REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 863/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Glušića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Šarića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Željka Pajalića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskih cesta d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB:55545787885, protiv tuženice Županijske uprave za ceste Varaždinske županije, Varaždin, Ljudevita Gaja 4, OIB:74640705361, koju zastupa punomoćnica Tamara Posavec, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Slunjski i Rudnički u Varaždinu, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4004/2018-3 od 18. svibnja 2020. kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Varaždinu broj P-172/2017-11 od 24. travnja 2018., u sjednici održanoj 30. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

I. Prihvaća se revizija tuženika, ukida presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4004/2018-3 od 18. svibnja 2020., pa se predmet u tom dijelu vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nalaže se tuženiku da tužitelju plati iznos od 570.361,72 kn zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te mu naknadi troškove ovog postupka, zajedno sa zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, pri čemu se zatezne kamate određuju po stopi određenoj temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 14.900,00 kn, u roku od 8 dana.‟

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P- 172/2017-11 od 24. travnja 2018. i sudi:

I. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju u roku od osam dana iznos od 570.361,72 kn (petsto sedamdeset tisuća tristo šezdeset jedna kuna i sedamdeset dvije lipe) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. srpnja 2017. do 31. prosinca 2017. po stopi od 9,41% godišnje, od 1. siječnja 2018. do 30. lipnja 2018. po stopi od 9,09% godišnje, od 1. srpnja 2018. do 31. prosinca 2018. po stopi od 8,82% godišnje, od 1. siječnja 2019. do 30. lipnja 2019. po stopi od 8,54% godišnje, a 1. srpnja 2019. do 31. prosinca 2019. po stopi od 8,30% godišnje, od 1. siječnja 2020. do isplate po stopi od 8,11% godišnje, a u slučaju promjene stope zateznih kamata, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II. Odbija se kao neosnovan tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 14.900,00 kn (četrnaest tisuća devetsto kuna)."

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revd-3818/2020-2 od 16. ožujka 2021. tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-4004/2018-3 od 18. svibnja 2020. zbog pravnih pitanja:

"1. Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju članka 373. točka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), preinačava prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev jer utvrđuje da postoji tražbina tužitelja, odnosno obveza tuženika, koji je tužbeni zahtjev prvostupanjskom presudom bio odbijen, dužan ocijeniti sve prigovore istaknute po tuženiku tijekom postupka, pa tako i pravovremeno stavljeni prigovor zastare, koji prigovor po prvostupanjskom sudu nije bio ocjenjivan zbog utvrđenja prvostupanjskog suda da tražbina tužitelja, odnosno obveza tuženika ne postoji?

2. Je li drugostupanjski sud, u situaciji kada na temelju članka 373. točka 3. ZPP preinačava prvostupanjsku presudu na način da prihvaća tužbeni zahtjev koji je prvostupanjskom presudom bio odbijen, dužan ocijeniti one dokaze koji prileže spisu i na kojima je prvostupanjski sud utemeljio odluku o neosnovanosti tužbenog zahtjeva, te je ujedno na njima tuženik temeljio svoju argumentaciju o neosnovanosti tužbenog zahtjeva?"

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju sukladno odredbi čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudi i odbiti tužbeni zahtjevu u cijelosti, a tužitelju naložiti da tuženiku nadoknadi troškove postupka ili ukinuti drugostupanjsku presudu i premet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tužitelj je osporio revizijske navode tuženika i predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija tuženika je osnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev za isplatu 570.361,72 kuna s osnova troškova prema ugovorima koje je tužitelj platio trgovačkim društvima IGH d.d. i Labos d.o.o. za obavljene poslove.

9. U postupku je utvrđeno:

- da je u listopadu 2012. sklopljen Sporazum o realizaciji projekta izgradnje/investicijskog ulaganja/rekonstrukcije na županijskim i lokalnim cestama Varaždinske županije (dalje: Sporazum),

- da je Popisom projekata za financiranje u investicijskom ciklusu 2012. koji je privitak Sporazuma, utvrđena gornja granica sredstava za realizaciju projekta i to na iznos od 28.000.000,00 kuna,

- da je tužitelj sklopio s trgovačkim društvima PZC Varaždin d.d. i Ceste Varaždin d.d. ugovore o izvođenju radova od 19. listopada 2012. kojima je govorena vrijednost radova u iznosu 27.979.612,09 kuna,

- da je tužitelj je s trgovačkim društvom Institut IGH d.d. sklopio ugovor o pružanju usluga kontrolnih ispitivanja materijala i radova 23. listopada 2012. kao i ugovor o poslovima nadzora po narudžbenici s trgovačkim društvom Labos d.o.o. te je za izvršene radove isplatio ukupno 590.749,63 kuna,

- da nije bilo sporno da je plaćanjem iznosa od 590.749,63 kuna prekoračen ugovoreni limit u iznosu od 28.000.000,00 kuna,

- da su tužiteljeve obveze prema Sporazumu investiranje projekta (čl. 3. st. 1. Sporazuma), donošenje odluke o odabiru, te sklapanje ugovora o građenju/investicijskom održavanju/rekonstrukciji i nadzoru nad predmetnim radovima s najpovoljnijim ponuđačem, nakon provedenog postupka javne nabave (čl. 7. st. 1. Sporazuma),

- da su tuženikove obveze bile sve ostale obveze koje su bile potrebne za realizaciju samoga projekta, pa je tuženik bio u obvezi provesti postupak javne nabave u svim fazama do donošenja Odluke o odabiru (čl. 6. st.1. Sporazuma), bio je odgovoran za realizaciju projekta unutar dogovorenog roka (čl. 2. Sporazuma),

- da je tužitelj dopisom od 29. kolovoza 2012. obavijestio tuženika da će tužitelj imenovati nadzor i da će to biti trošak tužitelja,

- da je odredbom čl. 3. st. 4. Sporazuma određeno da ukoliko bi vrijednost realizacije predmetnog projekta premašila vrijednost na koji je sklopljen Ugovor s izvođačem iz razloga za koje je odgovoran tuženik, tuženik se obvezuje snositi financiranje tako utvrđene razlike preko ugovorenog iznosa,

- da je odredbom čl. 7. st. 3. Sporazuma određeno da će nadzorni inženjer na projektu biti imenovan iz redova ovlaštenih radnika tužitelja ili odabran od strane tužitelja na javnom nadmetanju,

- da je namjera ugovornih strana bila da se ne prijeđe ugovorni limit u iznosu 28.000.000,00 kuna i u taj iznos se trebala uklopiti realizacija cjelokupnog projekta.

10. Prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan jer je zaključio da iz Sporazuma i Popisa projekata koji je privitak Sporazuma, ne proizlazi obveza tuženika za plaćanje spornih radova, već suprotno tome da iz čl. 7. st. 3. Sporazuma proizlazi da je organizacija i trošak nadzora bila obveza tužitelja, da u ugovoru sklopljenom s IGH d.d. i pri naručivanju radova od Labos d.o.o. nije navedeno da se ugovor sklapa niti da se radovi naručuju u korist tuženika, niti se tuženik navodi kao naručitelj. Sud posebno ističe da je dopisom od 29. kolovoza 2012. tužitelj obavijestio tuženika da će tužitelj imenovati nadzor i ta će to biti trošak tužitelja. Ocjena prvostupanjskog suda je da tužitelj kao investitor, prilikom ugovaranja radova za realizaciju predmetnog projekta izgradnje/investicijskog ulaganja/rekonstrukcije na županijskim i lokalnim cestama, nije vodio računa o tome da planirani limit od 28.000.0000,00 kuna obuhvati i troškove nadzora, pa sada ne može obvezu financiranja tih troškova nametati tuženiku, jer za to nema uporišta u Sporazumu između stranaka.

10.1. Prvostupanjski sud je osim toga ocijenio i da sporna obveza za tuženika nije mogla nastati niti na temelju poslovodstva bez naloga jer radovi na koje se odnose sporni troškovi ne ulaze u redovito održavanje cesta, niti se mogu okarakterizirati kao nužni za korištenje cesta slijedom čega nisu nužni ni troškovi provođenja nadzora nad njima, čime se niti sporni nadzor ne može smatrati neodgodivim poslom. Iz tužiteljevog dopisa tuženiku od 29. kolovoza 2012. proizlazi da su troškovi nadzora obveza tužitelja, pa tuženik nije gospodar posla obavljenog nadzora u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima o poslovodstvu bez naloga.

11. Drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku presudu na temelju odredbe čl. 373. točka 3. ZPP jer je ocijenio da je tuženik kao dobar stručnjak, već prilikom provođenja javnoga nadmetanja za izvođača radova kao dobar trebao uzeti u obzir koji su sve radovi potrebni za realizaciju projekta, da je tuženiku kao profesionalcu koji se bavi održavanjem i upravljanjem cesta bilo poznato da je za realizaciju projekta osim ugovora za izvođenje radova potrebno sklopiti i ugovore o nadzoru tih radova kako bi se zadovoljila zakonska obveza. Stoga je tuženik kad je provodio postupak javne nabave, trebao paziti na ugovoreni limit prilikom odabira najpovoljnije ponude za izvođenje radova, trebao je uzeti u obzir i troškove nadzora i uklopiti ih u 28.000.000,00 kuna limita, što nije učinio. Stoga zaključuje da je tuženik odgovoran za prekoračenje ugovorenog limita te je sukladno čl. 3. st. 4 Sporazuma, dužan financirati razliku koja iznosi upravo utuženih 570.361,72 kuna.

12. Tuženik u reviziji osporava pravilnost zaključka suda drugog stupnja kad tumači odredbe čl. 3. i čl. 4. Sporazuma, koje se odnose na mogućnost da vrijednosti radova na cestama bude premašena. Obrazlaže da vrijednost ugovorenih radova nije premašena jer je ukupna ugovorena vrijednost radova u ugovorima sklopljenim s trgovačkim društvom PZC Varaždin d.d. i trgovačkim društvom Cesta Varaždin d.d. bila 27.863,60 kuna dok su u konačnici izvedeni radovi u ukupnoj vrijednosti 27.979.612,09 kuna, dok je ugovoreni limit 28.000.000,00 kuna. Navodi da se navedeni članci Sporazuma ne odnose na vrijednost radova i usluga nadzora koji su ovog predmet spora. Ukazuje da drugostupanjski sud preinačavajući prvostupanjsku presudu nije dao razloge o prigovoru zastare koji je tuženik isticao tijekom postupka jer je u svezi tog prigovora izostalo bilo kakvo obrazloženje u pobijanoj presudi, te da je navedenim postupanjem drugostupanjskog suda počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP. Navodi i da drugostupanjski sud prilikom preinake prvostupanjske presude nije uzeo u obzir sadržaj dopisa tužitelja tuženiku 29. kolovoza 2012. čime sadržajno ukazuje da je drugostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP. Ujedno ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbe čl. 228. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 – dalje ZOO/05).

13. Osnovano revident ukazuje da drugostupanjski sud, preinačavajući prvostupanjsku presudu, nije odgovorio na prigovor zastare koji je tuženik isticao tijekom prvostupanjskog postupka, pozivajući se na odredbu čl. 228. ZOO/05 kojom je propisan zastarni rok za međusobne tražbine iz trgovačkih ugovora o prometu robe i usluga. Dakle, u obrazloženju drugostupanjske presude nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP zbog čega je na temelju odredbe čl. 394. st. 1. ZPP, valjalo ukinuti pobijanu presudu kao i odluku o troškovima postupka te predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

13.1. Pritom treba navesti da revident osnovano ukazuje i da drugostupanjski sud, prilikom preinake prvostupanjske presude, nije ocijenio sadržaj dopisa tužitelja tuženiku od 29. kolovoza 2012. čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP u svezi čl. 8. ZPP.

14. U ponovljenom postupku drugostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka navodeći obrazložene razloge o istaknutom prigovoru zastare, ocijeniti sadržaj dopisa tužitelja tuženiku od 29. kolovoza 2012. smislu odredbe čl. 8. ZPP, te pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o tužbenom zahtjevu.

15. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP

Zagreb, 30. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Željko Glušić

Broj zapisa: eb317-2c6a2

Kontrolni broj: 0042d-69e25-5f6b6

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=ŽELJKO GLUŠIĆ, L=ZAGREB, O=VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Vrhovni sud Republike Hrvatske potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.