REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 3030/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Goranke Barać – Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Branki Skansi Ratković, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika BS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Tatjani Žarković, odvjetnici u Zagrebu, radi predaje u suposjed i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1589/17-4 od 3. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-33/2014 od 30. prosinca 2016., na sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tuženik je u prijedlogu za dopuštenje revizije Vrhovnom sudu Republike Hrvatske predložio dopustiti reviziju protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj: Gž-1589/17-4 od 3. lipnja 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-33/2014 od 30. prosinca 2016., ističući šest pravnih pitanja koja smatra važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.
2. Na prijedlog tužitelj nije odgovorio.
3. Postupajući prema odredbama čl. 385., 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da prijedlog za dopuštenje revizije nije dopušten.
4. Prema odredbi čl. 385 a st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a osobito:
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem odluka suda drugog stupnja odstupa od prakse revizijskog suda, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem nema prakse revizijskog suda, pogotovo ako sudska praksa viših sudova nije jedinstvena, ili
- ako je riječ o pravnom pitanju o kojem sudska praksa revizijskog suda nije jedinstvena, ili
- ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskoga suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnoga prvostupanjskoga i žalbenoga postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnoga suda Republike Hrvatske, Europskoga suda za ljudska prava ili Suda Europske unije - trebalo preispitati sudsku praksu.
5. Prema odredbi čl. 387. st. 3. ZPP u prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.
6.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude tuženik ističe slijedeća pitanja:
"1. Je li uknjižba prava vlasništva na nekretninama u zemljišnim knjigama predstavlja konstitutivni element za stjecanje prava vlasništva na nekretnini temeljem Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (,,NN'' broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14; - dalje u tekstu: ZV) te Zakona o zemljišnim knjigama (,,NN'', broj: 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04., 107/07., 152/08., 126/10., 55/13., 60/13. i 108/17.; dalje u tekstu: ZZK), te je li u pravnom poretku Republike Hrvatske dopušteno utvrđivati o postojanju prava vlasništva primjenom ,,argumentum a contrario'' na izreku pravomoćne presude kojom se odbija tužba na utvrđenje da je tužitelj u tom postupku vlasnik nekretnine, na način da se utvrdi da je vlasnik tuženik?
2. Je li osobi koja tvrdi da je vlasnik nekretnine, ali nema upisano pravo vlasništva na nekretnini u zemljišnim knjigama, niti ju drži u posjed, pripada posjedovna zaštita protiv osobe koja također tvrdi da je vlasnik iste nekretnine te ju drži u samostalan i nesmetan posjed u trajanju duljem od 1 godine koliko iznos rok propisan u čl. 21. st. 3. ZV-a, ako isti prethodno ne ustane i/ili uspije s tužbom za zaštitu prava vlasništva na nekretnini (rei vindicatio) ili je u tom slučaju tužba za zaštitu prava vlasništva na nekretnini uvjet za posjedovnu zaštitu?
3. Je li odredbama ZV-a upisanim vlasnicima dijela nekretnine odnosno suvlasnicima, propisano odnosno ograničeno korištenje nekretnine u opsegu koji je jednak njihovom suvlasničkom dijela te ne smiju koristi nekretninu preko svog upisanog suvlasničkog dijela, ili suvlasnici nisu ograničeni u korištenju nekretnine opsegom svog suvlasničkog dijela u izvršavanju prava korištenja glede cijele nekretnine, te je li odredba čl. 165. st.1. ZV-a odnosi na suvlasnike nekretnine ili isključivo na nevlasnike koji drže posjed na tuđoj nekretnini?
4. Je li za početak tijeka zakonske zatezne kamate temeljem čl. 29. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima (,,NN'', broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO) na iznos tražbine naknade za korištenje nekretnine i/ili zakupnine nužno utvrditi prethodno visinu tražbine, te je li zakonske zatezne kamate po čl. 29. st. 1. i st. 2. ZOO-a na iznos novčane tražbine počinju teći počevši od dana donošenja presude do isplate, kada se iznos iste tražbine utvrđuje prema cijenama na dan presuđenja od strane suda?
5. Je li pravomoćna presuda čijom se izrekom odbija tužba na utvrđenje da postoji pravo vlasništva na nekretnini, predstavlja res iudicata odnosno presuđenu stvar u odnosu na postojanje ili nepostojanje potraživanja temeljem čl. 333. st. 3. ZPP-a, ukoliko isto potraživanje nije niti navedeno u izreci presude kojom je odbijena tužba na utvrđenje?
6. Je li propust prvostupanjskog suda da iznese razloge u presudi zbog kojih je odbio dokazne prijedloge predstavlja tzv. relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu u čl. 354. st.1. ZPP-a ili tzv. apsolutno bitnu povredu odredba parničnog postupka propisanu u čl. 354. st.2. t. 6. ZPP-a (uskraćivanje prava na raspravljanje) i/ili u čl. 354. st.1. t.11. ZPP-a (arbitrarnu, proizvoljnu presudu koja se ne može ispitati), te je li propust suda da u presudi ispravno izvrši pogrešno izračun temeljem neke matematičku operacija na očitu štetu stranke, čak i nakon podnošenja žalbe, čini presudu/e arbitrarnom/im?"
6.2. Kao razlog važnosti prvo, drugo i treće navedenog pitanja predlagatelj ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda Rev-2429/10 od 23. studenog 2011., Revt-130/03 od 4. studenog 2004. i Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I/586/2015 i dr. od 21. studenog 2017.; kao razlog važnosti četvrto navedenog pitanja predlagatelj ukazuje na pravna shvaćanja iz odluka revizijskog suda Rev-x-755/09 od 4. veljače 2010., Gzz-28/96 od 17. listopada 1996., Rev-1428/93 od 12. listopada 1994., Rev-1512/91 od 30. listopada 1991. i Rev-2310/88 od 12. travnja 1989; dok kao razlog važnosti peto i šesto postavljenog pitanja predlagatelj ukazuje na pravno shvaćanje iz odluke revizijskog suda Revr-1333/13-2 od 31. kolovoza 2016., a opširno pak ukazuje na razloge zbog kojih su naznačena pitanja važna za odluku u konkretnom sporu.
7. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP revizijski sud je ocijenio da se prvo, drugo i treće postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, kraj činjenice da je tužitelj koji traži predaju u suposjed nekretnine upisan u zemljišne knjige kao suvlasnik u ½ dijela na temelju ugovora od darovanju od 21. veljače 2000., dok je tuženik (kao suvlasnik preostalog ½ dijela nekretnine) u postupku P-59/00 koji je vodio protiv ovdje tužitelja i njihovog oca pravomoćnom presudom P-59/00 od 22. prosinca 2010. odbijen s tužbenim zahtjevom da je vlasnik nekretnine u cijelosti, zbog čega nižestupanjski sudovi zauzimaju pravno shvaćanje da tužitelj u smislu čl. 38. st. 2. i 42. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP) ima pravo na suposjed nekretnine kao i naknadu za sve koristi koje je tuženik ostvarivao davanjem u zakup nekretnine za vrijeme svojega posjedovanja razmjerno veličini tužiteljevog suvlasničkog dijela, na temelju čl. 165. st. 1. ZVDSP, a što je u skladu s pravnim shvaćanjem zauzetim na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/21) od 1. ožujka 2021.; te je stoga neodlučno pozivanje tuženika na ranije odluke revizijskog suda.
8. Nadalje, revizijski sud je ocijenio da se četvrto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije ne može smatrati važnim u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, jer u bitnom polazi od pogrešne pretpostavke da se početak tijeka zateznih kamata treba odrediti od dana donošenja prvostupanjske presude jer da obujam naknade kao novčane obveze nije ranije poznat; dok je u konkretnom slučaju visina naknade određena na temelju postojećih ugovora o zakupu, stoga o odgovoru na tako postavljeno pitanje ne ovisi ishod spora.
9. Zaključno, peto i šesto postavljeno pitanje se u suštini odnose na to je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u ovom konkretnom slučaju, pa u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koje bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda (kao što je upravo u ovom predmetu slučaj) ne radi se važnom pitanju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.
10. Dakle, tuženik navodima prijedloga u suštini preispituje je li u ovom konkretnom slučaju (i u činjeničnim okolnostima koje navodi u pitanjima) pravilno primijenjeno postupovno pravo pa su takva pitanja sasvim usko vezana samo za okolnosti ovog konkretnog slučaja i ne radi se stoga o važnim pitanjima u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP koja bi opravdavala intervenciju revizijskog suda.
11. Stoga, pitanja iz prijedloga nisu važna za odluku u sporu i osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu jer s obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske u odnosu na osporenu odluku nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu.
12. Slijedom navedenog, kako u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za postupanje revizijskog suda propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP i dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude, valjalo je, na temelju odredbe čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP, riješiti kao u izreci.
Zagreb, 30. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud
