Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž R-129/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca i to Antuna Dominka, kao predsjednika vijeća, suca mr. sc. Alena Goluba, kao suca izvjestitelja i člana vijeća, te sutkinje Dobrile Ćuruvija, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice B. S., S., OIB: .., koju zastupa punomoćnica J. Š. M., odvjetnica u S., protiv tuženika T. d.o.o., S., OIB: …, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika A. o. d.d. Z., P. S., S., OIB: …, kojeg zastupaju odvjetnici iz O. društva G. & P. d.o.o., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu broj: Pr-1150/2020-24 od 12. rujna 2022., u nejavnoj sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, te se odbija žalba umješača kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu broj: Pr-1150/2020-24 od 12. rujna 2022.

II. Odbija se zahtjev umješača radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom presuđeno je tako da izreka u cijelosti glasi: " I. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 10.000,00 kn/1.327,23 Eur1 sa zateznom kamatom koja teče od 7.7.2020. godine do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, dok se za više zatraženo, za iznos od 5.000,00 kn/663,61 Eur, tužiteljica odbija u svom zahtjevu.

II. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, isplatiti tužiteljici na ime naknade imovinske štete iznos od 2.000,00 kuna/265,45 Eur sa zateznom kamatom koja teče od 15. travnja 2020. godine do isplate, obračunatu po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za 3 postotna poena.

III. Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 7.900,00 kn/1.048,51 Eur2 zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2022. pa do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena."

2. Protiv ove presude i to odbijajućeg dijela u iznosu od 5.000,00 kuna, kao i odluke o naknadi troškova parničnog postupka pod točkom III. izreke, pravovremeno je izjavila žalbu tužiteljica zbog pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, u kojoj predlaže da se prvostupanjska presuda preinači u pobijanom dijelu, tako da se tužbeni zahtjev prihvati u cijelosti, a time i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

3. Protiv dosuđujućeg dijela pod točkom I. izreke prvostupanjske presude, kao i protiv točke II. i točke III. izreke prvostupanjske presude pravovremeno je podnio žalbu umješač na strani tuženika zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava u kojoj predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a podredno da se pobijana prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te ujedno zahtijeva naknadu troškova podnošenja žalbe.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba tužiteljice nije snovana.

6. Žalba umješača na strani tuženika nije osnovana.

7. Na žalbu tužiteljice:

Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu, povodom žalbe tužiteljice protiv odbijajućeg dijela tužbenog zahtjeva u iznosu od 5.000,00 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (dio točke I. izreke) u smislu članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, („Narodne novine“, broj 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19. i 80/22. – dalje: ZPP), pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio odlučne činjenice koje se odnose na trajanje i jačinu pretrpljenog straha kod tužiteljice kao kriterija za dosudu pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, koju je tužiteljica pretrpjela 3. siječnja 2020., a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. N. S., prema čijem nalazu i mišljenju proizlazi da je kod tužiteljice posljedično došlo do razvoja simptoma u vidu anksioznosti, nesanice i straha zbog čega je u dva navrata psihijatrijski pregledana, te su joj postavljene dijagnoze anksioznog poremećaja i poremećaja prilagodbe i propisana odgovarajuća terapija, te se je od štetnog događaja 3. siječnja 2020., pa do kraja mjeseca ožujka 2020. nalazila na bolovanju. S obzirom na priloženu medicinsku dokumentaciju, odnosno dva nalaza specijalista psihijatra s opisanim simptomima tužiteljice mišljenje vještaka je da je tužiteljica u trenutku samog traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10-tak sekundi, nastavio se sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta 3-4 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća 2-3 mjeseca. Mišljenja je da trajnih poreda duševnog integriteta kao posljedica traumatskog događaja nije bilo.

9. S obzirom na intenzitet i trajanje pretrpljenog straha u štetnom događaju prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 19. stavaka 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. i 126/21 – dalje: ZOO), te članka 1100. stavak 1. i 2. ZOO-a, kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno zdravlje prema kriteriju pretrpljenog straha u ukupnom iznosu od 10.000 kuna, a odbio tužbeni zahtjev radi isplate pravične novčane naknade u iznosu od 5.000,00 kuna, jer i prema ocjeni ovoga drugostupanjskog suda trajanje i jačina pretrpljenog straha kao i okolnosti slučaja (da je tužiteljica pretrpjela primarni strah u trenutku pokušaja oružane pljačke u trgovini, da je u dva navrata bila na pregledu kod psihijatra, te joj je propisana odgovarajuća terapija) ne opravdavaju pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete po kriteriju pretrpljenog straha iznad dosuđenog iznosa od 10.000,00 kuna.

10. Stoga je valjalo žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, s obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje tužiteljica iznosi u žalbi, temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

11. Na žalbu umješača na strani tuženika:

Ispitujući naznačenu prvostupanjsku presudu u pobijanom dosuđujućem dijelu povodom žalbe umješača na strani tuženika, u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj drugostupanjski sud smatra kako prilikom donošenja pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna prethodno naznačena bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, te da je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

12. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, te o odlučnim činjenicama izložio jasne i neproturječne razloge i to da je tužiteljica prilikom obavljanja radnih zadataka 3. siječnja 2020. godine kao prodavačica u prodavaonici napadnuta u oružanoj pljački, kada je nepoznata osoba s uperenim nožem u tužiteljicu povikala da će je ubiti, gdje su ključevi i da "vadi pare", mašući nožem prema tužiteljici, kako to proizlazi iz iskaza svjedokinje Ž. G. i iskaza tužiteljice, a također da je počinitelj mlađi punoljetnik I. V., proglašen krivim za kazneno djelo razbojništva u pokušaju iz članka 230. stavka 2. u svezi stavka 1. i članka 34. Kaznenog zakona/2011, što je dana 3. siječnja 2020. oko 15,50 sati maskiran s kapom s prorezima za oči ušao u prodavaonicu u vlasništvu tuženika, te držeći u ispruženoj ruci nož prišao zaposlenici B. S., ovdje tužiteljici govoreći:" Ovo je pljačka, daj mi ključ od blagajne, vadi pare, treba mi za heroin, ubit ću te!", a kad tužiteljica nije htjela otvoriti blagajnu počinitelj je sam pokušao otvoriti blagajnu, u čemu nije uspio, pa se udaljio.

13. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica zbog navedenog događaja pretrpjela štetu u vidu pretrpljenog straha na radu, jer je do štete došlo za vrijeme obavljanja rada, pa da je zbog toga za naknadu štete tužiteljici kao radnici temeljem članka 111. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, dalje: ZR) odgovoran poslodavac, a također da odgovornost poslodavca za naknadu štete tužiteljici kao radnici proizlazi i iz odredbe članka 25. stavaka 1. Zakona o zaštiti na radu, ("Narodne novine" broj 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18, dalje ZZR), prema kojoj odredbi je propisano da poslodavac odgovara zaposleniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti. Stoga prvostupanjski sud pravilno zaključuje da u konkretnom slučaju za naknadu štete tužiteljici odgovara poslodavac, ovdje tuženik T. d.o.o., time da iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi postojale okolnosti iz članka 25. stavka 2. ZZR-a uslijed kojih poslodavac može biti oslobođen od odgovornosti za štetu ili se njegova odgovornost može umanjiti, budući šteta nije nastala zbog više sile, a niti s namjerom ili krajnjom nepažnjom tužiteljice kao radnika, ili treće osobe na koje poslodavac nije mogao utjecati. Pri tome, sudska praksa revizijskog suda i drugostupanjskih sudova na koju se umješač na strani tuženika poziva u žalbi nije primjenjiva na konkretan predmet, jer se ne radi o činjenično, a time niti pravno bitno istovjetnom događaju, koja predstavlja štetnu radnju.

14.Kako je već obrazloženo, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je tužiteljica uslijed štetnog događaja pretrpjela akutni psihički stres, te uslijed toga da je kod tužiteljice došlo do razvoja simptoma u vidu anksioznosti, nesanice, straha, zbog čega je ista u dva navrata i psihijatrijski pregledana. U tim psihijatrijskim nalazima postavljene su dijagnoze anksioznog poremećaja i poremećaja prilagodbe te joj je preporučeno uzimanje terapije antidepresiva, anksiolitika i hipnotika, te je do kraja 3. mjeseca bila na bolovanju. Uzevši u obzir sve navedeno te dva psihijatrijska nalaza s opisanim simptomima tužiteljice mišljenje vještaka je da je tužiteljica u trenutku samog traumatskog događaja doživjela primarni strah u trajanju od 10-tak sekundi, nastavio se sekundarni strah jačeg intenziteta slijedeća 24 sata, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta 3-4 dana, te sekundarni strah blažeg intenziteta slijedeća 2-3 mjeseca. Pri tome valja reći kako na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. N. S. stranke, a niti umješač na strani tuženika tijekom prvostupanjskog postupka nisu iznosili primjedbe.

15. S obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, kako je prethodno u binom obrazloženo, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz članka 19. stavka 1. i 2. ZOO-a kao i članka 1100. stavka 1. i 2. ZOO-a kada je tužiteljici dosudio pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti po kriteriju pretrpljenog straha u iznosu od 10.000,00 kuna, s obzirom da jačina i trajanje pretrpljenog straha zbog štetnog događaja, kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenu pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 10.000,00 kuna.

16. Odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata na dosuđenu naknadu neimovinske štete u iznosu od 10.000,00 kuna od 7. srpnja 2020. pravilno je i u skladu s odredbom članka 1103. ZOO-a, kojom je propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtijeva, ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, a kako je tužiteljica prije podnošenja tužbe tuženiku podnijela zahtjev za naknadu štete preporučenom poštanskom pošiljkom (povratnica na listu 7. prvostupanjskog spisa) 7. srpnja 2020., pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate na neimovinsku štetu od 7. srpnja 2020. do isplate.

17. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od d 2.000,00 kuna od 15. travnja 2020. s obzirom da je odredbom članka 1086. ZOO-a propisano da obveza naknade imovinske štete se smatra dospjelom od trenutka nastanka štete. Kako se imovinska šteta odnosi na izgubljenu zaradu tužiteljice zbog bolovanja koje je trajalo do 31. ožujak 2020., odnosno razliku između plaće i naknade plaće za vrijem bolovanja, čija visina između stranaka nije sporna, te kako je člankom 92. stavaka 3. Zakona o radu propisano da se plaća i naknada plaće za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15-og dana u tekućem mjesecu, ako Kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drugačije propisano, pravilno je prvostupanjski sud tužiteljici dosudio zakonske zatezne kamate na dosuđenu naknadu imovinske štete budući je isplate plaće tužiteljici za mjesec ožujak 2020. dospjela 15. travnja 2020., a tijekom postupka nije dokazano da bi dospijeće isplate plaće kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu bilo drugačije određeno.

18. Ispitujući odluku o troškovima parničnog postupka, povodom žalbe umješača na strani tuženika, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda kako je odluka o naknadi troškova parničnog postupka pravilna i zakonita, u skladu s odredbom članka 154. stavka 2. ZPP-a i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a, te da prilikom donošenja odluke o naknadi troškova parničnog postupka nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. i članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je prvostupanjski sud izložio jasne i neproturječne razloge koji se odnose na odluku o naknadi troškova parničnog postupka. Pri tome je tužiteljici osnovano priznat i trošak sastava podneska od 7. travnja 2022. u iznosu od 250,00 kuna, s obzirom da takav podnesak predstavlja tzv. ostale podneske za koje je propisana nagrada prema Tbr. 8. točka 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15, 37/22 i 100/22 .

– dalje: Tarifa), a naznačeni podnesak bio je potreban u ovom parničnom postupku, s obzirom da joj je liječnička potvrda izdana tek 4. travnja 2022., pa ju nije mogla priložiti uz tužbu.

19. S obzirom da žalba umješača na strani tuženika nije osnovana, na temelju članka 166. stavka 1. ZPP-a valjalo je odbiti zahtjev umješača na strani tuženika radi naknade troškova podnošenja žalbe kao neosnovan.

20. Iz izloženih razloga, na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je žalbu umješača na strani tuženika odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, budući nisu ostvareni žalbeni razlozi na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, a niti su osnovani žalbeni razlozi koje umješač na strani tuženika ističe u podnesenoj žalbi.

21. Iz izloženih razloga, presuđeno je kao u izreci.

Bjelovar, 1. prosinca  2022.

Predsjednik vijeća

Antun Dominko