Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: 17 Gž-2417/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Buković, a na prijedlog sudske savjetnice Dore Prpić, u pravnoj stvari tužitelja S. E. d.o.o., Z.. OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica V. N., odvjetnica u Odvjetničkom društvu N. i P. d.o.o. u Z., protiv tuženika M. H. iz Z., OIB: ..., kojeg zastupa punomoćnica K. F., odvjetnica u Z., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 12 Povrv-24087/2020-22 od 20. kolovoza 2021., 1. prosinca 2022.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj 12 Povrv-24087/2020-22 od 20. kolovoza 2021. u točki II., III. i V. izreke.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. J., poslovni broj Ovrv-7775/2018 od 27. veljače 2018. u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 566,71 kunu sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka I. izreke), dok je citirani platni nalog ukinut u dijelu kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.560,04 kune s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 1.450,80 kuna (točka III. izreke), dok je odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u iznosu od 549,20 kuna (točka IV. izreke), kao i zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka (točka V. izreke).

2. Protiv točke II., III. i V. izreke te presude žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08, 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14.; dalje u tekstu: ZPP) i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je prvostupanjski sud trebao ocijeniti nedokazanom i neosnovanom tvrdnju tuženika da je raskinuo ugovor s T. 2 d.o.o. budući da navedeno nije dokazao u smislu odredbe članka 7. ZPP-a. Tužitelj smatra da je ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer se pobijana presuda ne može ispitati i jer su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i međusobno proturječni, a svakako iz razloga što o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika, ističući da iz navedenih ne proizlazi valjan razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva. Navodi da je pobijana presuda donesena protivno stanju u spisu budući da je iz utuženih računa i specifikacija vidljivo da je tuženik dužan platiti utuženi iznos. Nadalje tužitelj ističe da je iz podnesene dokumentacije nemoguće zaključiti da T. 2 ne bi imao pravo raskinuti ugovorni odnos, a osobito jer tuženik nije dokazao za koji je broj raskinuo ugovor. Tužitelj smatra da je pobijanom presudom prvostupanjski sud prekršio odredbu iz članka 361. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.; dalje u tekstu: ZOO) pa je tuženik oslobođen njegove dužnosti iz članka 368. stavka 1. ZOO-a jer čak i kad bi raskid ugovora imao nedostatke, oni ne bi mogli oslobađati stranke obveze naknade štete koju potražuje. Konačno, ističe da pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze proizlazi iz članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. 2, a koja je u skladu s odredbom članka 41. Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 73/08., 90/11., 133/12., 80/13., 71/14. i 72/17.; dalje u tekstu: ZEK-a). Predlaže preinačenje pobijane presude.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za pruženu telekomunikacijsku uslugu tuženiku u razdoblju od ožujka 2017. do srpnja 2017. i naknade za prijevremeni raskid ugovora u ukupnom iznosu od 4.126,75 kuna.

6. Prije svega, valja istaknuti da se s obzirom na vrijednost predmeta spora radi o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, pa se sukladno odredbi članka 467. stavka 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ovog zakona i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9. i 11. u vezi s člankom 467. stavkom 1. ZPP-a, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena niti jedna od navedenih povreda, pa ni bitna povreda parničnog postupka propisana člankom 354. stavkom 2. točkom 11. ZPP-a na koju se žalbom poziva tužitelj, budući da pobijana presuda sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama, suprotno žalbenim navodima tužitelja, ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. S tim u vezi valja istaknuti da sama činjenica da je tuženik dostavio račune i specifikaciju tih računa ne znači da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan, a kako to pogrešno navodi tužitelj, pa pobijana presuda koja sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama nije u proturječnosti s utuženim računima i specifikacijama istih.

8. Prvostupanjski sud je, na temelju izvedenih dokaza, utvrdio:

- da je tuženik 28. siječnja 2017. podnio Zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa u T. 2 mreži s datumom aktivacije 28. siječnja 2017. i obveznim trajanjem ugovora od 24 mjeseca te uz preuzimanje uređaja Huawei E5577s-321 CAT4 BLACK WIFI ROUTER,

- da je tuženik potpisom Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa potvrdio da u cijelosti prihvaća odredbe Općih uvjeta poslovanja T. 2 d.o.o., a koji Opći uvjeti poslovanja zajedno sa Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa čine Ugovor o pretplatničkom odnosu,

- da je tuženiku usluga aktivirana te da mu je u dva navrata onemogućen pristup Internetu zbog neplaćenih računa,

- da je tuženik na prodajnom mjestu 29. travnja 2017. jasno zatražio raskid ugovora, ostavivši uređaj na istom,

- da je T. 2 d.o.o. raskinuo predmetni Ugovor o pretplatničkom odnosu 29. srpnja 2017.,

- da su T. 2 d.o.o, kao ustupitelj potraživanja i tužitelj, kao primatelj potraživanja Ugovorom o cesiji od 5. siječnja 2017. regulirali ustup nenaplaćenih potraživanja T. 2 d.o.o. prema svojim dužnicima s osnova pružanja komunikacijskih usluga i prodaje terminalne komunikacijske opreme.

9. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu cijene pružene komunikacijske usluge za ožujak 2017. i travanj 2017., dok je neosnovan u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu cijene pružene telekomunikacijske usluge za svibanj 2017. i lipanj 2017. iz razloga što je tuženik 29. travnja 2017. na prodajnom mjestu T. 2 d.o.o. jasno zatražio raskid ugovora pa je, prema stavu prvostupanjskog suda pozivom na odredbu članka 20. stavka 3. Pravilnika o načinu i uvjetima obavljanja djelatnosti elektroničkih komunikacijskih mreža i usluga („Narodne novine“ broj 154/11., 149/13., 82/14., 24/15. i 52/16.; dalje u tekstu: Pravilnik) tužitelj bio dužan omogućiti raskid ugovora tuženiku u roku jednog radnog dana od dana u kojem je zatražio raskid te korisnik nije obvezan platiti dospjeli račun koji se odnosi na period nakon isteka roka u kojem mu je operater dužan omogućiti raskid ugovora. Nadalje, prvostupanjski sud je zaključio da je osnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu za neplaćeni dio cijene uređaja prema računu za srpanj 2017. na temelju članka 376. ZOO-a, dok je neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze pozivom na odredbu članka 16. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o elektroničkim komunikacijama („Narodne novine“ broj 72/17.; dalje u tekstu: ZIDZEK).

10. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud donosi na temelju članka 154. stavka 2. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15; dalje u tekstu: Tarifa).

11. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 20. stavka 3. Pravilnika i odbio tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj potražuje isplatu cijene za pružene komunikacijske usluge u razdoblju od svibnja do lipnja 2017. godine. Naime, odredbom članka 20. stavka 3. Pravilnika propisano je da u slučaju kad pretplatnik jasno zatraži raskid pretplatničkog ugovora operator mu uz pisanu obavijest o raskidu i datumu kada nastupa raskid, mora omogućiti raskid neovisno o postojanju potraživanja operatora prema navedenom pretplatniku kod pretplatničkih ugovora u pokretnim mrežama u roku od jednog radnog dana od dana u kojem je raskid zatražen te korisnik nije dužan platiti dospjeli račun koji se odnosi na period nakon isteka roka u kojem je operator obvezan omogućiti raskid ugovora. Budući da je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik, kao pretplatnik 29. travnja 2017. na prodajnom mjestu T. 2 d.o.o. jasno zatražio raskid ugovora, sukladno citiranoj odredbi T. 2 d.o.o., kao operater je bio dužan tuženiku omogućiti raskid ugovora sljedeći radni dan, odnosno 30. travnja 2017., te od tog trenutka tuženik nije dužan platiti dospjele račune koji se odnose na period nakon isteka roka u kojem mu je operator bio obvezan omogućiti raskid ugovora. S tim u vezi, kako se tužiteljevo potraživanje odnosi na razdoblje od ožujka 2017. do srpnja 2017., a T. 2 d.o.o. je bio dužan omogućiti tuženiku raskid ugovora 30. travnja 2017., tuženik nije dužan platiti dospjele račune za telekomunikaciju uslugu za mjesec svibanj, lipanj i srpanj 2017. budući da se isti odnose na period nakon što je T. 2 d.o.o. bio obvezan omogućiti raskid ugovora tuženiku, a kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

12. Također, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da ima pravo na naknadu za prijevremeni raskid ugovorne obveze na temelju članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. 2, a koji Opći uvjeti su zajedno sa Zahtjevom za zasnivanje pretplatničkog odnosa tuženika čine Ugovor o pretplatničkom odnosu. Ugovor o pretplatničkom odnosu sklopljen između stranaka predstavlja potrošački ugovor, a sukladno Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 14. listopada 2016., broj Su-IV-409/16 u sporovima o prijevremenom raskidu ugovora od strane operatera pravni odnos treba prosuđivati primjenom odredbi članka 49. i 50. Zakona o zaštiti potrošača.

12.1. Odredbom članka 49. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/2014. i 110/2015.; dalje u tekstu: ZZP) propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. istog članka propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. 2 unaprijed je formulirana na standardiziranom ugovoru od strane T. 2, pa prema ocjeni ovog suda o istoj se nije pojedinačno pregovaralo i tuženik nije imao utjecaj na njen sadržaj u smislu članka 49. stavka 2. ZZP-a. Prema navedenoj odredbi članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. 2 u slučaju raskida ugovora obveza T. 2 prestaje, dok pretplatnik ne prima nikakvu uslugu, a obvezan je podmiriti ukupnu naknadu do kraja ugovornog razdoblja i koje obveze se ne može osloboditi, slijedom čega se citirana odredba, prema ocjeni ovog suda, ukazuje nepoštenom jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo, a ista odredba, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača u smislu odredbe članka 49. stavka 1. ZZP-a. Budući da je odredba članka 7.3.3. Općih uvjeta poslovanja za pretplatnike T. 2 nepoštena i kao takva ništetna u smislu članka 55. stavka 1. ZZP-a, tužitelj ne može osnovano zahtijevati isplatu naknade za prijevremeni raskid ugovornog odnosa. Stoga, niti pozivanje tužitelja na odredbu članka 41. ZEK-a nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude.

12.2. U odnosu na žalbene navode tužitelja kojim ističe da je pobijanom presudom tuženik oslobođen svoje obveze propisane člankom 368. stavkom 1. ZOO- a valja naglasiti da tuženik pobijanom presudom nije oslobođen obveze naknade štete u slučaju raskida ugovora iz članka 368. stavka 1. ZOO-a, ali tužitelj tijekom postupka nije činjenično tužbeni zahtjev odredio kao zahtjev za naknadu štete, niti je tvrdio da je zbog prijevremenog raskida ugovora pretrpio štetu, kao što nije ni obrazložio u čemu bi se ona sastojala, slijedom čega su ti navodi tužitelja neosnovani.

13. Budući da žalbeni navodi tužitelja kojima ističe da je prvostupanjski sud trebao ocijeniti nedokazanom i neosnovanom tvrdnju tuženika da je raskinuo ugovor s T. 2 d.o.o. i da tuženik nije dokazao za koji telefonski broj je raskinuo ugovor predstavljaju prigovore činjenične naravi, valja istaknuti da se sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a presuda u sporu male vrijednosti ne može pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

14. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom materijalnog prava iz članka 154. stavka 2. u vezi s člankom 155. ZPP-a i Tarifom.

15. Slijedom svega navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove presude.

U Rijeci 1. prosinca 2022.

Sutkinja

Ingrid Bučković