Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-uv-151/2022-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Turudića, univ.spec.crim., predsjednika vijeća te Sande Janković i dr.sc. Tanje Pavelin, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ivane Bujas, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv zatvorenika A. L., zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1 i drugih Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17. i 126/19 - dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi državnog odvjetnika podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Sisku, broj Ik I-359/2022- 13 od 31. listopada 2022., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2022.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, na temelju članka 59. KZ/11., u vezi s člankom 165. stavkom 1. i člankom 168. stavkom 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora ("Narodne novine" broj 14/21., dalje: ZIKZ), zatvorenik A. L. uvjetno je otpušten s izdržavanja kazne zatvora u trajanju od sedam godina i pet mjeseci po presudi Općinskog suda u Novom Zagrebu, broj Kv-114/20. od 15. lipnja 2020., zbog kaznenih djela iz članka 229. stavka 1. i drugih KZ/11. Točkom I izreke rješenja određeno je kako uvjetni otpust započinje trenutkom otpusta s izdržavanja kazne zatvora, a datum otpuštanja odredit će nalogom sudac izvršenja sukladno članku 173. stavak 1. ZIKZ-a te traje do isteka neizdržanog dijela kazne zatvora na koju je zatvorenik osuđen, odnosno do 18. veljače 2023. Boravak zatvorenika po izlasku na slobodu je J., …. Nadalje određeno je kako se na temelju članka 176. ZIKZ u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. uvjetno otpušteni zatvorenik tijekom uvjetnog otpusta dužan javiti Policijskoj postaji Požega, a prvi puta se dužan javiti tome tijelu prvi radni dan nakon otpuštanja na uvjetni otpust, a potom dalje jednom mjesečno do isteka uvjetnog otpusta. Na temelju članka 176. ZIKZ u vezi članka 62. stavka 2. točke 11. KZ/11. uvjetno otpušteni zatvorenik se dužan javiti i Probacijskom uredu P., a prvi puta se dužan javiti tome tijelu prvi radni dan nakon otpuštanja na uvjetni otpust i dalje prema pojedinačnom programu postupanja koji će Probacijski ured izraditi za zatvorenika. Naposljetku, određeno je kako na temelju članka 174. stavka 2. ZIKZ-a uvjetno otpušteni zatvorenik može promijeniti mjesto prebivališta, odnosno boravišta određeno u rješenju o uvjetnom otpustu samo uz suglasnost suca izvršenja Županijskog suda u Slavonskom Brodu, koji provjerava uvjetno otpuštenog osuđenika sukladno članku 174. ZIKZ.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači i odbije prijedlog za uvjetni otpust zatvorenika.
3. Žalba državnog odvjetnika dostavljena je na znanje zatvoreniku A. L.
4. U skladu s odredbom članka 495. u vezi sa člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenog postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. - pročišćeni tekst, 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19., dalje: ZKP/08.) i članka 51. stavka 2. ZIKZ spis je prije dostave sucu izvjestitelju dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje ga je vratilo uz dopis broj KŽ-DO-1368/2022. od 17.studenog 2022.
5. Žalba nije osnovana.
6. Protivno žalbenim prigovorima državnog odvjetnika, prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju kojeg je osnovano zaključio da su kod zatvorenika A. L. ispunjene sve zakonske pretpostavke koje opravdavaju primjenu uvjetnog otpusta.
7. Naime, iz izvješća kaznionice i Probacijskog ureda P. proizlazi kako je zatvorenik A. L. u provedbi pojedinačnog programa izvršavanja kazne zatvora (dalje PPIKZ) ocijenjen kao ''uspješan'', kako nema kaznenih postupaka u tijeku te nije stegovno tretiran, ali nema adekvatnu socijalnu podršku, uz visoku vjerojatnost kriminalnog povrata s obzirom na raniju višestruku osuđivanost zbog istovrsnih imovinskih kaznenih djela te ima osiguran postpenalni prihvat u kući svoga brata. Zatvorenik izražava samokritičnost i priznaje počinjena kaznena djela. Na temelju navedenih podataka prvostupanjski sud pravilno zaključuje o ispunjenju zakonskih pretpostavki za uvjetni otpust.
8. Protivno zaključcima prvostupanjskog suda, žalbeni prigovori državnog odvjetnika svode se na tvrdnje da nije dovoljno cijenjena ličnost zatvorenika te posebno njegov prijašnji život i višestruka osuđivanost, postojanje rizika od kriminalnog povrata, te izostanak službenih podataka o tome da zatvorenik ima osiguran postpenalni prihvat, neovisno o njegovoj vlastitoj izjavi o prijavljenoj adresi boravka nakon uvjetnog otpuštanja s izdržavanja kazne zatvora.
9. Naime, nije sporno da je optuženik ranije višestruko osuđivan zbog istovrsnih imovinskih kaznenih djela te da je u odnosu na imovinska kaznena djela specijalni povratnik kao i da se rizik od kriminalnog povrata u konkretnom slučaju ne može potpuno isključiti, kako to proizlazi iz službenih izvješća. Nadalje, zatvorenik izdržava relativno visoku kaznu zatvora u trajanju od sedam godina i pet mjeseci time da je tijekom odlučivanja o uvjetnom otpustu preostalo tri i pol mjeseca neizdržane kazne. Kada se ima u vidu duljina izdržane kazne, te zatvorenikovo priznanje kaznenih djela uz izraženu samokritičnost, ali i uredan tijek do sada izdržane kazne, neovisno o izostanku neadekvatne socijalne podrške, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda ispravno prvostupanjski sud zaključuje da je izrečena kazna ispunila svoju svrhu te da je zatvorenik spreman uključiti se u normalan život slijedom čega je i opravdana pobijana odluka o uvjetnom otpuštanju zatvorenika sa izdržavanja preostalog neizdržanog dijela kazne.
10. Osim toga, treba istaknuti kako je upravo osuđivanost zatvorenika, dakle njegov prijašnji život već ranije cijenjena kao otegotna okolnost kod izricanja kazni zatvora, pa ta činjenica sama za sebe ne predstavlja zapreku uvjetnom otpustu, jer se kriminalna aktivnost zatvorenika reflektirala u visini objedinjene izrečene kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) godina i 5 (pet) mjeseci od čega je zatvorenik izdržao nešto više od 7 (sedam) godina, koje vrijeme je i prema ocjeni drugostupanjskog suda očito utjecalo na njega pa se svrha kažnjavanja može postići i nadziranom slobodom u okvirima uvjetnog otpusta.
11. Stoga je suprotno tvrdnji žalitelja, ispravan zaključak prvostupanjskog suda kako je kod zatvorenika evidentno došlo do promjena u ponašanju na osnovi kojih se može opravdano očekivati da zatvorenik neće počiniti novo kazneno djelo uslijed čega je pravilno utvrđenje prvostupanjskog suda kako su ostvarene sve pretpostavke iz članka 59. KZ/11. za uvjetni otpust zatvorenika.
11.1. Isto tako nije u pravu državni odvjetnik kada navodi da zatvorenik nema osiguran postpenalni prihvat. Suprotno tome, pravilno je prvostupanjski sud na temelju izjave zatvorenika utvrdio njegovo mjesto boravka za vrijeme trajanja uvjetnog otpusta u skladu sa službenim izvješćem Probacijskog ureda P. (spis IK-I- 359/2022. list 76), što je dostatno za osiguranje postpenalnog prihvata uz paralelnu primjenu posebnih obveza do isteka kazne.
12. Budući da žalbom državnog odvjetnika nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 30.studeni 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Turudić,univ.spec.crim., v.r.
