Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

ex. vojarna Sv.Križ, Dračevac

21000 Split

P-2307/2022-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske, Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Dunji Ljubičić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja L. S. iz S.,

G. H. 11 OIB:...., zastupanog po skrbniku Z. S.

(ocu) a ovaj po punomoćniku Z. R., odvjetniku u S., protiv tuženika

W. O. V. I. G. d.d. Z., S. 24,

OIB: ....., zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva B. i partneri, S., zbog naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 27. listopada 2022. u nazočnosti stranaka, pozivom na odredbu čl.335.st.6. i 12. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, Odluka Ustavnog suda RH u 2/07, 84/08, 96/08- Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22, nadalje u tekstu: ZPP) dana 30. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, iz osnove isplate rente, isplatiti tužitelju iznos od 158.536,80 kn, i to za vremenski period od 01. studenog 2014. do 01. veljače 2017., sa zakonskim zateznim kamatama koje teku, kako slijedi:

- na iznos od 5.588,40 kn od 01. prosinca 2014. do isplate,

- na iznos od 5.588,40 kn od 01. siječnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. veljače 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. ožujka 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. travnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. svibnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. lipnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. srpnja 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. kolovoza 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. rujna 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. studenog 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. prosinca 2015. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. kolovoza 2016. do isplate, - na iznos od 5.894,40 kn od 01. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. listopada 2016. do isplate, - na

iznos od 5.894,40 kn od 01. studenog 2016. do isplate, - na iznos

od 5.894,40 kn od 01. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 5.894,40 kn od 01. siječnja 2017. do isplate i - na

iznos od 5.894,40 kn od 01. veljače 2017. do isplate,

i to do 01. kolovoza 2015. po kamatnoj stopi propisanoj Zakonom o obveznim odnosima (NN 35/05) primjenom uvećane eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, a od 01. kolovoza 2015. do konačne isplate po stopi za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

Za više zatraženi iznos od ukupnih 60.652,28 kn tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tuženiku, u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 31. 500,00 kuna / 4.180,77 € sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 19. srpnja 2018.god. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena.

Obrazloženje

1. U tužbi od 22. svibnja 2015. navodi se da se dana 26. siječnja 2009. u S., na pješačkom prijelazu ispred robne kuće K. dogodila teška prometna nezgoda koju je skrivio vozač osiguranika tuženika M. Š., koji je upravljao teretnim vozilom marke M., reg. oznake ST ...... U svezi s tim štetnim događajem da već postoje pravomoćne i ovršne presude Općinskoga suda u S., i to presude za naknadu neimovinske i imovinske štete u predmetu P...

kao i presude radi naknade štete isplatom rente u predmetu P..... zbog čega pravna osnova i pasivna legitimacija tuženika ne bi trebale biti prijeporne. Prethodna pravomoćna presuda za isplatu rente, navodi se dalje u tužbi, obuhvatila je vremenski period naknade tuđe pomoći i njege odnosno rente za period od 01. ožujka 2011. do 31. listopada 2014., a Ž. sud u S. da je, u svojoj preinačenoj presudi, pravomoćno presudio da tužitelja pripada mjesečni iznos od 9.352,80 kn, pa kada se od tog iznosa oduzme iznos invalidnine od 1.250,00 kn mjesečno, koji tužitelj prima od C. za socijalnu skrb S., pravomoćno je presuđeno da tuženik mora plaćati tužitelju na ime rente iznos od 8.102,80 kn mjesečno. Stoga tužitelj da potražuje isplatu rente po istoj osnovi, u istoj pravomoćno dosuđenoj visini, ali samo za budući period koji nije obuhvaćen prethodnom pravomoćnom presudom, odnosno za vremenski period nakon 31. listopada 2014. do 01. 05. 2015.

1.1. Podneskom od 06. srpnja 2015. tužitelj je precizirao tužbeni zahtjev, potražujući sada rentu i za mjesece svibanj i lipanj 2015., podneskom od 07. listopada 2016. precizirao je zahtjev potražujući rentu do 01. listopada 2016., a podneskom od 13. veljače 2017. do 01. veljače 2017. Ove preinake tužbe tužitelj je učinio do zaključenja prethodnog postupka pa su one dopuštene te je sud odlučivao o tužbenom zahtjevu konačno postavljenom podneskom tužitelja od 13. veljače 2017.

1.2. Preinake tužbe iz podnesaka tužitelja od 22. prosinca 2017. i 03. siječnja 2018. nisu dopuštene jer su u suprotnosti s odredbom čl.190.st.1. ZPP-a pa sud nije uzeo u obzir proširenje tužbenoga zahtjeva iz tih podnesaka.

2. Tuženik je, u odgovoru na tužbu, učinio nespornim pasivnu legitimaciju na svojoj strani te svoju odgovornost. Učinio je nespornim da tužitelj, zbog posljedica zadobivenih od ozljeda, ima trajnu potrebu tuđe njege i pomoći. Osporava, međutim, visinu tužbenoga zahtjeva. Ističe da C. za socijalnu skrb S., osim što isplaćuje tužitelju naknadu s naslova osobne invalidnine, isplaćuje i majci tužitelja naknadu na ime statusa roditelja njegovatelja, a koju treba uračunati (odbiti) kod dosuđivanja naknade za tuđu pomoć i njegu tužitelja. Također tvrdi da se visina tuđe njege i pomoći izračunava usporedbom s osobnim dohotkom koji prosječno za jedan mjesec dana ostvaruje medicinska sestra, za redovno radno vrijeme. S obzirom da se kod tužitelja radi o potrebi za nemedicinskom tuđom njegom i pomoći, eventualno polazište za utvrđivanje visine je prosječna mjesečna neto plaća NKV radnika isplaćena u RH, a ne prosječna mjesečna neto plaća SSS.

3. Odlučujući u gore opisanoj pravnoj stvari, O. sud u S. je dana 19.

srpnja 2018. donio presudu pod poslovnom oznakom i brojem P-....., kojom je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja za iznos od 218.746,80 kuna, zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka koji su odmjereni u iznosu od 20.250,00 kuna, dok je za više zatraženo zahtjev odbijen. Pravodobnu i potpunu žalbu uložile su obje stranke no predmet je vraćen od strane Ž. suda u Z., kako bi prvostupanjski sud odlučio o objektivnoj preinaci tužbe tužitelja iz podnesaka od 22. prosinca 2017. i 3. siječnja 2018. Dopunskim rješenjem od 21. travnja 2021. sud prvoga stupnja nije dopustio objektivnu preinaku iz podneska tužitelja od 22. prosinca 2017. i 3. siječnja 2018. jer je tužitelj preinačio zahtjev nakon zaključenja prethodnog postupka. Na navedeno dopunsko rješenje tužitelj nije uložio žalbu, pa je u tom dijelu odluka pravomoćna. Ž. sud u Z. je dana 7. lipnja 2022. donio rješenje

pod poslovnom oznakom i brojem Gž..... kojim je ukinuo prvostupanjsku presudu, predmet vratio na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

4. U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom spisa ovoga suda br. Pnš- .... i ....., potvrde C. za socijalnu skrb S. od 09. svibnja 2017., dopisa D. zavoda za statistiku R. H. od 09. svibnja 2017., dopisa

K. bolničkog centra S. od 18. svibnja 2017. i od 04. srpnja. 2017., dopisa D. zavoda za statistiku R. H. od 19. veljače 2018., dopisa

C. za socijalnu skrb S. od 21. siječnja 2018. i potvrde od 20. veljače 2018.,

dopisa K. bolničkog centra S. od 28. veljače 2018. s podacima o plaćama medicinske sestre.

5. Stranke su popisale parbeni trošak.

6. Tužbeni zahtjev djelomično je osnovan.

7. Predmet spora je zahtjev za naknadu imovinske štete u vidu isplatu rente s naslova tuđe pomoći i njege, a koju tužitelj potražuje zbog izuzetno teških ozljeda i stanja zaostalog poslije prometne nezgode za koju je odgovoran osiguranik tuženika, a koju mu osigurava njegova obitelj, odnosno ukućani.

8. Između stranaka nije sporno da je tužitelj kao pješak zadobio teške tjelesne ozljede u predmetnoj prometnoj nezgodi s iznimno teškim posljedicama po njegovo svekoliko zdravlje. Nije sporna pasivna legitimacija tuženika niti pravna osnova njegove odgovornosti za nastalu štetu. Nije sporno da je tužitelju kroz utuženi period, u razdoblju od 01. studenog 2014. do 01. veljače 2017. bila potrebna tuđa njega i pomoć koja mu je pružana od strane ukućana, kao ni to da tuženik treba tužitelju naknaditi štetu na ime tuđe njege i pomoći.

9. Sporna je visina tužbenog zahtjeva.

10. Prema odredbi čl.1095.st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/91, 3/94,7/96, 91/96, 112/99, 88/01, 35/05,41/08, 125/11,78/15 i 29/18 u daljnjem tekstu: ZOO), tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje dužan mu je naknaditi troškove liječenja i sve druge potrebne troškove s tim u vezi. Oštećenik ima pravo na naknadu troškova tuđe pomoći i njege bez obzira na to tko je oštećeniku pružao usluge tuđe pomoći i njege jer su to izvanredne usluge koje je prouzročio štetnik i koje ni najbliži srodnici oštećenika nisu dužni činiti bez naknade.

10.1. U situaciji kada oštećenik nije plaćao trećoj osobi naknadu za pruženu tuđu pomoć i njegu pripada mu pravo na naknadu u visini koju bi u vrijeme pružanja usluge bio platio da je osoba koja je pružala usluge tuđe pomoći i njege tu naknadu tražila. Izdatak koji bi oštećenik imao u vezi s pružanjem tuđe pomoći i njege ne predstavlja dio plaće NKV radnika u Republici Hrvatskoj nego se visina naknade, o čemu je sudska praksa već zauzela stav (tako i u presudi Županijskoga suda u Splitu br. Gžnš-145/15 od 16. travnja 2015.), utvrđuje prema neto zaradi osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć pružana bila sposobna pružiti takvu uslugu. Neto zarada osobe koja bi u mjestu u kojem je tuđa pomoć i njega pružana tužitelju (Split) bila sposobna pružiti takvu uslugu može se utvrditi temeljem pribavljenih podataka iznosa prosječne mjesečne neto plaće SSS radnika isplaćene u RH u 2014., 2015., 2016. i 2017. (takav stav zauzet je i u presudi Gžnš-145/15 od 16. travnja 2015.

10.2. U konkretnom slučaju, u pitanju je imovinsko pravo i imovinska šteta, a odredbom članka 1090 ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

11. U predmetu ovoga suda br. P..... proveden je dokaz vještačenjem po sudskim vještacima spec. neurokirurgu dr. M. J. i spec. ortopedu dr. I. R.. Sudski vještak neurokirurg procijenio je potrebnu tuđu njegu i pomoć tužitelju, navodeći da je tužitelju ona kod kuće potrebna 12 sati dnevno, vezano za hranjenje, hodanje s njim po stanu ili izvođenje u kolicima, razgibavanje tijela, mijenjanje rublja i posteljine. Preostalih 12 sati u danu tužitelj ne može biti bez trajnog nadzora jer je sklon buđenju i podizanju na rub kreveta, pokušaju hodanja, pri čemu je moguć pad i tjelesno ozljeđivanje. Sudski vještak spec. psihijatar dr. M. M. također je dao svoj nalaz i mišljenje, navodeći da su kod tužitelja kognitivne i ostale psihičke funkcije vrlo teško zahvaćene, kao što je slučaj u tzv. budnoj komi i u stanju minimalne svijesti. Tužitelj je u cijelosti trajno ovisan o pomoći i brizi obitelji ili trećih osoba bez nade u poboljšanje, dok postoji mogućnost pogoršanja.

11.1. Sud je u predmetnom postupku prihvatio navedene nalaze i mišljenje sudskih vještaka medicinske struke, kao stručne, logične i uvjerljive. Tužitelju je, prema nalazu vještaka, potrebna trajno tuđa pomoć i njega kod kuće, nemedicinska u trajanju od 12 sati dnevno, vezano za hranjenje, hodanje s njim po stanu ili izvođenje u kolicima, razgibavanje tijela, mijenjanje rublja i posteljine, s tim da ni preostalih 12 sati u danu tužitelj ne može biti bez trajnog nadzora. Konačno, stranke u predmetnom postupku nisu osporavale da je tužitelju nemedicinska tuđa njega i pomoć potrebna u trajanju kako su procijenili vještaci u predmetu br. P.....

12. Temeljem nalaza i mišljenja sudskih vještaka medicinske struke o trajnoj potrebi tuđe pomoći i njege tužitelju u trajanju od 12 sati dnevno, u izračunu ukupne naknade tužitelju s osnove tuđe pomoći i njege za utuženo razdoblje od 01. studenog 2014. do 01. veljače 2017., temeljem iznosa neto plaće SSS radnika treba utvrditi koliko iznosi jedan sat tuđe pomoći i njege koju pruža nemedicinska osoba. Iznos satnice tuđe pomoći i njege dobiva se na način da se podijeli iznos neto plaće SSS radnika s prosječnim brojem radnih sati u jednom mjesecu (182 sata), te se iznos satnice pomnoži s brojem sati tuđe pomoći i njege (12), nakon čega se dobiveni dnevni iznos tuđe pomoći i njege pomnoži s prosječnim brojem dana u mjesecu (30) te se dobije mjesečni iznos naknade tuđe pomoći i njege. Od tog iznosa treba oduzeti iznos invalidnine koju tužitelj prima od C. za socijalnu skrb na ime utvrđenog invaliditeta (1.250,00 kn mjesečno), nakon čega se dobije stvarni iznos mjesečne novčane naknade tuđe pomoći i njege na koju tužitelj imao pravo.

13. R. sagledavanja utjecaja primanja roditelja po osnovu statusa njegovatelja na predmet tužbenog zahtjeva valja poći od osnovnih zakonskih propisa kojima se regulira taj status.

13.1. Tako je odredbom čl. 31. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 79/07) u zakonski okvir uveden institut roditelja njegovatelja i dopunjen je Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 73/97, 27/01, 59/01, 82/01, 103/03, 44/06) na način da je dodan članak 77.a koji glasi:

„(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje se jednom od roditelja djeteta, kojemu je zbog održavanja kvalitete života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, a za koje je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen. (…)“.

13.2.Sljednik toga Zakona, Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 57/11, 33/12), u članku 86. određuje:

„(1) Pravo na status roditelja njegovatelja ima jedan od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju odnosno osobe s invaliditetom, koje je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe tako da mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.(…)“.

13.3.Sljednik potonjeg Zakona, Zakon o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj: 33/12, 46/13, 49/13, 157/13), u članku 74. određuje:

„(1) Pravo na status roditelja njegovatelja priznaje centar za socijalnu skrb jednom od roditelja djeteta s teškoćama u razvoju, odnosno osobe s invaliditetom, koje je potpuno ovisno o pomoći i njezi druge osobe tako da mu je zbog održavanja života potrebno pružanje specifične njege izvođenjem medicinsko-tehničkih zahvata, za koju je prema preporuci liječnika roditelj osposobljen.(…)“.

14. Iz citiranih zakonskih odredbi koje se odnose na uređenje statusa roditelja njegovatelja jasna je intencija zakonodavca da se to pravo odnosi na pružanje pomoći i njege djetetu s invaliditetom (i ostalim, tamo navedenim osobama). Stoga, iznosi naknade koju majka tužitelja prima s osnova statusa roditelja njegovatelja, u neposrednoj su vezi sa štetnim događajem (ne spori se da bi status roditelja njegovatelja bio majci tužitelja priznat s koje druge činjenične osnove do ovopredmetne), pa se i naknada s naslova osobne invalidnine i naknada na ime statusa roditelja njegovatelja koja predstavljaju prava u sustavu socijalne skrbi treba uračunati u tužbenom zahtjevu potraživani iznos tuđe pomoći i njege, odnosno odbiti kod dosuđivanja naknade za tuđu pomoć i njegu tužitelju.

15. Polazeći od svega naprijed navedenog proizlazi da je za studeni i prosinac 2014. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća SSS radnika iznosila 4.721,00 kn. Kad se taj iznos podijeli s prosječnim brojem radnih sati u mjesecu (182) dobije se iznos satnice od 25,94 kn. Taj iznos se pomnoži s potrebnim brojem sati tuđe pomoći i njege tužitelju (12) pa se dobije dnevni iznos tuđe pomoći i njege od 311,28 kn, a taj iznos pomnožen s 30 dana u mjesecu daje mjesečni iznos tuđe pomoći i njege za studeni i prosinac 2014. od po 9.338,40 kn. Kad se od toga iznosa odbije iznos invalidnine od 1.250,00 kn i 2.500,00 kn naknade majci-njegovateljici dobije se stvarni iznos mjesečne novčane naknade tuđe pomoći i njege na koju tužitelj ima pravo za navedene mjesece, u iznosu od po 5.588,40 kn.

16. Za 2015. prosječna mjesečna isplaćena neto plaća SSS radniku iznosila je 4.876,00 kn, pa se istim načinom računanja, kao i za 2014., dobio mjesečni iznos tuđe njege i pomoći za mjesece siječanj do prosinac 2015. od po 9.644,40 kn. Kad se od tog iznosa odbije iznos invalidnine i naknade majci-njegovateljici dobije se stvarni iznos mjesečne novčane naknade tuđe pomoći i njege tužitelju za navedene mjesece u iznosu od po 5.894,40 kn.

17. Isti slučaj je i sa 2016. te potraživanjem rente za mjesec siječanj 2017.

18. Tužitelj je po opisanoj osnovi tražio isplatu mjesečnih iznosa rente od po 8.102,80 kn pa ga je, obzirom na sve naprijed navedeno, za više zatražene iznose trebalo odbiti a oni ukupno iznose 60.652,28 kn.

19. Na dosuđene iznose mjesečne rente, sud je tužitelju priznao i zakonske zatezne kamate koje teku od 1-og u mjesecu, za obvezu iz prethodnog mjeseca, pa do konačne isplate. Naime, upravo toliko je potrebno da se oštećenikova situacija, odnosno tužiteljevo stanje dovede upravo u ono stanje u kojem bi se nalazio da nije bilo ove štetne radnje.

20. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154.st.1. ZPP, a tužitelju koji je zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika, priznat je trošak ovog postupka kojeg će mu naknaditi tuženik pozivom na odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, nadalje u tekstu: Tarifa) na slijedeći način: za sastav tužbe, sastav tri obrazložena podneska od 7. listopada 2016., 10. veljače 2017. i 28. lipnja 2022. te pristupa i zastupanja na ročištima od 13. veljače 2017., 6. veljače, 15. svibnja i 3. srpnja 2018. kao i 27. listopada 2022. – svaka radnja po 250 bodova. Ukupan zbir od 2.250 bodova pomnožen je iznosom od 10,00 kuna, koliko iznosi vrijednost jednog boda, nakon čega je iznos od 22.500,00 kuna uvećan za iznos od 5.625,00 kuna na ime 25% PDV-a kao i iznose sudske pristojbe na tužbu u visini od 835,00 kuna i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 2.540,00 kuna. Zbrajanjem navedenih iznosa dobiven je iznos od 31.500,00 kuna koliko će tuženik morati platiti tužitelju na ime prouzročenog troška ovom parnicom.

20.1. Pri dosudi troška sud je posebno vodio računa o tome da je vrijednost boda odnosno vrijednost predmeta spora, prema kojem se određuje i vrijednost radnje po bodovima, propisana Tbr. 7 toč. 1 ranije spomenute Tarife pa tako za radnje poduzete u predmetima u kojima je predmet spora između 100.001,00 kuna do 250.000,00 kuna, 250 bodova. Dakle, tužitelj je u postupku uspio izvođenjem radnji za koje nisu nastali posebni troškovi slijedom čega, prema motrištu ovog suda, nije bilo potrebe umanjivati trošak tužitelja srazmjerno njegovom uspjehu u parnici.

20.2. Sukladno obvezi o vršenju preračuna u valuti € temeljem Zakona o uvođenju € kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22 i 88/22) iznos obveze tuženika prikazan je u kunskom, ali i u eurskom iznosu.

20.3. Na iznos parničnog troška tužitelj je zatražio isplatu zatezne kamate, koja mu, prema odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), pripada od presuđenja do isplate, kako je i dosuđeno, s tim da je sud odredio i stopu ove kamate.

21. Radi naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

U Splitu, 30. studenog 2022.

SUDAC

Dunja Ljubičić

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba višem, drugostupanjskom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove odluke.

DNA: -pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis

Broj zapisa: eb315-a2723

Kontrolni broj: 009c2-110bf-41bfb

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=Dunja Ljubičić, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.