REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 992/2022-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja Damira Kontreca člana vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i Goranke Barać- Ručević članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice J. L., OIB … iz Z., koju zastupa punomoćnik M. S., odvjetnik u Z. protiv I. tuženika S. d.o.o., OIB … iz Z., II. tuženice A. Č., OIB …, koju zastupa punomoćnica A. M., odvjetnica u Z., III. tuženika O. b. d.d., OIB … iz Z., koju zastupaju punomoćnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda G.

V., S. B., D. J., M. I., A. S., I. B. K., M. V., V. V. i A. A., odvjetnici u P. i IV. tuženika D.

V., OIB … iz Z., kojeg zastupa punomoćnik A. H., odvjetnik u Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom i utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž-711/2019-2 od 20. siječnja 2021., kojom je preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4926/17-37 od 9. studenog 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-4926/17-40 od 3. prosinca 2018., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se presuda Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-711/2019-2 od 20. siječnja 2021. i sudi:

„Odbija se žalba I., II. i III. tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-4926/17-37 od 9. studenog 2018., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-4926/17-40 od 3. prosinca 2018. u točki I. i III. izreke“.

r i j e š i o j e:

I. Prihvaća se revizija tužiteljice i preinačuje se rješenje Županijskog suda u Splitu, poslovni broj Gž-711/2019-2 od 20. siječnja 2021. u točki II. izreke i rješava:

„Odbija se zahtjev I., II. i III. tuženika za naknadom troškova parničnog postupka“

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

III. Nalaže se I., II. i III. tuženicima naknaditi tužiteljici trošak revizijskog postupka u iznosu od 18.350,00 kuna u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom proglašena je nedopuštenom ovrha utvrđenjem vrijednosti i prodajom nekretnine pobliže opisane u izreci koja se ovrha vodi kod Općinskog građanskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Ovr-3165/08, sada 12150/16 (točka I. izreke). Utvrđeno je da je M. L. (pravni prednik tužiteljice) dosjelošću stekao vlasništvo na nekretnini pobliže opisanoj u izreci (točka II. izreke). Odlučeno je o troškovima parničnog postupka (točka III. i IV. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom prihvaćena je žalba I. II. i III. tuženika i preinačena je presuda suda prvoga stupnja u dijelu pod točkom I. izreke na način da je zahtjev za proglašenje ovrhe nedopuštenom odbijen kao neosnovan. Rješenjem suda drugoga stupnja odbačena je žalba I., II. i III. tuženika protiv točke II. i IV. izreke prvostupanjske presude (točka I. izreke) te je naloženo pravnom predniku tužiteljice naknaditi I. II. i III. tuženiku troškove parničnog postupka s pripadajućim zateznim kamatama (točka II. izreke).

3. Rješenjem ovoga suda poslovni broj Revd 2317/2021-3 od 9. ožujka 2022. dopušteno je pravnom predniku tužiteljice podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pravnog pitanja koje glasi:

„Ima li osoba koja je sklopila valjani kupoprodajni ugovor, isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed nekretnine koja je predmet ovrhe prije zabilježbe ovrhe (predmnijevani vlasnik), pravo koje bi sprječavalo provođenje ovrhe, ako u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo?“

4. Rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj P-4926/17-49 od 12. ožujka 2021. prekinut je postupak zbog smrti pravnog prednika tužiteljice M. L. te je postupak nastavljen od strane tužiteljice J. L..

5. Rješenjem suda prvoga stupnja poslovni broj P-4926/17-64 od 10. lipnja 2022. koje je ispravljeno rješenjem istoga suda poslovni broj P-4926/17-66 od 29. lipnja 2022. prekinut je postupak u odnosu na prvotnog I. tuženika G. d.o.o. te je nastavljen s njegovim pravnim slijednikom S. d.o.o.

6. Revidentica je sukladno navedenom rješenju ovoga suda protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju u smislu odredaba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP) naznačivši pravno pitanje zbog kojeg joj je dopušteno podnošenje revizije i zatraživši na njega odgovor. Predložio je da ovaj sud odgovori potvrdno i preinači drugostupanjsku odluku na način da se odbiju žalbe I., II. i III. tuženika i potvrdi prvostupanjska presuda u točki I. i III. izreke.

7. Odgovor na reviziju nije podnesen.

8. Revizija je osnovana.

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP-a revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a ispituje pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

10. Radi odgovora na predmetno pravno pitanje prvenstveno valja polaziti od pravnog shvaćanja ovoga suda zauzetog na sjednici Građanskog odjela od 22. veljače 2018 (broj: Su-IV-4/18-4) prema kojem predmnjevani vlasnik može uspješno štititi svoje pravo na predmetu ovrhe kada u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten, odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo. Takvo je pravno shvaćanje izraženo i u odlukama ovoga suda broj Revt-260/16 od 6. ožujka 2018. i Rev-761/07 od 21. travnja 2009. na koje se ovaj sud pozvao pri odlučivanju o prijedlogu za dopuštenje revizije.

11. Slijedom navedenoga odgovor na postavljeno pitanje bi glasio:

„Osoba koja je sklopila valjani kupoprodajni ugovor, isplatila ugovorenu kupoprodajnu cijenu i stupila u posjed nekretnine koja je predmet ovrhe prije zabilježbe ovrhe (predmnijevani vlasnik) ima pravo koje bi sprječavalo provođenje ovrhe, ako u postupku dokaže da je ovrhovoditelj bio nesavjestan, nepošten odnosno da je zloupotrijebio svoje pravo“.

12. Sud drugoga stupnja prihvaća utvrđenja prvostupanjskog suda prema kojima je pravni prednik tužiteljice sklopio valjani kupoprodajni ugovor, isplatio kupoprodajnu cijenu u cijelosti te stupio u posjed prodane mu nekretnine. Međutim, smatra da te činjenice nemaju značaj prava koje bi sprječavalo provođenje ovrhe u smislu odredbi čl. 55. i 56. Ovršnog zakona („Narodne novine“ br. 57/96, 29/99, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05, 67/08, 139/10, 125/11, 150/11, 12/12, 70/12 i 112/12, dalje: OZ). To iz razloga što pravni prednik tužiteljice nije stekao pravo vlasništva do zabilježbe ovrhe 29. lipnja 2009. na nekretnini koja je predmet ovrhe jer se nije upisao kao vlasnik te nekretnine u zemljišnoj knjizi čime bi postao vlasnikom iste na temelju odredaba čl. 119. i 120. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09 i 143/12, dalje: ZV). Pri tome još sud drugoga stupnja zaključuje da činjenica upisanog zaloga ne znači da bi tuženici i treće osobe bile dužne pregledavati sadržaj ugovora o kreditu-zalogu radi utvrđenja zbog čega je bila upisana hipoteka iz čega pak zaključuje da I., II. i III. tuženici nisu postupali nesavjesno jer da je u trenutku upisa zabilježbe ovrhe na predmetnoj nekretnini kao vlasnik bio upisan IV. tuženik.

13. Prije svega valja naznačiti da je pogrešno pravno shvaćanje suda drugoga stupnja da predmnjevano vlasništvo nije pravo koje bi sprječavalo provođenje ovrhe. To iz razloga što je protivno pravnom shvaćanju Građanskog odjela ovoga suda. K tome valja dodati da sud drugoga stupnja ne problematizira predmnjevano vlasništvo pravnog prednika tužiteljice na stanu koji je predmet ovrhe što je sasvim razumljivo jer je isti stan kupio na temelju valjanog kupoprodajnog ugovora, isplatio cijenu u cijelosti i stupio u posjed stana. Pritom za pravno shvaćanje suda drugoga stupnja nije od utjecaja odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-III-5657/2008 od 1. veljače 2012., na koju se taj sud poziva, jer se odnosi na drugačiju činjeničnu i pravnu situaciju od situacije u ovom predmetu. Dakle, pravni prednik tužiteljice nedvojbeno jest stekao predmnjevano vlasništvo nekretnine na kojoj se ovrha provodi i kao takav bi imao pravo koje sprječava provođenje iste, ali samo uz postojanje nesavjesnosti na strani ovrhovoditelja. U odnosu pak na moguću nesavjesnost na strani ovrhovoditelja sud drugoga stupnja iznosi pravno shvaćanje prema kojem na strani ovrhovoditelja ne postoji nesavjesnost zbog toga što nisu pregledavali sadržaj ugovora o kreditu na temelju kojega je na stanu bila upisana hipoteka radi utvrđenja zbog čega je ista upisana. Niti takvo pravno shvaćanje ne može se prihvatiti. Naime, nedvojbeno jest da je pravni prednik tužiteljice sklopio ugovor o namjenskom kreditu sa Z. b. d.d. 19. lipnja 2002. temeljem kojega je u zemljišne knjige (list C) upisana hipoteka na stanu koji je tada bio u vlasništvu N. V., oca IV. tuženika. Hipoteka je upisana za iznos od 85.000,00 Eura s pripadajućim kamatama. Pri tome valja primijetiti i da je to prvi upis u teretovnicu predmetnog izvatka iz knjige položenih ugovora. Kod savjesne osobe, odnosno osobe koja ima određeno potraživanje spram upisanog zemljišnoknjižnog vlasnika ovakav upis hipoteke mora izazvati sumnju u stvarno stanje zemljišnih knjiga. To prvenstveno iz razloga što je temelj upisa hipoteke namjenski kredit. Već sama činjenica što se radi o namjenskom kreditu mora pobuditi sumnju u samu namjenu toga kredita koji je odobren u doista visokom iznosu. Pored toga, takvu sumnju mora pobuditi i činjenica što neka treća osoba takav „namjenski“ kredit u tako visokom iznosu osigurava hipotekom na nekretnini u vlasništvu druge osobe te što se radi o nekretnini koja u naravi predstavlja stan. Naime, upravo je u praksi uobičajeno da se prigodom kupnje stana davatelj kredita (banka) uknjižuje sa hipotekom na temelju kredita koji je odobrila kupcu za vrijeme dok je nekretnina još formalno u vlasništvu prodavatelja. Upravo izneseno, za razliku od pravnog shvaćanja suda drugoga stupnja, ukazuje na nesavjesnost ovrhovoditelja (ovdje tuženika) koji su mogli, a i trebali provjeriti namjenu kredita i svrhu upisane hipoteke jednostavnom provjerom u zbirci isprava. Kako to nisu učinili, tako su po ocjeni ovoga suda postupili nesavjesno.

14. Slijedom gore iznesenoga na strani pravnog prednika tužiteljice, koja je naslijedila upravo pravo na predmetnu nekretninu (rješenje o nasljeđivanju, list 251 spisa), postoji pravo (predmnjevano vlasništvo na predmetnim stanom) koje uz opisanu nesavjesnost I. II. i III. tuženika kao ovrhovoditelja predstavlja pravo koje sprečava provođenje ovrhe na predmetnom stanu. Stoga je sud drugoga stupnja na konkretnu činjeničnu situaciju pogrešno primijenio odredbe čl. 119. i 120. ZV-a, a nije primijenio odredbu čl. 166. st. 1. ZV-a te je pogrešno ocijenio da, u skladu s pravnim shvaćanjem izraženim u ovoj odluci, u konkretnom slučaju ne postoji pravo koje bi sprječavalo provođenje ovrhe u smislu odredbi čl. 55. st. 1. OZ-a. Stoga je pravilnom primjenom materijalnog prava na koje se odnosi materijalnopravno pitanje zbog kojeg je revizija dopuštena valjalo presudom prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu (čl. 395. st. 1. ZPP-a).

15. Kako je preinakom pobijane presude došlo i do promjene uspjeha stranaka u sporu, tako je valjalo preinačiti rješenje drugoga stupnja o troškovima postupka i odbiti zahtjev I., II. i III. tuženika na naknadu troškova postupka jer u sporu nisu uspjeli (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki I. izreke rješenja. Kako odgovor tužiteljice na žalbe I. II. i III. tuženika nije bio potreban za vođenje ovoga postupka tako je isti valjalo odbiti (čl. 155. ZPP-a) i odlučiti kao u točki II. izreke rješenja. Tužiteljici je priznat trošak sastava revizije prema Tbr. 7. toč. 1. u vezi Tbr. 10. toč. 5. i Tbr. 42. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 148/09 i 142/12) u ukupnom iznosu od 13.350,00 kuna te joj je priznat plaćeni trošak pristojbe na reviziju od 5.000,00 kuna (list 333 spisa), odnosno ukupno 18.350,00 kuna pa je takav iznos naloženo platiti I., II. i III. tuženicima (čl. 154. st. 1. ZPP-a) i odlučiti kao u točki III. izreke rješenja.

Zagreb, 30. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Mirjana Magud, v.r.