REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: I Kž 26/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Ratka Šćekića i Žarka Dundovića kao članova vijeća uz sudjelovanje više sudske savjetnice - specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv izručenika V. M. zbog kaznenog djela iz članka 401.a stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i 6. Krivičnog zakonika Crne Gore, odlučujući o žalbi izručenika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2022. broj Kv I-55/2022-18, u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Odbija se kao neosnovana žalba izručenika V. M.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem Županijskog suda u Splitu od 24. listopada 2022. broj Kv I- 55/2022-18 pod točkom I. izreke utvrđeno je da je, sukladno članku 56. stavku 1. Zakona o međunarodnoj pravnoj pomoći u kaznenim stvarima („Narodne novine“ broj 178/04. – dalje: ZOMPO), udovoljeno zakonskim pretpostavkama za izručenje u Crnu Goru izručenika V. M. radi vođenja kaznenog postupka zbog kaznenog djela iz članka 401.a stavka 2. u vezi sa stavkom 1. i 6. Krivičnog zakonika Crne Gore, a u postupku pred Specijalnim državnim tužilaštvom Crne Gore povodom pravomoćne Naredbe o sprovođenju istrage Kti-S br. 25/21 od 11. studenog 2021. Pod točkom II. izreke tog istog rješenja, sukladno članku 24. stavku 1. Zakona o potvrđivanju Ugovora između Republike Hrvatske i Crne Gore o izručenju („Narodne novine“ broj 6/2011. – dalje: ZPURHCG) određeno je da izručenik ne može biti kazneno gonjen, podvrgnut izvršenju kazne zatvora ili druge mjere koja uključuje oduzimanje slobode ili izručen trećoj državi zbog kaznenog djela počinjenog prije izručenja, a koje nije predmet izručenja.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio izručenik V. M. putem branitelja, odvjetnika E. S. zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene kaznenog zakona s prijedlogom da Vrhovni sud Republike Hrvatske pobijano rješenje ukine.
I Kž 26/2022-4
3. Spis je, sukladno članku 495. u vezi članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22. - dalje: ZKP/08.) i članka 81. ZOMPO-a, prije dostave sucu izvjestitelju bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nije u pravu žalitelj kada tvrdi da, sukladno članku 18. stavku 1. ZPURHCG, izručenik nije podoban za izručenje. Obrazlažući navedeni žalbeni razlog izručenik tvrdi da su njegovo narušeno zdravstveno stanje (tegobe uzrokovane nepravilnim radom srca koje iziskuju žuran medicinski operabilni zahvat), koje argumentira priloženom medicinskom dokumentacijom, te ozbiljna bojazan za vlastitu sigurnost u državi moliteljici, na koju se on tijekom ovog postupka paušalno i bez konkretnih dokaza poziva, okolnosti koje predstavljaju ozbiljne razloge osobne prirode zbog kojih se izručenje može odbiti. Međutim, suprotno navodima žalbe, po ocjeni ovog suda, obrazloženje pobijanog rješenja sadrži jasne, detaljne i potpune razloge o svim odlučnim činjenicama odnosno u cijelosti su navedeni razlozi koji se odnose na tzv. negativne pretpostavke za izručenje, propisane člankom 35. stavkom 1. ZOMPO-a (točka 9.1. obrazloženja), uz pravilan zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju ne postoji niti jedna od okolnosti zbog koje se izručenje ne bi trebalo dopustiti. Pri tome valja napomenuti žalitelju kako okolnost njegovog narušenog zdravstvenog stanja nije takve naravi i karaktera da mu se odgovarajuća zdravstvena pomoć ne bi mogla pružiti i u okviru zdravstvene službe zatvorskog sustava Crne Gore, ukoliko bi se tamo nalazio, odnosno općenito zdravstvenog sustava Crne Gore, pa da bi to bio razlog osobne prirode zbog kojeg bi se izručenje trebalo odbiti. Identičan zaključak odnosi se i na njegovu tvrdnju da će mu u državi moliteljici u slučaju izručenja biti ozbiljno ugroženi tjelesni integritet i život zbog sukoba između tzv. „Š.“ i tzv. „K.“ klana. Naime, treba napomenuti kako se u konkretnom slučaju radi o paušalno iznesenim i ničim potkrijepljenim navodima izručenika o njegovoj tjelesnoj i životnoj ugroženosti u situaciji kada bi bio izručen u Crnu Goru, a te svoje navode, barem za sada, nije učinio realnim i konkretnim. Osim toga radi se o izručenju u državu u kojoj vrijede pravni standardi koji su vrlo slični onima koji vrijede u Republici Hrvatskoj i gdje institucije pravne države funkcioniraju i postupaju u skladu s važećim zakonskim propisima tako da će izručeniku zasigurno, kao osobi protiv koje se vodi kazneni postupak, biti zagarantirana osobna sigurnost i zaštita te sva prava koja ima kao okrivljenik u kaznenom postupku. U tom pogledu također treba napomenuti kako, sukladno članku 57. ZOMPO-a, konačno rješenje kojim se dopušta ili ne dopušta izručenje donosi ministar pravosuđa pa je evidentno da će se prigodom donošenja te odluke cijeniti okolnost i navodnog straha izručenika za vlastiti tjelesni integritet i život.
5.1. Također nije u pravu žalitelj kada ističe da je u pobijanom rješenju izostalo valjano obrazloženje suda u pogledu negativnog uvjeta iz članka 35. stavka 7. ZOMPO-a s obzirom da "Naredba o sprovođenju" istrage, koju je donijelo Specijalno državno tužilaštvo Crne Gore, ne može biti dovoljan dokaz na okolnost postojanja osnovane sumnje te budući da uz molbu za izručenje nije dostavljen niti jedan dokaz
I Kž 26/2022-4
koji bi ukazivao na to da postoji osnovana sumnja da je izručenik počinio kazneno djelo zbog kojeg se izručenje traži. Naime, iz podataka u spisu predmeta proizlazi da su uz molbu Ministarstva ... Crne Gore (list 103-104 spisa predmeta) dostavljeni i Naredba o sprovođenju istrage S. ... Crne Gore broj Kti-S br. 25/21 od 11. studenog 2021. (list 105-109 spisa premeta), Naredba Višeg suda u Podgorici broj Kri S br. 56/21 od 27. siječnja 2022. o raspisivanju potjernice (list 110 spisa predmeta), popis relevantnih odredaba Krivičnog zakonika Crne Gore (list 111-114 spisa predmeta), uvjerenje o državljanstvu za izručenika (list 115 spisa predmeta) i identifikacioni materijal (list 116-118 spisa predmeta), a što je sve u skladu s odredbom članka 4. ZPURHCG, gdje je precizno navedeno što se sve mora priložiti od dokumentacije uz podneseni zahtjev za izručenje. Slijedom navedenog pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako na temelju pravomoćne Naredbe o sprovođenju istrage i priložene dokumentacije uz molbu za izručenje proizlazi osnovana sumnja da je izručenik počinio kazneno djelo zbog kojeg država moliteljica traži njegovo izručenje. Pri tome žalitelju također treba napomenuti kako u postupku izručenja sud zamoljene države nije ovlašten provoditi dokazni postupak, ali isto tako niti odlučivati o uvjerljivosti i osnovanosti pojedinih dokaza, već je dužan samo utvrditi jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje tražene osobe na temelju zahtjeva države moliteljice i njemu priložene dokumentacije, a što je prvostupanjski sud i učinio te je potom dao jasne, uvjerljive i dostatne razloge zbog kojih smatra da treba udovoljiti zahtjevu za izručenje te zbog čega smatra da ne postoji niti jedna od smetnji za izručenje iz članka 35. stavka 1. ZOMPO-a. Stoga nije u pravu žalitelj kada tvrdi da dostavljena dokumentacija nije dostatna da bi se utvrdilo postojanje osnovane sumnje i pretpostavki za izručenje izručenika Crnoj Gori, a sve u smislu članka 35. stavka 7. ZOMPO-a.
5.2. Isto tako nije u pravu žalitelj kada tvrdi da prvostupanjski sud nije obrazložio zbog čega drži da u ovom konkretnom slučaju nije nastupila zastara kaznenog progona. Naime, u točki 9.1. obrazloženja pobijanog rješenja sud prvog stupnja decidirano navodi kako nije nastupila zastara kaznenog progona, iz čega se može zaključiti kako je sud postupio u skladu s odredbom članka 35. stavka 1. točke 4. ZOMPO-a te je provjerio je li po domaćem zakonu nastupila zastara kaznenog gonjenja, pri čemu to nije trebao detaljno i opširno obrazlagati, a kako to smatra žalitelj. Također nije osnovan prigovor žalitelja da je, suprotno navodima suda prvog stupnja, ispunjen uvjet obostrane kažnjivosti iz članka 34. ZOMPO-a. U tom pogledu treba napomenuti kako je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da kazneno djelo zbog kojeg se traži izručenje odgovara kaznenom djelu zločinačkog udruženja iz članka 328. stavka 2. u vezi sa stavkom 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. – ispravak, 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje: KZ/11.), za koje je propisana kazna zatvora do tri godine, čime je ispunjen i uvjet iz članka 34. stavka 2. ZOMPO-a, a kojim je propisano da se izručenje radi vođenja kaznenog postupka može odobriti samo za kaznena djela koja su prema domaćem pravu kažnjiva kaznom zatvora ili sigurnosnom mjerom s lišenjem slobode na najduže razdoblje od barem jedne godine ili primjenom strože kazne. Istovremeno je, suprotno tvrdnjama žalitelja, ispunjen i uvjet iz članka 7. stavka 1. ZPURHCG kojim je propisano da će se izručenje radi kaznenog progona dopustiti ako je za kazneno djelo prema pravu obiju država ugovornica propisana kazna zatvora ili mjera koja
I Kž 26/2022-4
uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje jedne godine, a što je ovdje slučaj.
5.3. Također nije u pravu žalitelj kada tvrdi da je molbu za izručenje trebalo prevesti na hrvatski jezik jer sukladno članku 3. stavku 1. ZPURHCG zahtjev za izručenje i dokumentacija koju treba dostaviti uz navedeni zahtjev sastavljaju se na jeziku države moliteljice, pri čemu nije potrebno prilagati prijevod na jezik države od koje se izručenje traži.
5.4. I na koncu nije u pravu žalitelj kada tvrdi da se prvostupanjski sud u pobijanom rješenju trebao očitovati o tome jesu li ostvareni razlozi za odgodu predaje izručenika s obzirom da je protiv njega u Republici Hrvatskoj pokrenut kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela krivotvorenja isprave. Naime, iako ovaj navod nije ničim potkrijepio te iako članak 60. stavka 1. ZOMPO-a propisuje mogućnost odgode izvršenja izručenja dok se protiv izručenika u Republici Hrvatskoj ne dovrši kazneni postupak koji se vodi zbog drugog kaznenog djela, u ovom konkretnom slučaju te u ovom trenutku sud prvog stupnja o tome nije bio dužan odlučivati s obzirom da se u ovom postupku samo ispituje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za izručenje stranca državi moliteljici, a o eventualnoj odgodi izručenja može se odlučivati tek u situaciji kada predmet dođe do stadija izvršenja izručenja.
6. Slijedom svega iznesenog, žalba izručenika nije osnovana.
7. Ispitivanjem pobijanog rješenja nisu pronađene povrede zakona iz članka 494. stavka 4. ZKP/08., na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Stoga je trebalo, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., žalbu izručenika odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
