Poslovni broj: 16 UsI-655/2022-12

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Upravni sud u Splitu, po sutkinji toga suda Mirandi Gulišija Jurišić, uz sudjelovanje zapisničarke Radojke Ćupurdija, u upravnom sporu tužitelja P. B. iz Ž., H., zastupanog po opunomoćenicima iz

odvjetničkog društva B., S., P., protiv tuženika

Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz sudjelovanje zainteresirane Županijskog državnog odvjetništva, Split, Gundulićeva 29a, i zainteresirane osobe Grada Splita, Obala kneza Branimira 17, nakon javne rasprave održane i zaključene 25. studenog 2022., objavom odluke na temelju članka 61. stavka 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17; dalje ZUS), 30. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/19-01/339 Urbroj: 514-04-02-01-01/08-22-02 od 4. veljače 2022.

II. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službi za imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-944-05/01-01/13 Urbroj: 2181-05-01/015-19-32 od 26. lipnja 2019.

r i j e š i o  j e

Odbija se tužitelj sa zahtjevom za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/19-01/339 Urbroj: 514- 04-02-01-01/08-22-02 od 4. veljače 2022. (u daljnjem tekstu: osporeno rješenje) odbija se tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Ureda državne uprave u Splitsko – dalmatinskoj županiji, Službi za imovinsko – pravne poslove Klasa: UP/I-944-05/01- 01/13 Urbroj: 2181-05-01/015-19-32 od 26. lipnja 2019. (u daljnjem tekstu: prvostupanjsko rješenje).

2. Prvostupanjskim rješenjem tužitelju je utvrđeno pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za oduzeto zemljište oznake čest. zem. 1886/3, površine 1 004 m[2] , zk. ul. 4782 k.o. S., utvrđena naknada u iznosu od 7.422,14 kn te je kao obveznik naknade određeno Ministarstvo financija.

3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj pobija zakonitost osporenog rješenja navodima u kojima uvodno ističe kronologiju postupka koji je prethodio donošenju ovdje osporenih rješenja. Prvostupanjskim rješenjem da je zauzeto suprotno stajalište u odnosu na rješenje od 26. srpnja 2006., iako je u ponovljenom postupku ponovno proveden očevid koji je potvrdio činjenicu o neizgrađenom građevinskom zemljištu, kako je to bilo na očevidu provedenom 2004. Ovdje nikada nije bilo sporno da je predmetno zemljište neizgrađeno, kao i da je u trenutku rješavanja o povratu u cijelosti u vlasništvu tužitelja. Zainteresirana osoba Grad Split, osporavajući ranije prvostupanjsko rješenje kojim je predmetno zemljište dano u vlasništvo tužitelju, tek 2010. traži i postiže formiranje građevne čestice, a potom 2012. pribavlja lokacijsku dozvolu. Tužitelj je dao suglasnost za planirani zahvat pod uvjetom da mu se za zemljište isplati tržišna cijena. Nakon toga Grad Split se u pojedinačnom ispravnom postupku upisao kao vlasnik, bez ikakve obavijesti tužitelju, koji je o tome saznao slučajno. Zbog toga je odmah izjavio tužbu radi ispravka pogrešnog upisa u zemljišnoj knjizi. Po tužbi zaprimljenoj 15. studenog 2019. Općinski sud u Splitu nije poduzeo nikakvu radnju. Prema izvatku iz 2015. tužitelj je vlasnik za cijelo nekretnine za što je isti platio porez na promet u iznosu od 16.235,68 kn. Ukoliko je rješenjem o oduzimanju iz 1976. i određena kakva naknada, ista je bila simbolična, i podnositelji zahtjeva se iste i ne sjećaju. Takva naknada ne bi trebala utjecati na povrat nekretnine u naturi, osim na način da se podnositelj zahtjeva obveže na njezin povrat. Predlaže se osporena rješenja poništiti.

4. U odgovoru na tužbu, tuženik, pozivajući se na obrazloženje osporenog rješenja, predlaže tužbu kao neosnovanu odbiti.

5. Temeljem članka 19. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvano sudjelovati Županijsko državno odvjetništvo Split, koje se u odgovoru na tužbu protivi tužbenom zahtjevu. Uvodno se iznosi kronologija postupka koji je prethodio ovdje osporenom rješenju te u bitnom iznosi kako tužitelj bez uspjeha upire na činjenicu što Grad Split odnosno "P.i n." Split OOUR "G." (kasnije

L.) na predmetnoj nekretnini nisu poduzimali nikakve radove. Uvidom u dopis Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje Klasa: 350-07/15-01/31 Ur.br: 2181/01-03-01/0615-2 od 3. ožujka 2015. utvrđeno je da se u vrijeme donošenja Zakona o naknadi odnosno 11. listopada 1996. predmetne čestica nalazila u obuhvatu tada važećeg Generalnog urbanističkog plana Splita u zoni "groblja" te se prema važećoj prostorno – planskoj dokumentaciji i dalje nalazi u istoj zoni. Iz zapisnika o očevidu od 7. veljače 2015. proizlazi da predmetna čestica u naravi predstavlja dijelom zelenu površinu, a dijelom zemljani plato (koji se koristi kao makadamsko parkiralište) te da isti ima isti oblik i površinu kao u vrijeme oduzimanja. Dakle, prvostupanjsko tijelo je pribavilo urbanističku identifikaciju nadležnog tijela kako bi se nedvojbeno utvrdio pravni status oduzetog zemljišta prema prostorno – planskoj dokumentaciji važećoj u vrijeme donošenja Zakona o naknadi. Kod izloženog, činjenica privedenosti namjeni u smislu članka 17. st. 5. Zakona o naknadi nije od utjecaja na meritornu odluku budući u ovom predmetu dolazi do primjene odredbi čl. 55. Zakona o naknadi kojima se propisane iznimke od naturalnog povrata. Pozivajući se na odredbe Zakona o grobljima i Zakona o komunalnom gospodarstvu, kao posebnih zakona, ističe da se u konkretnom slučaju radi o komunalnom objektu koji je u isključivom vlasništvu Grada Splita kao jedinice lokalne samouprave, kojim upravlja "L." d.o.o. kao pravna osoba koja obavlja komunalnu djelatnost, čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost tog jedinstvenog kompleksa. Okolnost da predmetna čestica odnosno njezin dio ne predstavlja ukopna mjesta odnosno grobnice ne znači samo po sebi da oduzeto zemljište kao cjelina može biti predmetom naturalnog povrata, s obzirom da se izgrađeni kompleks groblja sastoji i od svog vanjskog prostora, kao prometne površine, parkirališta i dr. u koju svrhu je zemljište ranijim vlasnicima upravo i oduzeto. U postupku je pribavljen i podatak o isplaćenoj naknadi prijašnjim vlasnicima za predmetnu nekretninu, dakle, u postupku deposedacije utvrđena je i isplaćena naknada za deposedirano zemljište te su riješeni imovinsko – pravni odnosi s prijašnjim vlasnicima. Ovo je bitno jer se postupak deposedacije ne završava oduzimanjem zemljišta iz posjeda, nego određivanjem naknade za oduzeto zemljište. Deposedacija zemljišta i određivanje naknade čine jedinstvenu upravnu stvar pa se deposedacija ne može smatrati riješenom prije donošenja rješenja o naknadi. Dalje, ističe kako se u upravnom postupku određivanja naknade za oduzetu imovinu ne može odlučivati o zakonitosti upisa u zemljišnoj knjizi prava nad nekretninama glede kojeg se određuje naknada, već se zakonitost uknjižbe može osporavati samo u sudskom postupku i tužbom od nadležnog suda tražiti brisanje uknjižbe određenog prava. Smatra kako je u ponovljenom postupku upotpunjeno činjenično stanje na okolnost primjene iznimki od naturalnog povrata iz čl. 55. točka 1. i 3. Zakona o naknadi, i pravilnom primjenom zakona tužitelju priznato pravo naknadu prema odredbi čl. 57. Zakona o naknadi.

Predlaže se tužba kao neosnovana odbiti.

6. Temeljem članka 19. stavak 3. ZUS-a u spor je kao zainteresirana osoba pozvan Grad Split koji se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu zainteresirane osobe Županijskog državnog odvjetništva.

7. Tijekom spora održana je rasprava (ročište 25. studenog 2022.) na kojoj je strankama dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjeničnim i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

8. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo tuženo tijelo te onu priloženu tijekom spora.

9. Daljnjih dokaznih prijedloga nije bilo.

10. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Predmet ovog spora ocjena je zakonitosti rješenja kojim se tužitelju priznaje pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske za oduzeto zemljište oznake čest.zem. 1886/3, površine 1004 m[2] .

12. Stranke ovog spora imaju suprotstavljeno stajalište o primjeni mjerodavnih odredaba Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine br. 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02; u daljnjem testu: Zakon o naknadi) kojim se uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu oduzetu prijašnjim vlasnicima.

13. Nije sporno da je tužitelj ovlaštenik naknade u smislu odredbe članka 9. Zakona o naknadi. U suštini, spor je nastao oko tumačenja i primjene odredaba Zakona o naknadi. S jedne strane, tužitelj smatra da mu pripada pravo na naturalni povrat, dok, s druge strane, tuženik i zainteresirane osobe brane stajalište da tužitelju pripada pravo na naknadu u obveznicama Republike Hrvatske.

14. Prema čl. 55. Zakona o naknadi ne vraća se imovina u vlasništvo i posjed: (1) koja je nedjeljiv sastavni dio sustava mreža, objekata, naprava ili drugih sredstava javnih poduzeća iz oblasti energetike, komunalne djelatnosti, prometa i veza te šumarstva,

(2) koja je izuzeta iz pravnoga prometa, odnosno na kojoj nije moguće stjecanje prava vlasništva,

(3) čijim bi se vraćanjem bitno okrnjila prostorna cjelovitost, odnosno namjena uporabe prostora i imovine,

(4) čijim bi vraćanjem bila bitno okrnjena gospodarska odnosno tehnološka funkcionalnost kompleksa (industrijski kompleks, komasirane gromade unutar poljoprivrednoga odnosno šumskoga kompleksa i sl.).

15. Prema članku 17. stavak 1. Zakon o naknadi neizgrađeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih člankom 3. ovoga Zakona i koje je na temelju pravomoćne odluke nadležnoga tijela oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je pravo prenio prijašnji vlasnik, a kojim općina, odnosno grad do stupanja na snagu ovoga Zakona nije dalje raspolagala ili koje do donošenja ovoga Zakona nije privedeno namjeni, dati će se u vlasništvo prijašnjem vlasniku na njegov zahtjev.

16. Iz stanja spisa proizlazi da je u upravnom postupku prvostupanjskim rješenjem Klasa: UP-I-944-05/01-01/13 Ur.br: 2181-05-03-06-30/KB od 26. srpnja 2006. tužitelju dano u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište čest.zem. 1886/3. To je rješenje poništeno rješenjem tuženika Klasa: UP/II-942-01/06-01/1142 Urbroj: 514-03-02/6-11-3 od 19. srpnja 2011. i predmet vraćen na ponovni postupak kako bi se utvrdilo je li predmetno zemljište do dana donošenja Zakona o naknadi (11. listopada 1996.) privedeno namjeni odnosno je li izvršena predmetna priprema za gradnju.

17. U ponovnom postupku osporenim rješenjima utvrđuje se da nisu ispunjeni uvjeti za naturalni povrat i tužitelju se priznaje pravo na naknadu u obveznicima, koji zaključak se temelji na utvrđenjima iz:

- dopisa Grada Splita, Službe pravne zaštite za stanove i poslovne prostore, Odsjeka za zaštitu imovine i prava Klasa: 943-06/04-01/8 Urbroj: 2181/01-12-04/06- 15-4 od 20. veljače 2015. prema kojem je prema knjizi evidencije o utvrđenim i isplaćenim naknadama oduzetog zemljišta, pod rednim brojem 299, temeljem naloga tadašnjeg Općinskog javnog pravobraniteljstva broj: U-1235/1976 od 28. prosinca 1976., između ostalog, i tužitelju kao korisniku naknade isplaćena naknada 1. veljače 1977., dok je kao korisnik oduzetog zemljišta navedeno tadašnje poduzeće „P. i n.“ Split, OOUR „G.“. Uz to je priložen preslik knjigovodstvene kartice pod nazivom „Sredstva za naknadu nacionalizirane imovine općine Split“ račun broj: 34400-783-16, u kojem je pod rednim brojem 50. zaveden tužitelj i drugi ovlaštenici naknade, s novčanim iznosom od 90.181,55 kn;

- očevida obavljenog 7. veljače 2015. kada je identificirana čestica koja u naravi predstavlja zemljani plato ograđen sa sjeverne strane, dok ostale granice nisu vidljive, osim zemljanog platoa južni dio parcele je zelena površina. Čestica ima isti oblik i formu kao i u vrijeme oduzimanja 1976.;

- prema dopisu Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje Klasa: 350-007/15-01/00031 Ur.br: 2181/01-03-01/06-15-0002 od 3. ožujka 2015. čest. zem. 1886/3 k.o. Split nalazi se u granicama obuhvata Generalnog urbanističkog plana Splita („Službeni glasnik Grada Splita“, br. 1/06, 15/07, 3/08, 3/12, 32/13, 52/13, 41/14) u zoni groblja, dok se prema prostornoplanskoj dokumentaciji koja je bila na snazi u vrijeme donošenja Zakona o naknadi (Generalni urbanistički plan Splita, Službeni glasnik, br. 13/78, 14/83, 22-I/87, 6-II/90, 9/91, 2/93, 4/94, 6/95, 6/97), također, nalazila u zoni groblja.

17. U izloženom, prema ocjeni suda, pravilan je zaključak tuženika kako u ovom slučaju postoje okolnosti zbog kojih nije moguć naturalni povrat. Činjenica što se na predmetnoj čestici ne nalaze ukopna mjesta odnosno grobnice, ne može se izolirano tumačiti na način da bi ista bila dovoljna u prilog zaključku kako zemljište nije privedeno svrsi. Prema rješenju o oduzimanju i dodjeli posjeda zemljišta iz 1976. ovo se zemljište dodjeljuje Općini Split za proširenje gradskog groblja i park "L." (točka II.). Prema dopisu trgovačkog društva L.. od 9. veljače 2005. zemljište se koristi i kao parking. Unatoč činjenici da su neki dijelovi unutar kompleksa neuređeni ili neizgrađeni ovdje nema mjesta naturalnom povratu predmetne čestice po osnovi čl.

17. Zakona o naknadi. Glede utvrđivanja je li nekretnina privedena namjeni za koju je oduzeta potrebno je utvrditi je li izvršena priprema za izgradnju određenoga zemljišta (izrađeni urbanistički planovi za određeno područje/naselje na kojem se nalazi sporna čestica, uređeni imovinskopravni odnosi za realizaciju toga plana, izgrađena infrastruktura), sve to prema usvojenom planu uređenja prostora. Ovo je zemljište oduzeto radi proširenja groblja, dakle, komunalne infrastrukture čije je održavanje u nadležnosti jedinica lokalne samouprave. Način provođenja komunalnih djelatnosti propisan je Zakonom o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 36/95. i dr.), a sam pojam groblja definiran Zakonom o grobljima (Narodne novine, br. 19/98, 50/12) kao ograđeni prostor zemljišta na kojem se nalaze grobna mjesta, komunalna infrastruktura i u pravilu prateće građevine (st.1.), pratećim građevinama u smislu ovoga Zakona smatraju se krematorij, mrtvačnica, dvorana za izlaganje na odru, prostorije za ispraćaj umrlih i sl. (st. 2.), a prateće građevine se grade unutar ograđenog prostora zemljišta koje čini groblje, odnosno izvan toga prostora ako je to planirano prostornim planom jedinice lokalne samouprave (st. 3.). Proširenje groblja po naravi stvari dinamičan je proces koji prati složen odnos prostornog planskog i imovinsko pravnog uređenja odnosa, a ovdje oduzeto zemljište od svog oduzimanja sastavni je dio izgrađenog kompleksa, čije proširenje je, kako to proizlazi iz stanja spisa još uvijek u tijeku. U ovakvim okolnostima postoji prostor za zaključak kako je čest. zem. 1886/3 nedjeljiv sastavni dio komunalne djelatnosti, čijim bi se vraćanjem okrnjila prostorna cjelovitost, namjena uporabe prostora i imovine, a što su okolnosti koje priječe vraćanje imovine u smislu članka 55. stavak 1. i 3. Zakona o naknadi, zbog čega sud prihvaća obrazloženje dano kroz osporena rješenja.

18. Stoga, sud ne nalazi da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa je temeljem odredbe članka 57. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan, kao što je to učinjeno u izreci ove presude.

19. O troškovima spora odlučeno je temeljem članka 79. stavak 4. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

U Splitu, 30. studenog 2022.

SUTKINJA

Miranda Gulišija Jurišić

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske.

DNA:

- tužitelju po opunomoćeniku .

- tuženiku Ministarstvu pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Vukovarska 49, Zagreb, uz zapisnik od

25. studenog 2022. i zapisnik o objavi

- zainteresiranoj osobi pod 1) Županijsko državno odvjetništvo Split, Gundulićeva 29a, uz zapisnik od 25. studenog 2022. i zapisnik o objavi

- zainteresiranoj osobi pod 2) Grad Split, Obala kneza Branimira 17, uz zapisnik o objavi

- u spis

Rj:

1. Po pravomoćnosti naplatiti sudsku pristojbu. 2.

Kal. 40 dana.