REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: III Kr 141/2022-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Vrhovnog suda Dražena Tripala kao predsjednika vijeća te Žarka Dundovića i Ratka Šćekića kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice – specijalistice Marijane Kutnjak Ćaleta kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv os. T. M. zbog kaznenog djela iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – ispravak; dalje: KZ/11), odlučujući o zahtjevu osuđenika za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude koju čine presuda Općinskog suda u Varaždinu od 11. listopada 2021. broj K-370/2019-46 i presuda Županijskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2022. broj Kž-210/2022-3, u sjednici održanoj 30. studenog 2022.
p r e s u d i o j e :
Odbija se kao neosnovan zahtjev os. T. M. za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Pravomoćnom presudom, koju čine u uvodu citirane presude, os. T. M. je zbog kaznenog djela izazivanja prometne nesreće u cestovnom prometu iz čl. 227. st. 6. u vezi st. 2. i 1. KZ/11 na temelju čl. 227. st. 6. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i dva mjeseca s tim da mu je na temelju čl. 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da je odlučeno da se od izrečene kazne zatvora ima izvršiti šest mjeseci, a da se dio kazne u trajanju od osam mjeseci neće izvršiti ukoliko osuđenik u roku provjeravanja od dvije godine ne počini novo kazneno djelo.
2. Protiv te je pravomoćne presude osuđenik putem branitelja I. F., odvjetnika iz Z., podnio zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, zbog povrede prava okrivljenika na raspravi ili zbog povrede odredaba kaznenog postupka u žalbenom postupku što je utjecalo na presudu, s prijedlogom „da Vrhovni sud Republike Hrvatske preinači presudu Županijskog suda u Zagrebu od 15. ožujka 2022. broj Kž-210/2022-3 i presudu Općinskog suda u Varaždinu od 11. listopada
III Kr 141/2022-3
2021. broj K-370/2019-46, podredno da ukine presudu Općinskog suda u Varaždinu od 11. listopada 2021. i predmet vrati na ponovno odlučivanje.“
3. Postupajući u skladu s odredbom na temelju čl. 518. st. 4. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19. i 80/22.; dalje: ZKP/08), prvostupanjski je sud primjerak zahtjeva sa spisom dostavio Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske koje je u odgovoru na zahtjev navelo da zahtjev smatra neosnovanim.
4. Odgovor Državnog odvjetništva Republike Hrvatske je prije dostavljanja spisa Vrhovnom sudu Republike Hrvatske dostavljen osuđeniku.
5. Zahtjev nije osnovan.
6. Osuđenik neosnovano u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, nastojeći argumentirati zakonsku osnovu iz čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08 temeljem koje pobija pravomoćnu presudu, tvrdi da mu je na raspravi povrijeđeno pravo na obranu jer da se sud prvog stupnja nije očitovao na odlučnu činjenicu koju je isticao u obrani da se kolotrazi ispunjeni vodom ne mogu smatrati uvjetima na cesti koje je moguće predvidjeti, te da se niti Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, o toj odlučnoj činjenici koja je problematizirana njegovom žalbom, nije očitovao.
7. Naime, sud prvog stupnja je o svim odlučnim činjenicama u obrazloženju svoje presude iznio razloge na način da je u toč. 22.2. obrazloženja presude izložio tezu optužbe da je osuđenik bio svjestan i da je mogao znati da, u uvjetima kada je dulje vrijeme prije nezgode padala kiša i kada je kolnik mokar, na kolniku može zaostati vode i da može naići na kolotrage, bez obzira što se na spornom dijelu ceste ne nalazi prometni znak koji bi na njih upozoravali, te da unatoč tome nije smanji brzinu vozila, olako držeći da se ništa neće dogoditi. Potom je prvostupanjski sud u toč. 22.3.-23. obrazložio zašto nalazi dokazanim da osuđenik tempore criminis, zbog toga jer je olako smatrao da se ništa neće dogoditi, nije prilagodio brzinu vozila takvom stanju ceste na kojoj je na pojedinim dijelovima bila zaostala voda, čime je postupio protivno čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15.; dalje: ZSPC), te da je prelaskom na suprotni prometni trak, prekršio i odredbu čl. 47. st. 2. ZSPC-a. Dakle, sud prvog stupnja je u obrazloženju iznio razloge o navedenoj spornoj okolnosti mogućnosti znanja osuđenika da u danim uvjetima na cesti može naići na zaostalu vodu, tako da nema govora da mu je sud prvog stupnja na raspravi povrijedio pravo na obranu.
7.1. Jednako tako, drugostupanjski se sud na navedene prigovore osuđenika, koje je ovaj iznio u žalbi podnesenoj protiv prvostupanjske presude, u obrazloženu presude (toč. 10.8.) očitovao ukazujući da činjenica da je osuđenik u obrani sam naveo da je u trenutku nezgode padala jaka kiša implicira da je zbog toga na kolniku mogla ostati zaostala voda, ali da je unatoč tome on vozio nesmanjenom brzinom, olako smatrajući da neće ugroziti druge sudionike u prometu, zbog čega je i došlo do
III Kr 141/2022-3
predmetne prometne nezgode te smrti oštećenika. Dakle, i drugostupanjski se sud na ovu spornu okolnost predvidivosti vode na kolniku u dovoljnoj mjeri očitovao i stoga u žalbenom postupku nije povrijedio odredbe kaznenog postupka, kako to neosnovano tvrdi osuđenik.
7.2. U biti, osuđenik u zahtjevu za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude, iako se poziva na odredbu čl. 517. st. 1. toč. 3. ZKP/08, zapravo ističe činjenične prigovore kojima nastoji dovesti u sumnju pravilnost činjeničnih utvrđenja iz pravomoćne presude. Međutim, kako se ovaj izvanredni pravni lijek može podnositi samo iz taksativnih razloga propisanih odredbama čl. 517. st. 1. toč. 1.-3. ZKP/08, koje ne obuhvaćaju i osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, to zahtjev osuđenika niti u navedenom kontekstu nije osnovan.
8. Iz navedenih razloga, jer osuđeniku u ovom kaznenom postupku nije povrijeđeno pravo na obranu budući da mu je tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka odgovoreno na sve sporne okolnosti, neosnovano osuđenik (sugerirajući time da je osnova pobijanja pravomoćne presude i osnova iz čl. 517. st. 1. toč. 2. ZKP/08) tvrdi da mu je zbog ignoriranja navoda iz njegove obrane povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine – Međunarodni ugovori“ 18/97., 6/99., 8/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10. i 13/17.; dalje: Konvencija) i čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 08/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.; dalje: Ustav). Pri tome se neosnovano poziva na odluke Europskog suda za ljudska prava „Perić protiv Hrvatske“ i „Suominem protiv Finske“ koje iz naprijed navedenih razloga nisu relevantne.
9. Iz svih navedenih razloga na temelju čl. 519. u vezi čl. 512. ZKP/08 presuđeno je kao u izreci.
Zagreb, 30. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Dražen Tripalo, v.r.
