REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PAZINU

Stalna služba u Poreču-Parenzo

Turistička ulica 2, 52440 Poreč

Posl.br. 31 P-49/2022-

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Poreču-Parenzo, po sutkinji tog suda mr. sc. Marčeli Štefanuti kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. L., OIB:, iz N. V., V. 13, protiv tuženika S.

S., OIB:, iz V., R. 32, zastupan po punomoćnici

I. B., odvjetnici iz P., radi predaje posjeda, nakon javne glavne rasprave zaključene dana 24. listopada 2022. godine, u prisutnosti tužitelja, dana 01. prosinca 2022. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku S. S., OIB:, V.,

R. 32, da tužitelju I. L., OIB: iz N. V.,

V. 13, preda u posjed nekretninu označenu brojem k.č.br. 2523/2 upisanu u z.k.ul.br. 2230 k.o. V., u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.820,80 kn/241,66 eur u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu protiv tuženika radi predaje posjeda k.č.br. 2523/2 k.o. V.. U tužbi tvrdi da je samovlasnik objekta - štale sagrađene na k.č. 2523/2 upisana u z.k.ul. 2230 k.o. V., koju da je naplatno stekao od ranijih vlasnika I. R. i M. R.. U posjedu predmetne nekretnine da je bio još od 2010. godine, ali tek 2019. godine da se uspio nagoditi s prednicima glede priznanja prava na posjed i naknade za štalu. U zemljišnim knjigama kao vlasnik da je uknjižena O. V., ali tužitelj kao korisnik predmetne nekretnine da je s Općinom zaključio i Ugovor o zakupu predmetne nekretnine. Nadalje, tužitelj da je pred nadležnim upravnim tijelom zatražio ozakonjenje predmetnog objekta, ali taj postupak da još nije okončan. Tužitelj da je u kolovozu 2018. godine tuženiku predao u posjed dio štale na predmetnoj nekretnini do opoziva, u svrhu smještaja tri svinje. Tuženik da nema ni zakonit, ni istinit, a niti pošten posjed, jer je znao da mu ne pripada pravo na posjed. Krajem studenog 2021. godine tužitelj da je od tuženika zatražio vraćanje posjeda, jer da je već zloupotrijebio povjerenje tužitelja protekom roka za povrat posjeda, ali tuženik da je to odbio i na ulazni portun da je na parceli stavio lanac i lokotom zapriječio tužitelju ulaz na parcelu. Pozivom na odredbu čl. 166. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje: ZV-a) predlaže donošenje presude u sadržaju kao u izreci ove Presude.

2. U odgovoru na tužbu, tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Tvrdi da tužitelj maliciozno i osvetnički postupa prema tuženiku budući da je tuženik protiv tužitelja dana 31. prosinca 2021. godine pred istim sudom podnio tužbu zbog smetanja posjeda pod posl.br. Psp-1/2022 i istog dana pred PP Poreč podnio kaznenu prijavu protiv tužitelja radi kaznenog djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ i kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a. Osporava da bi tužitelj bio samovlasnik predmetne nekretnine već tvrdi da je vlasnik O. V..

Predmetnu nekretninu na kojoj je sagrađena štala da je koristila I. R. koja je tuženiku predala u posjed u kolovozu 2018. godine za potrebe uzgoja svinja. I. R. da je bila lošeg zdravstvenog stanja, da je imala amputirane noge i tuženik da joj je više godina vršio sve potrebne građevinske radove i pomagao joj u dnevnim potrebama, a ista da mu je u zamjenu za pomoć ustupila predmetnu štalu. Tužitelj da je bio nezadovoljan postupanjem I. R. jer da je imao namjeru da on dobije u posjed predmetnu štalu. Vansudska nagodba koju je tužitelj priložio uz tužbu da je ništetna, jer da je sklopljena prijevarom tužitelja, a tužitelj da je iskoristio pravno neznanje I. R., koja je imala više od 85 godina, te da je tužitelj zakonom nedopuštenim načinom primorao Italiju Radoš na sklapanje predmetne Nagodbe, a Nagodba da nije niti ovjerovljena kod javnog bilježnika, te da tužitelj nema pravo na posjed. Nadalje, činjenica da je tužitelj podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju da ne govori ništa, te predlaže da sud službenim putem zatraži od O. V. odluku o predmetnom zahtjevu. Iz

Ugovora o zakupu građevinskog zemljišta kojeg je tužitelj priložio uz tužbu, da je vidljivo da je isti sklopljen na određeno vrijeme s datumom 15. studenog 2021. godine, nakon gotovo 3 godine posjeda tuženika iz čega zaključuje da je tužitelj i prema zakupodavcu postupao prijevarno.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u: Vansudsku nagodbu (3), Ugovor o zakupu građevinskog zemljišta (4-6), potvrdu (8), tužbu(24-26), kaznenu prijavu (27-28), Rješenje o izvedenom stanju i geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (30-38), Rješenje o komunalnom doprinosu (39-41), Ugovor o kupoprodaji nekretnine (51-53), izvršen je očevid lica mjesta u prisustvu vještaka mjerničke struke, orto foto snimku (71) i prijepis posjedovnog lista (72-73), fotografije (79), Ugovor o kupoprodaji nekretnina s potvrdom o plaćenoj cijeni i tabularna isprava, te potvrda o zaprimanju prijedloga u zemljišnoknjižni odjel (58- 64), te su saslušani svjedoci I. P., M. R., V. L., Z.

O., I. D. i A. P., te tužitelj kao parnična stranka. Tuženik se nije

odazvao pozivu radi saslušanja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

5. Predmet raspravljanja u ovoj pravnoj stvari je vlasničko pravni zahtjev tužitelja za predaju posjeda predmetne nekretnine odnosno vlasničko pravni zahtjev tužitelja kao predmnijevanog vlasnika za predaju posjeda predmetne nekretnine, k.č. 2523/2 k.o. Višnjan.

6. Provedenim dokazima utvrđeno je da je k.č.br. 2523/2 k.o. V. upisana kao vlasništvo O. V., te da je ista dana 15. studenog 2021.

godine sklopila Ugovor o zakupu građevinskog zemljišta sa tužiteljem kojim je kao zakupodavac dala u zakup tužitelju kao zakupniku između ostalog i k.č.br. 2523/2 površine 200 m2 k.o. V., na vrijeme od 2 godine. Ugovorom o zakupu ugovorne strane su ugovorile i druge međusobne odnose, koji nisu relevantni u ovoj pravnoj stvari.

7. Nadalje, je utvrđeno da je dana 19. svibnja 2022. godine između O.

V. i tužitelja sklopljen Ugovor o kupoprodaji nekretnine između ostalih i k.č. 2523/2 k.o. V. koji je istog dana ovjeren kod javnog bilježnika A. P. u

V. pod brojem OV-2511/2022 i OV-2512/2022.

8. Uvidom u potvrdu O. V. od 18. siječnja 2021. godine utvrđeno je da je tužitelj dana 28. lipnja 2018. godine podnio zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju (ozakonjenje) za jednostavnu zgradu poljoprivredne namjene izgrađenu na k.č. 2524 i 2523/2 obje k.o. V., u naselju R. kod V..

9. Uvidom u tužbu (24-26) utvrđeno je da je S. S. podnio tužbu

protiv I. L. radi smetanja posjeda jer da ga je I. L. smetao u

posljednjem mirnom posjedu na k.č.br. 2523/2 k.o. V. time što je od dana 10. prosinca 2021. godine pa nadalje otuđio lokot i lanac, u nekoliko navrata skidao željeznu ogradu s baglama, dnevno višekratno ulazio u posjed tuženika, otuđio dvije tone kukuruza, i stavio Sladjomiru Sliškoviću u njegovu štalu kravu i tele i odlagao gnoj od krave i teleta u prostor za stajsko gnojivo koje koristi S. S..

Po tužbi je donijeto pravomoćno Rješenje kojim je tužba odbačena.

10. Uvidom u kaznenu prijavu (27-28) utvrđeno je da je S. S.

podnio kaznenu prijavu protiv I. L., dana 31. prosinca 2021. godine radi kaznenih djela krađe iz čl. 228. st. 1. KZ-a i prijetnje iz čl. 139. st. 2. KZ-a, Policijskoj upravi Istarskoj Policijskoj postaji Poreč.

11. Uvidom u Rješenje o izvedenom stanju i u geodetski snimak izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade (30-38) utvrđeno je da je povodom zahtjeva tužitelja Rješenjem od 10. veljače 2022. godine ozakonjena završena, slobodno stojeća, jednostavna zgrada, poljoprivredne namjene, kosog krova, vanjske visine 3,3 m, vanjske veličine zgrade prema priloženom iskazu površina i obračunskim veličinama zgrade, koja se sastoji od prizemlja i u kojoj se nalaze staje za goveda i svinje, sve izgrađeno na k.č. 2523/2 i 2524, obje k.o. V. u naselju R. kod V..

12. Uvidom u Rješenje O. V. od 15. ožujka 2022. godine (39-41) utvrđeno je da je donijeto Rješenje o komunalnom doprinosu kojim je tužitelju kao obvezniku plaćanja komunalnog doprinosa temeljem Rješenja o izvedenom stanju za jednostavnu zgradu poljoprivredne namjene izgrađene na k.č. 2523/2 i 2524 obje k.o. V. u naselju R. kod V., utvrđena obveza plaćanja komunalnog

doprinosa u iznosu od 779,27 kuna. Istim Rješenjem riješeni su i drugi odnosi između stranaka koji su irelevantni za ovu pravnu stvar.

13. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine (51-53) utvrđeno je da je O. V. prodala tužitelju, između ostalog i k.č.br. 2523/2 k.o. V. upisana u z.k.ul. 2230, ukupne površine 200 m2 za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 90.500,00 kn, da je potpisom ugovora kupac uplatio, a prodavatelj primio uplatu iznosa od 9.000,00 kn, a da će kupac preostali iznos kupoprodajne cijene isplatiti u roku od 30 dana, od dana sklapanja ovog Ugovora. Ugovor o kupoprodaji ovjeren je 19. svibnja 2022. godine kod javnog bilježnika A. P. u V. pod brojem

OV-2511/22 i OV-2512/22.

14. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine, potvrdu o plaćenoj cijeni i tabularnoj ispravi, te potvrdu o zaprimanju u Zemljišnoknjižni odjel Poreč (58-64) utvrđeno je da je kupoprodajna cijena plaćena u cijelosti, da je prodavatelj izdao tužitelju tabularnu ispravu za uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u zemljišnu knjigu, te da je tužitelj podnio prijedlog za upis u zemljišnu knjigu sa Ugovorom o kupoprodaji, potvrdi o plaćenoj cijeni i tabularnom ispravom. Ovaj dokaz tužitelj je u spis predao nakon zaključenja prethodnog postupka, ali s obzirom da je potvrda o plaćenoj cijeni i tabularna isprava izdana nakon zaključenja prethodnog postupka, tužitelj niti nije mogao ranije dostaviti navedeni dokaz. Zato je sud prihvatio navedeni dokaz, pozivom na odredbu čl. 299. st. 2. ZPP-a, budući da tužitelj, bez svoje krivnje ih nije mogao dostaviti prije zaključenja prethodnog postupka.

15. Iz Vansudske nagodbe (3) od 24. srpnja 2019. godine proizlazi da je ista sklopljena između tužitelja s jedne strane i I. R. i M. R. s druge strane kojom su stranke sporazumno utvrdile da je između ostalih, k.č. 2523/2 k.o. V. vlasništvo O. V., a da su I. R. i M. R.,

putem prednika, izgradile gospodarsku zgradu (štalu) na predmetnom zemljištu i da mu predaju u posjed gospodarsku zgradu (štalu), a zemljište da je u posjedu tužitelja. Tužitelj je I. R. i M. R. na ime naknade za objekt bio dužan isplatiti 5.000,00 kn.

16. Očevidom lica mjesta u prisutnosti vještaka mjerničke struke utvrđeno je da je predmetna nekretnina k.č. 2523/2 k.o. V., da prema službenom katastarskom stanju ima tlocrtnu površinu od 200 m2, u naravi je gospodarska zgrada, dvojni objekt, prizemnica i dvorište sa sjeverne, istočne i južne strane. Gospodarska zgrada u naravi se koristi kao štala u kojoj se vidi nekoliko odraslih svinja, te dvije gnojnice sa južne strane koje su spojene sa gospodarskom zgradom. Ista je omeđena sa zapadne strane suhozidom i pročeljem gospodarske zgrade, dok sa južne, istočne i sjeverne omeđena je žičanom ogradom.

17. Svjedok I. P., koji živi u mjestu gdje se i nalazi predmetna nekretnina, iskazao je da u mjestu R. živi od 2000. godine i od tada ima saznanja vezano za predmetnu nekretninu. Poznato mu je da je predmetnu nekretninu koristio tužitelj, te da je dao na korištenje tuženiku. Nije mu poznato što je između njih dogovoreno. Iskazao je da je vlasnica bila gospođa I. R. koja je tu nekretninu ustupila tužitelju. Nakon nekog vremena tužitelj je dao na korištenje tu nekretninu tuženiku, to mu je osobno poznato jer je čuo kada su tužitelj i tuženik razgovarali. Tužitelj i tuženik da su bili prijatelji. Svjedok je iskazao da je poznavao I. R., da je tužitelj brinuo o njoj, vodio ju je kamo je trebalo, po špežu i doktoru u Pulu i gdje god je trebalo. Tuženika nije vidio da pomaže I. R. kao što je pomagao tužitelj.

18. Svjedokinja M. R., koja je nevjesta sada pok. I. R.,

iskazala je da je zajedno sa svojim sinom suvlasnica kuće koja je u neposrednoj blizini predmeta spora, a to je kuća izgrađena na k.č. zgr. 231/1 k.o. V.. U toj kući su nekad živjeli njezini svekrv i svekrva i njihovi pravni prednici. U predmetnoj nekretnini su svekrv i svekrva držali krave, svinje, kokice, a predmetni gospodarski objekat su oni i sagradili. Oni su gospodarski objekat kao štalu koristili do 2005. godine. Svekrv je umro, a svekrva koja se zvala I. R. je predmetnu nekretninu ustupila tužitelju. Svjedokinja ne zna detalje vezano za činjenicu kada je tužitelj bio dao na korištenje predmetnu štalu tuženiku. Jedan dio štale je i nadalje nastavio koristiti tužitelj, a dio štale gdje su sada svinje i gnojnica to je koristio tuženik jer mu je to bio dao na korištenje tužitelj. Tuženik je bio popravljao krov na kući koja je bila od njezine svekrve I. i to što je on radio on je bio plaćen, kao i svaka treća osoba koja je radila nešto njezinoj svekrvi. Tuženik nije pomagao njezinoj svekrvi u smislu uzdržavanja. On je samo radio za plaću kada ga je ona nešto pitala. Njezina svekrva nije imala potrebe da ju netko uzdržava. O tome može potvrditi cijelo selo, pa i Višnjan. Ne zna točno od kada tuženik koristi i drži svinje u predmetnoj štali.

19. Svjedokinja V. L., koja u neposrednoj blizini sporne nekretnine ima kuću u svom vlasništvu iskazala je da je 2015. godine njezina obitelj u neposrednoj blizini sporne nekretnine kupila kuću. Prvi kontakt pri dolasku u R. imali su sa tužiteljem. Vidjeli su tada da on ima krave, ovce i tele koje je tada bilo u prvom dijelu spornog objekta. Tada je sporni objekat koristio tužitelj. Tada nije vidjela, niti poznavala tuženika. 2018. godine su prvi puta osjetili miris svinja i tada je pomislila da je tužitelj proširio svoje blago i na svinje, međutim te 2018. godine vidjela je i saznala da zapravo svinje drži tuženik. Zbog velikog i neugodnog smrada od svinja nisu mogli niti otvoriti prozore kada su došli u R.. Krajem 2021. godine primijetila je da je na portunu postavljen lokot i još je mislila da je to postavio tužitelj, ali nakon toga su saznali da je lokot postavio tuženik. Nikada nije pisala nikakve peticije protiv tužitelja, a vezano za njegove životinje.

20. Svjedokinja Z. O. koja živi u istom mjestu gdje se nalazi predmetna nekretnina iskazala je da je još 1980. godine kupila kuću u R. i prvih 20 godina su dolazili kao turisti, a posljednjih 20 godina ovdje žive. Pred 42 godine je upoznala gospođu I. R. koja je bila jako ljubazna i inteligentna osoba, i u ono vrijeme ona je koristila predmetnu nekretninu. Na predmetnoj nekretnini držala je praščiće, kokoši, psa. Nakon nekog vremena kada je ona oboljela prestala je koristiti predmetnu nekretninu. Također pred 42 godine upoznala je tužitelja. Tuženika iz viđenja zna otprilike 15 godina. Bolje ga je počela poznavati kada je u Radoše došao sa kombijem i ostavljao kombi na mjestu usred sela. Kasnije je saznala da on drži svinje u predmetnom objektu. Nije joj poznat odnos između tužitelja i tuženika vezano za predmetni objekt. Tužitelj je ovdje uvijek bio sa životinjama, od kada je u kontaktu sa mjestom Radoši. Njoj I. R. nikada nije ništa rekla vezano za to kome je ona dala na korištenje predmetnu štalicu. Tuženika je vidjela da je on sa kantama nosio nešto prema štalici. Poznato joj je da su tuženika angažirali za popravak krova na kući gdje je živjela I. R. i koja

je sada od M. R.. Također joj je poznato da je tuženik sanirao zid od vlage koji graniči sa bunarom.

Sud je poklonio vjeru iskazima svjedoka I. P., M. R., V.

L. i Z. O., jer su iskazivali uvjerljivo, sigurno i iz neposrednih saznanja.

Iz iskaza tih svjedoka proizlazi da je u posjedu predmetne nekretnine bila I. R., a nakon nje tužitelj.

21. Svjedok I. D. iskazao je da poznaje tužitelja i tuženika unazad 4 do 5 godina. Prvi puta je u mjesto R. došao prije 4 ili 5 godina i to kod tuženika, a u svezi kupnje svinja. Ponato mu je da je tuženik u ½ dijela objekta držao svinje. Vidio je tužitelja da je i on imao svoje životinje u drugom dijelu objekta, u svom posjedu. Od susjeda, mještana u selu R. čuo je da je tuženik dobio predmetnu štalu na korištenje od jedne gospođe I.. Nakon tog prvog puta je češće dolazio u R. kod tuženika i zna da su u predmetnoj štali uvijek bile svinje. Na zahtjev tuženika on je išao po vodu u bunar kojeg je koristila gospođa I. jer su bili u dobrim odnosima.

Navedeni svjedok ima saznanja glede predmetne nekretnine samo za unazad 4 godine tj. da je tuženik u posjedu i da drži svinje. Iskaz navedenog svjedoka nije vjerodostojan u dijelu kada je iskazao da je od susjeda, mještana, čuo da je tuženik dobio predmetnu štalu na korištenje od gospođe I., jer se nije izjasnio od koga je to čuo, kada je to bilo, i u tom dijelu njegov iskaz nije uvjerljiv jer glede toga ne postoji niti jedan materijalni dokaz.

22. Svjedokinja A. P., bivša partnerica tuženika, iskazala je da je prvi puta u R. bila prije 4 ili 5 godina kada su tuženik i ona započeli vezu, koja je trajala 2 godine. Nakon što su prekinuli vezu neko vrijeme mu je dolazila pomoći čistiti kuću, oprati rublje i to je to. Kada je prvi puta došla kod tuženika on je već držao svinje u predmetnoj štali. Tuženik da joj je rekao da je gospođi I. popravljao krov i da mu ona ne plati da je ona njemu dala na korištenje tu štalu. A to joj je rekla i gospođa I.. Poznato joj je da je tuženik skinuo neki lanac da bi mogao ući u posjed štalice. Gospođa I. je pričala da je ona dok je mogla u štali držala svinje, kokoši. Svjedokinja je upoznala tužitelja kad su tužitelj i tuženik još bili u dobrim odnosima.

Iz iskaza navedene svjedokinje proizlazi da ista ima saznanja o predmetnoj nekretnini tek od prije 4 ili 5 godina, da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine od tog vremena, a na korištenje da mu je dala I. R., jer je tuženik njoj popravljao krov.

23. Svjedok A. Č. iskazao je da poznaje tuženika 15-tak godina, a tužitelja samo iz viđenja. Iskazao je da je kod tuženika kupovao svinje prije otprilike 5 godina, kad god je dolazio kod tuženika da ga nije našao doma. Tuženik da mu je rekao da je predmetna nekretnina državna. Svjedok ne zna na temelju čijeg odobrenja je tuženik počeo koristiti predmetnu nekretninu.

Iz iskaza navedenog svjedoka nije bilo moguće utvrditi sve relevantne činjenice iz kojih bi se moglo utvrditi da tuženik ima pravo na posjed predmetne nekretnine.

24. Tužitelj je iskazao da je koristio predmetnu nekretninu od vremena kada je umro muž od I. R. koji se zvao G. R., a koji je umro prije otprilike 10-tak godina. Kada je on umro njegova žena I. i njezina nevjesta M.

R. ustupile su mu na korištenje predmetnu nekretninu. I na temelju tog njihovog ustupa je koristio predmetnu nekretninu. U 6. mjesecu 2018. godine podnio je zahtjev za legalizaciju objekta izgrađenog na predmetnoj nekretnini. U 8. mjesecu 2018. godine tuženik ga je zamolio da li može staviti u predmetni svinjac tri svinje na kratko vrijeme, dok si u svojoj kući ne napravi prostor za svinje. Za vrijeme života I. R. tužitelj da joj je pomagao, vozio ju kod doktora, održavao je predmetnu nekretninu, kosio je. Tvrdi da je od I. R. i njezine nevjeste

M. R. kupio predmetnu nekretninu, vansudskom nagodbom. Kada je tuženik počeo držati svinje u predmetnom svinjcu, pomagao mu je mljeti žito, davao mu je svoju vodu. To je sve bilo dobro dok tuženik nije u predmetnoj štalici držao i po 40 svinja. Tuženik nije održavao kako treba, pa je jako smrdilo, susjedi su se počeli žaliti. Tuženika je pozvao da mu preda posjed jer da to nije mjesto da bi držao toliko svinja i da ga svi ljudi, susjedi, upozoravaju na taj smrad i zbog toga ga ružno gledaju. U svinjcu je tuženik držao svinje, a ispod njih je bio gnoj visine koliko su i svinje velike pa mu je tako i majka svjedokinje V. L. jednom prilikom rekla da je i ona sa sela, ali da nikada nije vidjela tako neuredan svinjac. Tuženik je otvorio i krov i tada je još i više smrdjelo. Dalje je iskazao da je zemljište kupio od O. V., a prije toga je imao u zakupu od O. V., a kako je objekat

bila izgradila obitelj R. I., od nje je kupio objekat. Predmetni objekt i zemljište oko njega nema pristup sa javnog puta već se na to pristupalo preko njegove nekretnine. Tuženiku je rekao da makne lokot kojeg je on bio postavio i on nije htio, pa je nakon toga on maknuo portun. Nakon toga ga je tuženik tužio radi smetanja posjeda, ali tuženik da je izgubio u tom postupku. Tuženik se žalio, ali je njegova žalba odbijena. U konačnici tužitelj da je kupio predmetnu nekretninu i Ugovor o kupoprodaji predao je na uknjižbu u gruntovnicu.

Sud je poklonio vjeru iskazu tužitelja, jer je u ukupnosti svih saslušanih svjedoka i materijalnih dokaza u spisu utvrđeno da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne nekretnine i da je tuženik u posjedu iste nekretnine.

25. S obzirom na nespornu činjenicu da je tužitelj predmnijevani vlasnik predmetne k.č. 2523/2 k.o. V., kao i nesporne činjenice da je tuženik u posjedu te nekretnine, tužitelj je dokazao da je ispunio obje pretpostavke propisane odredbom čl. 162. st. 1. odnosno čl. 166. ZV-a.

26. Odredba čl. 161. st. 1. i st. 2. ZV-a propisuje da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda posjed te stvari i da to njegovo pravo ne zastarijeva. Prema odredbi čl. 162. st. 1. tužitelj da bi ostvario pravo za predaju posjeda mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da se nalazi u posjedu tuženika. A odredba čl. 166. st. 1. ZV-a propisuje "Onoga tko u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja stvari smatrat će se vlasnikom te stvari (predmnijevani vlasnik) prema osobi koja stvar posjeduje bez pravnoga temelja ili na slabijem pravnom temelju.". St. 2. istog članka propisuje "Predmnijevanom će vlasniku na njegov zahtjev predati posjed stvari posjednik koji nema pravni temelj posjedovanja ili je slabiji time što mu je posjed nepošten ili nezakonit, ili što ne može označiti svojega prednika ili može samo sumnjivoga ili što je stekao posjed stvari besplatno, a onaj koji zahtjeva posjed bio ga je stekao naplatno; no neće mu trebati predati posjed stvari posjednik koji ima jednako jak pravni temelj kao on.". Prema st. 4. istog članka "Predmnijevani vlasnik treba, umjesto da dokazuje vlasništvo, dokazati činjenice na temelju kojih se predmnijeva njegovo vlasništvo i činjenice od kojih zavisi utemeljenost njegova zahtjeva prema posjedniku stvari iz st. 1. i 2. ovog članka; inače se na vlasničku tužbu predmnijevanoga vlasnika, na prigovore posjednika, kao i na pravni položaj koji ima pošteni odnosno nepošteni posjednik kad je dužan predate stvar vlasniku, na odgovarajući način primjenjuje ono što i za pravu vlasničku tužbu, ako nije drugo određeno zakonom niti je u suprotnosti s pravnom naravi tužbe predmnijevanoga vlasnika." Tužitelj je to tijekom postupka i dokazao. Prigovor tuženika da predmetna nekretnina nije (predmnijevano) vlasništvo tužitelja, te da je tuženik stekao pošten posjed od I. R. nije osnovan iz razloga jer tuženik nije dokazao ni da bi on bio vlasnik, a niti pošteni posjednik predmetne nekretnine, odnosno da bi imao pravni osnov za posjedovanje predmetne nekretnine.

27. Tuženik je kao posjednik, temeljem odredbe čl. 163. ZV-a, ovlašten postavljati materijalno-pravne prigovore tužiteljevom zahtjevu, kao predmnijevanom vlasniku, i to prigovore koji bi vlasnički zahtjev negirali, prigovore koji bi vlasnički zahtjev ukidali, ili pak ga zaustavljali. Prigovori koji negiraju vlasnički zahtjev jesu prigovori kojima posjednik poriče istinitost činjeničnih navoda na kojima se temelji vlasnički zahtjev, tj. poriče da bi tužitelj imao pravo vlasništva (predmnijevanog) ili poriče da tuženik ima u posjedu predmetnu nekretninu. Taj prigovor nije osnovan jer je nesporno da je tužitelj predmnijevani vlasnik i da je tuženik u posjedu predmetne nekretnine. Nadalje, postoji i prigovor koji ukida vlasnički zahtjev, međutim, ni taj prigovor nije osnovan jer tužitelj je i nadalje vlasnik (predmnijevani) predmetne nekretnine i tuženik je nadalje u posjedu iste. Konačno, prigovori koji zaustavljaju vlasnički zahtjev tužitelja, jesu prigovori koji zaustavljaju vlasnički zahtjev na način da ne poriče da je tužitelj zaista vlasnik sporne nekretnine i da je zaista u posjedu iste, ali pak da bi on imao pravo koje ga ovlašćuje na posjedovanje sporne nekretnine, međutim, kako je to već navedeno tuženik takvog pravnog osnova nema.

28. Tužbeni zahtjev tužitelja je predaja u posjed predmetne nekretnine k.č. 2523/2 k.o. V..

29. Predmet ove pravne stvari je vlasničko pravni zahtjev tužitelja za predaju posjeda predmetne nekretnine vlasniku – tužitelju.

30. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari dokazao da je vlasnik (predmnijevani), predmetne nekretnine i da je tuženik u posjedu iste.

31. Budući da su ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 166., a u svezi s čl. 161. i 162. ZV-a, presuđeno je kao u točki I izreke ove Presude.

32. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Sl. list SFRJ 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992,112/199, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 85/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, dalje: ZPP). Tuženik je izgubio u ovoj parnici zato je dužan tužitelju naknaditi parnični trošak. Tužitelju je priznat trošak za sudsku pristojbu na tužbu 200,00 kn, sudsku pristojbu na presudu 200,00 kn i trošak očevida u iznosu od 1.420,80 kn, a što ukupno iznosi 1.820,80 kn. Zato je presuđeno kao u točki II izreke Presude.

33. Slijedom svega naprijed navedenog presuđeno je kao u izreci.

U Poreču-Parenzo, dana 01. prosinca 2022. godine

S u t k i nj a:

mr. sc. Marčela Štefanuti, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove Presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu, a podnosi se putem ovog suda u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana objave ove Presude.

DNA:

- Tužitelju,

- Pun. tuženika.