REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 2065/2018-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Željku Juriću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Pašku Višiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu "Višić i partneri" j.t.d. Šibenik, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Šibeniku posl. broj Gž-258/14-2 od 16. prosinca 2016. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku, posl. broj P-914/10 od 15. siječnja 2014., na sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e :
Revizija tužitelja odbija se kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Djelomično se prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se tuženiku SN isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 EUR- a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom u EUR u kunskoj protuvrijednosti koja teče od 24. veljače 2008. godine pa nadalje po stopi određenoj člankom 1. Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena u roku od 15 dana.
2. Nalaže se tuženiku SN nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 4.565,50 kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude pa nadalje po stopi određenoj člankom 1. Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet (5) postotnih poena u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 4.500,00
EUR-a protuvrijednost u kunama kao neosnovan."
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"1.Uvažava se žalba tuženika i preinačava presuda Općinskog suda u Šibeniku br. P-914/10 od 15. siječnja 2014. godine na način da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „Nalaže se tuženiku SN isplatiti tužitelju iznos od 4.500,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate sa zateznom kamatom u EUR u kunskoj protuvrijednosti koja teče od 24. veljače 2008. godine pa nadalje po stopi određenoj člankom 1. Odluke o diskontnoj (eskontnoj) stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena u roku od 15 dana.“
2. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i u toč. II izreke potvrđuje prvostupanjska presuda.
3. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu 7.812,50 kn u roku 15 dana."
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je u smislu odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13 i 89/14 – dalje: ZPP) podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka te pogrešne primjene materijalnog prava, pa predlaže pobijanu presudu preinačiti. Traži troškove sastava revizije.
4. Odgovor na reviziju nije podnesen.
5. Revizija tužitelja nije osnovana.
6. Prije svega, obzirom da je drugostupanjska presuda donesena na temelju ovlaštenja iz čl. 373.a. ZPP, samim time protiv pobijane presude dopuštena je revizija na temelju odredbe čl. 382. st. 1. toč. 3. ZPP.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 392. a. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
8. Predmet spora predstavlja zahtjev tužitelja na isplatu iznosa od 9.000 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom od 24. veljače 2008. s osnove vraćanja dvostruke kapare.
9.1. Iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su stranke sklopile Predugovor o kupoprodaji nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za kupoprodajnu cijenu 45.200 EUR (protuvrijednost u kunama); da je tužitelj danom sklapanja predugovora isplatio tuženiku kaparu u iznosu 4.500 EUR te da je bilo ugovoreno da će ostatak kupoprodajne cijene isplatiti tuženiku odmah po predočenju pravomoćne sudske presude kojom je tuženik utvrđen vlasnikom za cijelo predmetnih nekretnina; da je tuženik po zaključenju predugovora pokrenuo parnični postupak u kojem je ishodio presudu br. P-554/09 od 17. kolovoza 2009. kojom je utvrđen vlasnikom predmetnih nekretnina te da je telefonski obavijestio tužitelja o toj činjenici; da se na temelju predmetne presude tuženik upisao kao vlasnik predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama suda; da tužitelj nije isplatio ostatak kupoprodajne cijene te je tuženik, nakon nekoliko mjeseci od obavijesti učinjene spram tužitelja, predmetne nekretnine prodao trećim osobama.
9.2. Preinačujući prvostupanjsku presudu drugostupanjski sud je istaknuo da kraj činjenice da tužitelj u svom stranačkom iskazu nije osporio da ga je tuženik obavijestio o tome da je ispunio obvezu preuzetu predugovorom, ne može se kao pravilan prihvatiti stav prvostupanjskog suda da telefonska obavijest o ispunjavanju ugovorne obveze ne predstavlja „predočenje“ ispunjenja obveza u smislu ugovornih odredbi. Ovo tim više jer iz podataka u spisu predmeta i navoda istaknutih od strane tuženika (koje tužitelj tijekom postupka nije osporio) proizlazi da se tuženik na temelju navedene presude uknjižio kao vlasnik predmetnih nekretnina, koju činjenicu je tužitelj, nakon što je obaviješten od strane tuženika, mogao u svako doba provjeriti jer su zemljišne knjige javne knjige i svatko može zahtijevati uvid u sadržaj iste. Primjenjujući odredbe čl. 304. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) drugostupanjski sud zaključuje da je za neispunjenje ugovora odgovoran upravo tužitelj koji je dao kaparu, a ne tuženik koji je poduzeo cijeli niz radnji da do sklapanja ugovora o kupoprodaji i dođe (vođenje parničnog postupka, ishođenje pravomoćne presude, upis vlasništva u zemljišne knjige i obavještavanje tužitelja).
10. Suprotno revizijskim navodima tužitelja u postupku pred drugostupanjskim sudom nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP. Pobijana drugostupanjska presuda nema nedostatke radi kojih se ne bi mogla ispitati. Izreka te presude je razumljiva i nije u proturječnosti s jasno i potpuno navedenim razlozima u obrazloženju. Kako tužitelj kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP pokušava dovesti u sumnju pravilnost zaključaka drugostupanjskog suda o postojanju pravno odlučnih činjenica (odgovornost za neispunjenje ugovora), ovdje je za ukazati da je zapravo riječ o pokušaju pobijanja drugostupanjske presude iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Dakle, revizijski navodi tužitelja kojima pokušavajući prigovoriti pravilnosti pobijane presude vrši preocjenu izvedenih dokaza, sadržajno su prigovori činjenične naravi i kao takvi nedopušteni u revizijskom stupnju postupka. Naime, prema odredbi čl. 385. st. 1. ZPP revizijom se drugostupanjska presuda ne može pobijati iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga, takvi revizijski navodi tužitelja nisu uzeti u razmatranje.
11. Pravilno je sud drugog stupnja primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 304. st.
2. ZOO, kojom je propisano da druga strana može tražiti vraćanje dvostruke kapare samo ako je za neispunjenje ugovora odgovorna strana koja je primila kaparu, a što nije slučaj u ovoj pravnoj stvari.
12. S obzirom na izneseno, predmetnu reviziju tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanu i to na temelju odredbe čl. 393. ZPP.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
