1

Broj: Ppž-1872/2024

 

 

                           

 

 

                           

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

 

              Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću  sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice vijeća, te Davorka Kučana i Drage Klasinća, članova vijeća, uz sudjelovanje Matee Sačević u svojstvu sudske savjetnice kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog M. M., zbog prekršaja iz članka 289. stavka 4. i dr. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17. , 70/19. i 42/20.; dalje: ZSPC),  rješavajući o žalbi okrivljenika protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. siječnja 2024., broj: Pp-540/2024, u sjednici vijeća održanoj 21. ožujka 2024.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

I.               Odbija se žalba okrivljenog M. M. kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.

 

II.              Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22; PZ) okrivljeni M. M. je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu od 30,00 EUR (trideset eura) u roku trideset dana od primitka ove presude.

 

Obrazloženje

             

 

1.              Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu okrivljeni M. M. proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pod a), počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 7. ZSPC-a za koji mu je izrečena novčana kazna u iznosu od 1.000,00 eura, te prekršaj iz članka 289. stavka 1. i 4. ZSPC-a činjenično opisan u izreci pod b), za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 30 dana u koju je temeljem članka 40. stavaka 1. i 2. PZ-a uračunato vrijeme provedeno u uhićenju i zadržavanju od 17. siječnja 2024. u 23:30 sati do 31. siječnja 2024. u 12:00 sati kao 15 dana zatvora, pa je okrivljenik dužan izdržati preostalu kaznu zatvora u trajanju od 15 dana.

 

1.1.   Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. PZ-a izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 12 mjeseci, te mu je temeljem članka 76.a PZ-a oduzeto osobno vozilo „Opel Astra“ 161 16V reg. oznake xxxx, broj šasije xxxxx, vlasništvo M. M., sa pripadajućim ključem i prometnom dozvolom serijskog broja xxxxx, te je odlučeno da isti temeljem članka 76.a stavka 4. PZ-a postaju vlasništvo Republike Hrvatske.

 

1.2.              Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u iznosu od 60,00 eura.

 

2.              Protiv prvostupanjske presude okrivljeni M. M. je pravodobno podnio žalbu, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i žalbu zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji. Okrivljenik ističe da predmetne prekršaje nije počinio s namjerom, da se nisu dovoljno cijenile olakotne okolnosti na njegovoj strani, da nije osobno zaprimio nikakvu obavijest o zabrani upravljanja motornim vozilima B kategorije i da je nejasno kako su policijski službenici vodili evidenciju o prikupljenim negativnim bodovima zbog kojih mu je izrečena zabrana. Također ističe da je bio u zabludi o nemogućnosti upravljanja vozilima B kategorije i da je sankcija oduzimanja vozila koje je vlasništvo njegove sestre drastična.

 

2.1.              Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.

 

3.              Žalba nije osnovana.

 

4.              Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbi članka 202. stavka 1. PZ-a po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske (dalje: Suda) je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.

 

5.              Razmatrajući navode žalbe zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja vijeće ovog Suda nalazi da je prvostupanjski sud nakon provedenih svih potrebnih dokaza, pravilnom ocjenom obrane okrivljenika i cjelokupnog dokaznog materijala predmeta, utvrdio sve odlučne činjenice, te izveo na zakonu osnovan zaključak o krivnji okrivljenika za djelo prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 7. te članka 289. stavka 1. i 4.  ZSPC-a, koji je prihvatljiv i ovom Sudu.

 

5.1.              Naime, žalitelj se u postupku pred sudom očitovao na način da je priznao da je upravljao vozilom 17. siječnja 2024. oko 11,30 sati u Omišu i to vozilom koje je vlasništvo njegove sestre, no kojim inače upravlja njegova majka i to kako bi provjerio što se događa s vodom u vozilu. Žalitelj je u obrani izjavio da zna i da je dobio obavijest od PP Omiš od 28. lipnja 2021. da mu je vozačka dozvola ukinuta u trajanju od dvije godine i da nakon toga više nije polagao vozački ispit niti stekao pravo na upravljanje motornim vozilima.

 

5.2.              S obzirom na navode okrivljenika iz obrane pred sudom, neosnovani su navodi iz žalbe koji se odnose na pogrešno utvrđeno činjenično stanje odnosno da bi okrivljenik bio u zabludi oko nemogućnosti upravljanja motornim vozilima B kategorije ili da nikada nije zaprimio obavijest o zaštitnoj mjeri, a što potvrđuje i rješenje PP Omiš izvršno 28. lipnja 2021. kojim je okrivljeniku ukinuta vozačka dozvola jer je prikupio 15 negativnih prekršajnih bodova. Navodi okrivljenika iz žalbe da je nejasno kako su policijski službenici vodili evidenciju negativnih prekršajnih bodova, u konkretnom predmetu nisu odlučni za donošenje odluke iz razloga što je takvo rješenje PP Omiš pravomoćno i izvršno i kao takvo nije podložno preispitivanju u ovom prekršajnom postupku, a evidentiranje negativnih prekršajnih bodova propisano je člankom 80. i 249. PZ-a.

 

5.3.              Žalitelj je na pravilan način obaviješten o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere, kako je to propisano odredbom članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj 118/18.) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2019.

 

5.4.              Žalitelj sada bez uspjeha upire da nije znao da mu teče izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije, budući da neznanje ne ispričava, dok je eventualne nejasnoće o stupanju na snagu izrečene zaštitne mjere bio dužan na pouzdan način razjasniti i utvrditi prije upravljanja osobnim automobilom u prometu na cesti. Žaliteljevi navodi da nikada nije zaprimio pismeno o tome da mu teče mjera nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, a kako je to ranije obrazloženo. Članak 193. stavak 5. PZ-a propisuje da se u žalbi mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako oni nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili žalitelj za njih nije znao, a budući da je žalitelj za činjenice koje iznosi u žalbi znao tijekom trajanja prvostupanjskog postupka u kojem nije isticao neznanje u svezi zaštitne mjere koja je bila na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja koji mu se stavljaju na teret, to žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije osnovana.

 

6.              Razmatrajući odluku o kazni u povodu žalbe okrivljenika ovaj Sud smatra da je izrečena novčana kazna ispod zakonskog minimuma u iznosu od 1.000,00 eura, te kazna zatvora u trajanju od 30 dana, u koju je uračunato 15 dana uhićenja i zadržavanja, primjerena težini počinjenih prekršaja, stupnju krivnje počinitelja te svim okolnostima konkretnog slučaja mjerodavnim za vrstu i mjeru kazne (posebice imajući u vidu da je okrivljenik višestruki recidivist u činjenju istovrsnih prekršaja), u smislu članka 36. PZ-a, te da je prvostupanjski sud pravilno cijenio sve olakotne okolnosti na strani okrivljenika, pa je i ovaj Sud mišljenja da su izrečene kazne u svemu pogodne za ostvarivanje svrhe kažnjavanja, dok žalitelj ne ističe nove naročito olakotne okolnosti koje bi učinile osnovanim preinačenje odluke o kazni.

 

7.              Treba istaknuti da će se, u smislu odredbe članka 152. stavka 3. PZ-a, novčana kazna smatrati u cjelini plaćenom, ako osuđena osoba plati dvije trećine izrečene novčane kazne, u za to određenom roku.               

 

8.       Ispitujući u povodu žalbe odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom kategorije u trajanju od 12 mjeseci, ovaj Sud je mišljenja da je ista na zakonu utemeljena, s obzirom na odredbu članka 58. PZ-a, a imajući na umu težinu i značaj djela, budući da opisano postupanje okrivljenika predstavlja teški oblik kršenja prometne discipline i u potpunosti opravdava procjenu prvostupanjskog suda o postojanju opasnosti od ponavljanja djela i potrebe otklanjanja uvjeta koji mu omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog prekršaja. Trajanje mjere određeno u zakonom propisanim granicama (od jednog mjeseca do dvije godine), razmjerno pravilne ocjene osobina ličnosti okrivljenika, dok žalitelj navodima žalbe nije doveo u pitanje osnovanost odluke suda prvog stupnja.

 

9.              Nadalje, razmatrajući odluku prvostupanjskog suda o oduzimanju osobnog vozila od okrivljenika temeljem potvrde o privremenom oduzimanju predmeta serijskog broja 00184089, koje je vlasništvo njegove sestre M. M., ovaj je Sud našao na zakonu osnovanom obzirom da su ispunjeni svi zakonom propisani uvjeti za takvu odluku. Naime, kako je ranije navedeno, okrivljenik je višestruki specijalni povratnik u činjenju nekih od najtežih djela prekršaja što uključuje recidivizam u činjenju istovrsnih prekršaja koji su predmetom ovog postupka, te je razvidno da dosadašnje blaže vrste kazni na okrivljenika nisu imale utjecaja odnosno nisu ostvarile svrhu kažnjavanja. Iz opisanog ponašanja okrivljenika jasna je njegova upornost u činjenju prekršaja čime isti predstavlja opasnost i ugrozu za sve sudionike u prometu, zbog čega i ovaj Sud smatra da je oduzimanje vozila od okrivljenika nužna mjera radi zaštite opće sigurnosti i svih sudionika u prometu, zbog čega je valjalo potvrditi prvostupanjsku presudu i u tom dijelu.

 

10.              Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi članka 138. st. 2. toč. 3.c PZ-a, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (ekvivalent u eurima), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka. 

 

11.              Zbog navedenih razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

 

 

U Zagrebu 21. ožujka 2024.

 

Zapisničarka:                                                                                                   Predsjednica vijeća: 

 

Matea Sačević, v.r.                                                                                                     Renata Popović, v.r.

 

 

 

              Presuda se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 4 otpravka: za spis, okrivljenika i tužitelja.