REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 27/2022-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića, kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenice D. F. zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 4. Kaznenog zakona Ukrajine, odlučujući o žalbi izručenice podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 25. listopada 2022. broj Kv I-52/2022-36, u sjednici održanoj 30. studenog 2022.,
r i j e š i o j e :
Prihvaća se žalba izručenice D. F., ukida se pobijano rješenje i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijski sud u Splitu, sukladno čl. 56. st. 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima ("Narodne novine" broj 178/04. - dalje u tekstu: ZOMPO), utvrdio je da je udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje D. F. (ranije V.), državljanke R. F., s prebivalištem u B., sudbenim vlastima Ukrajine, radi kaznenog progona zbog kaznenog djela iz čl. 190. st. 2. Kaznenog zakona Ukrajine, u kaznenom postupku broj 12018161500001391 od 8. lipnja 2018., koji se vodi pred istražnim odjelom Policijskog odjela br. 5. Odeske okružne uprave policije broj 1, Glavne uprave Nacionalne policije u Odeskoj oblasti.
2. Protiv tog je rješenja žalbe podnijela izručenica osobno i putem branitelja T. M., odvjetnika iz S. i L. H., odvjetnice iz Z., koje će se u daljnjem dijelu tretirati kao jedna žalba. Izručenica se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje preinači i odbije zahtjev za izručenje.
3. Spis je, u skladu s odredbom čl. 474. st. 1. u vezi s čl. 495. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst,
I Kž 27/2022-5
91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. – dalje u tekstu: ZKP/08.), koji se prema odredbi čl. 81. ZOMPO-a na odgovarajući način primjenjuje i u ovom postupku, dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba je osnovana.
5. Izručenica u osobno izjavljenoj žalbi neosnovano prigovara da joj pobijano rješenje od 25. listopada 2022., koje je primila u zatvoru 26. listopada 2022., nije bilo prevedeno na ruski jezik. Naime, iako je točno da je izručenica doista najprije 26. listopada 2022. primila neprevedeno pobijano rješenje (list 337.), njoj je naknadno 28. listopada 2022. (list 351.) dostavljen i prijevod pobijanog rješenja na ruski jezik s uputom o pravu na žalbu. Dakle, to što je ona podnijela osobnu žalbu 28. listopada 2022. na rješenje koje nije bilo prevedeno na ruski jezik, a kasnije, kada je primila rješenje prevedeno na ruski jezik nije podnijela novu žalbu, iako je mogla, nije povreda prava na prevođenje iz čl. 8. ZKP/08. U vezi prava na prevođenje treba ukazati da je izručenica na ročištu od 12. kolovoza 2022., koje je održano nakon što je uhićena, izrijekom izjavila, a što je konstatirano na zapisniku o održanoj sjednici izvanraspravnog vijeća (list 24), da dobro govori, piše i razumije njemački jezik pa predlaže da joj se na njemački jezik prevodi ono što se usmeno navodi na ročištu i da joj se sudska pismena prevode s hrvatskog na njemački jezik. Sud je na taj način i postupao jer je na navedenom ročištu izručenici angažirao sudskog tumača za njemački jezik, koji je i preveo rješenje o određivanju istražnog zatvora od 12. kolovoza 2022., broj Kir-759/2022, a nakon toga u daljnjem tijeku ovog postupka je izručenici angažiran tumač za ruski jezik D. H. koja joj je prevodila sadržaje izjava sa usmenih ročišta izvanraspravnog vijeća na kojima se odlučivalo o istražnom zatvoru te prvostupanjske i drugostupanjske odluke vezane za istražni zatvor.
5.1. Jednako tako, izručenica nije u tijeku ovog postupka u smislu odredbe čl. 8. st. 6. ZKP/08. zahtijevala da joj dokumentacija koju je zemlja moliteljica dostavila na ukrajinskom jeziku bude prevedena na ruski jezik, tako da je i u tom pravcu neosnovan prigovor da joj je sud prvog stupnja morao tu dokumentaciju prevesti na ruski jezik. Prema tome, izručenici je u ovom postupku osigurano pravo iz čl. 8. ZKP/08. da se na njen izričit zahtjev služi jezikom koji razumije, odnosno materinjim jezikom, tako da navedeni prigovori o povredi prava na prevođenje izručenice nisu osnovani.
5.2. Izručenica neosnovano prigovara i da nije bila pozvana na sjednicu vijeća na kojoj se odlučivalo o njenom izručenju. Naime, niti jednom odredbom ZOMPO-a koja se odnosi na postupak izručenja (čl. 43. do čl. 61.) nije propisana obveza održavanja kontradiktornog ročišta vezano za donošenje rješenja o izručenju, osim što je čl. 52. ZOMPO-a propisan postupak saslušanja izručenika pri odlučivanju o pritvoru radi izručenja, a po kojem se u ovom postupku i postupilo. Stoga niti u ovom dijelu žalba izručenice nije osnovana.
6. Nadalje, nije osnovan prigovor izručenice da se zahtjev za izručenje temelji samo na popisu dokaza, a koji nisu izvedeni, te da u nedostatku optužnice ili presude zemlje moliteljice nisu ispunjene pretpostavke zbog izostanka osnovane sumnje.
I Kž 27/2022-5
Izručenica ove tvrdnje podvodi kao postupovni prigovor iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer smatra da sud prvog stupnja niti o postojanju osnovane sumnje, kao niti o odlučnoj činjenici u vezi mogućnost primjene čl. 12. ZOMPO-a, u obrazloženju nije iznio razloge.
6.1. Međutim, sud prvog stupnja se u toč. 4. obrazloženja pobijanog rješenja ispravno pozvao na Europsku konvenciju o izručenju od 13. prosinca 1957. ("Narodne novine" - "Međunarodni ugovori" broj 14/94. - dalje u tekstu: Konvencija), koja je u Republici Hrvatskoj na snazi od 25. travnja 1995., a u Ukrajini od 5. siječnja 2006., jer se za postojanje osnovane sumnje, sukladno čl. 28. st. 1. te Konvencije, dovoljno da se zemlje potpisnice pozivaju na sadržaj isprava koje su priložene zamolbi za izručenje (vidi Odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske od 24. studenog 2022., broj U-III-5977/2022).
6.2. Dakle, kako je sud prvog stupnja u obrazloženju, pozivajući se na dokumentaciju koja je priložena molbi za izručenje, naveo da se u Ukrajini protiv izručenice pod brojem 12018161500001391 provodi istraga zbog postojanja osnovane sumnje da je počinila kazneno djelo iz čl. 190. st. 4. Kaznenog zakona Ukrajine, da je raspisana potraga od strane Višeg istražnog odjela Glavne uprave nacionalne policije Odeske oblasti te je od strane istražnog suca Primorskog okružnog suda grada Odese 1. veljače 2021. protiv nje određen pritvor, a isto proizlazi i iz ostale dokumentacije priložene uz molbu za izručenje, u kojoj se na sumaran način iznosi sadržaj iskaza svjedoka koji su u Ukrajini bili ispitani na sporne okolnosti i koji izručenicu terete za predmetno kazneno djelo, u dovoljnoj mjeri obrazložio postojanje osnovane sumnje, to prigovor žaliteljice o izostanku razloga o ovoj odlučnoj činjenici nije osnovan.
7. Izručenica je, međutim, u pravu kada navodi da je prvostupanjski sud u pobijanom rješenju počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. jer da se u obrazloženju nije očitovao o prigovoru koji je u tijeku postupka obrana isticala u vezi mogućnosti odbijanja molbe za izručenje na temelju čl. 12. ZOMPO-a. Naime, izručenica je, s obzirom na općepoznatu činjenicu da je u Ukrajini u tijeku rat koji je započeo ruskim napadom na tu zemlju 24. veljače 2022., da su pojedini dijelovi Ukrajine od strane Ruske Federacije okupirani još od 2014. te da je grad Odesa meta svakodnevnog neselektivnog i prekomjernog granatiranja, a da je ona ruska državljanka, u tijeku prvostupanjskog postupka ukazivala na mogućnost da bi ona u takvim uvjetima u Ukrajini zbog ruskog državljanstva mogla biti progonjena ili kažnjena, odnosno da bi joj njezin položaj zbog toga mogao biti otežan.
7.1. Žaliteljica je uz navedeno ukazivala i na činjenicu koja proizlazi iz dokumentacije koju je dostavila u spis, da je Drugostupanjski kazneni sud Beč u Republici Austriji u kojoj ona ima prebivalište, 4. ožujka 2022. donio odluku da, uzimajući u obzir ratno stanje u Ukrajini, trenutačno odustaje od pokretanja postupka izručenja, da je prije toga Državno odvjetništvo u Beču 30. studenog 2021. navelo da trenutačno ne razmatra njeno uhićenje i da je 1. prosinca 2021. Državna policija uprave Beč također navelo da temeljem navedenog stava Državnog odvjetništva u Beču trenutno ne razmatra uhićenje izručenice, da obustavlja sve mjere potraga i da se spis stavlja ad acta.
I Kž 27/2022-5
7.2. Prema tome, iako se nedvojbeno radi o važnom prigovoru izručenice istaknutim u tijeku prvostupanjskog postupka koji se odnosio na odlučnu činjenicu mogućnosti odbijanja molbe za izručenje, o toj pravno relevantnoj činjenici sud prvog stupnja u obrazloženju nije iznio razloge. Na taj je način sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08. zbog čega je trebalo prihvaćanjem žalbe izručenice pobijano rješenje ukinuti i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7.3. Budući da se pobijano rješenje zbog počinjene postupovne povrede ne može ispitati, to o ostalim prigovorima koje izručenica u žalbi ističe, prije nego što se navedena povreda ne otkloni, nije moguće odlučivati.
8. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će, imajući u vidu da se radi o pritvorskom predmetu, žurno izvesti do sada provedene dokaze, a po potrebi i druge, te će nakon njihove savjesne ocjene donijeti novu, na zakonu utemeljenu odluku, koju će obrazložiti na način da će se uz ostale odlučne činjenice iznijeti razloge i u vezi prigovora izručenice da postoje razlozi za odbijanje izručenja na temelju čl. 12. ZOMPO-a.
9. Slijedom svega navedenoga, na temelju čl. 494. st. 3. toč. 3. ZKP/08. u vezi s čl. 81. ZOMPO-a odlučeno je kao u izreci ovoga rješenja.
Zagreb, 30. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
