Poslovni broj: 62 P-199/2022-10

Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

31000 Osijek, Europska avenija 7

Stalna služba u Valpovu

31550 Valpovo, K.P.Krešimira IV br.3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sutkinji toga suda Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužiteljice B.C., OIB:… iz V., D. C. 77, zastupane po punomoćniku T.B., odvjetniku iz O., protiv tuženika E.M- d.o.o., OIB:… iz Z. …, radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine nedopuštenom, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 25. listopada 2022., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i zamjenika pun. tuženika – odvjetnika I.K., na ročištu za donošenje i objavu presude 30. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Proglašava se nedopuštenom ovrha, odnosno izravna naplata novčane tražbine tuženika E.M. d.o.o., H. 82, Z., OIB: … s računa tužitelja B.B. iz V., D. C. 77, OIB: …., sve to temeljem zadužnici br. OV-14.711/08 ovjerenoj kod javnog bilježnika Z.P.M. dana 08.07.2008. god., te se Financijskoj Agenciji nalaže obustava ovršnog postupka.

II. Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak 21.750,00 kn / 2.886,72 eura[1] zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude odnosno 30. studenog 2022. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela protiv tuženika tužbu, radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine tuženika. U činjeničnim navodima tužbe tužiteljica tvrdi da je temeljem zaključka ovoga suda od 23. veljače 2022., broj Ovr-488/2022-5 ovršenica (ovdje tužiteljica) upućena u parnicu radi proglašenja ovrhe, odnosno izravne naplate nedopuštenom, pokrenute 26. siječnja 2022. pred FINOM temeljem ovršne isprave – zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Z.P.M. pod posl. br. OV-14.711/08 od 8. srpnja 2008. god., radi naplate dospjelih neplaćenih tražbina u ukupnom iznosu od 75.221,26 kn. Tuženik je 29. siječnja 2022. ponovo podnio Financijskoj agenciji, vjerojatno svojevrsnu dopunu zahtjeva za izravnu naplatu, kojom potražuje još 39.786,25 kn.

2. Dalje tužiteljica navodi da je tuženik više od 5 godina nakon potpisivanja zadužnice podnio zahtjev za izravnu naplatu te preostali iznos duga za naplatu/zapljenu/uskratu sada iznosi ukupno 115.007,51 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom te je ista i zavedena u redoslijed FINE.

3. Tužiteljici je nejasno na koji način je tuženik došao do dodatnog iznosa tražbine, odnosno kakvom točno matematičkom operacijom potražuje taj dodatni iznos glavnice i troška, s obzirom da je od stupanja na snagu Zakona o obveznim odnosima iz 2005. god. uglavničavanje kamate zabranjeno.

4. Nadalje, postupanje po istoj zadužnici je nedopušteno i po osnovi zastare, a koji prigovor ovim putem ovršenica ističe, pogotovo uzevši u obzir kako po predmetnoj zadužnici do sada nije naplaćeno apsolutno ništa.

5. Slijedom svega naprijed navedenog, tužiteljica predlaže da sud donese presudu kojom se usvaja tužbeni zahtjev radi proglašenja nedopuštenosti ovrhe, koji glasi kao u izreci, kao i da obveže tuženika na naknadu troška postupka.

6. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu tužiteljice u cijelosti. Prvotno, tužiteljica je kao ovršenica upućena u parnicu iz razloga propisanih odredbom čl. 50.st.1.t.11. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, dalje OZ). Tužiteljica u tužbi koja je dostavljena tuženiku kao ovrhovoditelju ne ističe samo razlog: "nastupa zastare tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom", sukladno ranije navedenoj odredbi čl. 50.st.1.t.11., a koja je i utvrđena u rješenju ovog suda poslovni broj Ovr-488/2022-4 od 23. veljače 2022. Naime, odredbom čl. 55.st.3. OZ-a, propisano je da tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen ovršenik može utemeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi u povodu koje je upućen na parnicu. Stoga tuženik smatra da bi primjenom čl. 333.st.2. ZPP-a tužbu trebalo odbaciti.

7. Tuženik ne osporava tužbene navode da je 26. siječnja 2022. tuženik podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju zadužnice javnog bilježnika Z.P.M. broj OV-14.711/08 od 8. srpnja 2008. Međutim, vezano za prigovor tužiteljice da je nastupila zastara obzirom da je proteklo više od 5 godina nakon potpisivanja zadužnice, tuženik ističe da u pogledu tražbine koja je predmet ovog postupka raspolaže pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u Valpovu poslovni broj Ovr-718/11-35 od 24. siječnja 2013.

8. Naime, V.B.l. d.o.o. (kao tadašnji vjerovnik) je protiv tužiteljice ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika V.Š. posl. br. Ovrv-197/11, a koje je postalo pravomoćno i ovršno 10.svibnja 2011. Zadužnica koju sada osporava tužiteljica proizlazi iz istog ugovornog odnosa, odnosno Ugovora o operativnom leasingu broj … zaključenog 03.srpnja.2008. između vjerovnika V.B. L. d.o.o. i dužnika B. a u odnosu na koje potraživanje je tužiteljica izdala predmetnu zadužnicu u svojstvu jamca platca.

9. Nadalje, V.B.L. d.o.o. (kao tadašnji ovrhovoditelj) pokušao se namiriti sudskim putem za nepodmireni dug iz Ugovora o operativnom leasingu broj 33122, na način da je proveden ovršni postupak u kojem nekretnine koje su bile predmet postupka nisu prodane na drugom ročištu za prodaju te je postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Valpovu posl. br. Ovr-718/11-35 od 24. siječnja 2013., iz razloga za koje nije odgovoran ovrhovoditelj.

10. Budući da se prema odredbi članka 241. stavka 1. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, dalje: ZOO) zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, pokretanjem ovršnog postupka na temelju vjerodostojne isprave pred javnim bilježnikom, došlo je do prekida zastare s danom 02. svibnja 2011. Tuženik ističe kako zastara u roku od 10 godina počinje teći od 25. siječnja 2013.

11. Nadalje, tuženik osporava navode tužiteljice kako se zadužnica br. OV- 14.711/08 od 08.srpnja 2008. izdana od strane javnog bilježnika Z.P.M. odnosi na zastarjelu zadužnicu. Prvenstveno se ističe da se institut zastare odnosi na određenu tražbinu, a što je vidljivo iz odredbe čl. 214. st.1. ZOO koji određuje da zastarom prestaje pravo zahtijevati ispunjenje obveze, slijedom čega valja zaključiti da zastarjeti može samo tražbina, a ne i zadužnica koja je izdana kao instrument osiguranja za ostvarenje tražbine. Također je netočno da se zastara računa od trenutka izdavanja zadužnice, kako to pokušava prikazati tužiteljica, budući da je predmetni Ugovor o operativnom leasingu broj 33122, u odnosu na koje potraživanje je tužitelj izdao predmetnu zadužnicu u svojstvu jamca platca, raskinut. Sve i da nije, prijedlog za ovrhu podnesen je 02. svibnja 2011., daleko prije isteka zastarnog roka, pa je time došlo do prekida zastare. Tuženik ističe da do prekida zastare dolazi i aktivacijom zadužnice na FINA ili kod poslodavca.

12. Tuženik (ovrhovoditelj) nadalje ističe da sukladno odredbi članka 215. stavka 1. ZOO-a zastarni rok počinje teći prvoga dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. S obzirom na to da se tužiteljica/ovršenica nije pridržavala svojih ugovorom preuzetih obveza, stari vjerovnik je u zaštiti svojih prava pokrenuo ovršni postupak. Pri tome se tuženik poziva na sudsku praksu koja potvrđuje navode tuženika vezano za prekid zastare prilikom aktivacije zadužnice i tijekom vođenja sudskih postupaka (rješenje Županijskog suda u Sisku br. Gž Ovr- 26/2017, presuda VSRH br. Rev-943/2017-2, sjednica Odjela od 29.10.2020.).

13. Nadalje, tuženik osporava i ostale prigovore koji su izneseni u tužbi, a koji se odnose na nejasnoću iznosa tražbine i navodno nerazumijevanje odnosa glavnice i kamate te su svi navodi tužiteljice paušalni, netočni i usmjereni na odugovlačenje postupka i neizvršavanje obveza tužiteljice. Tuženik napominje da se pred ovim sudom vodi još jedan postupak između istih stranaka pod brojem P-48/2022 pa predlaže da sud spoji te postupke radi zajedničkog rješavanja.

14. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu da odbaci tužbu, a podredno da tužbu i tužbeni zahtjev odbije u cijelosti te da obveže tužiteljicu na snošenje troškova ovog postupka.

15. Tužiteljica se podneskom od 14. lipnja 2022. očitovala o navodima tuženika iz odgovora na tužbu na način da ostaje kod svojih tužbenih navoda te dostavlja izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, a sukladno kojemu na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN 139/10") i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana), primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 235. ZOO/05). Također, tužiteljica ističe da je promašeno tuženikovo pozivanje na odredbu čl. 55.st.3. OZ-a, obzirom da je tužiteljica upućena u parnicu temeljem zaključka ovog suda naznačenog u tužbi, a sve temeljem prijedloga ovršenice za donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, a podredno o odgodi prijenosa zaplijenjenih sredstava.

16. Nadalje, tužiteljica tvrdi da su irelevantni za ovaj postupak navodi tuženika kako je tadašnji vjerovnik protiv tužiteljice ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića, poslovni broj Ovrv-197/11, kao niti činjenica da se tadašnji ovrhovoditelj pokušao namiriti sudskim putem, jer se na taj način zastara može prekinuti jedino u odnosu na tu ovršnu ispravu (Ovrv-197/11), a ne u odnosu na zadužnicu broj OV-14.711/08 koja je predmet ovog postupka, na način da se traži od suda proglašenje ovrhe putem iste nedopuštenom. U konkretnom slučaju je riječ o zastari tražbine koja se pokušava naplatiti temeljem predmetne zadužnice kao ovršne isprave.

17. U odnosu na prijedlog tuženika za spajanje postupaka P-48/2022 i P- 199/2022 koji se vode pred naslovnim sudom, tužiteljica se istome protivila. Ovo stoga što je u konkretnom slučaju riječ o dvije različite zadužnice, koje glase na različite novčane iznose i koje su predane u različito vrijeme.

18. Za napomenuti je da je sud u predmetu P-48/2022 na ročištu od 25. listopada 2022. odbio prijedlog tuženika za spajanje s parnicom br. P-199/2022, jer isto nije svrsishodno, budući se radi o dvije različite zadužnice i vezano za različite prigovore.

19. U dokaznom postupku sud je pročitao odgovor tuženika na tužbu na listu 7-9 spisa te odluku VSRH broj Rev-943/2017-2 od 10. svibnja 2017. na listu 10-12, ugovor o operativnom leasingu broj 33122 na listu 13-14, rješenje ovog suda broj Ovr-718/11-35 (Ovr-1590/11, Ovr-696/12) na listu 15-17, prijedlog za ovrhu i rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika V.Š. iz Z. Ovrv-197/11 od 2. svibnja 2011., izvod iz zapisnika sa sjednice odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda RH od 29. listopada 2020. na listu 22-23, odluka Županijskog suda u Sisku broj Gž Ovr-26/2017-2 od 20. siječnja 2017. na listu 24-25, zaključak ovog suda od 23. veljače 2022. broj Ovr-488/2022-4 na listu 26-27, pročitao je podnesak tužiteljice kojim se očituje na odgovor na tužbu na listu 29-30 spisa i izvršio uvid u izvod iz zapisnika sa sjednice Građanskog odjela VSRH od 19.11.2018., u spis ovoga suda broj Ovr-488/2022.

20. Na izvedene dokaze nije bilo primjedbi niti prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

21. Svim izvedenim dokazima, kao nesporne činjenice, utvrđeno je sljedeće:

- da je tuženik kao ovrhovoditelj na temelju zadužnice podnio Financijskoj agenciji 26. siječnja 2022. zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave- zadužnice koju je donio javni bilježnik Z.P.M. iz O. pod poslovnim brojem Ov- 14.711/08 od 8. srpnja 2008., a što proizlazi iz ovršnog spisa ovog suda br. Ovr- 488/2022;

-da je tužiteljica, kao ovršenica, podnijela ovom sudu prijedlog za donošenje rješenja o nedopuštenosti pljenidbe i prijenosa, a podredno prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava, što je razvidno iz ovršnog spisa broj Ovr-488/2022;

-da je tužiteljica zaključkom ovog suda br. Ovr-488/2022-4 od 23. veljače 2022. upućena da protiv tuženika u roku od petnaest dana od dana dostave tog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja nedopuštenim izravnih naplata, na temelju zahtjeva ovrhovoditelja za izravnu naplatu, pokrenutih od 26. siječnja 2022. u 9,26 sati i 29. siječnja 2022. u 10,31 sati, pred Financijskom agencijom temeljem zadužnice OV-14.711/08, zbog razloga koje je istaknula u žalbi, a u kojima ističe prigovor zastare te osporava visinu ovrhovoditeljeve tražbine;

-da tužiteljica, kao ovršenica nije isplatila dugovanje po predmetnoj zadužnici ovrhovoditelju;

-da je pravni prednik tuženika (ovrhovoditelja) v.b.L. d.o.o. kao tadašnji vjerovnik protiv tužiteljice (kao ovršenice) ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića br. Ovrv-197/11, koje je postalo pravomoćno i ovršno 10.05.2011;

-da je prednik ovrhovoditelja pokušao namiriti tražbinu iz Ugovora o operativnom leasingu broj 33122 na način da je pokrenuo ovršni postupak na nekretninama ovršenice, ovdje tužiteljice, a koji je postupak obustavljen rješenjem Općinskog suda u Valpovu br. Ovr-718/11-35 od 24. siječnja 2013.;

-da je ovrhovoditelj (tuženik) tek 26. siječnja 2022. podnio FINI zahtjev za izravnu naplatu po zadužnici od 03. srpnja 2008., na kojoj je ovjeren potpis ovršenice 10. srpnja 2008., kao i dopunu zahtjeva za izravnu naplatu od 29. siječnja 2022. temeljem iste zadužnice.

22. Među strankama je sporno da li je osnovan prigovor tužiteljica da je nastupila zastare prava potraživanja tuženika - kao ovrhovoditelja po predmetnoj zadužnici, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišnji ili desetogodišnji zastarni rok.

23. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("NN" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05 i 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice za proglašenjem nedopuštenosti ovrhe, odnosno izravne naplate novčane tražbine tuženika s računa tužiteljice, a temeljem ovršne isprave – zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Z.P.M. iz O. pod posl. br. Ov-14.710/08 dana 8. srpnja 2008. osnovan u cijelosti te se FINI nalaže obustava ovršnog postupka.

24. U konkretnom slučaju je od odlučnog značaja utvrditi je li osnovan prigovor koji ističe tužiteljica glede zastare postupanja tuženika, kao ovrhovoditelja po naprijed citiranoj zadužnici, odnosno da li se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišnji ili desetogodišnji zastarni rok.

25. Za napomenuti je da sve tražbine koje su utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom ili odlukom drugog nadležnog tijela javne vlasti, ili nagodbom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, odnosno javnobilježničkim aktom, zastarijevaju za deset godina, pa i one za koje zakon inače predviđa kraći rok zastare, sukladno odredbi čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, na temelju odredbe čl. 241. istog Zakona propisano je da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

26. Međutim, u konkretnom slučaju se radi o zadužnici koja je privatna isprava i na kojoj je potpis tužiteljice, kao dužnika ovjeren od strane javnog bilježnika. Dakle, ne radi se o potvrđenoj, odnosno solemniziranoj ispravi.

27. Na sedmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 19. studenog 2018. broj Su-IV-4/18-17 zauzeto je sljedeće pravno shvaćanje: "Na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika (zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ "NN"139/10) i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizinirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225./05), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz čl. 379. ZOO/91 (sada čl. 233. ZOO/05)."

28. Uvažavajući naprijed citirano pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, sud je zaključio da je prigovor zastare, koji ističe tužiteljica osnovan, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina iz čl. 371. ZOO/91 (sada čl. 225. ZOO/05), obzirom da se radi o zahtjevu za izravnu naplatu koji je podnesen od strane tuženika kao ovrhovoditelja FINI Zagreb 26. siječnja 2022. te 29. siječnja 2022. (dopuna zahtjeva) na temelju zadužnice na kojoj je ovjeren potpis tužiteljice 08. srpnja 2008. od strane javnog bilježnika Zdenke Pavelić-Musa pod brojem OV-14.711/08.

29. Ovo stoga što tuženik nije dokazao da je prekinuo zastaru npr. podnošenjem prijedloga za ovrhu na drugom predmetu ili sredstvu ovrhe temeljem iste zadužnice. već je pravni prednik tuženika, odnosno bivši vjerovnik, podnio prijedlog za ovrhu na nekretninama ovršenice na temelju vjerodostojne isprave – vlastite trasirane mjenice bez protesta, serije A, broj 06545329, a ne na temelju zadužnice koja je predmet ovog postupka te je javni bilježnik V.Š. donio rješenje o ovrsi 02. svibnja 2011., koje je postalo pravomoćno 10. svibnja 2011. (l.18-20 spisa).

30.Također je utvrđeno da je ovrha na nekretnini tužiteljice obustavljena rješenjem Općinskog suda u Valpovu br. Ovr-718/11-35 od 24. svibnja 2013. (rješenje na l. 15-17 spisa), ali ni ta ovrha nije bila pokrenuta na temelju predmetne zadužnice.

31. U konkretnom slučaju se primjenjuje zastarni rok od 5 godina u kojem je tuženik kao ovrhovoditelj mogao zahtijevati izravnu naplatu po predmetnoj zadužnici odmah nakon raskida ugovora, ali isti to nije učinio temeljem zadužnice kao ovršne isprave pa su nebitni navodi tuženika da je došlo do prekida zastare obzirom da je tadašnji vjerovnik protiv tužiteljice ishodio rješenje o ovrsi javnog bilježnika Vladimira Šarčevića posl. br. Ovrv-197/11, kao niti činjenica da se tadašnji ovrhovoditelj pokušao namiriti sudskim putem. Na taj način se može prekinuti zastara jedino u odnosu na tu ovršnu ispravu (Ovrv-197/11), a ne u odnosu na zadužnicu OV- 14.710/08 koja je predmet ovog postupka.

32. Sve i kada bi sud prihvatio tvrdnju tuženika da zastara počinje teći od obustave ovršnog postupka na nekretnini tužiteljice 25. siječnja 2013., na istu se ne može primijeniti desetogodišnji zastarni rok, obzirom da se radi o zadužnici izdanoj 2008. godine, jer se na istu primjenjuje petogodišnji zastarni rok, sukladno pravnom shvaćanju na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz točke 27. obrazloženja ovog rješenja. Kako je izravna naplata zatražena tek u siječnju 2022., sud zaključuje da je osnovan prigovor tužiteljice glede zastare prava potraživanja izravnom naplatom s računa tužiteljice temeljem zadužnice koja je predmetom ovog postupka.

33. Ostale navode stranaka, kao nepotrebne, sud nije posebno niti obrazlagao.

34. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 23/15, 70/19).

35. Punomoćnik tužiteljice je prilikom zaključenja glavne rasprave zatražio trošak prema troškovniku na listu 34 spisa, i to: prijedlog za donošenje rješenja od 8. veljače 2022. (u Ovr-488/2022), u visini 250 bodova, za sastav tužbe u visini od 250 bodova, kao i sastav obrazloženog podneska od 14. lipnja 2022. u visini od 250 bodova i zastupanje na ročištu od 25. listopada 2022. u visini od 250 bodova, odnosno ukupno 1.000 bodova, što pomnoženo s vrijednošću bodova od 10 kn iznosi 10.000,00 kn, PDV na taj trošak 25%u iznosu od 2.500,00 kn te sudsku pristojbu na tužbu u iznosu od 1.500,00 kn i na presudu u iznosu od 1.500,00 kn, tako da sveukupni trošak tužiteljice u ovom predmetu iznosi 15.500,00 kn / 2.057,20 eur. Troškovnik punomoćnika tužiteljice je sukladan važećoj Odvjetničkoj tarifi, a svi zatraženi troškovi su bili nužni za vođenje ove parnice.

36. Međutim, budući da je nakon zaključenja glavne rasprave stupila na snagu izmjena Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 126/2022) te je u Tbr.50. određeno kako vrijednost boda sada iznosi 15,00 kn, a pun. tužiteljice je predao troškovnik na ročištu od 25. listopada 2022., isti je dostavio podnesak 30. studenog 2022. (list 43 spisa), kojim ispravlja troškovnik na način da potražuje iznos od 15.000,00 kn (1000 bodova x 15,00 kn) plus PDV 25% u iznosu od 3.750,00 kn, kao i sudske pristojbe u ukupnom iznosu od 3.000,00 kn, tako da sada ukupan trošak tužiteljice iznosi 21.750,00 kn / 2.886,72 eura. Tužiteljica predlaže da, sukladno čl. 164.st.4. ZPP-a, o trošku tužiteljice odluči u presudi čija je objava zakazana za 30. studenog 2022.

37. Vezano za odluku o troškovima tužiteljice, sud smatra da je trošak tužiteljice zatražen sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 126/22) te su svi troškovi bili nužni za vođenje ove parnice. Dakle, kako tužiteljica potražuje na ime zastupanja po punomoćniku nagradu od 1000 bodova, uvećano za PDV od 25%, a primjenjujući, sukladno odredbi Tbr. 48.st.3., Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka (1000 bodova x 15,00 kn), dobije se iznos od 15.000,00 kn, koji uvećan za PDV od 25% iznosi 3.750,00 kn. Na taj trošak treba dodati trošak sudskih pristojbi u iznosu od ukupno 3.000,00 kn, tako da sveukupni trošak tužiteljice iznosi 21.750,00 kn /2.886,72 eura.

U Valpovu 30. studenoga 2022.

S U T K I NJ A:

TATJANA VARŽIĆ

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužiteljice,

2. Punomoćnici tuženika.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu.