Poslovni broj Gž-600/2022-2
Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Barbari Bosner, u pravnoj stvari tužitelja J. A. iz K., OIB: ..., zastupanog po punomoćnici I. M., odvjetnici iz V., protiv tuženika R. A. d.d. Z., OIB: ..., zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva G. & G. d.o.o. iz Z., radi isplate, rješavajući žalbu tuženika izjavljenu protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-400/2019-11 od 25. siječnja 2022., 30. studenoga 2022.
r i j e š i o j e
I. Prihvaća se žalba tuženika i preinačava rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-400/2019-11 od 25. siječnja 2022., te rješava:
Prihvaća se prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu, te se predmet ustupa mjesno nadležnom Općinskog građanskom sudu u Zagrebu.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom rješenjem odbijen je tuženikov prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Varaždinu.
2. Protiv citiranog rješenja žalbu podnosi tuženik zbog svih zakonskih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22; dalje ZPP), predlažući da se pobijano rješenje preinači ili podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška žalbenog postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. U žalbi ističe da je tužitelj zastupan po punomoćniku, te da njegova osobna prisutnost na ročištima nije potrebna, kao i da je mogao angažirati punomoćnika iz Z. u kojem slučaju okolnost putovanja na ročišta ne bi bila od utjecaja na ocjenu postojanja neravnoteže u odnosima stranaka. Nadalje, ističe da ugovaranje mjesne nadležnosti nisu okolnosti koje bi tužitelju otežavale ostvarenje prava pred sudom, pa da je pogrešan stav prvostupanjskog suda o ništetnosti prorogacijske klauzule, a sve da i je tome tako, da je Općinski građanski sud u Zagrebu, sukladno odredbi članka 46. stavka 1. ZPP-a, opće mjesno nadležan za postupanje u predmetnom postupku. Također, naglašava da se odredba članka članka 59. ZPP-a ne može primijeniti jer je ugovor zaključen u poslovnici tuženika u Č., a ne u poslovnici u V..
6. Donoseći pobijano rješenje prvostupanjski sud utvrđuje da su stranke člankom 12. ugovora o kreditu, u slučaju spora, ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Z., koja odredba, kao odredba tipskog ugovora, nije bila posebno pregovarana, pa tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, slijedom čega da ista, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužitelja kao potrošača jer bi tužitelj, čije je prebivalište u V. županiji radi zaštite svojih prava morao putovati u Z., što iziskuje dodatne financijske troškove i utrošeno vrijeme. Slijedom navedenog, zaključuje da se radi o nepoštenoj odredbi u smislu članka 81. stavka 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03; dalje ZZP/03) i članak 3. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, na kojoj odredbi se ne može zasnivati nadležnost suda u Z..
7. S obzirom na navedeno, a u odnosu na prigovor mjesne nenadležnosti tuženika, utvrđuje da je pored suda opće mjesne nadležnosti prema tuženikovom sjedištu, mjesno nadležan i sud na čijem području se nalazi poslovna jedinica tuženika, a na kojem području se nalazi i prebivalište tuženika, slijedom čega odbija prigovor tuženika o mjesnoj nenadležnosti prvostupanjskog suda, kao neosnovan.
8. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi članka 354. stavka 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u donošenju pobijanog rješenja nije počinjena neka od navedenih bitnih procesnih povreda, pa tako niti ona iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, na koju tuženik u žalbi posebno ukazuje, jer rješenje sadrži razloge o odlučnim činjenicama, te je isto moguće ispitati.
9. Također, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je ugovorna odredba o prorogaciji mjesne nadležnosti ništetna, iako pogrešno primjenjuje odredbe ZZP/03, budući da je predmetni ugovor o kreditu zaključen 4. rujna 2007., iz kojeg razloga u primjenu dolaze odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/07; dalje ZZP/07). Međutim, isto nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, s obzirom da su odredbe navedenih zakona, koje se u konkretnom slučaju primijenjuju, sadržajno identične.
10. Odredbom članka 96. stavak 1. ZZP-a propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je stavkom 2. ZZP-a propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
11. U konkretnom slučaju, nije sporno da su stranke člankom 12. ugovora o kreditu, za slučaj spora ugovorile mjesnu nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, odnosno suda u Z.. Navedena ugovorna odredba je unaprijed formulirana i uvrštena u ugovor od strane tuženika i tužitelj nije mogao utjecati na njezin sadržaj, a ta odredba, i prema ocjeni ovog suda, uzrokuje, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača jer bi s obzirom na njegovo prebivalište u K., radi ostvarivanja svojih prava, trebao putovati na sud u Z., u kojem slučaju bi, imajući u vidu udaljenost mjesta prebivališta tužitelja i Z., bio izvrgnut povećanim financijskim troškovima i potrebi ulaganja dodatnog vremena, dok se jednako ne odnosi na tuženika s obzirom na njegovo sjedište u Z..
12. Stoga se u smislu članka 96. stavka 1. ZZP-a radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi i kao takvoj ništetnoj ugovornoj odredbi sukladno članku 102. stavku 1. ZZP- a.
13. Međutim, neovisno o tome, prvostupanjski sud je pogrešno odbio tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti toga suda, budući da je pogrešno utvrđenje suda da se poslovna jedinica tuženika nalazi na području nadležnosti istog suda koji bi bio nadležan prema mjestu prebivališta tužitelja jer se poslovna jedinica tuženika nalazi na području Općinskog suda u Čakovcu, a prebivalište tužitelja na području Općinskog suda u Varaždinu.
14. Naime, iz sadržaja ugovora o kreditu proizlazi da je sklopljen u Č. (Podružnica Č.), međutim, budući da je tužitelj tužbu protiv tuženika podnio Općinskom sud u Varaždinu, proizlazi da nije iskoristio svoje pravo izbora u smislu članka 59. ZPP-a, stoga je u konkretnom slučaju isključena primjena navedene odredbe.
15. Slijedom navedenog, u opisanoj je situaciji potrebno primijeniti zakonske odredbe o općemjesnoj nadležnosti, pa budući da je tuženik pravna osoba sa sjedištem u Z., proizlazi da je u ovom predmetu za suđenje nadležan sud u Z. sukladno odredbi članka 48. stavak 1. ZPP-a, u vezi članka 46. stavak 1. ZPP-a.
16. Iz navedenih je razloga trebalo prihvatiti tuženikov prigovor o mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Koprivnici, te predmet ustupiti mjesno nadležnom Općinskom građanskom sudu u Zagrebu (članak 2. stavak 1. točka XV. Zakona o područjima i sjedištima sudova – „Narodne novine“ broj 67/18).
17. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja primjenom odredbe članka 380. točka 3. ZPP-a.
18. Odluka o trošku žalbenog postupka donesena je primjenom odredbe članka 166. stavka 3. ZPP-a.
U Rijeci 30. studenoga 2022.
Sutkinja
Barbara Bosner, v.r.
