Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Poslovni broj: Gž-1699/2022-2

Split, Gundulićeva 29a

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Nediljke Radić predsjednice vijeća, Mihe Mratovića člana vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Lidije Vojković članice vijeća, na temelju prijedloga nacrta odluke sudske savjetnice Mirne Veža, u pravnoj stvari tužitelja J. K. iz S., OIB: ..., zastupanog po pun. V. B., odvjetniku u S., protiv tuženika Ured, Z. OIB: ..., zastupanog po pun. M. D., odvjetniku u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn.218/17 od 9. lipnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e  i

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužitelja i tuženika odbijaju se kao djelomično neosnovane i uvažavaju kao djelomično osnovane, pa se presuda Općinskog suda u Splitu posl. br. Pn- 218/17 od 9.lipnja 2022.

a) potvrđuje u dijelu pod točkama III., IV. i V. u toč. 3.

b) preinačuje u pobijanom dijelu

pod toč. I. preko iznosa od 2.500,00 kn do 6.000,00 kn ( za 3.500,00 kn) i u tom dijelu se zahtjev tužitelja odbija

pod toč. V. toč 1. i 2. sudi:

„Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 3.420,00 kuna (453,91 eur-a) teče od 1.4.2011. do 4.10.2012. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju zakonsku zateznu kamatu koja na iznos od 300,00 kuna (39,82 eur-a) teče od 12.4.2011. do 4.10.2012. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.“

II. „Nalaže se tuženiku u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 7.750,30 kn (1.028,64 eur-a) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 9. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe na ime naknade neimovinske štete isplatiti tužitelju iznos od 6.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama ( toč.I.izreke) dok se za više zatraženi iznos od 1.000,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan, nadalje sud je tuženiku naložio u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe platiti tužitelju zakonske zatezne kamate na iznos od 5.000,00 kn od 12. travnja 2011. godine do 4. listopada 2012. godine (toč.II.izreke), na ime naknade imovinske štete na motociklu isplatiti tužitelju iznos od 3.330,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama (toč.III.izreke) dok se za više zatražene zatezne kamate na iznos od 3.330,00 kn od 12. travnja 2011. godine do presuđenja, zahtjev tužitelja odbio kao neosnovan. Tuženiku je naloženo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe i na ime naknade imovinske štete s naslova tuđe njege i pomoći isplatiti tužitelju iznos od 435,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom (toč. IV. izreke) dok se odbio zahtjev tužitelja za više zatražene zakonske zatezne kamate na iznos od 435,00 kn od 12. travnja 2011. godine do presuđenja kao neosnovan. Tužitelj je presudom odbijen u potraživanju zakonske zatezne kamate na iznos od 3.420,00 kuna, a koja teče od 1.4.2011. godine do 4.10.2012.godine (toč.V.1.izreke), kao što je odbijen i u potraživanju zakonske zatezne kamate koja na iznos od 300,00 kuna teče od 12.4.2011. godine do 4.10.2012. godine (toč.V.2.izreke) te je odbijen u potraživanju naknade na ime imovinske štete po osnovu uništenih stvari u iznosu od 1.500,00 kuna sa zakonskom zateznom kamatom (toč.V.3.izreke). Prvostupanjskim rješenjem odbačen je prijedlog tužitelja za oslobađanje od plaćanja sudskih troškova u ovom predmetu (toč. I. rješenja) te je naloženo tuženiku u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.912,50 kn sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja (toč. II. rješenja)

2. Protiv citirane presude i rješenja pravodobno se žali tužitelj pobijajući prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu toč. III, toč. IV., toč. V.1.,2.,3. i toč. II. rješenja, pozivom na čl. 353. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

3. Protiv citirane presude i rješenja pravodobno se žali tuženik pobijajući prvostupanjsku presudu u dijelu toč. I. izreke te dijelu toč. II. rješenja izreke, pozivom na čl. 353. ZPP-a.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužitelja i tuženika djelomično su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom imovinske i neimovinske štete, a koju trpi uslijed prometne nesreće u kojoj je sudjelovao kao vozač motocikla.

7. Ispitujući pobijanu presudu sukladno čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; 80/22 u daljnjem tekstu: ZPP), drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje bitne povrede postupka, učinjene od prvostupanjskog suda, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

8. Između stranaka nije bila sporna aktivna niti pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, odgovornost, uzročno-posljedična veza između predmetnog štetnog događaja i nastale štete.

9. U ovoj fazi postupka sporna je tražbina na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti u visini od 3.500,00 kn ( preko 2.500,00 kn do 6.000,00 kn) zbog prigovora zastare te je sporno dospijeće te tijek kamate na imovinsku štetu, kao i parnični trošak.

10. Prvostupanjski sud je pozivom na odredbu čl. 1100. u svezi s odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., 29/18., 126/21.; dalje: ZOO) utvrdio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti te imovinsku u vidu totalne štete na motociklu, te naknade za tuđu njegu i pomoć sa zakonskim zateznim kamatama na način kako je to navedeno izrekom pobijane presude .

11. Člankom 1100. stavkom 1. ZOO-a propisano da će, u slučaju povrede prava osobnosti, sud ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je stavkom 2. istog članka propisano da će pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih bolova, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

12. Prvostupanjski sud odbio je prigovor zastare smatrajući da je prekinuto zastarijevanje podnošenjem tužbenog zahtjeva na 14.000,00 kn, neovisno što je naknadno podneskom tužitelj smanjio tužbeni zahtjev i djelomično povukao tužbu. Stav prvostupanjskog suda u cijelosti je u skladu s ranijom sudskom praksom i to stavovima Vrhovnog suda koji su između ostaloga istaknuti u više odluka pa tako i VSRH GŽ-50/83 (objavljenoj kao „sentenca“ u Pregledu sudske prakse 24/94). Međutim, očito je po novijim shvaćanjima Vrhovnog suda kako se od ovog stava odustalo. Iako se Vrhovni sud nije izrijekom očitovao zašto odustaje od ranijih stavova koji su ticali zastare glede naknade kako nematerijalne (sada neimovinske) štete tako i materijalne (sada imovinske) nenovčane štete, za pretpostaviti je da je do promjene stava došlo zbog činjenice da se dospijeće neimovinske štete više ne vezuje uz dan presuđenja, već uz dan podnošenja zahtjeva i to kako po ZOO-u tako i po Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14; dalje: ZOOP). Pored navedenog, ranija sudska praksa je bila u mnogome uvjetovana inflacijom i hiperinflacijom koja se dešavala u bivšoj državi, a posljednjih 15 godina nema značajnijih inflatornih kretanja koja su kao takva postojala za vrijeme ranije sudske prakse, pa stoga vrijednost novca ne bi bila više obezvrijeđena.

13. Odredbom članka 20. st.1. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22 i 60/22) propisano je kako Vrhovni sud osigurava jedinstvenu primjenu zakona i jednakost svih pred zakonom, a to mu je i ustavna zadaća. Stoga neovisno što je Zakonom o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22) brisana odredba članka 394.a ZPP-a te nema vezanosti „in concreto“ s pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda RH, ovaj sud smatra kako u smislu citirane odredbe Zakona o sudovima treba primijeniti novije shvaćanje o zastari dijela zahtjeva do kojeg je došlo preinakom tužbe i to na način da je došlo do povećanja tužbenog zahtjeva podneskom tužitelja od 28. ožujka 2022. Tužbeni zahtjev na ime povrede prava osobnosti postavljen je 4. siječnja 2012. na iznos od 14.000,00 kn, da bi se isti 11. veljače 2019. uređenjem smanjio na 2.500,00 kn te potom ponovno podneskom od 28. ožujka 2022. povisio na 7.000,00 kn.

14. Smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a povučena tužba se smatra kao da nije ni podnesena jer se tuženik nije protivio smanjenju odnosno djelomičnom povlačenju tužbe u smislu odredbe čl. 193. ZPP-a pa je prvostupanjski sud i raspravljao po tom smanjenom tužbenom zahtjevu. Tako valja smatrati da je zahtjev za naknadu štete s osnove povrede prava osobnosti za iznos od 4.500,00 kn, postavljen tek podneskom od 28. ožujka 2022. U smislu odredbe čl. 191. st. 1. ZPP-a pitanje zastare ocjenjuje se samostalno tako da je za dio tražbine za koji je preinačena tužba, za ocjenu zastare, bitan dan preinake, dan kada je podnesen novi tužbeni zahtjev jer se glede tog novog zahtjeva (za koji je povećan postojeći) parnica smatra pokrenutom tek kad je istaknut taj novi zahtjev, sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, preinačeni dio tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete bio bi obuhvaćen zastarom. Dodatno, navodi se kako su Orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske tek smjernica u suđenju pri čemu se kod odmjeravanja visine neimovinske štete primjenjuje pravni standard - pravičnost (pravična novčana naknada) te povišenje istih ne znači „a prior“ i automatsku primjenu istih.

15. Tuženik kao štetnik, dužan je smanjiti štetu, odnosno svojim ponašanjem ne povećavati štetu, zbog čega ovaj sud smatra kako je pravilnom primjenom materijalnog prava i to baš odredbe članka 12. ZOOP-a u svezi s odredbom čl. 373. toč. 3. ZPP-a valjalo preinačiti odluku o kamati za imovinsku štetu na glavnicu isplaćenu dobrovoljnim putem. Naime, uzevši u obzir činjenicu da je tuženik mirnim putem nesporni dio imovinske štete na motociklu te za tuđu njegu i pomoć isplatio protekom rokova iz čl. 12. ZOOP-a, ispravno je tužitelj prigovorio kako je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu materijalnog prava prilikom utvrđenja tijeka zakonske zatezne kamate na već isplaćeni nesporni iznos imovinske štetu s te osnove, te bi istom pripala kamata od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate dijela glavnice izvršene dobrovoljnim putem. Naime, odredbom čl.12. st.4 ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili spornog iznosa naknade štete, u roku od 60 dana, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu kamata i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva . Konkretno, isplaćeno dobrovoljnim putem u mirnom postupku po zahtjevu usmjerenim prema odgovornom osiguratelju, izvršeno je protekom navedenog roka pa bi tužitelju pripala i kamata za zakašnjelo plaćanje izvršeno dobrovoljnim putem s te osnove.

Međutim, time stav prvostupanjskog suda u pogledu tijeka zakonske zatezne kamate na glavnicu imovinske štete koja je među strankama u razlici ostala sporna i koju je tek sud utvrdio prema cijenama u vrijeme presuđenja, žalbenim prigovorom tužitelja, nije doveden u pitanje. Naime, inače bi po odredbi zakonska zatezna kamata i na taj sporni iznos imovinske štete tekla od dana podnošenja zahtjeva (tako je primjerice u odluci utvrdio VSRH -558/21), međutim, u situaciji kada prvostupanjski sud utvrdi cijene na dan presuđenja došlo bi do neosnovanog obogaćenja na strani oštećenika kada bi se oštećeniku priznale i kamate prema ZOUP-u. No, smisao instituta naknade štete nije obogaćenje već restitucija, odnosno uspostava prijašnjeg stanja te će upravo dosuđenje iznosa imovinske štete prema cijenama na dan presuđenja obeštetiti u cijelosti oštećenika i time isključivo u tom slučaju kamate teku od presuđenja .

16. Ispravan je stav prvostupanjskog suda kojim je odbio i tužbeni zahtjev na naknadu imovinske štete za uništene stvari budući da tužitelj nije pružio materijalan dokaz iz kojeg bi bilo razvidno postojanje takve štete. Naime, spisu ne prileže računi za oštećene i uništene stvari te se ne može utvrditi niti postojanje uzročno posljedične sveze štetnog događaja i uništenih stvari .

17. S obzirom na djelomično uvažavanje žalbi stranaka, valjalo je donijeti novu odluku o trošku postupka po odredbi čl. 166. st. 2. ZPP-a. Nadalje, prilikom odmjeravanja parničnog troška uistinu je došlo do pogrešnog zbrajanja utvrđenog troška na ime provedenog vještačenja. Naime, spisu predmeta prileže dokazi da bi ukupan trošak vještačenja stvarno iznosio 3.600,00 kn, a ne pogrešno naznačenih 2.800.00 kn. U ostalom dijelu žalbeni navodi tužitelja na parnični trošak su neosnovani pa je tako ispravno sud dodijelio tužitelju za pristup na ročišta od po 250,00 kn, sve sukladno tbr. 7. i tbr. 9. Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. („Narodne novine“, broj 142/12 od 19.12.2012.,103 od 27.8.2014.,118/14 od 3.10.2014 i 107/15 od 7.10.2015). Prilikom odmjeravanja troška sud je cijenio uspjeh stranaka kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine te od postotka tužiteljice (koja je u većoj mjeri uspjela u postupku) oduzeo postotak tuženika (koji je u manjoj mjeri uspio u postupku). Tužitelju se priznaje uspjeh od 75% u postupku, a tuženiku 25%, pa je valjalo obvezati tuženika da plati trošak od 50%. S tim u svezi trošak radnji iz prethodnog postupka u ukupnosti bi iznosio 13.937,50 kn. Uvažavajući uspjeh u postupku, tuženik bi trebao isplatiti tužitelju na ime parničnog postupka iznos od 6.968,75 kn, na koji iznos treba dodati trošak vještačenja od 3.600,00 kn pa se došlo do iznosa od 10.568,00 kn. Iako su obje stranke izjavile žalbu, tuženik je sa žalbenim navodima bio uspješniji te je uspjeh istog 70% dok je tužitelj u žalbenom postupku uspio za 30% (uspjeh u glavnom zahtjevu, trošak postupka je sporedno traženje).Trošak koji je dužan tužitelj isplatiti tuženiku na ime žalbenog postupka iznosio bi 40% od 1.419,25 kn (sastav žalbe 625,00kn +25% PDV + sudska pristojba od 638,00 kn) dakle 567,70 kn, te se potom iznos od 10.568,00 kn umanjuje za iznos žalbenog postupka od 567,70 kn i za iznos od 2.250,00 na ime plaćenog dobrovoljnim putem, tako da je konačni iznos koji tuženik ima platiti tužitelju 7.750,30 kn.

18. Slijedom svega navedenoga, sukladno odredbama članaka 368. st. 1. i 373. toč. 3. ZPP-a, riješeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 1. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća:

Nediljka Radić, v. r.