Poslovni broj: Kž-321/2021-8
REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Blažene Ereš, predsjednice vijeća, mr. sc. Zorislava Kaleba i Ivančica Cvitanović, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Blaženke Wolf, u kaznenom predmetu protiv optuženog J. B zbog kaznenog djela iz članka 118. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“, br. 125/11, 144/12 i 56/15 - ispravak i 101/17: dalje KZ/11) odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni br. 57 K-256/18-47 od 18. listopada 2021., u javnoj sjednici vijeća u održanoj dana 1. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba optuženog J. B. kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj: 57 K-256/18-47 od 18. listopada 2021. optuženi J. B. proglašen je je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv života i tijela - teškom tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 118. stavak 1. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od šest mjeseci. Na temelju članka 55. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena kazna zatvora se optuženiku zamjenjuje radom za opće dobro na način da se jedan dan zatvora zamjenjuje s dva sata rada.
1.1. Ako se optuženik u roku od 8 dana od dana za koji je pozvan ne javi nadležnom tijelu za probaciju ili mu poziv nije mogao biti dostavljen na adresu koju je dao sudu ili ne da pristanak za rad za opće dobro, počinje postupak izvršenja kazne na koju je osuđen.
1.2. Ako optuženik svojom krivnjom u cijelosti ili djelomično ne izvrši rad za opće dobro na slobodi u određenom roku, sud će donijeti odluku kojom određuje izvršenje kazne u cijelosti ili u ne izvršenom dijelu.
1.3. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19; dalje: ZKP/08) oštećeni V. K. se s imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu u cijelosti.
1.4. Na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 okrivljeni J. B. je dužan naknaditi troškove kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. i 2. točke 1. do 6. ZKP/08 koji iznos će biti određen pismeno posebnim rješenjem, paušalnu svotu u iznosu 2.500,00 kuna, te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegovog punomoćnika B. G. Š., odvjetnice u Z., u iznosu od 6.500,00 kuna.
2. Žalbu je pravodobno podnio optuženik J. B. po braniteljici T. Š.odvjetnici u Z. iz O. D.
Š. i partneri d.o.o. zbog bitne
povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točke 11. ZKP-a, zbog povrede kaznenog zakona iz članka 469. točke 2. ZKP-a, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 470. ZKP-a te zbog odluke o troškovima postupka. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se optuženika oslobodi od optužbe, a podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.
3. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na razgledanje Županijskom državom odvjetništvu u Sisku, koje ga je uz podnesak broj KŽ-DO- 346/2021 vratilo na nadležni postupak.
4. Vijeće je održalo javnu sjednicu drugostupanjskog vijeća na zahtjev braniteljice optuženika, na koju nisu pristupili uredno obavješteni o sjednici optuženik, braniteljica T. Š., odvjetnica u Z. i Županijska državna odvjetnica u
Sisku, pa je ista, sukladno članku 475. stavak 4. ZKP/08. održana u njezinoj odsutnosti.
5. Žalba optuženika nije osnovana.
Žalba optuženika zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka
6. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka smatrajući da je izreka presude nerazumljiva, nerazumljiva, proturječna razlozima presude, u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni supotpuno nejasni i u znatnoj mjeri proturječni.
6.1. Žalitelj navodi da se u obrazloženju pobijane presude na str. 11. u toč. 23. navodi da je okrivljenik osuđen i proglašen krivim da je s oblikom krivnje „neizravna namjera“ počinio inkriminirano mu kazneno djelo. Nadalje se u idućoj toč. 24. navodi da je okrivljenik prilikom počinjenja radnji postupao s „izravnom namjerom“ jer je bio svjestan svih okolnosti protupravnosti svog postupanja, pri čemu je okrivljeni svoje ponašanje htio kao takvo i kao svoje. Žalitelj smatra da je već time je sud u pobijanoj presudi počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. stavak 1. točke 11. ZKP/08 jer je obrazloženje proturječno izreci.
6.2. Suprotno žalbenim tvrdnjama, iako je u toč. 23. prvostupanjske presude doista navedeno da je optuženik postupao s oblikom krivnje koji se naziva neizravna namjera, iz cjelokupne presude, kako izreke, tako i dijela obrazloženja u toč. 20., 22. i 24. gdje se opisuje oblik krivnje, jasno je da prvostupanjski sud navodi i obrazlaže izravnu namjeru koju spominje tri puta. Prvo u toč. 20. obrazloženja sud navodi da je optuženik ostvario i subjektivno obilježje predmetnog kaznenog djela postupajući s oblikom krivnje izravnom namjerom. Nadalje, prvostupanjski sud u izreci presude i u toč. 22. obrazloženja, gdje opisuje oblik krivnje navodi da je optuženik u nakani da V. K. teško tjelesno ozljedi postupao s oblikom krivnje izravna namjera. Potom i u toč. 24. obrazloženja navodi optuženik prilikom počinjenja radnji postupao s izravnom namjerom i da je bio svjestan svih okolnosti te je svoje ponašanje htio kao takvo i kao svoje, a takvo obrazloženje je u skladu i s izričajem iz izreke presude. Stoga se navod u toč. 23. obrazloženja presude o neizravnoj namjeri s kojom je postupao optuženik, može pripisati omašci u pisanju, pa se ne radi o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka zbog koje se presuda ne može ispitati. O tome postoji i sudska praksa u presudi VsRH broj: I Kž 412/2019-4 od 4. lipnja 2020. Stoga ovo Vijeće u razmatrajući žalbeni navod ne nalazi bitne povrede odredaba kaznenog postupka, a ni proturječnost između izreke i obrazloženja.
Žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja
7. Žalitelj nadalje smatra kako je sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje što vidi u tome da nije dokazano da bi optuženik s namjerom nanio teške tjelesne ozljede oštećeniku. Detaljno analizira iskaze svjedokinja te da smatra da je iz provedenih dokaza sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
7.1. Smatra da je u konkretnom postupanju isključena protupravnost djela, zbog ispričive jake prepasti optuženika prouzročene napadom od kojeg se branio i prijetećim provokacijama oštećenika, što prema načelu krivnje u ovom slučaju po njemu isključuje mogućnost sankcioniranja optuženika, te da postoje okolnosti koje isključuju krivnju optuženika pa da je time pobijanom presudom počinjena povreda kaznenog zakona. Žalitelj analizira provedeni dokazni postupak i vjerodostojnost iskaza svjedoka, dajući svoje zaključke koji se uglavnom ne podudaraju sa utvrđenjima suda.
8. Nasuprot žalbenim navodima sud je pravilno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način opisan u izreci presude, a što proizlazi iz zapisnika o ispitivanju svjedoka oštećenika V. K. , medicinske dokumentacije oštećenika V. K. , provođenog sudskomedicinskog vještačenja ozljeda
koje je zadobio V. K. , zapisnika o ispitivanju svjedoka S. R. pa i dijela iskaza svjedoka D. T. kao i iz snimke video nadzora u BP
Petrol. Žalitelj posebno zanemaruje kao dokaz snimke video nadzora u BP Petrol iz toč. 18. obrazloženja te fotografija iz kojih proizlazi da je optuženik J. B. ulaskom u prodajni prostor BP Petrol s leđa prišao oštećeniku, istoga odgurnuo rukama, a zatim stisnutom šakom desne ruke udario u području lica. To se nikako ne može smatrati prekoračenjem granica nužne obrane, kao što to žalitelju neuspješno ističe. Nadalje brojnost teških tjelesnih ozljeda koje je zadobio oštećenik, nasuprot izostanku ozljeda kod optuženika, nesporno ukazuje na to tko je koga napao i zadao udarce. Također je J. B. sa svojim društvom prethodno od zaštitara udaljen iz kluba te da je ostao za svojim stolom i nije prilazio stolu oštećenikovog društva ne bi došlo do naguravanja i njegovog izbacivanja iz kluba. No, umjesto da ode, on je čekao ispred kluba V. K. da izađe i obračuna se s njim. Ako je optuženik i bio isprovociran od strane oštećenika, to mu ne daje za pravo da mu nanese brojne tjelesne ozljede te nakon prestanka obračuna ispred kluba još ga napadne na benzinskoj postaji što nedvojbeno ukazuje na njegovo postupanje s izravnom namjerom.
8.1. Također je neosnovan navod žalitelja da je obrazloženjem pobijane presude sud počinio apsolutno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08 time što navodi da sud nije vjerno prenio sadržaj iskaza o obrani optuženika i iskaza oštećenika, te drugih svjedoka saslušanih u postupku. U presudi ne postoji proturječje između onoga što se navodi u obrazloženju pobijane presude i same obrane optuženika, iskaza oštećenika, te iskaza saslušanih svjedoka, čiji su iskaze u pobijanoj presudi sud u bitnim dijelovima interpretirao.
8.2. Iz provedenih dokaza prvostupanjski sud je ispravno utvrdio postojanje namjere optuženika da nanesu oštećeniku teške tjelesne ozljede. Stoga suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje prema kojem optuženik počinio predmetno kazneno djelo na štetu oštećenika, te je pobijana presuda potpuno jasna i razumljiva, a prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo razloge o odlučnim činjenicama, te brižljivo analizirao sve provedene dokaze, što u cijelosti prihvaća i ovo Vijeće.
8.3. Također ovo Vijeće na nalazi nikakve povrede kaznenog zakona, kako što to neosnovano ističe žalitelj.
Žalba na odluku o kazni
9. S obzirom da žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja sadrži u sebi i žalbu na odluku o kaznu, Vijeće je razmotrilo i izrečene kaznenopravne sankcije. Vijeće je smatralo da je izrečena kazne zatvora u minimalnoj visini od šest mjeseci koja je zamijenjena radom za opće dobro primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika te je prvostupanjski sud pravilno ocijenio olakotne te nije našao otegotne okolnosti kod optuženika. Također treba imati u vidu i protek vremena od pet i pol godina od počinjenja djela u kojem vremenu optuženik nije počinio nova kaznena djela. Vijeće je prvenstveno imao u vidu visinu zapriječene kazne zatvora za predmetno kazneno djelo tjelesne ozljede iz članka 118. stavak 1. KZ/11 od šest mjeseci do pet godina. Pritom je bitno istaknuti da je optuženik u vrijeme događaja bio je neosuđivan, zatim protek vremena od 6 i pol godina od događaja u kojem nije počinio nova kaznena djela.
9.1. Razmatrajući izrečenu kaznu ovo Vijeće je smatralo, kako nema mjesta izricanju blaže kazne, s obzirom na upornost u činjenju djela te nastupjelu posljedicu u vidu brojnih teških tjelesnih ozljeda oštećenika, te da je izrečena kazna primjerena kaznenoj odgovornosti optuženika. Time će se jasno izraziti i društvena osuda zbog počinjenih kaznenih djela, utjecati na optuženika, a i na druge da ubuduće ne čini kaznena djela, kao i svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela. U konkretnom slučaju svrha kažnjavanja kod optuženika u pogledu opće i posebnom prevencijom ostvariti upravo izrečenom kaznenopravnom sankcijom.
U odnosu na žalbu zbog odluke o troškovima kaznenog postupka
10. Žalitelj se žali i zbog troškova postupka smatrajući da su previsoki za hrvatske prilike. Sud je na temelju članka 148. stavak 1. ZKP/08 naložio optuženiku plaćanje troškova kaznenog postupka na ime paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 2.500,00 kuna te nužne izdatke oštećenika te nagradu i nužne izdatke njegove opunomoćenice B. G. Š., odvjetnice u Z. u iznosu
od 6.500,00 kuna sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: Tarifa). Sud pritom nije ovlašten smanjiti ili nedosuditi troškove opunomoćenika oštećenika postavljene u skladu s Tarifiom, a niti isti u slučaju osuđujuće presude mogu pasti na teret proračunskih sredstava. Kada sud optuženika proglasi krivim naložit će mu plaćanje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje u cijelosti ili djelomično. Sud je pravilno pri određivanju visine paušalne svote, vodio računa o broju poduzetih radnji i složenosti postupka. Također utvrđene olakotne okolnosti nisu od utjecaja kod odmjeravanja visine troškova te ovo Vijeće smatra da su dosuđeni paušalni troškovi primjereni i da ih je optuženik u mogućnosti platiti s obzirom na primanja i imovinsko stanje.
11. S obzirom kako optuženik žalbom nije doveo u sumnju ispravnost i zakonitost pobijane presude te ispitivanjem iste po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1 ZKP/08, nisu nađene povrede materijalno pravne ili procesno pravne prirode na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, sud je odlučio kao u izreci presude i temeljem članka 482. ZKP/08 odbio žalbu optuženika kao neosnovanu te potvrdio prvostupanjsku presudu.
U Sisku 1. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
Blažena Ereš,v.r.
