Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Gž-776/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Srđana Kuzmanića kao predsjednika vijeća, Emira Čustovića kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Noemi Butorac kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. S. iz Z.-S., OIB: …, koju zastupa punomoćnik B. P. odvjetnik u K., protiv tuženika P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u O. d. Š. M., M., S. & P. iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini broj P-78/2020-19 od 1. srpnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 30. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I Žalba tuženika se djelomično uvažava, a djelomično odbija kao neosnovana te se presuda Općinskog suda u Kutini broj P-78/2020-19 od 1. srpnja 2021.
a) potvrđuje u točkama I i II izreke
b) preinačava u odluci o parničnim troškovima (točka III izreke) tako da glasi:
"Nalaže se tuženiku P. b. Z. d.d.d sa sjedištem u Z., OIB: … naknaditi tužiteljici M. S. iz Z. – S., OIB: … parnični trošak u iznosu od 7.665,00 kuna sa zateznim kamatama računajući ove od 1. srpnja 2021. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom doslovce je suđeno:
" I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj: … od 23. siječnja 2007. koji su zaključili tužiteljica M. S. iz Z.-S., OIB: …i tuženica P. b. Z. d.d. Z., OIB: …, i to odredba članka 6. Ugovora o kreditu broj … od 23. siječnja 2007., a kojom odredbom je tuženica povrijedila interese i prava tužitelja tako što je koristila nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, a koja je ništetna.
II. Nalaže se tuženici P. b. Z. d.d., Z., OIB: …isplatiti tužiteljici M. S., Z.-S., OIB: … iznos od 19.024,81 kunu zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama računajući ove na iznos od:
15,63 kn od 01.04.2008.,
86,55 kn od 01.11.2008.,
12,91 kn od 01.12.2008.,
91,51 kn od 01.01.2009.,
103,52 kn od 01.02.2009.,
108,79 kn od 01.03.2009.,
92,23 kn od 01.04.2009.,
94,86 kn od 01.05.2009.,
73,29 kn od 01.06.2009.,
54,88 kn od 01.07.2009.,
59,01 kn od 01.08.2009.,
69,61 kn od 01.09.2009.,
68,43 kn od 01.10.2009.,
58,30 kn od 01.11.2009.,
77,24 kn od 01.12.2009.,
91,06 kn od 01.01.2010.,
113,27 kn od 01.02.2010.,
107,49 kn od 01.03.2010.,
136,17 kn od 01.04.2010.,
129,90 kn od 01.05.2010.,
142,99 kn od 01.06.2010.,
229,84 kn od 01.07.2010.,
211,29 kn od 01.08.2010.,
261,35 kn od 01.09.2010.,
245,25 kn od 01.10.2010.,
211,16 kn od 01.11.2010.,
277,08 kn od 01.12.2010.,
359,15 kn od 01.01.2011.,
302,58 kn od 01.02.2011.,
323,11 kn od 01.03.2011.,
295,53 kn od 01.04.2011.,
299,68 kn od 01.05.2011.,
409,36 kn od 01.06.2011.,
416,74 kn od 01.07.2011.,
511,39 kn od 01.08.2011.,
465,50 kn od 01.09.2011.,
414,91 kn od 01.10.2011.,
408,59 kn od 01.11.2011.,
404,10 kn od 01.12.2011.,
426,33 kn od 01.01.2012.,
449,72 kn od 01.02.2012.,
451,48 kn od 01.03.2012.,
435,80 kn od 01.04.2012.,
443,57 kn od 01.05.2012.,
450,89 kn od 01.06.2012.,
439,26 kn od 01.07.2012.,
443,17 kn od 01.08.2012.,
436,62 kn od 01.09.2012.,
419,96 kn od 01.10.2012.,
437,55 kn od 01.11.2012.,
447,25 kn od 01.12.2012.,
443,87 kn od 01.01.2013.,
406,20 kn od 01.02.2013.,
438,29 kn od 01.03.2013.,
439,84 kn od 01.04.2013.,
426,34 kn od 01.05.2013.,
390,42 kn od 01.06.2013.,
389,46 kn od 01.07.2013.,
397,21 kn od 01.08.2013.,
411,74 kn od 01.09.2013.,
433,95 kn od 01.10.2013.,
422,50 kn od 01.11.2013.,
429,08 kn od 01.12.2013.
436,60 kn od 01.01.2013.,
443,45 kn od 01.02.2014.,
do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Nalaže se tuženici P. b. Z. d.d. iz Z., OIB: …, naknaditi tužiteljici M. S. iz Z.-S., OIB: …, parnični trošak u iznosu od 11.017,50 kuna sa zateznim kamatama računajući ove od dana donošenja presude po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećane za tri postotna poena, pa do isplate, u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude tuženik je izjavio žalbu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, dakle zbog svih razloga predviđenih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 96/08, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom drugostupanjskom sudu da žalbu prihvati i presudu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan. Tuženik je zatražio naknadu troškova žalbenog postupka.
3. Žalba je pravovremena i dopuštena.
4. Na žalbu nije odgovoreno.
5. Žalba nije osnovana.
6. Parnične stranke su zaključile ugovor o kreditu broj: … 23. siječnja 2007. za kupnju vozila u iznosu od 18.545,19 CHF po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeći na dan korištenja kredita, s rokom otplate kredita od 84 mjeseca, i to tužiteljica kao korisnik kredita, a tuženik kao kreditor. Stranke su ugovorile otplatu kredita u jednakim mjesečnim anuitetima plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan plaćanja, a prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ugovora.
7. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je ništetna odredba ugovora o kreditu kojom je ugovorne otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane uz CHF, te isplata stečenog bez osnove na temelju takve ništetne ugovorne odredbe.
8. Prvostupanjski sud je zaključio da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli ništetna jer se o njoj nije pojedinačno pregovaralo s obzirom da se radi o odredbi koju je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužiteljica kao korisnik kredita nije upozorena o mogućim posljedicama takvog ugovaranja. Takva ugovorna odredba dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani tj. banci da primjena valutne klauzule bude ovisna isključivo o volji banke i bez ikakve mogućnosti utjecaja tužiteljice kao ugovorne strane. Pri tom se sud poziva na odredbu članka 81. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03) koja je identična odredbi članka 96. stavak 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13) kojom je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u obvezama i pravima ugovornih strana na štetu potrošača, s tim da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj.
9. Na temelju financijskog vještačenja prvostupanjski sud je utvrdio koliko je tužiteljica platila tuženiku više s obzirom na promjenu, odnosno povećanje tečaja CHF u odnosu na početni tečaj koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora, te je tužbeni zahtjev za plaćanje tako utvrđene novčane svote prihvatio jer je smatrao da je navedene iznose tuženik stekao bez osnove.
10. Iako nije izrekom naveo u obrazloženju pobijane odluke prvostupanjski sud je zaključak o ništetnosti valutne klauzule temeljio na presudi Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 koja je u odnosu na valutnu klauzulu u švicarskim francima postala pravomoćna presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Ni tuženik ne spori da se zaključak o ovoj činjenici temelji na navedenim presudama.
10.1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 i Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je više banaka, među kojima je i tuženik, u određenim vremenskim razdobljima u koje spada i vrijeme zaključenja predmetnog ugovora, povrijedilo kolektivne interese i prava potrošača zaključujući ugovore o potrošačkim kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o švicarskom franku kao valuti uz koju je vezana glavnica, a da nisu kao trgovci potrošača u cijelosti informirali o svim okolnostima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedenim postupanjem banke su postupile protivno odredbama članaka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 96/03).
11. Tužiteljica se pozvala na utvrđenja iz postupka koji se vodio radi zaštite kolektivnih prava i interesa, a utemeljenje za pozivanje u individualnoj parnici na navedene odluke proizlazi iz odredbe članka 138.a. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007. koji je bio na pravnoj snazi u vrijeme pokretanja postupka pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, i kojim je propisano da odluka suda donesena u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavak 1. tog Zakona u smislu postojanja povrede propisa o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku u kojem potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, kao i iz odredbe članka 502.c. ZPP-a kojom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu pozvati na utvrđenje iz kolektivnog spora, te u tom slučaju sud će biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tužiteljica se mogla pozvati na navedena utvrđenja bez obzira što se ne radi o parnici radi naknade štete jer se u suštini radi o ostvarivanju prava u vezi s povredama propisa o zaštiti potrošača.
12. Prvostupanjski sud je prigovor zastare otklonio jer smatra da potraživanje tužitelja zastarijeva protekom roka od 5 godina od pravomoćnosti odluke Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2008., te da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju odredba članka 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – u daljnjem tekstu: ZOO), a zastara po individualnim restitucijskim zahtjevima počinje teći od početka tek od trenutka pravomoćnosti sudskih odluka donesenih u povodu kolektivne tužbe za zaštitu potrošača.
13. Ispitujući presudu na temelju dužnosti i ovlaštenja iz članka 365. stavak 2. ZPP-a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjska presuda, kao i postupak koji je prethodio, bila opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka na koje sud pazi po službenoj dužnosti, a to su povrede iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 11., 13. i 14. ZPP-a.
14. Ocjenjujući važnije žalbene navode valja istaknuti slijedeće (članak 375. stavak 1. ZPP).
14.1. Žalitelj pokušava dovesti u pitanje činjeničnopravni zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti sporne odredbe ugovora o kreditu, ali bez uspjeha jer je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je ta odredba nepoštena, a time i ništetna, a do tog zaključka je došao na osnovi odluka sudova donesenim u postupku tužbe za zaštitu kolektivnih interesa.
14.2. Tuženik potvrđuje da se prvostupanjska odluka temelji na odlukama sudova donesenim u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava, te ističe da sud nije uzeo u obzir konkretne okolnosti slučaja, a u presudi nije utvrđeno jesu li utvrđenja iz kolektivnog spora primjenjiva na pojedinačno određeni slučaj, s obzirom da se presuda donesena po kolektivnoj tužbi odnosi na "prosječnog potrošača", a u ovom slučaju se radi o individualnoj parnici sa konkretnim tužiteljem (potrošačem) i okolnostima pod kojima je zaključen ugovor o kreditu. U vezi ovog žalbenog navoda valja navesti da se u kolektivnom sporu ispitivala valjanost pojedinih ugovornih odredbi s aspekta prosječnog potrošača polazeći od obavijesti koje su banke dale potrošačima kroz oglas, promidžbene poruke banaka i javne izjave, dakle nije bilo predmet ispitivanje konkretnih odredbi iz pojedinačnog ugovora, pa su stoga banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora obavijestili potrošača, u konkretnom slučaju tužiteljicu, o rizicima i posljedicama ugovornih odredbi na određivanje njihove novčane svote, a da je potrošač usprkos tome, dakle nakon što je informiran o posljedicama sklapanja ugovora sa takvim odredbama ipak donio odluku o sklapanju ugovora. Kad bi se banci onemogućilo dokazivanje ovih činjenica onda bi se zaključak o ništetnosti pojedine ugovorne odredbe temeljio na činjenicama o kojima ni u jednom sudskom postupku nije raspravljano, niti su kao takve utvrđene, dakle ni u kolektivnom sporu, jer se tamo ne raspravlja o pojedinačnim ugovorima, a ni u individualnoj parnici ako bi se banka onemogućila u takvom dokazivanju. No, tuženik, koji je, dakle, mogao dokazivati da je informirao tužiteljicu o tim rizicima, nije predložio dokaze na tu okolnost, pa zaključak prvostupanjskog suda o ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli koji se temelji na presudama donesenim u kolektivnim sporovima nije doveden u pitanje.
14.3. U odnosu na žalbeni navod kojim tuženik dovodi u pitanje odluku suda kojom je odbio prigovor zastare tužiteljičine tražbine valja navesti da je po stajalištu ovog suda zastara u slučaju restitucijskih zahtjeva (povrat preplaćenih iznosa), kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u postupku kolektivne zaštite potrošača ("švicarac") počinje teći danom pravomoćnosti presuda kojim je utvrđena ništetnost, tako da je u konkretnom slučaju zastara počela teći za povrat preplaćenih iznosa s osnova valutne klauzule pravomoćnošću presude Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/12 koja je nastupila donošenjem presude Visokog trgovačkog suda u Zagrebu broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018.
15. I, konačno valja navesti da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nesavjestan od dana stjecanja, pa je stoga dužan platiti zakonske zatezne kamate od dana stjecanja pa do dana plaćanja. Naime, tuženik je profesionalac i u obveznom odnosu dužan je ispunjavati svoje obveze iz profesionalne djelatnosti s povećanom pažnjom, prema pravilima struke i običajima, dakle, treba postupati s pažnjom dobrog stručnjaka, a kao takav mogao je i trebao znati da je ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nepoštena.
16. Kada se radi o odluci o glavnoj stvari prvostupanjski sud je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, a kako nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje sud pazi u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, a ni one na koje se ukazuje u žalbi tuženika, to je točku I i II izreke pobijane presude valjalo potvrditi, a žalbu u tom dijelu odbiti (članak 368. stavak 1. ZPP-a).
17. Tuženikova žalba je djelomično osnovana protiv odluke o troškovima parničnog postupka. Kao prvo valja navesti da je tužiteljica u cijelosti uspjela u sporu i da ima pravo na naknadu parničnih troškova. Tužiteljici pripada pravo na trošak parničnog postupka što se odnosi na zastupanje po odvjetniku i to za sastav tužbe(1.000,00 kn), sastav obrazloženog podneska od 1. veljače 2021. (1.000,00 kuna), zastupanje na ročištima održanim 8. rujna 2020. i 18. svibnja 2021. (po 1.000,00 kn), za zastupanje na ročištu za objavu presude (500,00 kn), što ukupno iznosi 4.500,00 kn a kojem iznosu treba dodati porez na dodanu vrijednost, tako da po ovom osnovu tužiteljici pripada 5.625,00 kn. Tužiteljici nije priznat trošak za sastav prijedloga za mirno rješenje spora, te za sastav podnesaka od 2. lipnja 2020. i 12. ožujka2021. jer ti troškovi nisu bili potrebni za vođenje spora. Prijedlog za mirno rješenje spora se priznaje u situacijama kada on (prijedlog) predstavlja procesnu pretpostavku za podnošenje tužbe, a što nije slučaj kod podnošenja tužbe u ovom predmetu. Pored navedenih troškova tužiteljici je priznat i trošak financijsko-knjigovodstvenog vještačenja u zatraženom iznosu (1.500,00kn) i sudska pristojba na presude u iznosu od 540,00 kn, dok nije priznat trošak sudske pristojbe na tužbu jer iz spisa ne proizlazi da je tužiteljica taj trošak podmirila.
18. Tuženikov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan jer je žalba protiv odluke o glavnoj stvari odbijena.
Dubrovnik, 30. studenog 2022.
Predsjednik vijeća:
Srđan Kuzmanić
