REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

Rijeka, Erazma Barčića 5

Poslovni broj: 6 Us I-540/2022-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Dariji Pugel, uz sudjelovanje zapisničarke Ljiljane Vasiljević, u upravnom sporu tužitelja M. B. iz M., B., kojeg zastupa opunomoćenik M. F., odvjetnik u P., D., protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Ž. d. o. u P., P., R., radi naknade za oduzetu imovinu, 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/19- 01/104, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-04 od 25. veljače 2022.

Obrazloženje

1. Rješenjem i zaključkom Ureda državne uprave u Istarskoj županiji, Službe za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-01/97-01/318, URBROJ: 2163-06-02/2- 18-42 od 15. studenog 2018. odbijen je zahtjev tužitelja i M. H. za naknadu odnosno povrat za kč.br. …, kč.br. …, kč.br. …, kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … sve k.o. L., te je ujedno obustavljen upravni postupak u dijelu u kojem se odnosi na zahtjev za naknadu za kč.br. …, kč.br. …, kč.br. …, kč.br. … sve k.o. L. te nekretnine upisane u zk.ul. …, zk.ul. … i zk.ul. … sve k.o. L.

2. Navedeno rješenje se u odbijajućem dijelu temelji na utvrđenju da su navedene nekretnine predniku tužitelja oduzete u postupku komasacije, a da tužitelj nije dokazao da bi iste bile oduzete kao višak zemljišta u odnosu na propisani maksimum po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji te po Zakonu o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području narodne Republike Hrvatske; dok se zaključak o obustavi postupka u odnosu na preostale navedene nekretnine temelji na okolnosti da je tužitelj od podnesenog zahtjeva za naknadu odnosno povrat odustao. 3. Tuženik je pobijanim rješenjem KLASA: UP/II-942-01/19-01/104, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-22-04 od 25. veljače 2022. odbio žalbu tužitelja i M. H. izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja i zaključka kao neosnovanu, prihvativši utvrđenja prvostupanjskog tijela.

4. Osporavajući zakonitost pobijanog rješenja tuženika kao i odbijajućeg dijela prvostupanjskog rješenja, tužitelji u tužbi te kasnijem tijeku spora (na ročištu za raspravu održanom 17. studenoga 2022.) ističe da prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku nije postupilo po uputi iz ranijeg rješenja tuženika od 27. siječnja 2015., naime nije utvrdilo površinu zemljišta prednika tužitelja koje je bilo uneseno u komasaciju, odnosno površinu zemljišta kojim je pravni prednik tužitelja nadijeljen, te posljedično nije utvrdilo da li je prednik tužitelja prilikom komasacije unio jednaku površinu zemljišta koju je primio (koja mu je nadijeljena), budući da bi tužitelj, ukoliko je njegovom predniku nadijeljena manja površina od one unesene, imao pravo na povrat odnosno naknadu za razliku. Ističe da ni on ni njegov prednik nikada nisu dobili nikakvo zemljište u zamjenu za zemljište uneseno komasacijom, a okolnost što navedeno nije konstatirano u zapisniku iz 1964. odnosno što je isti nepotpun, ne može biti osnov za odbijanje tužiteljevog zahtjeva.

5. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi pobijano rješenje tuženika te predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

6. Tuženik u odgovoru na tužbu ustraje kod navoda iz obrazloženja osporenog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

7. Ž. d. o. u P., koji u ovome sporu ima status zainteresirane osobe, u dostavljenom odgovoru na tužbu pridružuje se navodima i utvrđenjima iz pobijanog rješenja te predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog.

8. U tijeku spora održana je rasprava na ročištu održanom 17. studenog 2022., u prisutnosti tužitelja, a na temelju čl. 39. st. 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17, 110/21, dalje: ZUS) u odsutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe, čime se smatra da je strankama u smislu čl. 6. ZUS-a dana mogućnost očitovanja o zahtjevima i navodima drugih strana, te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

9. Radi ocjene zakonitosti pobijanog rješenja tuženika izvršen je uvid u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora te dostavljenom spisu upravnog postupka.

10. Razmatrajući sva sporna, činjenična i pravna pitanja ovog spora, sud smatra da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Iz spisa upravnog postupka proizlazi da su je tužitelj zahtjevom od 30. lipnja 1997. zatražio povrat odnosno naknadu za više nekretnina upisanih u katastarsku općinu L., oduzetih prijašnjem vlasniku pok. A. B., te da je prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-943-01/97-01/318, URBROJ: 2163-06-01-12-23 od 14. lipnja 2012. predmetni zahtjev u cijelosti odbijen.

12. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01-12-01/916, URBROJ: 514-04/01-15- 06 od 27. siječnja 2015. poništeno je navedeno rješenje u dijelu u kojem se odnosi na zahtjev za naknadu za kč.br. …, kč.br. …, kč.br. …, kč.br. …, kč.br. … i kč.br. … sve k.o. L., te je u tom dijelu predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, a po provođenju kojega je rješenjem od 15. studenog 2018. zahtjev tužitelja za povrat predmetnih nekretnina odbijen.

13. Među strankama ovoga spora u ovoj fazi sporno je da li tužitelju pripada pravo na povrat odnosno naknadu za predmetne nekretnine oduzete njegovom pokojnom ocu, te da li je postupak zakonito proveden.

14. Pritom nije sporno da su predmetne nekretnine oduzete u postupku komasacije, rješenjem o komasaciji posjeda donijetim od Skupštine Općine Pula, Općinske komasacione komisije Broj: 03-04-II-1942/1-1967, red. broj 492 od 7. listopada 1967., te u posljedično provedenom zemljišnoknjižnom ispravnom postupku (zapisnik Komisije za zemljišnoknjižni ispravni postupak poslovni broj Rz- 3/1964 od 22. travnja 1964., t. 224, te prijavni list broj broj Z-285/60 od 1. ožujka 1960.), te da stoga tužitelju po toj osnovi ne bi pripadalo pravo na naknadu, budući da se ne radi o jednom od taksativno propisanih zakonskih osnova oduzimanja odnosno zakonskih osnova za povrat iz članka 2. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine", broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/1, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, dalje: Zakon o naknadi).

15. Međutim, sporno je jesu li predmetne nekretnine predniku tužitelja oduzete kao višak zemljišta u odnosu na propisani maksimum po Zakonu o agrarnoj reformi i kolonizaciji te po Zakonu o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području narodne Republike Hrvatske, u kojem bi slučaju tužitelj imao pravo na naknadu.

16. Po stavu ovog suda, pravilno su upravna tijela utvrdila da iz niti jedne od isprava priležeće spisu ne proizlazi osnovanost zaključka tužitelja da su predmetne nekretnine njegovom ocu oduzete temeljem Zakona o agrarnoj reformi i kolonizaciji odnosno Zakonu o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području narodne Republike Hrvatske, odnosno kao višak iznad zakonom propisanog minimuma.

17. Naime, iz citiranog rješenja o komasaciji posjeda od 7. listopada 1967. proizlazi da su navedenom komasacijom bili obuhvaćene i navedene kč.br. …, kč.br. …, kč.br. … (sve pašnjak) kao i kč.br. … i kč.br. … (neplodno).

18. Iz zapisnika zemljišnoknjižne komisije od 22. travnja 1964. (t. 39. u svezi t. 224) proizlazi da se otpisuju kč.br. … (pašnjak sa 187 m²), … (pašnjak sa 187 m²), … (pašnjak sa 187 m²) iz zk.ul. … k.o. L. i pripisuju u zk. ul. … iste k.o. na ime G. M. pokojnog M. iz L.; da se nastavno otpisuje kč.br. … (put sa 1482 m²) iz zk.ul. … k.o. L. i pripisuje u zk.ul. … iste k.o. kao društveno vlasništvo u općoj uporabi, te da se nastavno otpisuju kč.br. … (neplodno sa 1348 m²), te kč.br. … (neplodno sa 1282 m²) iz zk.ul. … k.o. L. i pripisuju u zk.ul. … iste k.o. kao društveno vlasništvo pod upravom O. P.

19. Iz točke 39. citiranog zapisnika proizlazi da je prednik tužitelja B. A. prvotno pristupio 22. travnja 1961. i izjavio da ga diobom pripadaju čestice kao u prijedlogu te da je s time suglasan, a da je točka 224. sačinjena budući je sporne nekretnine propušteno uvrstiti pod točkom 39., no da je stanje istih također uređeno prema prijedlogu s kojim se prednik tužitelja suglasio.

20. Nastavno, u citiranom rješenju o komasaciji navodi se da su u postupku komasacije obavljeni svi prethodni radovi na sređivanju vlasničkih i drugih imovinskopravnih odnosa nekretnina prema rezultatu provedene reambulacije i postupak za ispravak zemljišnih knjiga; da su novi posjedi dodijeljeni u odnosnoj vrijednosti na osnovu procjene obuhvaćenih posjeda, iskazi zemljišta sa stanjem prije komasacije i procjene bili su izloženi na javni uvid od 1. do 15. rujna 1964. te na iskaz zemljišta sa stanjem prije komasacije i nakon komasacije nije podnesen niti jedan prigovor, te su novi posjedi dodijeljeni učesnicima na raspravama održanim od 12. studenog 1964. do 24. studenoga 1964., od 18. siječnja 1965. do 18. ožujka 1965. i od 8. rujna do 18. rujna 1967., a iskazi zemljišta sa stanjem poslije komasacije bili su izloženi 20. rujna 1966. do 4. listopada 1966.

21. Stoga iz citirane dokumentacije, dostavljene od tužitelja tijekom postupka i pribavljene od upravnog tijela, ne proizlazi osnovanost tužiteljevih navoda da su citirane nekretnine njegovom predniku oduzete kao višak iznad propisanog minimuma odnosno u postupku agrarne reforme, već dapače suprotno, da su iste oduzete u zakonom propisanom postupku komasacije, u kojem se prednik tužitelja upoznao s prijedlogom po kojem je nadijeljen (t. 39. Zapisnika od 22. travnja 1964.). Pritom se zakonitost tog postupka ne može ispitivati u postupku po Zakonu o naknadi odnosno u ovome sporu, već je prednik tužitelja u tom postupku imao mogućnost isticanja propisanih pravnih lijekova (prigovora, a potom žalbe).

22. Nisu osnovani navodi tužitelja glede toga da prvostupanjsko tijelo nije postupilo po uputi tuženika iz ranijeg rješenja, a budući da je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku od Općinskog suda u Puli pribavilo isprave koje se nalaze u zbirci isprava pod brojem …, … i …, te izvršilo uvid u rješenje NOK Pula broj …-… od 16. ožujka 1962., te potom na raspravi održanoj 5. rujna 2018., na kojoj je tužitelj bio osobno prisutan, upozorilo tužitelja da iz dostavljene dokumentacije ne proizlazi da su nekretnine oduzete prijašnjem vlasniku kao višak iznad zakonom propisanog maksimuma temeljem posebnih propisa, te istoga zaključkom pozvalo da u roku 60 dana dostavi dodatne dokaze kojima će dokazati osnovanost svog zahtjeva, a što tužitelj nije učinio.

23. Stoga je pravilno je u provedenom upravnom postupku utvrđeno da zahtjev za naknadu nije osnovan, te posljedično tužiteljev zahtjev odbijen kao neosnovan. 24. Slijedom navedenog, budući da iz navedenog proizlazi da je pobijano rješenje tuženika na zakonu osnovano, to je na temelju čl. 57. st. 1. ZUS-a valjalo odbiti tužbeni zahtjev te riješiti kao izreci ove presude.

U Rijeci 1. prosinca 2022.

Sutkinja

Daria Pugel, v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.