Poslovni broj: 32 UsI-2274/2022-8

Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Zagrebu, po sucu Janji Topol, uz sudjelovanje zapisničarke Spomenke Đurđević, u upravnom sporu tužitelja M. M., OIB…., iz Z., kojeg zastupa odvjetnik M. S. iz Z., protiv tuženika I. Povjerenstva za žalbe, OIB…., Z., radi produljenja privremenog boravka, 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika I. Povjerenstva za žalbe, klasa: UP/II-217-02/21-06/169, ur. broj: 317-21-2 od 30. lipnja 2022. i rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-19-23/1-PB-62192-UP/I-12460/1-20 od 13. srpnja 2021.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog upravnog spora.

r i j e š i o  j e

Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje odgodnog učinka tužbe.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika klasa: UP/II-217-02/21-06/169, ur. broj: 317- 21-2 od 30. lipnja 2022. odbijena je žalba tužitelja podnesena protiv rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave zagrebačke, Sektora za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, broj: 511-19-23/1-PB-62192-UP/I-12460/1-20 od 13. srpnja 2021. kojim je tužitelju, kao državljaninu Ruske Federacije (dalje Rusija), prestao zakonit boravak u RH i odbijen mu je zahtjev za produženje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji u RH podnesen 22. srpnja 2020. te mu je određen rok od 30 dana za dragovoljni odlazak iz RH.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost rješenja tuženika u bitnom uz argumentaciju da ima prijavljeno zdravstveno osiguranje u Rusiji te smatra da za odobrenje produljenja privremenog boravka nije dužan biti zdravstveno osiguran u RH. Zahtijeva poništavanje rješenja tuženika i prvostupanjskog rješenja.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbu i tužbeni zahtjev, pri čemu je ostao kod argumenata iznesenih u drugostupanjskom rješenju.

4. Sud je održao usmenu i javnu raspravu čime je strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi čl. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/521, dalje u tekstu: ZUS).

5. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja sud je pročitao isprave u spisu i spis tuženika.

6. Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7. Odredbama članka 54. stavaka 1. i 3. Zakona o strancima (Narodne novine broj 130/2011, 74/2013, 69/2017, 46/2018, 66/2019, 53/2020, dalje ZS) propisano je da će se državljaninu treće zemlje odobriti privremeni boravak ako: 1. dokaže svrhu privremenog boravka, 2. ima valjanu putnu ispravu, 3. ima sredstva za uzdržavanje, 4. ima zdravstveno osiguranje, 5. nema zabranu ulaska i boravka u Republici Hrvatskoj, 6. ne predstavlja opasnost za javni poredak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje. Zahtjev za odobrenje privremenog boravka odbit će se ako nisu ispunjeni uvjeti iz stavka 1. ovoga članka.

Prema odredbi članka 55. stavka 1. ZS-a, isti uvjeti moraju biti ostvareni i na strani državljanina treće zemlje koji podnosi zahtjev za odobrenjem privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji.

Sukladno odredbi članka 5. Pravilnika o statusu i radu državljana trećih zemalja u Republici Hrvatskoj (“Narodne novine”, broj: 52/12, 81/13, 38/15, 100/17, 61/18 i 116/18) kao dokaz o zdravstvenom osiguranju, kod prvog reguliranja privremenog boravka, prihvaća se putno ili privatno zdravstveno osiguranje, a po izdavanju odobrenja privremenog boravka, stranac je dužan javiti se nadležnom uredu Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje radi utvrđivanja prava na zdravstveno osiguranje prema propisima o zdravstvenom osiguranju stranaca u Republici Hrvatskoj.

Odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj: 80/13 i 15/18) propisano je da stranac na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj iz članka 4. stavka 1. ovoga Zakona, neovisno o svrsi odobrenja privremenog boravka, a kojem pravo na obvezno zdravstveno osiguranje ili zdravstvena zaštita nije osigurana po drugoj osnovi, obvezan je podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje područnoj službi Zavoda, nadležnoj prema mjestu njegovog boravka u roku od osam dana od dana odobrenog privremenog boravka, odnosno od dana izvrsnosti odluke iz stavka 6. ovoga članka te je obveznik plaćanja doprinosa za obvezno zdravstveno osiguranje u skladu s posebnim zakonom.

8. Iz spisa tuženika te iz obrazloženja osporavanih rješenja proizlazi da je zahtjev tužitelja odbijen, jer tužitelj nije dokazao da je ispunio jedan od nužnih uvjeta za odobravanje produženja privremenog boravka - da je prijavljen na zdravstveno osiguranje u RH.

Tužitelj je 20. srpnja 2020. podnio zahtjev za produženje odobrenja privremenog boravka u svrhu spajanja obitelji (u braku je s hrvatskom državljankom od 9. rujna 2015.), uz koji je priložio presliku zdravstvene iskaznice Rusije te uz koji nije dostavio dokaz o tome da je prijavljen na Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje. Tužitelj je tijekom postupka saslušan te je učinio nespornim da nema zdravstveno osiguranje regulirano u RH.

Prvostupanjsko tijelo je tijekom upravnog postupka zatražilo mišljenje Ministarstva unutarnjih poslova o tome da li je za odobrenje privremenog boravka nužno da stranka ima prijavljeno zdravstveno osiguranje u RH te je MUP u dopisu od 26. svibnja 2021. odgovorio da stranac mora imati regulirano zdravstveno osiguranje u RH (prema odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u RH (Narodne novine broj 80/13, 15/18, 26/21)), osim ako se radi o prvom privremenom boravku, što u ovom predmetu nije slučaj.

Tužitelju je po primitku navedenog dopisa omogućen dodatni rok od 8 dana za dostavu dokaza o reguliranom zdravstvenom osiguranju u RH te je tužitelj tijekom postupka izjavio da nije u mogućnosti dostaviti traženi dokaz. U daljnjem tijeku postupka je obrazložio da ne može uplatiti policu zdravstvenog osiguranja iz tehničkih razloga te da će navedeno učiniti po prihvaćanju zahtjeva.

Na temelju navedenog utvrđeno je da tužitelj ne ispunjava sve propisane uvjete za odobrenje privremenog boravka (članak 54. stavak 1. ZS) te je njegov zahtjev odbijen.

9. Prema stavu ovog suda stav javnopravnih tijela je osnovan i utemeljen na pravilnom tumačenju zakonskih odredbi članka 54. stavka 1. ZS-a.

Imajući u vidu citirane odredbe Pravilnika i Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj, te kako je riječ o produženju privremenog boravka (a ne o prvom privremenom boravku), tužitelj je bio dužan dostaviti dokaz HZZO o zdravstvenom osiguranju prema propisima o zdravstvenom osiguranju stranaca u Republici Hrvatskoj, a ne dokaz o zdravstveno zaštiti Ruske Federacije, čiju presliku prilaže. Privatno ili putno zdravstveno osiguranje dostavlja se kod podnošenja zahtjeva za prvi privremeni boravak.

10. Vezano za tužbeni navod da je potrebno utvrditi jesu i nadležna policijska tijela podnijela obavijest Zavodu te je li Zavod postupio po tome, ističe se da je spisu tuženika priložen dopis Policijske uprave zagrebačke od 12. lipnja 2020. prema kojem je i Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje obaviješten o tome da je tužiteIju odobren privremeni boravak u Republici Hrvatskoj. Potvrdu u svrhu prijave područnoj službi Zavoda za zdravstveno osiguranje tužitelj je preuzeo 15. lipnja 2020., a što i sam potvrđuje u izjavi na zapisnik od 19. listopada 2020., te između ostalog navodi da se javio područnoj službi gdje mu je rečeno da mu nije potrebno hrvatsko zdravstveno osiguranje jer ima rusko (dokaz o navedenom nije predočen), dok je u izjavi na zapisnik dana 06. srpnja 2021. godine izjavio da nije mogao uplatiti policu zdravstvenog osiguranja iz tehničkih razloga.

11. Tužbeni navodi o tome da se tužitelju na odgovarajući način nije omogućilo raspravljanje i sudjelovanje u ispitnom postupku, te kao se radi o strancu kojemu je potreban tumač za hrvatski jezik, pa je mišljenje Ministarstva od 26. svibnja 2021. bilo potrebno tužitelju dostaviti u pisanom obliku, nisu osnovani. Tužitelju je prilikom davanja izjava na zapisnik 19. listopada 2020. i 06. srpnja 2021. omogućeno izjašnjavanje uz nazočnost M. K., sudskog tumača za engleski i ruski jezik.

12. Tužbeni navodi o tome da je nadležno tijelo navedeno mišljenje koristilo kao temelj za donošenje odluke, dajući mu značaj odluke kojom je nadležno tijelo odlučilo o prethodnom pitanju, nisu osnovani. Mišljenje na koje se tužitelj poziva nije prethodno pitanje u smislu članka 55. Zakona o općem upravnom postupku (Narodne novine broj: 47/09 i 110/21), već je policijska uprava zatražila mišljenje od Ministarstva na zahtjev tužitelja (zapisnik od 19. listopada 2020.), kada nije bio zadovoljan odgovorom Policijske uprave čime treba dokazati zdravstveno osiguranje.

13. Na osnovi svega izloženog, sud je utvrdio da osporenim rješenjima javnopravnih tijela nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, već da su javnopravna tijela prilikom donošenja osporavanih rješenja poštivala zakonske odredbe i načela postupka, da su rješenja donesena na osnovi potpuno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava te prigovori tužitelja istaknuti u tužbi nemaju utjecaja na drugačije rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari. Radi navedenog je sud na temelju članka 57. stavka 1. ZUS-a odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

14. Odredbom članka 26. ZUS-a propisano je da tužba nema odgodni učinak, osim kada je to zakonom propisano (stavak 1.), a da sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak ako bi se izvršenjem pojedinačne odluke ili upravnog ugovora tužitelju nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti, ako zakonom nije propisano da žalba ne odgađa izvršenje pojedinačne odluke, a odgoda nije protivna javnom interesu (stavak 2.). Prema ocjeni suda tužitelj nije učinio vjerojatnim da bi mu se izvršenjem rješenja nanijela šteta koja bi se teško mogla popraviti. S obzirom na to da prema članku 26. stavku 2. ZUS-a, sud može odlučiti da tužba ima odgodni učinak samo ako utvrdi da su kumulativno ispunjeni uvjeti navedeni u citiranoj odredbi, sud je na temelju iste odredbe odbio prijedlog tužitelja kao neosnovan.

15. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Zagrebu, 1. prosinca 2022.

Sudac:

Janja Topol, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 66. i članak 70. ZUS-a).