Republika Hrvatska

Poslovni broj Kž-236/2022-4

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Miroslava Jukića, predsjednika vijeća, te sudaca Damira Krahuleca i Vlaste Šimenić- Kovač, članova vijeća, uz sudjelovanje Blaženke Livaja, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. A. M., OIB: …, zbog kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje u tekstu KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zadru br. K-652/2020 od 8. ožujka 2022. godine, u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. A. M. kao neosnovana, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zadru br. K-652/2020 od 8. ožujka 2022. godine, opt. A. M. proglašen je krivim zbog kaznenog djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ/11, pa je za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. A. M. izrečena je uvjetna osuda na način da se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na koju je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku kušnje od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona kaznenom postupku ("Narodne novine", br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 101/17, 126/19 i 80/22 - dalje u tekstu ZKP/08), opt. A. M. dužan je naknaditi trošak postupka u iznosu od 700,00 kn, temeljem čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08, te troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08, u iznosu od 60,00 kn, odnosno sveukupno iznos od 760,00 kn, sve u roku od 30 dana po pravomoćnosti presude.

2. Protiv te presude žali se opt. A. M. po branitelju R. I. M., odvjetniku iz Z., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog povrede Kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da optuženika oslobodi optužbe.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

3. Županijsko državno odvjetništvo u Osijeku svojim podneskom br. KŽ-DO-219/2022 od 19. svibnja 2022. godine, vratilo je spis sudu nakon razgledavanja, na daljnji postupak.

4. Žalba opt. A. M. nije osnovana.

5. Žalitelj (opt. A. M.) pobija prvostupanjsku presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka. Suprotno žalbenom navodu prvostupanjski sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze, te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koje čine obilježja kaznenog djela, te razloge kojima se prvostupanjski sud rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju u žalbi ukazuje žalitelj, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, shodno čl. 476. st. 1. ZKP/08.

6. Žalitelj u žalbi ističe osnov pobijanja zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da je prvostupanjski sud iz tako utvrđenog činjeničnog stanja izveo pogrešan zaključak da su u radnjama optuženika sadržana sva bitna objektivna i subjektivna obilježja terećenog kaznenog djela. Iako se opt. A. M. žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ne navodi koju je važnu činjenicu prvostupanjski sud utvrdio pogrešno, odnosno koju važnu činjenicu sud nije utvrdio. Zapravo žalitelj u žalbi ponavlja navode obrane, te u stvari prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, daje svoju ocjenu svih izvedenih dokaza, predlažući u suštini drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je prvostupanjski sud dao u obrazloženju presude.

6.1. Nakon pozorne ocjene obrane opt. A. M. koji poriče počinjenje kaznenog djela, iskaza ošt. Z. M. kojim tereti optuženika za kazneno djelo prijetnje upravo onako kako je to opisano u izreci pobijane presude, iskaza svj. G. K. kojim potvrđuje navode ošt. Z. M., te iskaza policijskih službenika T. F. M., M. F. i B. S. koji opisuju kako je izgledao oštećenik nakon inkriminiranog događaja, analizirajući svaki posebno i u njihovoj ukupnosti, suprotno žalbenom navodu, prvostupanjski sud je na pravilan i zakonit način utvrdio da je opt. A. M. počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci presude, te da ne postoje okolnosti koje isključuju njegovu kaznenopravnu odgovornost.

6.2. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje odlučno je da su upućene riječi objektivno podobne i prikladne da kod osobe kojoj se prijeti izazovu osjećaj straha i ugroženosti. Za riječi koje je kritične zgode opt. A. M. uputio ošt. Z. M., kao i prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud nalazi da su one prikladne i objektivno

podobne da izazovu osjećaj straha i ugroženosti ne samo kod oštećenika, nego i kod svake druge osobe. Pri tome nije od značaja je li optuženik imao ili nije imao namjeru ostvariti izrečene prijetnje.

6.3. Stoga nije osnovana žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Obzirom na navedeno proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice glede kaznenog djela i odgovornosti optuženika. O tome je prvostupanjski sud u obrazloženju presude naveo jasne i iscrpne razloge na koje se upućuje radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja. Drugostupanjski sud slijedom žalbenih navoda ne nalazi da je u smislu čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08, činjenično stanje dovedeno u sumnju glede pravilnosti i stupnja pouzdanosti utvrđenja odlučnih činjenica. Naprotiv, drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, jer su ti razlozi jasni i potpuni, pokazuju da je prvostupanjski sud iz sadržaja izvedenih dokaza i nakon savjesne ocjene svakog dokaza pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima izvodio zaključke o dokazanosti pojedinih važnih činjenica. Žalbeni navodi žalitelja, kojima u suštini predlaže drugačiju ocjenu izvedenih dokaza, ne dovode u sumnju potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja prvostupanjskog suda.

7. Žalitelj pobija presudu zbog povrede Kaznenog zakona. Međutim, žalbeni navod optuženika zbog povrede Kaznenog zakona, koji se niti ne obrazlaže, nema uporište u utvrđenom činjeničnom stanju, te u suštini predstavlja prijedlog usmjeren na drugačiju ocjenu izvedenih dokaza i onda s tim u svezi sugeriranja drugačijeg zaključka glede donošenja odluke o kaznenoj odgovornosti optuženika za terećeno kazneno djelo. Pri tome je za ukazati da se Kazneni zakon ima primijeniti na ono činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, a ne na ono koje žalitelj smatra da je trebalo biti utvrđeno. Drugostupanjski sud prihvaća razloge koje je o postojanju odlučnih činjenica naveo u obrazloženju pobijane presude prvostupanjski sud, a to je da su u postupanju opt. A. M. sadržana sva bitna subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz čl. 139. st. 2. KZ/11, navedenog u izreci pobijane presude.

8. Opt. A. M. u žalbi ne ističe žalbeni osnov zbog odluke o uvjetnoj osudi, ali zbog istaknute žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede Kaznenog zakona ovaj drugostupanjski sud je shodno čl. 478. ZKP/08, ispitao pobijanu presudu i u tome dijelu.

8.1. Prilikom donošenja odluke o uvjetnoj osudi u odnosu na optuženika prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve okolnosti (olakotne i otegotne) o kojima ovisi izbor vrste i mjere kazne, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje radi nepotrebnog ponavljanja. Za istaći je da pri tome prvostupanjski sud nije podcijenio ili precijenio niti utvrđene olakotne, niti utvrđene otegotne okolnosti.

8.2. Polazeći od stupnja krivnje optuženika, društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. A. M. za počinjeno kazneno djelo, temeljem čl. 139. st. 2. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, a temeljem čl. 56. KZ/11, opt. A. M. izrekao uvjetnu osudu na način da se kazna zatvora u trajanju od 4 (četiri) mjeseca, na koju

je osuđen, neće izvršiti ukoliko u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo. Takva vrsta i mjera kazne i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda dostatna je da može utjecati na optuženika i na sve ostale da ne čine kaznena djela i da shvate da je činjenje kaznenih djela pogibeljno, a kažnjavanje počinitelja pravedno, te da takva kazna sadrži odgovarajuću količinu moralne osude za zlo koje je optuženik počinjenjem kaznenog djela nanio društvu u cjelini (čl. 41. i čl. 47. KZ/11).

9. Slijedom navedenog, žalba opt. A. M. nije osnovana, a ne postoje povrede zakona iz čl. 476. st. 1. ZKP/08, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, tako da je žalbu valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu (čl. 482. ZKP/08).

Osijek, 1. prosinca 2022.

Predsjednik vijeća

Miroslav Jukić, v.r.

Za točnost otpravka-ovlašteni službenik

Blaženka Vuletić