog njih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku i ako ovaj oblik oporuke nije izgubio valjanost protekom vremena (članak 37. stavak 1. i 2. ZN-a).

12. Ova oporuka predstavlja izvanredni oblik oporučivanja pri čemu pojam iznimnosti i izvanrednosti, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, valja tumačiti vrlo restriktivno kako bi se izbjeglo da se ekstenzivnim tumačenjem usmena oporuka pretvori iz izvanrednog, što je namjera zakonodavca, u redovni oblik oporučivanja.

13. Iako Zakon o nasljeđivanju ne definira pojam izvanrednih okolnosti, u sudskoj su se praksi s vremenom stvorili mjerodavni kriteriji je li neka okolnost izvanredna ili nije, te su je sudovi definirali kao sve okolnosti objektivne i subjektivne prirode zbog kojih oporučitelj nije mogao napraviti pismenu oporuku, a ne postoje takve prilike kad je to za oporučitelja bilo lakše i jednostavnije nego sastaviti pismenu oporuku.

14. Tako izvanredne okolnosti moraju postojati u trenutku pravljenja oporuke, odnosno u vrijeme kad je oporučitelj učinio izjavu posljednje volje jasno i određeno pred svjedocima.

15. U konkretnom slučaju u postupku nije bilo upitno, niti se žalbom osporava, da su svjedoci usmene oporuke u vrijeme njezina sastavljanja bili sposobni biti svjedocima usmene oporuke u smislu odredbe članka 38. ZN-a, već je sporno je li oporučitelji bio u takvim izvanrednim okolnostima zbog kojih nije bio u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku. U skladu s zakonskom odredbom članka 37. ZN-a za pravnu valjanost usmene oporuke moraju biti ispunjene slijedeće pretpostavke:

- da oporučitelj svoju posljednju volju očituje usmeno pred dva svjedoka koji su sposobni za to da budu svjedoci usmene oporuke,

- da se oporučitelj u trenutku očitovanja posljednje volje nalazi u takvim izvanrednim okolnostima zbog toga nije u stanju oporučiti niti u jednom drugom valjanom obliku.

16. Nisu u pravu žalitelji kada pobijaju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti koje bi isključivale mogućnost pok. M. I. sastavljanja bilo vlastoručno bilo pisano oporuke pred svjedocima ili javne oporuke.

17. Iz obrazloženje pobijane presude proizlazi kako je prvostupanjski sud temeljem kazivanja tijekom postupka saslušanih svjedoka usmene oporuke ostavitelja M. H. i Ž. H., utvrdio da je pokojni M. I. oko tri dana prije smrti bio duševno priseban i očitovao volju sačiniti pisanu oporuku po odvjetniku, a potom javnom bilježniku, što nije bilo izvedivo tijekom subote i nedjelje, pa je dogovor ostao za ponedjeljak.

18. Međutim, to što su svjedoci usmene oporuke u ostavinskom postupku pred javnim bilježnikom R. K. K., kao povjerenikom Općinskog građanskog suda u Zagrebu, iskazivali da je ostavitelj neko vrijeme prije svoje smrti boravio na bolničkom liječenju te da je otpušten s bolničkog liječenja u petak 16. rujna 2011., obzirom na njegovu bolest i činjenicu da je preminuo nakon toga, treći dan u ponedjeljak 19. rujna 2011., ne ukazuje na postojanje izvanrednih okolnosti koji opravdavaju oporučivanje usmenom oporukom.

19. Pri tome okolnost što je unatoč tomu upravo 18. rujna 2011. ostavitelj pozvao svjedoke i pred njima izjavio svoju posljednju volju kroz usmenu oporuku, kod činjenice da u postupku nije utvrđeno da ostavitelj odnosne prigode nije bio u stanju sačiniti bilo koji drugi redovni oblik oporuke, suprotno navodima žalbe, ukazuje na pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti u smislu valjanosti usmenog oporučivanja u smislu odredbe članka 37. ZN-a.

20. Niti okolnosti o izraženoj volji ostavitelja da upravo svojoj supruzi, sada pokojnoj Marini Ivanković, prednici tužiteljice, ostavi svoju imovinu, o čemu iskazuju tijekom postupka saslušani svjedoci predmetne oporuke, a na što ukazuje žaliteljica u žalbenim navodima ističući njegovu namjeru oporučnog raspolaganja u njenu korist, ne utječu na pravilnost zaključka o izostanku postojanja izvanrednih okolnosti koje bi opravdavala ovaj način oporučnog raspolaganja.

21. Naime, valjani oblik usmena oporuka može imati jedino ako je oporučitelj tako oporučio u izvanrednim okolnostima zbog kojih nije mogao valjano oporučiti ni u jednom od pisanih oblika. Te okolnosti moraju biti i izvanredne i takve da oporučitelj u njima nije mogao valjano oporučiti ni u jednom drugom obliku.

22. U odnosu na navode žalbe za ukazati je i kako sud prvog stupnja s pravom ocjenjuje da iz rezultata provedenog dokaznog postupka proizlazi da je ostavitelj M. I. tog dana bio pokretan i slab zbog bolesti raka prostate, ali priseban što zapravo ne spori ni sama žaliteljica, ističući kako je ostavitelj upravo zbog svijesti o svom zdravstvenom stanju želio raspolagati na ovaj način izražavajući svoju nedvojbenu volju usmeno pred svjedocima, kao manje tegoban način izražavanja posljednje volje.

23. Naime , iz iskaza ova dva svjedoka usmene oporuke u ovom postupku, kao i njihovih iskaza u ostavinskom postupku, posebice M. H., koja se prema utvrđenju prvostupanjskog suda više angažirala, proizlazi da je M. I. htio sastaviti pisanu oporuku, jer je on sam zvao ovu svjedokinju i zatražio pomoć kod sastavljanja pisane oporuke putem odvjetnika te je upravo ova svjedokinja i nazvala jednog, koji je pak preporučio javnog bilježnika, ali kako je to bilo u petak, nije stigla prirediti sastavljanje pisane oporuke s javnim bilježnikom, a u nedjelju 18. rujna 2011. godine je M. I. izjavio usmenu oporuku pred ova dva svjedoka te je u ponedjeljak ... godine umro.

23. U tom smislu izvjesna odstupanja o točnom satu dolaska i odlaska M. I.

18. rujna 2011. u nedjelju, kao i o danima u iskazima M. H., koji su donekle pobrkani u redoslijedu, s pravom prvostupanjski sud otklanja uzimajući u obzir da su u ovom postupku iskazivali desetak godina kasnije od tog događaja a u ostavinskom postupku su iskazivali nekoliko mjeseci nakon tog čina, kad su iskazivali točnije o vremenskom slijedu pa su razumljive pogreške i propusti u pamćenju točnog vremena kad su iskazivali u ovom parničnom postupku.

24. Međutim, ono što je odlučno jest upravo činjenica koja proizlazi iz navoda saslušanih svjedoka u oba ova postupka da je M. I. htio sastaviti pisanu oporuku u petak i tada je zvao M. H., a zbog vikenda to nije uspješno ostvareno putem odvjetnika ili javnog bilježnika te je navedena usmena oporuka izjavljena u nedjelju 18. rujna 2011., a on je umro u ponedjeljak 19. rujna 2011. godine, kako to proizlazi iz njihovih iskaza.

25. Kako, međutim, u postupku nisu dokazane ni utvrđene nikakve promjene u njegovom zdravstvenom stanju koje bi ukazivale na izvanredne okolnosti zbog kojih ostavitelj nije bio u stanju sastaviti drugu vrstu privatne, kada okolnosti slučaja nisu omogućavale sastavljanje javne oporuke, to su neosnovani navodi žalbe tužiteljice o valjanosti predmetne oporuke.

26. U navedenom, suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja pravilno procjenjuje kako u konkretnom slučaju nisu bile ostvarene izvanredne okolnosti koje bi opravdale upravo ovaj i oblik raspolaganja jer tužiteljica niti ne tvrdi da ostavitelj, očito svjestan svog teškog zdravstvenog stanja, odnosne prigode nije bio u stanju izraziti svoju volju pred svjedocima u pisanom obliku, ako već ne kroz vlastoručnu oporuku, kao redoviti oblik oporučnog raspolaganja.

27. Naime, u smislu odredbe članka 31. stavka 1. ZN-a pisana oporuka je valjana ako oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je prednjima potpisati.

28. Dakle, ostavitelj je kao osoba pri punoj svijesti, jasno i razumno mogao sastaviti svoju oporuku i za to su postojale objektivne mogućnosti. Naime, ako su i postojali razlozi zbog kojih nije mogao napisati vlastoručnu oporuku zbog svijesti o vlastitom zdravstvenom stanju i činjenici da ovaj vid oporuke zahtijeva dodatni fizički i umni angažman, bilo je uvjeta i mogao je sastaviti pisanu oporuku pred svjedocima.

29. U konkretnom slučaju iz činjenica koje su u postupku utvrđene ne proizlazi da je s jedne strane zdravstveno stanje oporučitelja bilo takvo da je jedini prihvatljivi oblik za očitovanje posljednje volje bila usmena oporuke, s druge strane niti subjektivno doživljavanje u kojem se oporučitelj nalazi nije bilo takvo da nije mogao sastaviti vlastoručnu oporuku ili pisanu oporuku pred svjedocima kojom bi on raspolagao svojom imovinom.

30. Na osnovu svega utvrđenog sud prvog stupnja je pravilno zaključio da dana 18. rujna 2011. nisu postojale izvanredne okolnosti zbog kojih M. I. nije bio u stanju oporučiti ni u jednom drugom valjanom obliku. Nisu postojale takve iznimne prilike u objektivnom i subjektivnom smislu koje bi isključile mogućnost sastava pisane oporuke.

31. Stoga je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da u konkretnom slučaju nisu postojale izvanredne okolnosti niti objektivne niti subjektivne naravi koje bi opravdavale pravljenje usmene oporuke kada je slijedom toga prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.

32. Slijedom navedenog trebalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu čime je odlučeno kao u izreci.

33. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a pri čemu je sud prvog stupnja pravilno ocijenio sve radnje koje su bile nužne za vođenje postupka.

U Splitu 1. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća:

Boris Mimica, v. r.