REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: U-zpz 18/2018-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Glušića člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u upravnom sporu tužitelja A.-i. d.o.o., U., Z., (ranije B.-L. d.o.o., P.,), protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, P., uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Umaga, U., radi komunalne naknade, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude broj GZ-DO-17/18-5 od 27. srpnja 2018. protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1293/17-2 od 3. studenoga 2017., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-547/14-12 od 1. prosinca 2016., rješenje tuženika, Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/II-363-03/13-01/54, URBROJ: 2163/1-18-09/2-14-2 od 10. veljače 2014. i rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav, KLASA: UP/I-363-03/01-01/849, URBROJ: 2105/05-06/08-13-4 od 29. listopada 2013., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e :

Zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se, kao neosnovan.

r i j e š i o  j e :

Zahtjev zainteresirane osobe Grada Umaga za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbacuje se, kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom suđeno je:

„ I. Poništava se presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: 7 UsI-547/14- 12 od 1. prosinca 2016.

II. Poništava se rješenje tuženika, Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju, KLASA: UP/II-363-03/13-01/54, URBROJ: 2163/1-18-09/2-14-2 od 10. veljače 2014. godine.

III. Poništava se rješenje Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav, KLASA: UP/I-363-03/01-01/849, URBROJ: 2105/05-06/08-13-4 od 29. listopada 2013. godine.

IV. Odbija se zahtjev za naknadu troškova spora.“.

2. Protiv navedene presude je Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog povrede zakona predloživši da se zahtjev prihvati, pobijana presuda ukine i predmet vrati Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske na ponovno suđenje, podredno da se pobijana presuda preinači na način da se odbije žalba tužitelja i potvrdi prvostupanjska presuda.

2.1. Zainteresirana osoba Grad Umag je također podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog povrede zakona, predloživši da se pobijana presuda preinači na način da se odbije kao neosnovana žalba tužitelja.

3. Tužitelj u odgovoru na zahtjev osporava osnovanost zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude, s prijedlogom da se isti odbije kao neosnovan.

4. Zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je neosnovan, dok je zahtjev zainteresirane osobe Grada Umaga nedopušten.

5. Postupajući prema odredbi čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17 – dalje: ZUS), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ispitao pobijanu presudu samo u granicama zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude.

6. Prvostupanjskim rješenjem javnopravnog tijela odbačena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje tog tijela od 27. kolovoza 2013., uz obrazloženje da je stranka to rješenje zaprimila 10. rujna 2013. te da žalba nije izjavljena u roku od 15 dana od dana dostave rješenja, već nakon isteka roka za žalbu. Povodom žalbe tužitelja, drugostupanjsko javnopravno tijelo je odbilo žalbu tužitelja zaključivši da je dostava izvršena sukladno odredbi čl. 85. st. 2. i 3. ZUP-a.

7. Upravni sud u Rijeci odbio je tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja drugostupanjskog rješenja Istarske županije, Upravnog odjela za decentralizaciju, lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu, prostorno uređenje i gradnju i prvostupanjskog rješenja Grada Umaga, Upravnog odjela za komunalni sustav, u upravnoj stvari utvrđivanja visine komunalne naknade i odbio je zahtjev za naknadu troškova spora, uz obrazloženje:

- da trgovačka društva B. – L. d.o.o. P. i S. d.o.o. P. imaju sjedište na istoj adresi i međusobno su povezana tako što je I. M. ovlašten na zastupanje oba društva, a B. Č., koja tvrdi da je primila sporna pismena, je ranije bila osnivač i osoba ovlaštena za zastupanje društva B. – L. d.o.o. P. (dok je sada ovlaštena za zastupanje društva S. d.o.o. P.) i u svom je posjedu imala pečat trgovačkog društva

B. – L. d.o.o. P.,

- da je B. Č. bila ovlaštena primati pismena trgovačkog društva B. – L. d.o.o. P., a iz njene izjave proizlazi da je ta činjenica bila poznata i djelatnici pošte koja joj je ta pismena uručila,

- da iz odredbi čl. 88. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09 – dalje: ZUP) ne proizlazi da bi pismena za trgovačko društvo trebala preuzimati osoba koja je u sudski registar upisana kao osoba ovlaštena za njegovo zastupanje, niti bi to bilo životno, a i notorno je da u pravilu pismena ne preuzimaju osobe ovlaštene za zastupanje, nego zaposlenici raspoređeni u pisarnicu, prijamni ured, tajnice, ili drugi zaposlenici. Isto tako, u slučaju da više pravnih osoba ima sjedište na istoj adresi i ako su na neki način među sobom povezana, prema mišljenju tog suda nema zapreke da za više takvih društva jedna osoba bude ovlaštena za primanje pismena, neovisno o tome kod koga je zaposlena.

8. Visoki upravni sud Republike Hrvatske prihvatio je žalbu tužitelja i poništio presudu upravnog suda i rješenja javnopravnih tijela, uz pravno shvaćanje da je odredba čl. 88. st. 1. ZUP-a jasna te se ne može posredno zaključivati radi li se o osobi ovlaštenoj za primanje pismena u određenoj pravnoj osobi, već se nedvojbeno mora raditi o takvoj osobi, što se prema podacima u spisu ne može zaključiti za B. Č. koja je primila rješenje. To tim više što nije jasno na koji način su poduzimane radnje dostave, kraj činjenice na koju tužitelj upire, a to je da je imao poštanski pretinac u poštanskom uredu S. u P. te da je izostala obavijest o prispijeću pošiljke, dok propusti djelatnika u postupku dostave pismena ne mogu ići na štetu stranke.

9. Takvo pravno shvaćanje iz pobijane presude kao pravilno prihvaća i ovaj sud. 10. Odredbama čl. 88. st. 1. i 2. ZUP-a propisano je da se dostava pismena pravnoj osobi, osobi koja obavlja registriranu djelatnost i javnopravnom tijelu obavlja se uručivanjem pismena osobi ovlaštenoj za primanje pismena. Ako se osoba ovlaštena za primanje pismena ne zatekne na mjestu dostave, pismeno će se uručiti drugom zaposleniku.

11. Polazeći od dikcije odredbe čl. 88. st. 1. ZUP-a te utvrđenja da B. Č., koja je primila rješenje, nije osoba ovlaštena za primanje pismena, pravilan je zaključak Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, uz razloge koje prihvaća i ovaj sud, da je dostava predmetnog rješenja bila nezakonita. Iz sadržaja zahtjeva proizlazi da Državno odvjetništvo prigovora navedenom utvrđenju koje se odnosi na status odnosno ovlaštenje osobe za preuzimanje pismena. Takvi navodi, kojima Državno odvjetništvo zapravo sadržajno prigovara pravilnosti utvrđenog činjeničnog stanja, nisu od značaja za ocjenu zakonitosti pobijane odluke s obzirom na to da povodom zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti Vrhovni sud Republike Hrvatske ne ispituje povrede koje se odnose na utvrđeno činjenično stanje u sporu. Nisu od značaja niti navodi koji se odnose na primjenu odredbe čl. 88. st. 2. ZUP-a budući da je dostavu spornog rješenja izvršila djelatnica pošte.

12. Stoga je pravilno pobijanom presudom prvostupanjska presuda poništena te je ujedno u smislu odredbe čl. 74. st. 2. ZUS-a otklonjen nedostatak iz prvostupanjske presude tako da su poništena i rješenja javnopravnih tijela kojima je tužitelju nezakonito odbačena žalba pa su suprotni navodi neosnovani.

13. Slijedom navedenog, valjalo je, na temelju odredbe čl. 78. st. 8. ZUS-a, odbiti kao neosnovan zahtjev Državnog odvjetništva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude te odlučiti kao u izreci ove presude.

14. Prema odredbama čl. 78. ZUS-a stranke u upravnom sporu mogu zbog povrede zakona predložiti Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude i rješenja upravnog suda ili Visokog upravnog suda. (st. 1.). Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude može podnijeti Državno odvjetništvo Republike Hrvatske u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske ovaj zahtjev može podnijeti i po službenoj dužnosti (st. 2.). Nepravodoban zahtjev ili zahtjev koji je podnijela neovlaštena osoba sud će odbaciti rješenjem (st. 3.).

15. Budući da je u ovoj pravnoj stvari, uz Državno odvjetništvo, zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude podnio i Grad Umag, kao zainteresirana osoba, koji shodno navedenim odredbama nije osoba koja bi bila ovlaštena podnijeti takav zahtjev, valjalo je, primjenom odredbe čl. 78. st. 3. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 30. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek, v.r.