Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 11 Gž-1502/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Bađun, kao predsjednice vijeća, Milka Samboleka, kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima (odvjetnicima) iz OD S. & Š. u Z., protiv tuženice M. U. iz Z., OIB:… zastupane po punomoćniku S. L., odvjetniku u Z., radi isplate, povodom žalbe tuženice izjavljene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4968/2020-21 od 21. lipnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-4968/2020-21 od 21. lipnja 2022.

II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova iz žalbenog stadija postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženici da tužitelju isplati iznos od 126.630,27 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog naznačenog iznosa do isplate, u toč. II. izreke naloženo je tuženici da tužitelju najkasnije svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec plati iznos od 993,96 kn na ime naknade za korištenje ½ dijela nekretnine upisane u zk.ul. 671 k.o. G. Z., poduložak 12984, u naravi stan broj 7, na I. katu ravno, površine 47,25 m2 na adresi …, Z. i to za razdoblje od siječnja 2022. pa do predaje opisane nekretnine u suposjed tužitelju, dok je u toč. III. izreke naloženo tuženici da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 14.741,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2022. do isplate.

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tuženica pobija presudu i poziva se na sve zakonske žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19 i 80/22; dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu preinači na način da odbije tužitelja s tužbenim zahtjevom uz naknadu parničnog troška tuženici, podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati naknadu za korištenje stana u Z., … odnosno suvlasničkog dijela tužitelja u razdoblju od siječnja 2006. do danas.

5.1. Imajući u vidu mjerodavne zakonske odredbe koje citira u obrazloženju prvostupanjski sud zaključuje da je radi ocjene osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva valjalo ocijeniti kakvoću posjeda tuženice, tj. je li njezin posjed bio pošten ili nepošten.

5.2. Sud konstatira da nije bilo sporno da su stranke u knjizi položenih ugovora bile upisane kao suvlasnici predmetnog stana, svaki u 1/2 idealna dijela, da je navedeno pravo upisano na temelju Ugovora o kupoprodaji stana od 1. prosinca 1992., da je tijekom cijelog utuženog razdoblja stan koristila isključivo tuženica i da je tuženica u odgovoru na tužbu priznala zemljišnoknjižno stanje kao nesporno, ali osporava tužitelju njegovo pravo (su)vlasništva. Kako je tuženica tijekom cijelog utuženog razdoblja nesumnjivo znala da je tužitelj upisan kao suvlasnik stana, bez obzira na to što je osporavala tužiteljevo pravo vlasništva, sud zaključuje da je posjed tuženice bio nepošten.

5.3. Na temelju iskaza stranaka, povezano s drugim izvedenim dokazima i činjenicama koje nisu sporne, sud utvrđuje da tužitelj najkasnije od sredine 1997. ne živi u predmetnom stanu, da je u stanu ostala živjeti tuženica s kćeri, da tužitelj nakon što je odselio nije koristio predmetni stan, da su odnosi među strankama narušeni, da je tužitelj pokušavao ostvariti svoja prava vezano za stan, između ostaloga i podnošenjem predmetne tužbe, da je tražio od tuženice predaju ključeva stana, odnosno da mu omogući ulazak u stan i suposjed te da je tuženica to odbijala sve ove godine. Budući da je posjed tuženice bio nepošten u smislu čl. 18. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN br. 91/96; 68/98; 137/99; 22/00; 73/00; 114/01; 79/06; 141/06; 146/08; 38/09; 153/09; 143/12; 152/14; 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - ispravak; dalje: ZV), tuženica je temeljem čl. 165. st. 1. ZV-a dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela.

5.4. Na okolnost visine potraživanja (iznosa naknade za korištenje predmetnog stana) provedeno je vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina Z. Š. Sudski vještak je izračunao da ukupna visina najamnine za predmetni stan za razdoblje od 15. siječnja 2006. do 12. prosinca 2014. iznosi ukupno 120.854,79 kn. Naknadno je sudski vještak izračunao i visinu najamnine za razdoblje od 15. siječnja 2015. pa nadalje, a prema mišljenju vještaka ukupna visina najamnine u razdoblju od siječnja 2015. do lipnja 2021. iznosi 119.955,00 kn. Budući da je tuženik vlasnik stana u ½ idealna dijela, a tuženica mu je tijekom utuženog razdoblja onemogućivala da ostvaruje svoje vlasničke ovlasti i koristi predmetni stan, tužitelj ima pravo na isplatu naknade u visini od ½ dijela tržišne najamnine, prvostupanjski sud konačno postavljeni tužbeni zahtjev ocjenjuje osnovanim u cijelosti, te je naložio tuženici da tužitelju za razdoblje od siječnja 2006. do prosinca 2021. isplati iznos od 126.630,27 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, a da mu nadalje najkasnije svakog 15-tog dana u mjesecu za prethodni mjesec plaća iznos od 993,96 kn, i to za razdoblje od siječnja 2022. pa do predaje predmetnog stana u suposjed tužitelju.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a. U vezi istaknutog žalbenog razloga ovaj sud primjećuje da tuženica u žalbi navodi: "da je prvostupanjski sud (...) izvršio više bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a osobito iz čl. 354. st. 2. toč. 11. (...)", ali sadržajem ne konkretizira niti jednu bitnu povredu, već samo djelomično reproducira zakonski opis bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, bez navođenja u čemu se ona sastoji.

6.1. Navodima žalbe tuženica nije dovela u sumnju činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda i primjenu materijalnog prava. Promašen je stav tuženice da su nalaz i mišljenje građevinskog vještaka Z. Š. irelevantni za rješenje ovog slučaja, jer da ona nikada predmetni stan nije davala u najam, obzirom da se radi o malom stanu kojega je polovicu uopće nemoguće davati u najam. Naime, prema shvaćanju ovoga suda niti okolnost da se radi o "malom stanu" (površina stana je 47,25 m2: opaska ovoga suda) i da taj stan tuženica nije davala u najam, ne isključuje njenu obvezu na plaćanje naknade za korištenje tog (cijelog) stana, konkretno suvlasničkog dijela tužitelja u razdoblju od siječnja 2006. do danas.

6.2. Tuženica u žalbi tvrdi da predmetni stan praktički od rođenja koristi isključivo za osobno stanovanje i za osobne potrebe i da za sebe ne ostvaruje nikakve koristi od stana i ne daje ga u najam. Dodaje da ju je tužitelj samovoljno napustio kao bivšu suprugu, kao i svoju kćer te se je preselio k drugoj ženi koja ima riješeno stambeno pitanje. Tvrdi da je tužitelj bio nasilna osoba, a da je nakon što se iselio iz predmetnog stana imao riješeno stambeno pitanje jer je imao suvlasništvo kuće u Z., …, što je prešutio tuženici.

6.3. Međutim, niti tvrdnje koje su navedene u toč. 6.2. ovog obrazloženja ne dovode u sumnju utvrđenja prvostupanjskog suda, konkretno da su parnične stranke suvlasnici predmetnog stana na jednake dijelove (svaki u ½ dijela), da je stan nakon prestanka bračne zajednice koristila isključivo tuženica, da se je tuženica protivila tome da tužitelj koristi stan, prije svega time što mu je cijelo vrijeme osporavala pravo vlasništva i pravo na suposjed, nije dopuštala dolazak u stan i odbijala mu je predati ključeve stana. U tom kontekstu, nije osnovana tvrdnja tužiteljice da ona nije ostvarivala nikakve koristi od predmetnog stana, obzirom da nema nikakve dvojbe da je u utuženom razdoblju koristila cijeli stan, dakle, koristila je i suvlasnički dio tužitelja u tom stanu, pa je time svakako ostvarivala određenu korist i u obvezi je tužitelju kao suvlasniku platiti naknadu za korištenje tog stana.

6.4. U odnosu na dio žalbe u kojem tuženica pokušava dovesti u sumnju činjenicu da je tužitelj suvlasnik predmetnog stana u ½ dijela, valja kratko reći da je pitanje (su)vlasništva na tom stanu riješeno pravomoćnom presudom Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj: Gž Ob-1509/2016-5 od 4. veljače 2020., u kojoj je utvrđeno da su parnične stranke suvlasnice stana, svaki u ½ dijela nekretnine. Ujedno je tom presudom odbijen protutužbeni zahtjev tuženice M. U. radi utvrđenja da predmetni stan ne predstavlja bračnu stečevinu parničnih stranaka.

6.5. Kako navodima žalbe nije dovedeno u sumnju utvrđenje prvostupanjskog suda da je tuženica tijekom cijelog utuženog razdoblja znala da je tužitelj upisan kao suvlasnik stana, pa bez obzira na to što je osporavala tužitelju pravo vlasništva, posjed tuženice je bio nepošten u smislu odredbe čl. 18. st. 3. ZV-a. Nastavno, kako je bilo nesporno da je tijekom cijelog utuženog razdoblja stan koristila isključivo tuženica, to je ona temeljem odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, na koju se poziva prvostupanjski sud, dužna tužitelju isplatiti naknadu za korištenje njegovog suvlasničkog dijela te je prihvaćenjem tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, kod čega tuženica navodima žalbe nije dovela u sumnju ukupnu visinu naknade za korištenje u utuženom razdoblju koja je utvrđena temeljem vještačkog nalaza i mišljenja.

7. Pravilna je i valjano obrazložena odluka o troškovima postupka koju tuženica pobija isključivo na način da ju dovodi u korelaciju sa svojim eventualnim uspjehom u sporu.

8. Slijedom iznijetog, primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženice kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

9. Tuženica nije uspjela u žalbenom stadiju postupka, pa je odbijen njezin zahtjev za naknadom troškova iz tog stadija te je odlučeno kao u toč. II. izreke ove presude.

U Varaždinu 1. prosinca 2022.

Predsjednica vijeća

Sanja Bađun v.r.