Poslovni broj: 5Pr-1571/2021-82
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, OIB: 29399232217, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužiteljice: M. S. iz Š., koju zastupa pun. B. E., odvj. u Š., protiv tužene:
O. B. Š.-K. Ž., Š., koju zastupa ravnatelj, a ovog pun. N. B., dipl. iur. iz Šibenika, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 20. listopada 2022.g. u nazočnosti pun. stranaka, a na ročištu održanom povodom objave presude dana 30. studenog 2022.g.,
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženoj: O. B. Š.-K. Ž., Š., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici: M. S. iz Š., isplati iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 26.2.2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
II. Nalaže se tuženoj: O. B. Š.-K. Ž., Š., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljici: M. S. iz Š., isplati iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 26.2.2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
III. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, za daljnji iznos od 17.000,00 kn, te s viškom kamatnog potraživanja kao neosnovan.
IV. Nalaže se tuženoj: O. B. Š.-K. Ž., Š., da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1.2.2014.g. do 31.1.2016.g. tužiteljici: M. S. iz Š., isplati iznos od 59.290,83 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako slijedi:
- na iznos od 2.111,56 kn od 10.03.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 3.446,11 kn od 08.04.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.699,81 kn od 09.05.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 3.198,73 kn od 11.06.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.111,93 kn od 11.07.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.413,66 kn od 13.08.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.842,42 kn od 10.09.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 3.585,13 kn od 09.10.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 1.422,51 kn od 07.12.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 1.987,98 kn od 08.12.2014.g., pa do isplate
- na iznos od 1.636,71 kn od 09.01.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 4.439,41 kn od 09.02.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 484,36 kn od 06.03.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.468,43 kn od 07.04.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.114,55 kn od 07.05.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.216,85 kn od 08.06.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.703,35 kn od 08.07.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.352,97 kn od 10.08.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.830,77 kn od 07.09.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.337,62 kn od 09.10.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.280,43 kn od 09.11.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.520,47 kn od 09.12.2015.g., pa do isplate
- na iznos od 2.690,64 kn od 11.01.2016.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.394,49 kn od 09.02.2016.g., pa do isplate,
po stopi koja za razdoblje od 10.3.2014.g. do 31.7.2015.g. teče po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1.8.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
V. Nalaže se tuženoj: O. B. Š.-K. Ž., Š., da tužiteljici: M. S. iz Š., na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade počevši od 1.2.2016.g. pa ubuduće dok za to budu postojali uvjeti plaća mjesečnu rentu u iznos u od 2.470,45 kn, koji iznos dospijeva 15-tog dana slijedećeg mjeseca za protekli mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
VI. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 71.585,95 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.
Obrazloženje:
1. U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda pod poslovnim brojem Pr-85/16 od dana 24. lipnja 2020.g. kojom je suđeno: "1. Dužna je tužena: O. B. Š.-K. Ž., Š., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje tužiteljici: M. S. iz Š., isplatiti iznos od 50.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 26.2.2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. 2. Dužna je tužena: O. B. Š.-K. Ž., Š., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege tužiteljici: M. S. iz Š., isplatiti iznos od 3.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 26.2.2016.g. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. 3. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice na ime neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, za iznos od 17.000,00 kn, te s viškom kamatnog potraživanja kao neosnovan. 4. Dužna je tužena: O. B. Š.-K. Ž., Š., u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1.2.2014.g. do 31.1.2016.g. tužiteljici: M. S. iz Š., isplatiti iznos od 59.290,83 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako slijedi:
- na iznos od 2.111,56 kn od 10.03.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 3.446,11 kn od 08.04.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.699,81 kn od 09.05.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 3.198,73 kn od 11.06.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.111,93 kn od 11.07.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.413,66 kn od 13.08.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.842,42 kn od 10.09.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 3.585,13 kn od 09.10.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 1.422,51 kn od 07.12.2014.g., pa do isplate,
- na iznos od 1.987,98 kn od 08.12.2014.g., pa do isplate
- na iznos od 1.636,71 kn od 09.01.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 4.439,41 kn od 09.02.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 484,36 kn od 06.03.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.468,43 kn od 07.04.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.114,55 kn od 07.05.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.216,85 kn od 08.06.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.703,35 kn od 08.07.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.352,97 kn od 10.08.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.830,77 kn od 07.09.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.337,62 kn od 09.10.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.280,43 kn od 09.11.2015.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.520,47 kn od 09.12.2015.g., pa do isplate
- na iznos od 2.690,64 kn od 11.01.2016.g., pa do isplate,
- na iznos od 2.394,49 kn od 09.02.2016.g., pa do isplate,
po stopi koja za razdoblje od 10.3.2014.g. do 31.7.2015.g. teče po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena, a za razdoblje od 1.8.2015.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. 4. Dužna je tužena O. B. Š.-K. Ž., Š., tužiteljici: M. S. iz Š., na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade počevši od 1.2.2016.g. pa ubuduće dok za to budu postojali uvjeti plaćati mjesečnu rentu u iznos u od 2.470,45 kn, koji iznos dospijeva 15-tog dana slijedećeg mjeseca za protekli mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa rente pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena. 5. Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 51.796,90 kn, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja ove presude, pa do isplate, po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena."
2. Protiv navedene prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužena u dosuđujućem djelu pod točkom 1., 2., 4., 5. i 6., i to zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku, dok je žalbu izjavila tužiteljica u odbijajućem djelu pod točkom 3. izreke kao i pobijanog rješenje pod točkom 2. izreke
3. Odlučujući povodom žalbi stranaka Županijski sud u Splitu donio je rješenje pod poslovnim brojem Gž R-1122/2020-2 od dana kojim je ukinuo presudu Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-85/2016 od 24. lipnja 2020. koja je ispravljena rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-85/2016-63 od 8. srpnja 2020., te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz uputu da na odgovarajući način valja razmotriti pitanje je li šteta nastala kao posljedica skrivljenog ponašanja ili pak djelovanja opasne stvari, odnosno opasne djelatnosti, a posebno ocijeniti postupanja tužiteljice o štetnom događaju, te razmotriti pitanje je li tužiteljica postupala u smislu odredbe članka 77. Zakona o zaštiti na radu, odnosno je li tužiteljica obavljala anesteziološkog tehničara s dužnom pažnjom, kako u sali tako i izlaskom iz nje, i nije li na opisani način postupala protivno pravilima o zaštiti na radu, te konačno nije li ona bar dijelom doprinijela nastanku nesreće na radu a s time i vlastitoj šteti.
4. Tužiteljica je dana 26.2.2016.g. podnijela ovom sudu tužbu protiv tužene u kojoj navodi kao i tijekom raspravljanja, da je dana 10.10.2011.g. pretrpjela ozljedu na radu obavljajući svoje redovne poslove na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu anestezije i reanimacije kao zaposlenik tužene i to na način da je u operacijskom bloku tužene, izlazeći iz prostorije, u koju je po nalogu liječnika otišla kako bi donijela lijekove, u hodniku operacijskog bloka udarila u paravan koji je postavljen nakon što je ona prethodno ušla u navedenu prostoriju, pa je udarivši u taj paravan pala na desnu ruku, lakat i rame, te i nakratko ostala bez svijesti i pri tome zadobila teške tjelesne ozljede oba lakatna zgloba, oba ručna zgloba, oba koljenska zgloba, oba skočna zgloba i udarac u leđa lumbalnosakralne regije, te da joj je postavljena dijagnoza, a i izvršen operativni zahvat 16.4.2012.g. i nakon čega je nosila longetu 4 mjeseca, a zbog pogoršanja zdravstvenog stanja indicira se EMNG koji pokazuje oštećenje srednjeg živca, klinički i neurološki ispad lakatnog živca, pa je podvrgnuta drugom operativnom zahvatu 21.3.2013.g. kada je izvršeno odstranjenje pločica i vijaka, dekompresija medijanusa, te premještanje ulnarnog živca iz kabitalnog kanala zbog zarobljenja priraslicama, te da je nakon toga opetovano nosila longetu više tjedana. Zbog tako pretrpljenih ozljeda tužiteljica navodi da potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje, te naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, i to po kriteriju duševnih boli zbog smanjenja životne i radne aktivnosti 4.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenih fizičkih boli 55.000,00 kn, po kriteriju duševnih boli zbog naruženosti 11.000,00 kn, po kriteriju pretrpljenog straha 12.500,00 kn, te s osnova pružanja tuđe pomoći i njege iznos od 30.000,00 kn. Tužiteljica nadalje navodi da se vratila na rad 1.3.2013.g., te da joj je na njezino inzistiranje izdano rješenje o rasporedu na radno mjesto medicinske sestre na odjelu anestezije i traumatologije, dakle na isto radno mjesto koje je obavljala i prije ozljede na radu, međutim, ubrzo po povratku na posao tužiteljica i njezini radni kolege da su uvidjeli da uslijed posljedica ozljede nije u mogućnosti obavljati te poslove, pa da je rješenjem tužene od 1.2.2014.g. raspoređena na poslove zdravstvenog tehničara na odjelu urologije, a na poslove manje zahtjevne i manje plaćene, a radi čega da trpi štetu u vidu izgubljene zarade koja se očituje u razlici između plaće koju bi ostvarivala kao medicinska sestra i one koju ostvaruje kao zdravstveni tehničar, pa nakon provedenog vještačenja i uređuje zahtjev kojim na ime naknade štete zbog izgubljene zarade potražuje za razdoblje od 1.2.2014.g. do 31.1.2016.g. iznos od 59.290,83 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i mjesečnu rentu dok za to budu postojali uvjeti u iznosu od 2.470,45 kn i slijedom svega navedenog predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice pobliže opisan u izreci ove presude i potražuje naknadu parničnog troška.
4.1. U nastavku raspravljanja, imajući u vidu uputu višeg suda, tužiteljica navodi da je očito postupala poštujući sva pravila zaštite na radu, te da je odlaskom u pomoćne prostorije postupala u okviru redovnih poslova koje i inače obavlja u okviru svog radnog mjesta, no prilikom ulaska u pomoćnu prostoriju iz operacijske sale broj 2 pokraj ulaza u pomoćnu prostoriju da nije bio postavljen paravan, pa da tužiteljica nije imala ni razloga očekivati da će navedeni paravan biti ostavljen pred ulazom u navedenu pomoćnu prostoriju prilikom njenog izlaska iz iste, tim više što da je uobičajeno da se paravan u operacijskom bloku drži sa strane operacijskih sala, dakle sa strane operacijskog bloka koji je suprotan onome na kojem sa nalaze položene pomoćne prostorije, te da tužiteljica drži da obzirom na konkretne okolnosti paravan nesumnjivo predstavlja opasnu stvar obzirom na gabarite istog i činjenicu da se isti drži u operacijskom bloku između operacijskih sala sa jedne strane i pomoćnih prostorija sa druge strane, dakle u prostoru koji obzirom na svoju namjenu zahtijeva česte i žurne ulaske i izlaske kako u sami prostor operacijskog bloka, tako i nesmetanu komunikaciju između prostorija u samom operacijskom bloku pa tužiteljica drži da se svaka stvar koja onemogućuje opisani način korištenja operacijskog bloka u skladu sa svrhom istog, dakle uključujući i spomenuti paravan, predstavlja opasnu stvar, te pored navedenog, tužiteljica ističe kako nije na bilo koji način mogla svojim ponašanjem utjecati na to da ne dođe do nastanka štetnog događaja uzevši u obzir sve iznesene okolnosti pošto je do ozljeđivanja iste došlo radi postavljanja paravana pored ulaza u
pomoćnu prostoriju u koju je tužiteljica prethodno ušla bez da je prilikom ulaska u istu ispred ulaza sa lijeve ili desne strane bio postavljen paravan koji je postavljen na ulazu iz navedene pomoćne prostorije očito u vrijeme kada je tužiteljica bila u istoj što da tužiteljica nije mogla znati ni očekivati obzirom da se paravan uobičajeno nalazi sa suprotne strane operacijske sale, te ustraje u svom tužbenom zahtjevu.
5. Tužena se u nastavku raspravljanja i dalje protivila tužbi i tužbenom zahtjevu, navodeći da je tužiteljica dugi niz godina zaposlena kod tužene na radnom mjestu medicinske sestre s rasporedom rada u anesteziji kao anesteziološke sestre, te primala plaću sa važećom Uredbom o nazivima radnih mjesta i koeficijentom složenosti i KU za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. Navodi da, radi boljeg uvida u funkcioniranje operacijskih sala, mora istaći da kod tužene funkcioniraju tri operacijske sale koje se nalaze jedna pored druge, da pomoćne prostorije, među kojima i prostorija s lijekovima, se nalaze nasuprot operacijskih sala, a da je spremište anestezije nasuprot Sali br. 2. gdje je tužiteljica radila, da se vrata operacijske sale otvaraju na senzor, a vrata pomoćne prostorije, spremišta, u koje da je navodno tužiteljica išla, da se otvaraju karticom, te da je između slobodan i pregledan prostor, da je tada postojao samo jedan paravan koji služi za rtg snimanja u operacijskoj Sali traumatologije, tj. Sali broj 3 i da, kada nije u upotrebi, se nalazi smješten ispred sale br. 3. i ta činjenica da je poznata svim a koji se kreću i rade u operacijskom bloku, pa tako i tužiteljici. Nadalje, tužena navodi da su netočne tvrdnje tužiteljice da je njeno zdravstveno stanje uzrokovano ozljedom na radu za koju je kriv poslodavac te kao važno napominje da je tužiteljica osoba s nizom zdravstvenih problema, da boluje od reumatoidnog artritisa, da je operirala oba koljena, da je u više navrata ozljeđivala ruku i što da su vjerojatno i uzroci njenih čestih padova i cjelokupnog zdravstvenog stanja, te da tužena nikako ne može biti odgovorna za tužiteljičino zdravstveno stanje niti da je ono posljedica njezinog ozljeđivanja na radu od 10.10.2011.g. Tužena navodi da je iz niza rješenja HZMO vidljivo da je tužiteljica još davne 2005.g. tražila priznavanje prava iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, ali da je odbijena, da je 2010.g. dobila rješenje kojim se utvrđuje tjelesno oštećenje donjih ekstremiteta za 80% koje je nastalo 2010.g. kao posljedica bolesti, a da je 2012.g. i 2013.g. tužiteljica ponovo zatražila priznavanje prava na temelju invalidnosti koje da joj se opet ne priznaje i 2013.g. da joj je po četvrti put odbijeno priznavanje prava na temelju invalidnosti zbog bolesti i tada da je utvrđeno da kod nje postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti te da nije sposobna raditi na poslovima koji iziskuju spretnost i snagu desne ruke, brzi ritam rada i izlaganje psihofizičkom naporu. U skladu s rješenjem HZMO od 21.10.2013.g. da je tužena tužiteljici ponudila na sklapanje novi ugovor o radu koji je unio poslove koje tužiteljica ne smije raditi i premjestio je uz njezinu suglasnost na poslove koji koliko je to moguće odgovaraju poslovima na kojima je tužiteljica radila a sve sukladno čl. 78. tada važećeg Zakona o radu, te da je tužena poštujući obveze kojem u nalaže Zakon o zaštiti na radu osigurao sve uvjete za siguran rad tužiteljice na radom mjestu i poduzeo sve mjere zaštite na radi i nije mogao utjecati na to da li će tužiteljica zapeti u paravan koji da je netko navodno postavio pred nju, niti da je mogao spriječiti, niti otkloniti takvu radnju, a da tužitelja kao radnik ima također obveze i da je odgovorna po čl. 68. da poslove obavlja s dužnom pažnjom i to onom kojom bi postupao prosječan radnik, te da vodi računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja, da poslove obavlja na siguran način, da prije rada pregleda mjesto rada i o nedostacima obavijesti poslodavca, a da je tužiteljica pri obavljanju svog posla postupala s nepažnjom budući da joj je kao sestri, čiji svakodnevni posao je operacijska sala, je moglo biti poznato da se u hodniku nalazi paravan. Što se tiče izgubljene zarade i rente tužena da ne može odgovarati tužiteljici za takav oblik naknade budući da poslodavac nije napravio niti jedan propust u zaštiti na radu, te da ne postoji uzročno posljedična veza između štete i postupanja tužene, te da je tužiteljici plaća manja zato što joj zbog bolesti prijeti opasnost od nastanka invalidnosti i ne može obavljati poslove koje je obavljala do donošenja rješenja HZMO, dakle, da tužiteljica zbog svoje bolesti ima priznato tjelesno oštećenje i priznato pravo na neposrednu opasnost od nastanka invalidnosti, a ne zbog utužene ozljede kao ona to navodi. Nadalje tužena navodi da iz med. dokumentacije tužiteljice je vidljivo da je ista od 2001.g. uz bolesti imala i čitav niz ozljeda i to 2001.g. povredu desne ruke u ručnom zglobu zbog poskliznuća, 2003.g. udarac po placu desne ruke vratima, 2008.g. ju je udario automobil, 2010.g. pala niz stepenice, 2011.g udarila u paravan, 2013.g. udarac retrovizorom motocikla u desnu ruku, 2014.g. udarac u palac, 2015.g. da je ugazila na koru od banane i uganula zapešće desne ruke, dakle, da se tužiteljica nebrojeno puta ozljeđivala i upravo po desnoj ruci, a za koju tvrdi da zbog ozljede za koju je kriv poslodavac ima tegoba, pa da dakle ne postoji uzročna veza između ozljede tužiteljice i postupanja tužene kao poslodavca koji da ne može odgovarati za nepažnju radnika i predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan.
5.1. Tužena u nastavku raspravljanja nadalje navodi da su opasne stvari one stvari koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čine povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću, a što da paravan u svakom slučaju ne predstavlja, da paravan sam po sebi ne može predstavljati opasnu stvar posebno uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljica koja je godinama radeći u operacijskom bloku znala da se u tom prostoru nalazi pokretni paravan, da je tuženik tužiteljici osigurao sve uvjete za siguran rad na radnom mjestu, odnosno, poduzeo sve mjere zaštite na radu i nije mogao utjecati na to da li će tužiteljica zapeti u paravan, ukoliko je o isti zapela jer navedeno da nitko nije vidio. Poslodavac da nije mogao spriječiti, niti otkloniti takvu radnju tužiteljice koja je očito hodajući i ne gledajući ispred sebe sama doprinijela štetnom događaju budući da nije postupala s dužnom pažnjom i to onom pažnjom s kojom bi postupao prosječan radnik, te da nije vodila računa o svojoj sigurnosti i zaštiti zdravlja i poslove obavljala na siguran način. U pogledu izgubljene zarade i rente za izgubljenu zaradu tuženik da ne može odgovarati tužiteljici za ovakav oblik naknade štete budući da poslodavac nije napravio nikakav propust u zaštiti na radu te da ne postoji uzročno posljedična veza između štete i postupanja tuženika. Premještaj na drugo radno mjesto za tužiteljicu da je rezultirao manjom plaćom na način da joj je bio manji dodatak na uvjete rada koji određuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja a sama tužiteljica da je potpisala navedeni izmijenjeni ugovor o radu. Tuženik naposljetku ističe da treba biti oslobođen odgovornosti prema općim propisima obveznog prava budući da se ovdje radi o događajima nastalim zbog nepredvidivih okolnosti na koje poslodavac nije mogao utjecati unatoč dužnoj pažnji niti je mogao izbjeći posljedice unatoč provedenoj zaštiti na radu, a radnica, ovdje tužiteljica da povjereni joj posao nije obavljala s dužnom pažnjom što da je i uzrokovalo štetu, te zaključno, tužena predlaže da se sukladno čl. 1067. ZOO-a oslobodi od odgovornosti za štetu jer da je očito da je šteta tužiteljici nastala isključivo njenom radnjom.
6. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o radu od 30.3.1996.g., 25.10.2013.g. i 1.7.2014.g., Evidencijskog kartona radnika koji su se na radu povrijedili te o radnicima koji su na radu oboljeli za tužiteljicu od 23.8.2001.g., 13.12.2003.g., Prijave o ozljedi na radu za tužiteljicu od 14.11.2008.g., 20.7.2010.g., 14.10.2011.g.,17.3.2014.g., 30.6.2015.g., Zdravstvenog kartona tužiteljice, Rješenja o rasporedu na radno mjesto s koeficijentom složenosti poslova od 5.4.2013.g. i 1.2.2014.g., medicinske dokumentacije tužiteljice, Obrasca IP, Obrasca DNR, platnih lista tužiteljice, platnih lista usporednih djelatnika tužene M. P. i N. M., nalaza i mišljenja sudskih vještaka dr. I. B., spec. kirurga, dr. B. Z., spec. psihijatra i dipl. oecc. Ž. D., vještaka za financijsko-računovodstvene poslove, čitanjem iskaza saslušanih svjedoka D. S., S. Ć., D. G., dr. N. Č., ponovnim saslušanjem svjedoka S. Ć., te čitanjem iskaza tužiteljice kao stranke u postupku.
7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je djelomično osnovan.
8. Predmet spora u je zahtjev tužiteljice kao radnice za naknadom neimovinske imovinske štete koju je pretrpjela kao posljedicu ozljeđivanja na radu dana 10. listopada 2011. a koju naknadu štete potražuje od tuženika kao svog poslodavca.
9. Tužiteljica u tužbi i dalje tijekom postupka tvrdi da je dana 10. listopada 2011. doživjela nesreću na radu na način da je obavljajući svoje redovne poslovne na radnom mjestu medicinske sestre na odjelu anestezije i reanimaciju operacijskom bloku tužene, izlazeći iz prostorije koja je po nalogu liječnika otišla kako bi donijela lijekove u hodniku operacijskog bloka udarila u paravan koji je postavljen nakon što je ona prethodno ušla u navedenu prostoriju te udarivši u taj paravan pala na desnu ruku, lakat i rame te na kratko ostala bez svijesti kojom prilikom je zadobila teške tjelesne ozljede oba laktna zgloba, oba ručna zgloba, oba koljenska zgloba, oba skočna zgloba, udarac u leđa, lumbarnosakralne regije uslijed čega je izvršen operativni zahvat 16. travnja 2012.
10. Tužena tijekom čitavog postupka otklanja od sebe bilo kakvu odgovornost za nastanak štetnog događaja i odgovornost za nastalu štetu tužiteljici u bitnom navodeći da je tužiteljica dugi niz godina zaposlena kod tužene na radnom mjestu medicinske sestre rasporedom rada u anesteziji kao anesteziološke sestre, te da kod tuženika postoje tri operacijske sale koje se nalaze jedna pored druge, a da pomoćne prostorije među kojima je prostorija s lijekovima se nalaze nasuprot operacijskih sala, da je spremište anestezije nasuprot sale broj 2 gdje je tužiteljica radila te da je između sale i spremišta anestezije slobodan i pregledan prostor te da postoji jedan paravan koji služi za RTG snimanje u operacijskoj Sali traumatologiji, tj. Sali broj 3 pa kada isti nije u uporabi on da se nalazi smješten ispred sale broj 3 uza zid, a ta činjenica da je poznata svima koji se kreću i rade u operacijskom bloku, pa tako i tužiteljici, pa predlaže da se sukladno čl. 1067. ZOO-a tužena oslobodi od odgovornosti za štetu jer da je očito da je šteta tužiteljici nastala isključivo njenom radnjom.
11. Pregledom Ugovora o radu 30.3.1996.g. utvrđeno je da je tužiteljica isti sklopila s tuženom za obavljanje poslova medicinske sestre.
12. Pregledom Ugovora o radu 25.10.2013.g. utvrđeno je da je tužiteljica isti sklopila s tuženom za obavljanje poslova medicinske sestre, a u skladu s Rješenjem zavoda za mirovinsko osiguranje od 21.10.2013.g., na poslovima koji iziskuju spretnost i snagu desne ruke, brzi ritam rada i izlaganje psihofizičkom naporu, te da potpisivanjem tog ugovora prestaje važiti prethodno sklopljeni Ugovor o radu od 30.3.1996.g.
13. Pregledom Ugovora o radu od 1.7.2014.g. utvrđeno je da je tužiteljica isti sklopila s tuženom za obavljanje poslova radnog mjesta III. vrste - medicinske sestre u skladu s Rješenjem zavoda za mirovinsko osiguranje od 21.10.2013.g., na poslovima koji iziskuju spretnost i snagu desne ruke, brzi ritam rada i izlaganje psihofizičkom naporu, te da potpisivanjem tog ugovora prestaje važiti prethodno sklopljeni Ugovor o radu od 25.10.2013.g.
14. Pregledom Rješenja zavoda za mirovinsko osiguranje od 21.10.2013.g. utvrđeno je da tužiteljici istim nije priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti, međutim da kod tužiteljice od 18.10.2013.g. postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti iz čl. 36. ZOMO zbog toga što osiguranik, ovdje tužiteljica, nije sposobna raditi na poslovima koji iziskuju spretnost i snagu desne ruke, brzi ritam rada i izlaganje psihofizičkom naporu, a da se prema odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju na temelju neposredne opasnosti od nastanka invalidnosti iz čl. 36. ZOMO ne ostvaruju prava iz mirovinskog osiguranja.
15. U ovoj pravnoj stvari, među strankama nije bilo sporno da je tužiteljica dana 10. listopada 2011. doživjela ozljedu na radu kada je zapela o paravan i ozlijedila desnu ruku u prostorijama tužene, već je sporan osnov i visina potraživanja po svim traženim vidovima štete.
16. U svezi odgovornosti za nastanak predmetne nesreće utvrđeno je da se predmetna nesreća na radu dogodila se dana 10. listopada 2011.g. kada je u to vrijeme bio na snazi Zakon o zaštiti na radu ("Narodne Novine " broj 59/96, 94/96, 114/03, 100/04, 86/08, 116/08, 75/09 i 143/12 dalje ZZR) koji se zakon glede odgovornosti za štetu primjenjuje kao lex specialis.
17. Odredbom članka 15. stavka 1. ZZR-a bilo je propisano da je poslodavac odgovoran radniku za štetu uzrokovanu ozljedom na radu, profesionalnom bolešću ili bolešću u svezi s radom po načelu objektivne odgovornosti, na koje ne utječu propisane obveze radnika u području sigurnosti i zdravlja na radu.
18. Odredbom stavka 2. istog članka je propisano kako se poslodavac iznimno od određenog u stavku 1. može osloboditi odgovornosti ili se njegova odgovornost može ograničiti prema općim propisima obveznog prava, ako se radi o događajima nastalim zbog izvanrednih i nepredvidivih okolnosti, odnosno više sile, a na koju je poslodavac unatoč njegovoj dužnoj pažnji nije mogao utjecati.
19. Naime, odredbom članka 103. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13, u daljnjem tekstu: ZR) koji se u konkretnom slučaju primjenjuje temeljem odredbe članka 232. stavak 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 27/17 98/19, dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava.
20. Naprijed navedenim zakonskim odredbama koje su u odnosu na opće obvezno pravni propis specijalne prirode, ni u kojem slučaju nije isključena primjena općih propisa obveznog prava. Naprotiv, kada naznačeni propis nisu u potpunosti riješili pitanje objektivne odgovornosti poslodavca i kada ne sadrže cjelovita pravila o oslobođenju poslodavca od objektivne odgovornosti, već u tom dijelu izrijekom upućuje na primjenu općih propisa obveznog prava, tada se u slučaju naknade štete koju pretrpi radnik na radu i u svezi s radom moraju primijeniti opće odredbe o oslobođenju od odgovornosti iz članka 1067, Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 dalje ZOO).
21. Zakon o obveznim odnosima ne određuje što se smatra opasnom stvari ili opasnom djelatnošću. Određenje tog pojma primjereno je, razmotreno i definirano u sudskoj praksi i pravnoj teoriji. Opasnom stvari treba smatrati svaku pokretnu ili nepokretnu stvar, čiji položaj ili uporaba, svojstvo ili samo postojanje znači određenu opasnost za okolinu, tako da mora biti nadgledana i upotrjebljivana s osobitom pozornošću.
22. Iz točke 11. obrazloženja drugostupanjske presude ŽS u Splitu posl.br. GžR- 1122/2020-2 od 7.10.2021.g. proizlazi da drugostupanjski sud ne može prihvatiti zaključak prvostupanjskog suda kako tužiteljica ni na koji način, makar niti djelomično nije doprinijela nastanku štetnog događaja, a s time i vlastitoj šteti, a u konkretnom slučaju iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da prvostupanjski sud temelji odgovornost tuženika na krivnji jer da se predmetni paravan zatekao na mjestu na kojem ga tužiteljica nije očekivala pa isti nije ni vidjela pa pri tom o isti pala i ozlijedila se, da se prvostupanjski sud pri tome nije bavio pitanjem je li moguće da predmetni paravan predstavlja opasnu stvar u smislu odredbe članka 1063. ZOO-a, kojom je odredbom propisano da šteta nastala u svezi s opasnom stvari odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari odnosno djelatnosti, osim ako se ne dokaže da one nisu bile urok štete. Odredbom članka 1067. stavak 2. ZOO-a propisano je kako se vlasnik stvari oslobađa od odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe dok je odredbom članka 3. istog zakona određeno kako se vlasnik stvari oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično doprinio nastanku štete, no da se prvostupanjski sud u predmetnom slučaju zapravo uopće nije bavio pitanjem postupanja odnosno ponašanja oštečenice-tužiteljice u predmetnom slučaju te je li ona svojim postupanjem doprinijela nesreći u radu.
23. Kod nesporne činjenice da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu, valja navesti da se tužena kao poslodavac može osloboditi objektivne odgovornosti jedino ako dokaže da je šteta nastala višom silom, krivnjom radnika, odnosno, tužiteljice, te krivnjom treće osobe za koju tužena kao poslodavac ne odgovara, a poslodavac da se može djelomično osloboditi odgovornosti ako je oštećeni radnik djelomično pridonio nastanku štete.
24. Pregledom Prijave o ozljedi na radu od 14.10.2011.g., proizlazi da je tužiteljica pretrpjela ozljedu na radu na redovitim poslovima u punom radnom vremenu, da je radila posao na kojem je ozlijeđena 26 godina, a prije ozljede 4 sata i za vrijeme redovitog rada, da je ozlijeđena u ponedjeljak 10.10.2011.g. u 12:00 sati na način da je pala, a izvor ozljede su ostala sredstva opreme, dok da je uzrok ozljede nepridržavanje osnovnih pravila zaštite, da je koristila osobna zaštitna sredstva, da su primijenjena osnovna pravila zaštite na radu, da je očevidac događaja S. Ć., da je dijagnoza ozljede S 30.0, da tužiteljica ne boluje od drugih bolesti, da nema tjelesnih i psihičkih nedostataka, da nije bila pod utjecajem alkohola, te da se po nalazu izabranog doktora obiteljske medicine N. Č. radi o ozljedi na radu.
25. Pregledom ostalih spisu priležećih Prijava o ozljedi na radu utvrđeno je da je tužiteljica u više navrata ozljeđivana na radu i u svezi s radom.
26. Iz iskaza tužiteljice M. S. proizlazi da joj je utuženog dana 10. listopada 2011. godine kao medicinskoj sestri na anesteziji i reanimaciji dodijeljena operaciona sala broj 2 kirurškog bloka, s tim da su tu postojale tri sale a svaka sala ima svog anesteziologa i anesteziološkog tehničara. Sala broj 2 da je u sredini, a njezin posao da je bio pripremiti pacijenta, anestezirati, a da bi potom bio izvršen i operacioni zahvat i to da je i radila. U trenutku vršenja operacija inače kolegice uvijek jedna drugoj da pomažu, uskaču u pomoć, pa tako i po pozivu anesteziologa. U ovom konkretnom slučaju operacija da je krenula, tijek operacije da je bio miran, a isto tako da imaju naviku da provjeravaju svoj anesteziološki stol sa priborom, i ako uoče da je nekog lijeka pri kraju, a operacija je mirna, onda iskorištavaju priliku da odu pribaviti što im u tom trenutku treba, a ta njihova prostorija gdje se drže lijekovi da je preko puta operacijske sale. Tada da je izišla iz svoje sale 2 i trebala krenuti malo desno prema ovoj prostoriji gdje se drže lijekovi i uzela iz te prostorije lijek. Izlazeći iz te sale gdje su bili lijekovi da je krenula desno prema operacijskoj sali i u jednom trenutku da ju je netko zazvao i da je okrenula glavu, ali pri tom nastavila hodati naprijed i odjednom zapela o paravan kojeg tada, kada je izlazila iz operacione sale i odlazila u tu prostoriju po lijekove, nije bilo, a da ni dan danas ne zna tko je stavio tamo paravan i ne bi htjela nikoga krivo optužiti, samo da zna da se on odjednom tamo zatekao i ona jednostavno preko njega pala i dobro se ozlijedila, a prilikom pada da je čak i zadobila kratkotrajnu komociju. Inače mjesto tog paravana da je ispred sale za traumu broj 3, dakle, na strani sale, a ne na strani prostorija gdje se drže lijekovi. Nakon toga pada i ozljede da je bila na bolovanju i dan danas osjeća posljedice te ozljede. Izjavljuje da je ranije bila anesteziološki tehničar u anesteziji i reanimaciji, a nakon ozljede da obavlja poslove zdravstvenog radnika u službi hemodijalize, a koje mjesto da je niže rangirano nego ovo, a na to mjesto da ju je premjestila glavna sestra bolnice, i da taj premještaj ima veze sa tom ozljedom i njezinim posljedicama, a premještaj da nije išao na njezin zahtjev. Tužiteljica navodi da ova ozljeda je dovela do toga da nije više mogla obavljati poslove tog svog radnog mjesta, kao i da je istina da je i prije ove ozljede imala operacione zahvate na koljenima, međutim nakon oporavka da je mogla normalno nastaviti raditi na tom svom radnom mjestu tehničara na odjelu anestezije. Izjavljuje da nije upoznata da li postoji rješenje HZMO po kojem ju je poslodavac trebao rasporediti na lakše radno mjesto i da se toga stvarno ne sjeća, te naposljetku vezano uz upit da li je bilo očevidaca ovog događaja izjavljuje da tek kad se osvijestila je vidjela kolegicu Č. iznad sebe, a da ne zna da li je netko vidio točno taj pad, a niti da zna tko ju je tada zazvao.
27. Svjedok D. S. iskazuje da poznaje tužiteljicu koja je njezina kolegica i da joj je bila šef i da joj je poznat predmet spora, s tim da se teško sjetiti događaja od prije toliko godina, a i nije bila očevidac tog događaja od 10. listopada 2011. godine, ali da mora kazati da operacijski blok ima tri sale, da je tužiteljica bila u drugoj sali, a da je išla u treću salu, mada da ne zna zašto jer za tim nije bilo potrebe jer se radilište mora spremiti pola ure prije nego što počne operacija i onda se vidi što fali a što ne fali, da ako je bilo potrebe za nekim lijekom ili ampulom postoji nasuprot sale skladište iz kojeg se to može uzeti, a ponavlja da je tužiteljica išla u treću salu gdje se rade prijelomi. Tada u toj sali doktor snima i zbog toga postoji zaštitni paravan zbog rendgenskih zraka. Inače da se radi o teškom olovnom paravanu širine nekih metar i dvadeset, a visine otprilike dva metra, a dolje ima metalna postolja i tužiteljica da je najvjerojatnija o isto zapela i pala i ona je zbog toga i bila na bolovanju. Iskazuje da taj paravan uvijek tamo stoji i da je ona trebala znati da je taj paravan tu i da tu stoji i misli da uopće nije trebala ništa raditi u trećoj sali, a kad je već tamo otišla da je morala paziti i znati da to tu stoji. Inače tužiteljica da svoj posao kad je radila, radila je dobro, ali isto tako često da je bila na bolovanju. Vezano uz upit pun. tužiteljice da li je uobičajeno da se tijekom radnog vremena odlazi iz jedne operacijske sale u druge, pa iz sale u spremišta izjavljuje da jeste. Na upit kakav je taj paravan da li je pomičan, izjavljuje da jeste pomičan jer ima kotače i on kad nema operacije stoji na suprotnoj strani zida u hodniku, a paravan stoji ili nasuprot ili ispred treće sale, dakle kad se radi stoji ispred sale, a kad se ne radi onda nasuprot uz zid i to da je tužiteljica, naravno, znala. Dakle on da ne mijenja mjesto osim naprijed natrag po potrebi. Na upit suca da li ima saznanja da bi netko od doktora uputio tužiteljicu da otiđe u tu treću salu, izjavljuje da nema takovih saznanja, jer ponavlja, sve što treba ima u skladištu. Inače ovo da nije bilo u okviru njezinih radnih zadataka jer je, ponavlja, morala ići u skladište. Doktor da odlučuje koji lijek treba dati pacijentu, ali on sigurno neće uputiti medicinsku sestru da ode po to u neku drugu salu, već se zna da treba otići po to u skladište, ako već nema pripremljeno na stolu, a ona da je trebala otići po nekakvu ampulu, s tim da se to skladište nalazi daleko bliže nego treća sala i naposljetku, vezano uz upit pun. tuženika tko je zadužen za micanje tog paravana, izjavljuje da većinom imaju dva instrumentara onaj koji instrumentira i pomoćni, i to da radi u pravilu pomoćni instrumentar.
28. Svjedok S. Ć. iskazuje da je u vrijeme utuženog događaja bila zaposlenik tužene, a radna kolegica tužiteljice i da je bila očevidac ovog događaja, mada zbog odmaka vremena se ne može sjetiti točno svih detalja. Inače da sestre rade svaka u svojoj sali, a toga dana da je tužiteljicu susrela u predvorju, a da ne zna gdje je išla, te da se stvarno ne može sjetiti da je udarila u neki paravan ili je sklizla, ili zapela o kontejner gdje stoje sterilne stvari, ali da se sjeća da ju je pridržala kada je ona padala. Ona je tada osjetila bol u ruci i vidjela da se ozlijedila. Inače svi oni iz sale zbog potreba posla izlaze bilo u skladište bilo u svoju prostoriju gdje idu nešto raditi na kompjuteru, a te se prostorije nalaze preko puta operacijske sale, a u slučaju da treba nekome nešto dodati ili pomoći onda imaju običaj i ulaziti iz sale u salu, te iskazuje da je vrlo lako moguće da je tužiteljica po nečijem nalogu odlazila iz jedne sale u drugu. Ponavlja da nije sigurna da je tužiteljica zapela o paravan, tj. da se ne sjeća, a što se tiče tog paravana, on je kada se ne snima smješten preko puta treće operacijske sale uza zid, a kada se pak snima onda se nalazi u samoj prostoriji tj. ispred vrata sale. Vezano uz upit pun. tužiteljice da li se sjeća odakle je ona izlazila pa pala, izjavljuje da se toga ne sjeća, ali da je bila u poslu. Što se tiče pitanja da li je tijekom rada svakodnevno da se izlazi iz sale u salu, navodi da se i to radi po potrebi, dakle, da nije neuobičajeno da se odlazi iz sale u salu. Inače sve da ima neki svoj red i zna se gdje stoji taj paravan kada nije potreban za snimanje. Naposljetku, na upit pun. tužene da li je moguće da sestra za vrijeme operacije dok traje zahvat može napustiti salu bez naloga liječnika, izjavljuje da može, kao i da postoji situacija kada ih doktor pošalje u drugu salu po nešto i sve da je to u opisu radnog mjesta.
29. U svom ponovljenom iskazu svjedok S. Ć. iskazuje opetovano da poznaje tužiteljicu i da su zajedno radile na radnom mjestu anesteziološkog tehničara. Dana 10.10.2011. godine, iako da je to bilo jako davno, da se sjeća da je tog dana radila zajedno sa tužiteljicom i da je ona zapela za paravan i da je ona bila prva koja joj je pritekla u pomoć i pridržala je, zapravo da je ona udarila glavom o pod i da ju je držala dok nije došla pomoć. Inače taj sporni paravan da je stajao uvijek na istom mjestu, međutim da se po potrebi on i miče, pa tako da je bilo i toga dana da ga je netko pomakao sa onog mjesta gdje je ranije bio na drugo mjesto i tužiteljica da to nije vidjela. Tužiteljica da je izlazila iz prostora gdje sestre borave kad nisu u Sali i ona jednostavno da nije vidjela taj paravan i da je zapela o njega, te da drži da tužiteljica nije kriva što joj se to dogodilo, ona da je vjerojatno, kao što bi i oni ostali u svojoj glavi, zamislila da taj paravan stoji na svome mjestu gdje i inače, a ne da je pomaknut tu između prostora i sale, pa da je onda i zapela o taj paravan. Sa tužiteljicom da je sigurno radila dvadesetak godina na tim poslovima i da može reći da je tužiteljica obavljala svoje poslove sa dužnom pažnjom i da misli da tužiteljica nije doprinijela nastanku nesreće na radu i vlastitoj šteti, i opetuje da je sigurno zapela o taj paravan i tresnula o pod, a da se najprije pridržala na ruku pa je udarila glavom. Inače taj operacijski blok da izgleda tako da su s jedne strane operacijske sale, a s druge strane pomoćne prostorije, dakle prostorije gdje borave tehničari i gdje se drže lijekovi, a paravan o koji je tužiteljica zapela da je položen između dnevnog boravka cijele službe i prostorije anestezije, a preko puta između druge i treće operacione sale i bio položen sa strane pomoćnih prostorija, a uobičajeno da se nalazi gdje su operacijske sale, naposljetku da je i vidjela pad tužiteljice i da je zapela o paravan.
30. Svjedok D. G. iskazuje da je zaposlen kod tužene kao voditelj zaštite na radu, a tužiteljicu da poznaje dosta dobro i ona da je rekorder po broju ozljeđivanja u bolnici u njegovih 37 godina rada, tako da se baš ovog slučaja konkretno i ne može sjetiti, a tužiteljica da je uvijek padala, a sve se to može vidjeti iz njegovih izvješća koje je za pravnu službu i pripremao. Tužiteljica da je više povreda imala na putu do posla ali i na poslu da je padala a ne zna zašto je padala i ima li zdravstvenih problema, ali da zna da je tražila nekakvu invalidninu. Inače tužiteljica da mu se javila vezano uz tu ozljedu i tada da ju je uputio da pribavi medicinsku dokumentaciju, kao i zdravstvenu iskaznicu, onda da ispuni izjavu u kojoj navodi što se dogodilo i potpisuje se, i istu izjavu potpisuje očevidac. Navodi da on nije policajac i da ne istražuje što se dogodilo, već tu dokumentaciju proslijedi prema HZZO i tu njegova nadležnost da prestaje, tako da je tužiteljici je to i odobreno kao povreda od strane HZZO, te naposljetku da sam način ozljeđivanja on da nije vidio.
31. Svjedok dr. N. Č. iskazuje da je obiteljski liječnik tužiteljice još od 1991. godine i da joj je poznat predmet ovog spora, a vezano uz ozljedu na radu, a to da je bilo u listopadu 2011. godine, budući se njoj tužiteljica nakon ozljede i obratila, a da je zadobila dosta ozljeda, te misli da je ozlijedila ruku, nogu i bilo je 4 ili 5 dijagnoza, a prije ovog događaja od kad je ona vodi da nije imala takvih sličnih ozljeda, s tim da je tužiteljica prije ove nezgode imala operacije koljena, ali ne zna koje godine. Zbog ove predmetne ozljede tužiteljica da je dugo bila na bolovanju i obavila sve adekvatno liječenje i to na ortopedskoj klinici u Zagrebu. Inače ova povreda na radu je bio čisti pad i nije uzrokovan nikakvom njezinom prijašnjom bolešću. Vezano uz upit pun. tuženika da li tužiteljica ima još nekakvih drugih zdravstvenih problema osim gore navedenih, navodi da ima problema sa alergijama naročito na lijekove, a što se tiče pitanja da li je tužiteljicu slala u nekakve druge zdravstvene ustanove radi liječenja, izjavljuje da nije te da je sudu dostavila zdravstveni karton, a iz kojeg se sve to može vidjeti.
32. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti, sud zaključuje da je tužiteljica zadobila ozljedu na radu kao zaposlenik tužene kada je radeći na svom radnom mjestu poslove koje i inače radi, a u što spada i odlazak iz operacijske sale u skladište radi pribave potrebitih lijekova, ali i odlazak u druge operacijske sale radi potrebe pomoći, se ozlijedila kada je zbog postavljenog paravana na mjestu kojeg tužiteljica nije vidjela pri odlasku u skladište, a koji se zatekao na mjestu na kojem to tužiteljica nije očekivala budući nije tamo bio postavljen kada je ista ulazila u skladište, pa isti paravan nije vidjela i pri tome o isti i zapela, pala i ozlijedila se, pa po mišljenju ovog suda, tužiteljica je postupila po potrebitoj proceduri, radila je kako je i inače radila, a s druge strane paravan nije bio na mjestu na kojem je trebao biti, jer da je bio tužiteljica ne bi vjerojatno o isti i namjerno zapela, dok tužena s druge strane nije ničim dokazala gdje je sporni paravan bio smješten u utuženom trenutku i da li ga je tko premještao ili pak nije, te je utvrđeno da je tužiteljica koristila osobna zaštitna sredstva i primijenila osnovna i posebna pravila zaštite na radu, pa kada se pri obavljanju posla za tuženu ozlijedila na radu i koja je ozljeda u svezi s radom, ovaj sud utvrđuje nespornom činjenicu da je tužiteljica doživjela ozljedu na radu, a upravo zbog koje, kako to navodi i njezin liječnik obiteljske medicine, i ima utuženih zdravstvenih problema, a koje nije imala ranije iako je doživjela niz ozljeda ranije, te naposljetku ovaj sud utvrđuje da se u konkretnom nije radilo o opasnoj stvari, te da tužiteljica ni na koji način, makar ni djelomično nije doprinijela nastanku štetnog događaja, a time i vlastitoj šteti, te s obzirom da ne postoje druge okolnosti koje bi tuženu ekskulpirale odgovornosti za štetu nastalu uslijed utuženog štetnog događaja, pa tako nije ničim dokazala niti krivnju eventualno treće osobe koja bi ostavila paravan na mjestu na kojem se inače ne ostavlja, a za koju tužena kao poslodavac tada ne bi odgovarala, pa stoga svega je tužena dužna nadoknaditi tužiteljici nastalu joj štetu.
33. Liječničkim vještačenjem po sudskim vještacima dr. I. B., spec kirurgu i dr. B. Z., spec. psihijatru, koje sud ocjenjuje nepristranim i stručnim, pa ga zato i prihvaća, utvrđeno je da je tužiteljica dana 10.10.2011.g. prilikom pada na radnom mjestu zadobila nagnječine oba lakta, oba ručna zgloba, oba koljena, oba nožna zgloba i slabinskog dijela kralježnice, te subluksaciju metakarpofalangealnog zgloba palca desne šake, da je istoj inicijalna medicinska pomoć pružena od strane kirurga u OB Š. gdje je izvršena dijagnsotička obrada (RTG), te i otpuštena na kućnu njegu, da je na prvoj kontroli nađena subluksacija palca desne ruke te da je upućena na Kliniku za ortopediju u Z., gdje je hospitalizirana od 15.4.2012.g. do 18.4.2012.g. i operacijskim zahvatom joj je izvršeno ukočenje metakarpofalangealnog zgloba palca desne šake primjenom pločice i koštanog homotransplatata i nastavljeno ambulantno liječenje pod kontrolom ortopeda, da je nosila gips longetu oko mjesec i pol dana, te obavljala fizikalnu terapiju ambulantno više mjeseci, a kao stanje nije zadovoljavalo da je indiciran ponovni operacijski zahvat i ponovno da je hospitalizirana 27.3.2013.g. kada je izvršena dekompresija desnog nervusa medianusa u karpalnom kanalu i pritom i odstranjene priraslice ulnarnog živca u području desnog lakta te joj je odstranjena pločica iz palca desne šake, te je nosila imobilizaciju oko tjedan dana i nastavila ambulantno liječenje pod kontrolom ortopeda i fizijatra do sanacije i obavljala fizikalnu terapiju ambulantno još oko 6 mjeseci.
33.1. Iz nalaza i mišljenja vještaka razvidno je da subjektivno tužiteljica ima povremene boli u desnoj šaci, da otežano obavlja kućanske poslove, da nema prave snage u desnoj šaci, dok objektivno je urednog kontakta i jednostavnih neuroloških testova, da je palac desne šake u potpunom ukočenju, da šaku uspijeva formirati, ali GMS joj je smanjena, da su pokreti u lijevom palcu u svim zglobovima ograničeni u jakom stupnju, da pokrete u desnom laktu obavlja u punom opsegu, a znakovi reumatoidnog artritisa prisutni su na zglobovima obje šake, da su postoperacijski ožiljci vidljivi u dorzumu desne šake pored palca veličine 6 cm, između tenara i hipotenara vel. 3 cm, lučni rez na medijalnom dijelu desnog lakta vel. 7 cm te da su ožiljci vidljivi i nisu uredno srasli, da je bol jakog intenziteta trajala 6 dana što uključuje dva operacijska zahvata, da je bol srednjeg intenziteta trajala 30 dana, a lakog 60 dana, da je u samom štetnom događaju tužiteljica doživjela strah izrazito jakog intenziteta, kasnije jakog kroz 6 dana, srednje jakog mjesec dana i blažeg kroz dva mjeseca, a sada povremeno proživljava strah blažeg intenziteta koji je ukomponiran u pojačane napore, da su joj tuđa pomoć i njega bili potrebni 60 dana po tri sata dnevno za vrijeme nošenja imobilizacije i bolne faze i to pomoć nestručne osobe u obavljanju osobne higijene, jednostavnih kućanskih poslova i odlazaka liječniku.
33.2. Iz mišljenja sudskih vještaka konačno proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila opisane ozljede da je obavila adekvatno liječenje i rehabilitaciju, da su zaostale trajne posljedice u vidu potpune ukočenosti palca desne šake, dok ostale zadobivene ozljede u štetnom događaju od 10.10.2011.g. nisu ostavile trajne posljedice, a da tužiteljica inače boluje od reumatoidnog artritisa čija je jedna od osnovnih karakteristika ograničenje pokreta u zglobovima prstiju ruku, a koju da su činjenicu i imali u vidu kod procjene smanjenja životnih aktivnosti, te da su za potrebe izrade vještva i imali na uvidu zdravstveni karton koji se vodi od 2007.g. i u kojemu ne nalaze podataka o povredama desne ruke prije predmetnog štetnog događaja, a da nalaze podatke o nagnječini desnog lakta 17.4.2013.g. i abris prijelom I. metakarpalne kosti bez pomaka 10.3.2014.g., a koje činjenicu da su također imali u vidu kod procjene trajnih posljedica, a koje smanjenje su ocijenili sa 6-7%i shodno čemu će tužiteljica morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu.
33.3. Iz iskaza dr. I. B. i dr. B. Z., danog na ročištu glavne rasprave, proizlazi da vezano uz prigovor tužiteljice o naruženosti iskazuju da opisani ožiljci u njihovom pismenom nalazu predstavljaju naruženost lakog do srednjeg stupnja koji su vidljivi u svim socijalnim kontaktima jer se nalaze na šaci koja je izloženi dio tijela. Na prigovor o dužini trajanja boli navode da je postojala određena bol lakog intenziteta u dužem vremenskom periodu kod tužiteljice no međutim takve bolove da su uklopili u povremene boli, te one predstavljaju sastavni element umanjenja životnih aktivnosti. Jednako tako na prigovor o potrebi tuđe njege i pomoći kazuju da su uzeli u obzir onaj period u kojem je tužiteljica imala imobilizaciju ili patila jače boli. U ostalom periodu procjenjuju da je tužiteljica mogla samostalno obavljati poslove hranjenja, oblačenja, higijene i slično. U odnosu na prigovor tužene vezano za utjecaj ranijih bolesti i povreda kod tužiteljice u predmetnom štetnom slučaju kazuju da su do postotka došli na slijedeći način: Kod tužiteljice u času pregleda postojala je potpuna ukočenost palca dese šake što se procjenjuje sa 15% umanjenja životne aktivnosti, na lijevoj šaci postoji ograničenje pokreta palca u jakom stupnju, što su procijenili sa 6%, kako reumatoidni artritis uglavnom simetrično napada obje šake umanjili su ranije navedeni postotak od 15% za iznos od 6 do 7% . Jednako tako u medicinskoj dokumentaciji našli su da je tužiteljica imala povredu 10.3.2014. godine koja je ostavila posljedice koje su procijenili na 2 do 3%. Kada se sve to sagleda procijenili su da je kao posljedica povreda zadobivenih predmetnog štetnog događaja od 10.10.2011. godine zaostalo umanjenje životnih aktivnosti za 6 do 7%. Tužiteljici je tuđa njega i pomoć bila potrebna kroz cijelo vrijeme dok je nosila longetu Prema dokumentaciji s kojom su raspolagali nakon prve operacije nosila je longetu 45 dana, a nakon druge operacije 7 dana i uz to su dodali nekoliko dana kod kojih je patila od jačih bolova.
34. Gore navedenom ozljedom je povrijeđeno pravo osobnosti tužiteljice na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta (čl. 19.st.2. u vezi čl.1046. ZOO-a). Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 100.st.1. ZOO-a). U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti, kao što su ovdje tjelesno i duševno zdravlje, za tako međusobno povezane (isprepletene) oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve utvrđene oblike neimovinske štete. Sud je pri tome raspravljao i utvrđivao činjenice fizičkih bolova, straha, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti, te naruženosti. One su u smislu čl. 1100.st.2. ZOO-a kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.
35. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke boli, sud je uzeo u obzir jačinu i trajanje tih bolova kako su opisani u nalazu i mišljenju vještaka kirurga, pa je tako tim vještačenjem utvrđeno da je tužiteljica trpjela boli jakog intenziteta 6 dana a što uključuje i dva operacijska zahvata, bolove srednjeg intenziteta 30 dana, a lakog intenziteta 60 dana, dok boli koje povremeno osijeća su trajnog karaktera i ubrajaju se u pojačane napore, a koje okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužiteljici valjalo na ime ovog vida štete dosuditi iznos od 15.000,00 kuna, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).
36. Odlučujući o visini pravične novčane naknade za pretrpljeni strah, sud je uzeo u obzir nalaz vještaka psihijatra po kojem je tužiteljica u samom štetnom događaju doživjela strah izrazito jakog intenziteta, kasnije strah jakog intenziteta 6 dana što uključuje i strah vezan za dva operacijska zahvata, strah srednje jakog intenziteta je proživljavala kroz mjesec dana, a blažeg dva mjeseca, a koje okolnosti u smislu čl. 1100.st.2. i 2. ZOO-a daju podlogu za zaključak da je tužiteljici valjalo na ime ovog vida štete dosuditi iznos od 15.000,00 kuna, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).
37. Vezano uz duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti iz nalaza i mišljenja sudskih vještaka proizlazi da je u štetnom događaju tužiteljica zadobila opisane ozljede, da je obavila adekvatno liječenje, pa da je zaostalo umanjenje životnih aktivnosti za 6 – 7 % i shodno čemu će morati ulagati pojačane napore u svakodnevnom životu, pa ovakve okolnosti slučaja podloga su za utvrđenje da se tužiteljici kao pravičnu novčanu naknadu utvrdi iznos od 15.000,00 kn (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).
38. U postupku je utvrđeno i to proizlazi iz nalaza vještaka da opisani ožiljci u njihovom pismenom nalazu predstavljaju naruženost lakog do srednjeg stupnja koji su vidljivi u svim socijalnim kontaktima jer se nalaze na šaci koja je izloženi dio tijela, to je sud tužiteljici na ime ovog vida štete dosudio iznos od 5.000,00 kuna, smatrajući takovu odštetu primjerenom pretrpljenoj šteti (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).
39. Odlučujući o naknadi štete za tuđu pomoć i njegu tužitelj sud je prvenstveno uzeo u obzir nalaze i mišljenja vještaka, te imajući u vidu vremensko razdoblje u kojem je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega, a od strane nestručne osobe zbog obavljanja jednostavnih kućanskih poslova, održavanja osobne higijene i odlaska liječniku, odnosno da su joj bili potrebi 60 dana po 3 sata dnevno za vrijeme bolne faze i nošenja imobilizacije, to je sud tužiteljici na ime ovog vida štete dosudio iznos od 3.000,00 kn, smatrajući isti primjerenim onom što je tužiteljica morala uložiti da bi sanirala ovu štetu (čl. 1100.st.1. i 2. ZOO).
40. Vodeći računa o svim okolnostima, sud je na temelju čl. 1100.st.1. i 2. ZOO-a, utvrdio tužiteljici pravičnu novčanu naknadu za povrede prava osobnosti kao neimovinsku i imovinsku štetu u iznosu od ukupno 53.000,00 kuna, a u ostalom dijelu potraživanja za iznos od 17.000,00 kn je tužbeni zahtjev tužiteljice odbijen kao neosnovan. Valja navesti da se ovaj sud pri dosudi pojedinačnih iznosa naknade štete, odnosno, ukupno dosuđenog iznosa iste, rukovodio orijentacijskim kriterijima VSRH-a, a posebice naputkom istih kriterija kojima je za cilj ujednačavanju sudske prakse, time da isti ne predstavljaju golu i čistu matematičku formulu koja bi pukim automatizmom služila za izračunavanje pravične novčane naknade, jer bi u protivnom bilo izlišno sudovanje u istima, pa je ovaj sud u konkretnom slučaju pri određivanju naknade za svaki vid štete uzimao u obzir, a što je razvidno iz obrazloženja ove presude, sve okolnosti slučaja, pri čemu trajanje i jačina fizičkih i duševnih bolova i straha i naruženosti imaju tek značaj osobito važnih, ali ne i jedinih okolnosti koje je ovaj sud imao na umu pri određivanju iznosa pravične naknade.
41. Zatezne kamate na dosuđenu naknadu neimovinske štete teku od podnošenja tužbe, tj. 26.2.2016.g., kada je tužiteljica pozvala tuženu da joj nadoknadi štetu (čl.1103 ZOO u vezi s čl.112.st.2. ZPP), do isplate. Stope zateznih kamata određene su na temelju čl. 29.st.2. ZOO u vezi s čl. 2. Zakona o zateznim kamatama (NN 28/96 i 94/04) i čl.1.s.t.1. Uredbe o visini zakonskih zateznih kamatama (NN 153/04).
42. Nadalje, tužiteljica potražuje na ime imovinske štete s osnova izgubljene zarade za razdoblje od 1.2.2014.g. do 31.1.2016.g. iznos od 59.290,83 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kako je to pobliže opisano u toč. IV. izreke.
43. U odnosu na zahtjev tužiteljice za naknadom izgubljene zarade valja navesti da prema odredbi čl. 1085.st.1. ZOO odgovorna osoba je dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nastanka štete, pa je tako u smislu odredbe čl. 1090. ZOO sud uzimajući u obzir okolnosti koje su nastupile poslije uzrokovane štete u obvezi dosuditi naknadu u svoti koja je potrebna da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.
44. Tužiteljici pripada naknada štete zbog izgubljene zarade i mjesečna renta i to iz razloga jer je rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, PU u Šibeniku broj: Klasa: UP/I-502-03/13-02/09, Ur.br.: 338-15-13-13-2 od dana 2.4.2013.g. tužiteljici priznata dijagnoza šifre bolesti prema MKB-u S 63 kao dopunska dijagnoza ozljedi na radu koja se dogodila 101.01.2011.g., pod šifrom dijagnoze bolesti prema MKB-u S 30.0, a koja je priznata 19.10.2011.g. od strane HZZO po rednim brojem 338 i da se dijagnoza bolesti šifre bolesti prema MKB-u S 63 priznaje kao dopunska dijagnoza od dana 10.10.2011.g., te sva prava u svezi iste, dok je rješenjem HZMO pod brojem: Klasa: 141-02/13-01/OB:031533296656, Ur.br.: 341-19-05/3-13/10782 od 21.20.2013.g. tužiteljici priznato pravo iz mirovinskog osiguranja na temelju invalidnosti te da kod iste postoji neposredna opasnost od nastanka invalidnosti iz čl. 36. ZOMO zbog toga što osiguranik, ovdje tužiteljica, nije sposobna raditi na poslovima koji iziskuju spretnost i snagu desne ruke, brzi ritam rada i izlaganje psihofizičkom naporu, a što je, kako i to iskazuje izabrani joj doktor obiteljske medicine, je prije utuženog ozljeđivanja mogla raditi, a radi navedenog tužiteljica je nesporno i raspoređena na druge poslove, a poslove zdravstvenog tehničara, nesporno manje plaćene.
45. Odlučujući o visini izgubljene zarade, razlike između stvarno isplaćene plaće tužiteljici u razdoblju od 1.2.2014.g. do 31.1.2016.g., u odnosu na stvarno isplaćenu plaću usporednih radnika M. P. i N. M. i iznosa mjesečne rente kao mjesečni prosjek izgubljene zarade koju je tužiteljica pretrpjela u utuženom razdoblju zajedno sa pripadajućim kamatama u postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za financijsko-računovodstvene poslove dipl. oecc. Ž. D., a kojem vještvu ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru kao stručnom i nepristranom i kojim znanjima ovaj sud ne raspolaže, pa tako iz nalaza navedenog vještaka proizlazi da izgubljena zarada tužiteljice za utuženo razdoblje iznosi 59.290,83 k, dok visina mjesečne rente kao mjesečni prosjek izgubljene zarade koju je tužiteljica pretrpjela u utuženom razdoblju iznosi 2.470,45 kn, pa imajući u vidu naprijed navedeno valjalo je presuditi kao u toč. III. i IV. izreke ove presude.
46. Slijedom svega naprijed navedenog, ovaj sud je uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog pojedinog dokaza i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, donio odluku kao u izreci.
47. O parničnim troškovima stranaka potrebno je odlučiti primjenom Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda s pripadajućim Protokolima, jer Konvencija s pripadajućim Protokolima je sastavni dio pravnog poretka Republike Hrvatske. Čl.6.st.1. Konvencije omogućava strankama slobodan pristup sudu. Dakle, isključena su bilo kakva ograničenja koja bi se ticala tog prava, a čl. 1. Protokola br. I. uz Konvenciju štiti vlasništvo stranke (presuda Europskog suda za ljudska prava od 18. srpnja 2013.g. u predmetu Klauz protiv Hrvatske (zahtjev broj 28963/10) a koja je postala konačna 9. prosinca 2013.g.
47.1. O troškovima parničnog postupka u odštetnoj parnici odlučuje se prema kriterijima iz čl. 154. u vezi s čl. 155. ZPP-a, ali je pri tome potrebno uzeti u obzir i kriterije Konvencije i Protokola s ciljem da se postigne poštena ravnoteža između suprotstavljenih imovinskih interesa stranaka, a sve to vezano uz utvrđeni uspjeh tužiteljice u ovoj parnici.
47.2. U tom je smislu potrebno naći primjerenu ravnotežu vodeći računa o tome da je tužiteljica krivnjom tužene pretrpjela tjelesne ozljede i kada je u parnici utvrđeno da je tužena odgovorna za štetu, to je tužiteljica dokazala pravnu osnovu odštetnog potraživanja prema tuženoj.
47.3. Suviše, kako je tužiteljica djelomično uspjela s tužbenim zahtjevom i kada bi se o parničnim troškovima odlučivalo samo primjenom čl. 154.st.2. ZPP-a tada bi tužiteljica bila dužna naknaditi tuženoj dio njezinih parničnih troškova, iako je tužena u cijelosti odgovorna za štetu koju je tužiteljica pretrpjela, pa bi na taj način bio djelomično obezvrijeđen njezin uspjeh u odštetnoj parnici.
47.4. Stoga u ovoj parnici odgovorna je tužena i ona nema pravo na naknadu parničnih troškova, dok tužiteljica ima pravo na naknadu nužnih parničnih troškova prema stupnju uspjeha u odštetnoj parnici.
47.5. Tužiteljici je tako priznat parnični trošak zastupanja po odvjetniku za sastav tužbe od dana 26.2.2016.g. u visini od 250 bodova, za sastav podneska od 21.3.2017.g. - 250 b., za zast. na roč. 25.4.2017.g. - 250 b., za zast. na roč. 7.6.2017.g. - 250 b., za zast. na roč. 1.9.2017.g. - 250 b, za sastav podneska od 9.3.2018.g. - 250 b, za zast. na roč. 13.3.2018.g. - 250 b., za zast. na roč. 18.4.2018.g. - 250 b., za sastav podneska od 26.4.2018.g. - 250 b., za sastav podneska od 28.9.2018.g. - 250 b., za zast. na roč. 4.10.2018.g. - 125 b., za sastav podneska od 9.11.2018.g. - 250 b., za sastav podneska od 1.3.2019.g. - 250 b., za sastav podneska od 6.12.2019.g. - 250 b., za sastav podneska od 20.1.2020.g. - 250 b., za zast. na roč. od 5.6.2020.g. 250 b., za sastav podneska od 25.6.2020.g. - 250 b., za sastav žalbe od 13.7.2020.g. - 312,5 b., za zst. na roč. od 22.2.2022.g. - 50 b., za sastav podneska od 24.3.2022.g. - 250 b., za zast. na roč. od 6.4.2022.g. - 250 b., za zast. na roč. od 24.5.2022.g. - 250 b., za sastav podneska od 2.6.2022.g. - 250 b. i za zast. na roč. od 20.10.2022.g. - 250 bodova, što je ukupno 5737,5 bodova, a prema vrijednosti boda od 10,00 kn što iznosi 57.375,00 kn, koji uvećan za 25% PDV-a od 14.343,75 kn i trošak vještačenja od 12.500,00 kn iznosi sveukupno 84.218,75 kn, a budući je tužiteljica uspjela u sporu za cca 85%, to je istoj valjalo priznati parnični trošak u iznosu od 71.585,95 kn, koji je tužena dužna tužiteljici naknaditi, pobliže opisano u toč.VI. izreke ove presude.
U Šibeniku, dana 30. studenog 2022.g.
Sutkinja:
Silvana Klisović
