Poslovni broj: 9 UsI-2743/20-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Sanji Kobilšek Ponjen, u upravnom sporu tužitelja M. K. iz Z., protiv tuženog Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Z., radi statusa hrvatskog branitelja, 1. prosinca 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20-01/356, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 1. rujna 2020.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 561-01/20- 01/356, URBROJ: 512M-0201-20-2 od 1. rujna 2020. odbijena je žalba tužitelja protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Z. KLASA: UP/I 561-01/20-01/40, URBROJ: 512M2-50-20-2 od 7. srpnja 2020. kojim je odbijen njegov zahtjev za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata temeljem pripadnosti Teritorijalnoj obrani C.
2. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je tuženik ocijenio da su njegovi navodi u žalbi površni i neutemeljeni. Dodaje da dalje navodi da su pregledom arhivskog gradiva Teritorijalne obrane C. utvrdili da nisu pronađeni podaci o njegovoj pripadnosti toj postrojbi te da ga nisu pronašli u evidenciji obračuna i isplata novčanih naknada pričuvnog sastava HV-a. Ističe da nije primao naknadu novčanih sredstava, a isto tako zna da je nisu primali i mnogi drugi koje poznaje. Iznosi da je očito da on i još neki od njegovih kolega koji nisu primali novčanu naknadu, a sudjelovali su u teritorijalnoj obrani nisu ni vođeni u evidenciji. Dodaje da je vrijeme koje je proveo u ustroju TO C. Z. od 1. lipnja 1991. – do 30. siječnja 1992. Opisuje da mu je kao proganjanom čovjeku od bivše vlasti i političkom emigrantu bila čast i ponos uključiti se u redove pripadnika pričuvnog sastava Teritorijalne obrane i djelovati izvršavajući postavljene mu zadatke kojima je sudjelovao u stvaranju države Hrvatske. Nastavlja da su svjedoci čije izjave priležu tužbi eminentni ljudi, istaknuti pojedinci, od kojih je svjedok V. Č. obnašao dužnost savjetnika ministra za obavještajni rad u Ministarstvu obrane, a i politički je zatvorenik iz tzv. Hrvatskog proljeća 1971. ,D. F., osnivač SIS-a i Vojne policije HV-a, a M. P. također dugogodišnji politički zatvorenik i ratni izvjestitelj u Službi za IPD, predvodio je mnoge značajne aktivnosti u zemlji i inozemstvu u svrhu upoznavanja i senzibiliziranja svjetske javnosti o ratnim događanjima u zemlji. Smatra da bi izjave tih troje svjedoka koji su neizostavno zaslužni za stvaranje Hrvatske, trebale utjecati u stvaranju činjeničnog zaključka pri donošenju nedvojbene odluke koja ide u prilog njegovom zahtjevu za priznavanjem statusa hrvatskog branitelja. Opisuje da od navedene trojice svjedoka, D. F. više nije živ, kao što nije živ ni njegov zapovjednik prof. R. V. Sadržajno predlaže poništiti rješenje tuženika.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnome iznosi da navodi tužitelja nisu utemeljeni. Dodaje da je uvidom u spis predmeta razvidno kako je Područni odsjek za poslove obrane Z.-Z. izvršio uvid u službenu dokumentaciju Ministarstva obrane te se očitovao da tužitelj nema priznat status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata s bilo koje osnove. Dodaje da je iz očitovanja Središnjeg vojnog arhiva od 22. studenoga 2019., razvidno kako, pregledom arhivskog gradiva Teritorijalne obrane C., nisu pronađeni podaci o pripadnosti tužitelja navedenoj Teritorijalnoj obrani u spornom razdoblju. Navodi da iz dopisa Zapovjedništva HKoV K. od 9. kolovoza 2019. proizlazi da tužitelj nije evidentiran kao pripadnik postrojbi HKoV-a u navedenom razdoblju. Nadalje, navodi da je prvostupanjsko tijelo izvršilo uvid u medij evidencija obračuna i isplata novčanih naknada pričuvnog sastava HV-a te da je utvrđeno da se tužitelj ne nalazi u evidenciji obračuna i isplata naknada. Iznosi da je prvostupanjsko tijelo, sukladno važećim zakonskim odredbama, tužitelju omogućilo sudjelovanje u postupku, te da njegova izjava dana na zapisnik prileže spisu predmeta. Opisuje da je u bitnome imenovani izjavio kako je postrojbi Teritorijalne obrane pristupio 1. lipnja 1991. i da je bio pripadnik do 30. lipnja 1992., da je kao pripadnik navedene postrojbe bio na području cijelog Z. i da nije primao novčanu naknadu kao mobilizirana osoba, da je djelovao na čuvanju i štićenju državnih objekata, prvenstveno zgrade Sabora i Vlade te njihovih djelatnika, da mu je neposredni zapovjednik bio R. V., a da su njegovi suborci bili V. Č. i M. P. Dodaje da je u prilog osnovnosti svojih tvrdnji tužitelj priložio izjave svjedoka V. Č. i M. P. u pisanom obliku, ovjerene kod javnog bilježnika. Iznosi da je uvidom u pisane izjave predloženih svjedoka, koje prileže spisu predmeta, razvidno kako svjedoci u bitnome potvrđuju navode tužitelja odnosno da svjedoci potvrđuju da je on u razdoblju od lipnja 1991. do lipnja 1992. Bio u Teritorijalnoj obrani, a u koju je dragovoljno pristupio. Smatra da je prvostupanjsko tijelo, ocjenjujući zahtjev imenovanog, pravilno utvrdilo da tužitelj ne ispunjava kumulativne zakonske uvjete za utvrđenjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Obrazlaže da se aktivnosti koje tužitelj navodi da je obavljao, poput čuvanja straže državnih objekata u Z., ne mogu smatrati pružanjem oružanog otpora agresoru i djelovanjem u izravnoj svezi s tim otporom. Navodi da je, također, cijeneći sve provedene dokaze, u žalbenom postupku pravilno utvrđeno kako tužitelj u traženom razdoblju nije bio pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), budući da Teritorijalna obrana, člankom 3. stavkom 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, nije prepoznata kao organizacijski oblik čijim pripadnicima se priznaje status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Slijedom navedenog predlaže da se odbije tužbeni zahtjev. 4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište.
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Nesporno je da je tužitelj podnio 30. listopada 2018. zahtjev za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik Teritorijalne obrane C.
7. Sporno je, je li pravilno u upravnom postupku taj njegov zahtjev odbijen. 8. Člankom 3. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" broj: 121/17.) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:
a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga)
b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.
e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i
f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. (stavak 1.), a da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. toga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. (stavak 2.).
9. Kako tužitelj traži utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik Teritorijalne obrane C. koja nije organizirana skupina iz članka 3. stavka 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji pravilno je njegov zahtjev u upravnom postupku odbijen, s time da se ističe da tužitelj u spornom razdoblju nije sudjelovao u oružanom otporu agresoru i djelovanju u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, a to proizlazi iz izjava tužitelja i svjedoka.
10. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.) odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 1. prosinca 2022.
Sutkinja
Vanja
Crnković, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske (članak 66. Zakona o upravnim sporovima). Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude (članak 70. Zakona o upravnim sporovima).
