REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2322/2019-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać-Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Vrkić, Beljan i Denona u Rijeci, protiv tuženika ŽĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Adnan Rizvić, odvjetnik u Rijeci, radi isplate, odlučujući o reviziji i dopuni revizije tužitelja protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1202/2017-2 od 22. studenoga 2018., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P- 2107/2016-9 od 9. lipnja 2017., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž- 1202/2017-2 od 22. studenoga 2018., te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima postupka povodom revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„1. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zakonskom zateznom kamatom koja teče po stopi od 12% godišnje od 30. travnja 2013.god. do 31. srpnja 2015.god. a od 01. kolovoza 2015.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15), sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove parničnog postupka u iznosu od 42.812,50 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 14. lipnja 2017.god. pa do isplate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i 78/15) sve u roku 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“
2. Drugostupanjskom presudom je suđeno:
„Žalba tužitelja UĐ odbija se kao neosnovana, a žalba tuženika ŽĐ prihvaća, te se presuda Općinskog suda u Rijeci od 9. lipnja 2017., poslovni broj: 16 P-2107/2016-9. preinačuje i sudi:
1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 67.000 EUR u kunskoj protuvrijednosti sa zakonskom kamatom koja teče od 30. travnja 2013.po stopi od 12% godišnje, s time da u slučaju promjene stope zatezne kamate ista teče prema eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, kao i naknaditi parnični trošak.
2. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 35.937,50 kn, u roku od 15 dana.“
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, te predlaže da se drugostupanjska presuda preinači na način da se odbije žalba tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda, podredno da se ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Potražuje troškove revizije u ukupnom iznosu od 3.546,25 kuna.
3.1. Podneskom od 11. siječnja 2019. koji je naslovljen kao „dopuna revizije“ tužitelj je ispravio troškovnik naznačen u reviziji, na način da sada potražuje troškove revizije u iznosu od 19.375,00 kuna.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija je osnovana.
6. Obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 373.a ZPP protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe članka 382. stavak 1. točka 3. ZPP, pa je, na temelju odredbe članka 392.a stavak 1. ZPP, ovaj sud ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 67.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti sa zateznim kamatama od 30. travnja 2013. do isplate, na ime sklopljenog Ugovora o pozajmici i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zabilježbom na nekretninama od 18. rujna 2012.
8. Prvostupanjski sud je utvrdio:
- da iz Ugovora o pozajmici i Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zabilježbom na nekretninama od 18. rujna 2012. (dalje: Ugovor) proizlazi da je sklopljen između tužitelja kao zajmodavca i tuženika kao zajmoprimca, da je člankom 1. točkom 1. ugovoreno da zajmodavac daje, a zajmoprimac prima na zajam novčani iznos od 67.000,00 eura, beskamatno, u kunskoj protuvrijednosti, prema srednjem tečaju HNB-a na dan sklapanja Ugovora, a primitak kojeg novčanog iznosa zajmoprimac u cijelosti potvrđuje potpisom Ugovora,
- da je točkom 2. članka 1. Ugovora ugovoreno da se zajmoprimac obvezuje cjelokupni pozajmljeni iznos novca u kunskoj protuvrijednosti vratiti vjerovniku najkasnije do 30. travnja 2013. na način da se izvedu radovi na zajmodavčevoj obiteljskoj kući na adresi [adresa], prema Ugovoru o izvođenju građevinsko- obrtničkih radova broj 001/2012., između trgovačkog društva Kamix d.o.o. i UĐ (tužitelja),
- da je točkom 3. članka 1. Ugovora ugovoreno da je zajmodavac naručio radove u iznosu od 100.000,00 eura, te će se brisati zabilježba s nekretnina i raskinuti Ugovor onog trenutka kada izvedeni radovi (čije je izvođenje već u tijeku) dosegnu iznos zajma iz Ugovora,
- da je člankom 2. Ugovora ugovoreno da ugovorne strane suglasno utvrđuju da zajmodavac radi osiguranja tražbine iz članka 1. točka 1. Ugovora može staviti zabilježbu svog potraživanja temeljem Ugovora, na nekretninama upisanim u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci,
- da je Ugovor od 18. rujna 2012. potpisan po tužitelju i tuženiku, da je potpis tuženika ovjeren po javnom bilježniku broj OV-21209/2012,
- da su tužitelj kao naručitelj radova i Kamix d.o.o., čiji je vlasnik tuženik, kao izvođač radova, 1. lipnja 2012. sklopili Ugovor o izvođenju građevinsko-obrtničkih radova broj 001/2012, kojim naručitelj povjerava, a izvoditelj preuzima obvezu obavljanja građevinsko-obrtničkih radova na rekonstrukciji obiteljske kuće tužitelja u k. o. [katastarska općina], za ugovorenu cijenu od 100.000,00 eura, od koje se 40.000,00 eura naručitelj obvezuje platiti avansom, a ostatak po mjesečnim ovjerenim računima, dok se izvoditelj ugovorene radove obvezao izvesti od 30. listopada 2012.,
- da je tužitelj na ime predujma za izvođenje radova uplatio Kamix d.o.o. - 33.000,00 eura (21. svibnja 2012. – 10.000,00 eura, 29. svibnja 2012. – 15.000,00 eura i 22. listopada 2012. – 8.000 eura),
- da je Kamix d.o.o. dopisom od 7. rujna 2012. izvijestio tužitelja da su prekinuli radove na njegovoj obiteljskoj kući zbog trenutnih poteškoća koje su uzrokovane s nekoliko različitih čimbenika, a dopisom od 17. prosinca 2012. da prekidaju radove na njegovoj obiteljskoj kući jer se tužitelj ne pridržava dogovora o načinu plaćanja koji je potpisao 17. studenog 2012.
9. S obzirom na utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 67.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti budući da iz Ugovora proizlazi da je tužitelj prilikom potpisivanja predmetnog Ugovora tuženiku dao u zajam iznos od 67.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti, s kojim pravima i obvezama je tuženik bio upoznat jer je Ugovor potpisao i ovjerio svoj potpis, dok tuženik tijekom postupka nije dokazao da nije primio predmetni iznos novca na ime zajma.
10. Drugostupanjski sud je koristeći se ovlaštenjem iz odredbe članka 373.a ZPP utvrdio:
- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je tuženik ovjerio potpis na Ugovoru nakon što mu je u kafiću Kompas pokazao da ima novac i kada se tuženik vratio s ovjerenim Ugovorom, da mu je predao 67.000,00 eura u kunama, u apoenima od 500,00 kuna i 1.000,00 kuna, koji novac je tuženik odmah u kafiću prebrojao, a radilo se o pozajmici na molbu tuženika koji mu je rekao da je trgovačko društvo Kamix d.o.o., čiji je vlasnik tuženik, zapalo o financijske teškoće,
- da iz iskaza tuženika proizlazi da se trebao naći 19. rujna 2012. s tužiteljem u kafiću Kompas da mu tužitelj preda iznos od 67.000,00 eura i to na ime radova na rekonstrukciji kuće tužitelja koje je obavljalo trgovačko društvo Kamix d.o.o. u vlasništvu tuženika, da je u kafiću čekao tužitelja dva sata, nakon čega je otišao kod javnog bilježnika i ovjerio potpis na Ugovoru, pa se vratio u kafić gdje je bio tužitelj i predao mu primjerak Ugovora, a tužitelj je rekao da ide provjeriti Ugovor kod svoga odvjetnika, a kada se vratio da ga je napao i rekao da ga želi prevariti i da mu tužitelj tom prilikom nije dao novac,
- da iz iskaza svjedoka ZĐ i KĐ proizlazi da su bili prisutni u kafiću Kompas kada je tužitelj preuzeo Ugovor i da tada tužitelj nije predao nikakav novac tuženiku.
11. Dakle, drugostupanjski sud je ocijenio neposredno provedene dokaze, iskaze saslušanih svjedoka i stranaka, te kako to slijedi iz obrazloženja drugostupanjske presude poklonio vjeru iskazu tuženika i svjedoka koje je prvostupanjski sud ocijenio nevjerodostojnima, smatrajući upravo suprotno da su iskazi tih svjedoka vjerodostojni.
11.1. Stoga je drugostupanjski sud zaključio da tužitelj nije predao novac tuženiku iz sklopljenog Ugovora, te preinačio prvostupanjsku presudu i odbio tužbeni zahtjev tužitelja (članak 373.a ZPP).
12. Tužitelj u reviziji navodi da drugostupanjski sud nije mogao preinačiti prvostupanjsku presudu bez održavanje rasprave pred drugostupanjskim sudom, čime je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 373.a ZPP.
13. Odredbom članka 373.a ZPP propisano je da će drugostupanjski sud presudom odbiti žalbu i potvrditi prvostupanjsku presudu, odnosno presudom će preinačiti prvostupanjsku presudu ako prema stanju spisa nađe:
- da bitne činjenice među strankama nisu sporne ili ih je moguće utvrditi i na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu, neovisno o tome je li prvostupanjski sud prigodom donošenja svoje odluke uzeo u obzir i te isprave, odnosno izvedene dokaze (stavak 1.).
Prigodom donošenja odluke iz stavka 1. toga članka, drugostupanjski sud je ovlašten uzeti u obzir i činjenice o postojanju kojih je prvostupanjski sud izveo nepravilan zaključak na temelju drugih činjenica koje je po njegovoj ocjeni pravilno utvrdio (stavak 2.).
U slučaju u kojem su ispunjeni uvjeti za donošenje presude iz stavka 1. ovoga članka, drugostupanjski sud je može donijeti i ako nađe da postoji bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 11. ovoga Zakona (stavak 3.).
14. Navedena odredba članka 373.a ZPP daje mogućnost drugostupanjskom sudu da odstupi od načela neposrednosti koje traži da između suda i izvora informacija o odlučnim činjenicama ne bude posrednika i da sud koji zapaža procesni materijal bude onaj isti sud koji odlučuje o njegovoj dokaznoj vrijednosti.
15. Stoga, u situaciji kad drugostupanjski sud koristi ovlaštenje iz članka 373.a ZPP, i sam odlučuje o dokaznoj vrijednosti pojedinih dokaznih sredstava iako nije sud koji neposredno zapaža dokazni materijal, drugostupanjski sud izvedene dokaze mora (jednako kao i prvostupanjski sud) ocjenjivati na način propisan odredbom članka 8. ZPP. Pritom treba dati i dodatne razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu dokaza prvostupanjskog suda kao suda koji je neposredno zapažao procesni materijal.
16. Prema odredbi članka 8. ZPP, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.
17. U konkretnom slučaju drugostupanjski sud nije tako postupio zbog čega je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. ZPP u vezi s člankom 373.a ZPP, na koju određeno sadržajem revizije ukazuje tužitelj. 18. Naime, tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom izveden je veći broj dokaza (saslušanje svjedoka, tužitelja i tuženika, kao i uvid u priložene isprave), a drugostupanjski sud je odluku utemeljio na navodima tuženika i svjedoka ZĐ i KĐ, pri čemu je drugostupanjski sud propustio ocijeniti sve provedene dokaze (primjerice Ugovor od 18. rujna 2012.) i dati razloge o tome zbog čega ne prihvaća ocjenu ovih dokaza izvedenu po prvostupanjskom sudu.
19. Slijedom navedenoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 394. stavak 1. ZPP, drugostupanjsku presudu ukinuti te predmet vratiti tom sudu na ponovno suđenje i iznošenje valjanih razloga za svoju odluku.
20. Budući da odluka o troškovima postupka ovisi o konačnom uspjehu stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima (u smislu odredbe članka 164. stavak 4. ZPP).
21. Odluka o troškovima nastalima u povodu revizije donesena je primjenom odredbe članka 166. stavak 3. ZPP.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
mr.sc. Dražen Jakovina
