Republika Hrvatska
Županijski sud u Sisku
Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5
Poslovni broj: Gž-80/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Sisku, u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Ane Beloglavec, predsjednice vijeća, Ljiljane Miline, suca izvjestitelja i člana vijeća te Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. B., OIB …, iz Č., zastupanog po punomoćniku M. B.,
odvjetniku u O. protiv tuženika b a n k a 1 d.d., OIB … , Z.,
zastupanog po punomoćniku T. S., odvjetniku u
Z., radi ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 41. P-887/2018-28 od 27. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 1. prosinca 2022.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženika b a n k a 1 d.d., Z. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj: 41. P-887/2018-28 od 27. studenog 2020.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba:
- iz čl. 3. toč. 4. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. … sklopljenog dana 05.04.2007. godine između tužitelja i tužene, u
dijelu odredbe koji glasi: „…obračunanim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“;
- iz čl. 3. toč. 5. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. … sklopljenog dana 05.04.2007. godine između tužitelja i tužene, u
dijelu odredbe koji glasi: „….Kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.“
- iz čl. 4. st. 2. Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br. … sklopljenog dana 05.04.2007. godine između tužitelja i tužene, u
dijelu odredbe koji glasi: „Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja Aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“
II. Nalaže se tuženoj da u roku od petnaest dana plati tužitelju iznos od 28.070,67 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi:
79,04
kn
tekućom od 16.10.2007.
80,69
kn
tekućom od 16.11.2007.
77,95
kn
tekućom od 17.12.2007.
79,67
kn
tekućom od 16.01.2008.
79,88
kn
tekućom od 16.02.2008.
74,98
kn
tekućom od 17.03.2008.
89,33
kn
tekućom od 16.04.2008.
74,46
kn
tekućom od 16.05.2008.
75,18
kn
tekućom od 17.06.2008.
72,82
kn
tekućom od 16.07.2008.
72,63
kn
tekućom od 16.08.2008.
71,89
kn
tekućom od 17.09.2008.
69,67
kn
tekućom od 17.10.2008.
183,39
kn
tekućom od 16.11.2008.
76,85
kn
tekućom od 16.12.2008.
235,04
kn
tekućom od 17.01.2009.
251,44
kn
tekućom od 16.02.2009.
259,70
kn
tekućom od 16.03.2009.
240,08
kn
tekućom od 16.04.2009.
237,23
kn
tekućom od 16.05.2009.
206,46
kn
tekućom od 16.06.2009.
179,40
kn
tekućom od 16.07.2009.
188,84
kn
tekućom od 16.08.2009.
208,93
kn
tekućom od 16.09.2009.
197,47
kn
tekućom od 16.10.2009.
186,32
kn
tekućom od 16.11.2009.
211,94
kn
tekućom od 16.12.2009.
236,20
kn
tekućom od 16.01.2010. 261,75
kn
tekućom od 16.02.2010. 255,04
kn
tekućom od 16.03.2010. 298,06
kn
tekućom od 16.04.2010. 286,98
kn
tekućom od 16.05.2010. 308,61
kn
tekućom od 16.06.2010. 430,43
kn
tekućom od 16.07.2010. 402,71
kn
tekućom od 21.08.2010. 506,72
kn
tekućom od 16.09.2010. 451,85
kn
tekućom od 16.10.2010. 410,59
kn
tekućom od 16.11.2010.
536,08
kn
tekućom od 16.12.2010.
606,63
kn
tekućom od 16.01.2011.
550,56
kn
tekućom od 16.02.2011.
558,78
kn
tekućom od 16.03.2011.
518,50
kn
tekućom od 16.04.2011.
530,94
kn
tekućom od 16.05.2011.
667,87
kn
tekućom od 16.06.2011.
687,10
kn
tekućom od 16.07.2011.
838,66
kn
tekućom od 16.08.2011.
783,64
kn
tekućom od 16.09.2011.
697,91
kn
tekućom od 16.10.2011.
685,98
kn
tekućom od 16.11.2011.
676,65
kn
tekućom od 16.12.2011.
707,65
kn
tekućom od 16.01.2012.
741,77
kn
tekućom od 16.02.2012.
742,79
kn
tekućom od 16.03.2012.
721,34
kn
tekućom od 16.04.2012.
730,05
kn
tekućom od 16.05.2012.
742,85
kn
tekućom od 16.06.2012.
729,05
kn
tekućom od 16.07.2012.
730,24
kn
tekućom od 16.08.2012.
717,52
kn
tekućom od 16.09.2012.
693,97
kn
tekućom od 16.10.2012.
722,67
kn
tekućom od 16.11.2012.
733,10
kn
tekućom od 16.12.2012.
728,93
kn
tekućom od 16.01.2013.
687,02
kn
tekućom od 16.02.2013.
716,07
kn
tekućom od 16.03.2013. 722,72
kn
tekućom od 16.04.2013. 453,41
kn
tekućom od 16.05.2013.
godine do 31. 07. 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB.
III. Nalaže se tuženoj da tužitelju plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 17.020,00 kuna zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude prvog stupnja pa do isplate, do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv presude žalbu je pravovremeno podnio tuženik iz svih žalbenih razloga u smislu članka 353. stavka 1. točke 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 23/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19. i 80/22., dalje: ZPP). U bitnome, osporava primjenu pravomoćnih presuda i odluka donesenih u kolektivnom sporu, budući da ugovori b a n k e 2 d.d. nisu bili predmetom raspravljanja u tim postupcima. Ponavlja tvrdnje o tome da je u konkretnom ugovoru o kreditu postojala odredba prema kojoj korisnici kredita mogu zahtijevati od banke promjenu valute, pa je potrebno izvršiti ocjenu pravne pozicije takvog potrošača koji je imao sredstva da spriječi daljnje korištenje nepoštenih odredbi. Tuženik u žalbi citira dijelove odluka Europskog suda u odnosu na test poštenja i kriterij znatnije neravnoteže između stranaka i smatra da je takav test u ovom postupku trebao provesti i prvostupanjski sud. Ukazuje na bitne povrede iz članka 354. stavak 2. točka 6. i 11. ZPP, posebice ukazuje da je presuda neobrazložena u pogledu prigovora tuženika i proturječna sama sebi i razlozima, te da je onemogućeno tuženiku raspravljanje pred sudom. Ukazuje na pogrešnu primjenu članka 502.c ZPP, članka 81., 83. i 84. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 96/03., dalje: ZZP/03.), članka 319. stavak 2. i članka 1115. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje: ZOO) i odredbi ZOO o zastari potraživanja. Smatra da je pogrešno utvrđena odredba o ništetnosti valutne klauzule i da je prvostupanjski sud neosnovano proizveo učinak fiksne kamatne stope umjesto ugovorene promjenjive kamatne stope koja je za tužitelja u vrijeme sklapanja ugovora bila povoljnija. Tužitelj je samostalno procjenjujući rizike pristao na sve odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i o valutnoj klauzuli, a koje odredbe su bile dopuštene prema tadašnjoj važećoj legislativi. Kako činjenični supstrat ove presude nije obuhvaćen granicama pravomoćnosti u kolektivnom sporu, takav spor nije mogao prekinuti zastaru, te u općem zastarnom roku tužitelj nije poduzeo niti jednu radnju vjerovnika kojom bi došlo do prekida zastare, pri čemu se poziva na sudsku praksu. Osporava i odluku o trošku, te predlaže pobijanu presudu preinačiti i odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz naknadu tuženiku troškova postupka, podredno istu ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu tuženiku troškova žalbe u iznosu od 2.193,21 kune.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je neosnovana.
5. Prvostupanjski sud je utvrdio odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva, te je sud za svoju odluku dao jasne razloge koji nisu proturječni i presuda se može ispitati, a tuženiku nije onemogućeno raspravljanje pred sudom. Međutim, djelomično je osnovan prigovor bitne povrede odredaba postupka iz članka 314. stavak 2. točka 11. ZPP, jer sud nije dao valjano i dostatno obrazloženje na prigovor tuženika da se na konkretni ugovor o kreditu koji je sklopila banka2 d.d. ne protežu učinci činjeničnih utvrđenja i učinci pravomoćnosti odluka donesenih u kolektivnom sporu u kojoj je tuženik kao pravni slijednik kreditora sudjelovao. Isto tako nedostaju razlozi i ocjene činjeničnog stanja u vezi prigovora tuženika da je tužitelj imao na raspolaganju učinkovito sredstvo u članku 5. ugovora o kreditu i da je mogao konvertirati kredit u neku drugu valutu, zbog čega tuženik tvrdi da valutna klauzula nije nepoštena, a slijedom toga niti ništetna.
5.1. Stoga je ovaj sud ispravio nedostatke u obrazloženju odlučnih činjenica koje se mogu utvrditi iz isprava u spisu i javno dostupnih podataka (općepoznatih činjenica), koje činjenice između stranaka nisu sporne, te utvrdio u tom dijelu relevantno činjenično stanje i donio presudu primjenom članka 373.a stavak 1. ZPP, uz primjenu stavka 5. istog članka ZPP.
5.2. U preostalom dijelu, protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je proveo dokazni postupak u skladu s člankom 220. ZPP i savjesno i brižljivo ocijenio izvedene dokaze, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 219. i 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od provedenih dokaza.
6. Na temelju uvida u ugovor o namjenskom kreditu bez depozita od 5. travnja 2007., vidljivo je da je isti sklopljen između tužitelja, kao korisnika kredita i prednika tuženika banke2 O. u ime koje je ugovor ovjerila banka3 d.d. (sa svojim pečatom i potpisom), kao kreditor (dalje: ugovor). Iz tog ugovora
proizlazi da je tužitelju odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.000,00 CHF kao stambeni kredit za adaptaciju kuće, da je tužitelj kredit trebao otplatiti kroz šest godina u jednakim mjesečnim anuitetima, po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan dospijeća, te je utvrđeno da je kredit otplaćen 4. svibnja 2013., što među strankama nije ni sporno.
6.1. Također nije sporno da je člankom 4. ugovora ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja ugovora iznosila 4,40%, pri čemu je određeno da se promjena kamatnih stopa vrši u skladu s jednostranom odlukom banke kao kreditora o kamatnim stopama bez navođenja kriterija takve promjene kamatne stope, te da je tijekom otplate kredita tuženik (odnosno njegov prednik) mijenjao kamatnu stopu, kako je to opisano u obrazloženju pobijane presude.
6.2. Nadalje, nije sporno da je odredbama članaka 3. ugovora ugovorena valutna klauzula prema kojoj se iznosi glavnice kredita i otplata u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke (dalje: HNB) za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu, pri čemu anuiteti dospijevaju na naplatu prvog dana u mjesecu.
7. Sporno je da li su odredbe ugovora o promjenljivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene ugovorne odredbe, a što iste čini ništetnim, slijedom čega tužitelju pripada pravo na povrat preplaćenih sredstava po osnovi ugovora od strane tuženika, zbog jednostrano povećane kamatne stope, u skladu s odredbama ZOO o stjecanju bez osnove, kako to traži tužitelj.
8. Prvostupanjski sud je o ništetnosti spornih odredbi Ugovora pravilno odlučio primijenivši utvrđenja iz kolektivnog spora o tom pitanju.
8.1. Prije svega, neosnovan je prigovor da se utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi i učinci kolektivnog spora ne protežu i na ovaj individualni zahtjev radi ništetnosti i isplate s obzirom da je b anka2 d.d. kreditor i kontrahent predmetnog ugovora o kreditu. Naime, neosnovane su tvrdnje žalbe da tuženik nije sudjelovao u kolektivnom sporu u pogledu konkretnog ugovora kao pojedinačnog akta, budući iz javno dostupnih podataka proizlazi da je banka2 d.d. pripojena b a n c i 3 d.d. tijekom 2009. godine, a od 11. srpnja 2016.
Banka3 d.d. je postao ba nka1 d.d. Iako u presudama kojima je
odlučeno o kolektivnom sporu Udruge P. protiv više banaka, banka1 d.d. sudjeluje kao jedan od tuženika i to kao pravni slijednik ba nke3 d.d.,
učinak tih presuda proteže se i na ugovore koje je sklopila banka2 d.d. koja je već bila pripojena banci3 d.d. u vrijeme pokretanja tog kolektivnog spora. Sporni ugovor o kreditu je pisan na memorandumu banke3 d.d. s pečatom i potpisom ovlaštene osobe banke3, pa sve tvrdnje o
suprotnom nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost utvrđenja prvostupanjskog suda o primjeni pravomoćnih odluka donesenih u kolektivnom sporu na tuženika kao pravnog slijednika kreditora.
8.2. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da postupanje prednika tuženika glede promjenjive kamatne stope i valutne klauzule nije bilo dopušteno, da se radi o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo i koje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora.
9. Slijedom naprijed utvrđenih činjenica proizlazi da je tuženik sudjelovao kao pravni slijednik tadašnjeg kreditora spornog ugovora o kreditu u kolektivnom sporu, te se sud, odlučujući o ništetnosti odredbe članka 4. ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, pravilno pozvao na sudske odluke koje predstavljaju opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 9. travnja 2015., presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Prvostupanjski sud je pravilno utemeljio svoju odluku u ovom predmetu na pravnim shvaćanjima zauzetim u navedenim pravomoćnim sudskim odlukama budući se iste neposredno odnose i na tuženika, kao jednu od stranaka u tom predmetu, pozivom na odredbe ZZP/03 koje su u tom dijelu identične odredbama Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 133/09., 78/12., 56/13., dalje: ZZP/07.) i Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj: 41/14., 110/15., 14/19., dalje: ZZP/14.), kao i na odluke Europskog suda, navedene u obrazloženju prvostupanjske odluke.
9.1. U takvom slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope radilo se o odredbama koje su bile jasne i uočljive, ali nisu bile razumljive. Formulacija ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u ugovorima o kreditu koje su banke sklapale s potrošačima bila je takva da su potrošači temeljem takvih odredbi jedino znali kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali ni približno nisu mogli ocijeniti zašto, kako te u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kretati kamatna stopa, tako da ugovorena buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva, kako se o tome izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.
9.2. Radi žalitelja se dodaje da je ugovaranje promjenjive kamatne stope i u spornom razdoblju bilo zakonito i dopušteno, ali samo uz navođenje u ugovorima o kreditu jasnih kriterija za promjenu ugovorene kamatne stope, te da se radilo o odredbama ugovora o kreditu o kojima se pregovaralo, a ne da su iste bile sastavni dio unificiranog obrasca ugovora o kreditu, sastavljenog od strane banke kao kreditora, u kojem slučaju takve odredbe treba tumačiti u korist potrošača.
10. Isto vrijedi i za prvostupanjsku odluku u dijelu kojom je odredba članka 3. ugovora, u kojima je sadržana valutna klauzula, utvrđena nepoštenom ugovornom odredbom, što istu čini ništetnom, s pozivom na opće poznatu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, kao što su presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.
10.1. Iako je u odredbi članka 5. ugovora predviđena mogućnost korisnika kredita da podnese zahtjev za promjenu valutne klauzule u odnosu na početnu ugovorenu valutnu klauzulu i konverziju glavnice u novu valutnu klauzulu uz istovremenu promjenu kamatne stope bez sklapanja aneksa ugovora, ponovo je predviđeno da se će se izmjena valutne klauzule vršiti sukladno internim aktima banke i koeficijentu konverzije. Kako bi se konverzija kredita u drugu valutu izvršila samo na temelju jednostranih odluka i kriterija banke na koje tužitelj ne bi imao nikakvog utjecaja (pri čemu nisu bili poznati parametri takve konverzije, niti koeficijent konverzije) činjenica postojanja takve mogućnosti ne može poništiti učinak ništetnosti valutne klauzule, budući bi prihvaćanje takve ponuđene mogućnosti ponovo bilo ništetno, s obzirom na jednostranost odlučivanja tuženika o načinu konverzije i jednostranog određivanja parametara po kojima bi konverzija bila izvršena, a koji su u trenutku sklapanja ugovora tužitelju bili nepoznati.
10.2. U svemu ostalom, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio sve odlučne činjenice koje navodi žalbe nisu doveli u sumnju i koje u cijelosti podržava i ovaj sud. 11. Slijedom iznesenog činjeničnog stanja uključujući i činjenično stanje koje je utvrdio prvostupanjski sud, neosnovani su žalbeni prigovori o nepravilnoj primjeni prava na utvrđeno činjenično stanje, budući i temeljem naknadno utvrđenih činjenica u drugostupanjskom postupku bila bi donesena istovjetna odluka o osnovanosti tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti spornih odredbi ugovora i radi isplate razlike između anuiteta koje je tužitelj platio na temelju ništetnih odredbi i anuiteta koje je trebao platiti nakon utvrđenja takve ništetnosti.
12. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je odbio prigovor zastare kao neosnovan, s pozivom na članak 241. ZOO, u vezi s člankom 245. i 328. ZOO, člankom 140. ZZP i člankom 502.c ZPP, kao i sudsku praksu u istovrsnim predmetima, odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev- 2245/2017-2 od 20. ožujka 2018., pa se na opširnije razloge prvostupanjske presude upućuje tuženik.
13. Radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva prvostupanjski sud je proveo financijsko-knjigovodstveno vještačenje. Svoju odluku glede visine tužbenog zahtjeva sud je opravdano utemeljio na nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka B. H., dipl.oec., kao stručnom, detaljnom i objektivnom.
14. U tom smislu prvostupanjska presuda ima izuzetno jasne razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba nije uspjela dovesti u sumnju, te se na iste upućuje tuženik radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.
15. Slijedom toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredaba Zakona o zaštiti potrošača i odredbi ZOO, u vezi s člankom 502.c ZPP, tužbeni zahtjev je i po ocjeni ovog suda trebalo usvojiti, kako je to odlučeno točkama I. i II. izreke prvostupanjske presude.
16. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena uz pravilnu primjenu odredaba ZPP o troškovima postupka i pravilnu primjenu materijalnog prava, odredaba Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.) i Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18.), cijeneći vrijednost predmeta spora i uspjeh stranaka u sporu.
17. Cijeneći navedeno, žalba tuženika je odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 373.a st. 1. u svezi sa stavkom 5. istog članka ZPP).
18. Tuženik nije uspio u žalbenom postupku pa je zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen kao neosnovan (članak 166. ZPP).
Sisak, 1. prosinca 2022.
Predsjednica vijeća
mr. sc. Ana
Beloglavec,v.r.
