Poslovni broj: 4 P-115/2018-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Bjelovaru, po sutkinji Zlati Bašek Skrba, u pravnoj stvari tužitelja HZMO, iz Z., OIB: …, putem Područnog ureda u B., kojeg zastupa N. Š., zaposlenik tužitelja, protiv tuženika C. O. d.d., iz Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz OD H. & p., iz Z., radi naknade štete, nakon zaključene glavne rasprave 27. rujna 2022., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, 30. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku C. O. d.d., iz Z., OIB: … isplatiti tužitelju HZMO, iz Z., OIB: …, iznos od 95.494,02 kn na račun broj: …, Državnog proračuna RH model HR…, poziv na broj odobrenja … sa zakonskom zateznom kamatom tekućom za navedeni iznos od 14.03.2016., do isplate, prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodni tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Tuženik C. O. d.d., iz Z., OIB: …, Filijala B., dužan je isplatiti tužitelju HZMO, iz Z., OIB: … na račun broj: HR…Državnog proračuna RH model 26, poziv na broj odobrenja … iznos od 57.128,94 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od dana 01.02.2019. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku 8 dana pod prijetnjom ovrhe."

III Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove postupka u iznosu od 17.756,25 kn / 2.356,66 EUR[1] u roku od 8 dana.

IV Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu više zatraženog troška u iznosu od 8.028,75 kn / 1.065,60 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu podnio dana 27. rujna 2018. tužbu protiv tuženika radi naknade štete isplaćene mirovine svom osiguraniku u iznosu od 95.494,02 kn, koja je zaprimljena pod brojem P-115/2018.

2. Tužitelj je ovom sudu 1. veljače 2019. podnio tužbu protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 57.128,94 kn koja je zaprimljena pod brojem P-22/2019 s istim činjeničnim stanjem i pravnom osnovom kao u ranije navedenoj tužbi, ali za drugo razdoblje isplate mirovine (str. 135-136).

3. Sukladno prijedlogu stranaka, odlučeno je o spajanju ova dva predmeta radi zajedničkog raspravljanja i ekonomičnosti postupka te je zajedničko raspravljanje nastavljeno pod brojem P-115/2018. (str. 132-134). Tijekom postupak predloženo je i spajanje predmeta Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj P-216/2021, a koji je prijedlog odbijen zbog različite stvarne nadležnosti sudova i stoga što je postupak bio pred zaključenjem glavne rasprave (str. 332-333).

4. Tužitelj u tužbi podnesenoj 27. rujna 2018. (list 1-2) koja je dodatno specificirana podneskom od 13. listopada 2021. (str. 252-254 spisa) te u tužbi podnesenoj 1. veljače 2019. (list 135-136) navodi da se 15. lipnja 1997. dogodila prometna nesreća kod mjesta H. u kojoj je teško stradao osiguranik tužitelja I. K. rođen ... koji je pritom kao pješak zadobio teške ozljede u vidu natučenja glave, nagnječenja mozga i psihoorganskog sindroma nakon trauma. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-194/98-20 od 30. listopada 1998. da je proglašen krivim V. M. rođen ... iz D. za ugrožavanje javnog prometa i izazivanja navedene prometne nesreće u kojoj je teško ozlijeđen osiguranik tužitelja. Vozilo ''Zastava 101-Poly'' registarskih oznaka … kojim je imenovani upravljao u trenutku nesreće bilo je osigurano kod tuženika. I. K., osiguraniku tužitelja da je zbog posljedica i ozljeda zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći pravomoćnim rješenjem HZMO – Područne službe u B., Kl.:…OB: …, Ur.br.: …, broj … od 6. ožujka 2014. priznato pravo na invalidsku mirovinu s danom 22. prosinca 2009. i s pravom na isplatu od dana 22. prosinca 2009.

5. Tužitelj nadalje navodi (str. 1-2) da je u izvršenju navedenog rješenja uslijedila isplata tijekom ožujka 2014. Isplatom navedene invalidske mirovine od 22. prosinca 2009. do 31. prosinca 2015. da je tužitelju nastala šteta u ukupnom iznosu od 95.494,02 kn. Isplate su vršene u razmjernom dijelu za razdoblje isplate od 22. prosinca 2009. do 31. prosinca 2013. u ukupnom iznosu 58.611,96 kn temeljem odredaba čl. 160. i 163. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN, broj 102/08, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10), a od 1. siječnja 2014. u punom iznosu isplaćene mirovine od 36.882,06 kn u skladu s odredbama čl. 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18 – dalje: ZMO), što ukupno iznosi 95.494,02 kn.

6. Tužitelj da je korisniku isplatio mirovinu i za daljnje razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. u ukupnom iznosu od 57.128,94 kn, te time u tužbi podnesenoj 1. veljače 2019. tužitelj potražuje daljnju isplatu iznosa od 57.128,94 kn (str. 135-136).

7. Zaključno tužitelj predlaže da se tuženiku naloži isplata tužitelju iznosa od 95.494,02 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 14. ožujka 2016. do isplate, te isplata iznosa od 57.128,94 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2019. do isplate.

8. Tuženik u odgovorima na tužbe i tijekom postupka osporava osnovanost tužbenog zahtjeva u cijelosti.

9. Tuženik u odgovoru na tužbu (str. 32-33) danom u predmet broj P-115/2018 ističe da zbog proteka vremena ne posjeduje policu osiguranja od automobilske odgovornosti važeću na dan štetnog događaja za navedeno vozilo. Priznaje nastanak štetnog događaja, ali ističe prigovor podijeljene odgovornosti za nastanak istog budući da se osiguranik tužitelja predmetnom zgodom kretao kolnikom kao pješak, po noći i to bliže sredini kolnika (oštećenik se kretao sa prijateljem jedan pored drugog). Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva, opreza radi ističe prigovor zastare. Osporava i uzročno posljedičnu vezu između predmetnog ozljeđivanja i upućivanja osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu. Ističe da je sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravu tužitelja da od tuženika potražuje isplatu punog iznosa mirovine isplaćene osiguraniku tužitelja u razdoblju od 22. prosinca 2009. do 31. prosinca 2015. Smatra da se tužitelj pogrešno poziva na odredbe čl. 161. ZOMO kao lex specialis, te ističe da se trebaju primijeniti odredbe zakona koji je bio na snazi u vrijeme štetnog događaja, tj. odredbe čl. 86. Zakona o osiguranju (NN 46/97). Dakle, osporava da bi se primjenjivao zakon koji je bio na snazi u vrijeme donošenja odluke o invalidskoj mirovini, već smatra da bi se trebao primijeniti zakon koji je bio na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja. Zaključno, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti (str. 32-33).

10. U odgovoru na tužbu (str. 169) danom u predmet broj P-22/2019 tuženik priznaje pasivnu legitimaciju i nastanak prometne nesreće kao i odgovornost u omjeru od 50%, budući se osiguranik tužitelja predmetnom zgodom kretao kolnikom kao pješak po noći na način da se nije kretao desnom krajnjom stranom kolnika, nego je isti hodao bliže sredini kolnika. Osporava se osnov i visina tužbenog zahtjeva. Osporava i uzročno posljedičnu vezu između predmetnog ozljeđivanja i upućivanja osiguranika tužitelja u invalidsku mirovinu. Ističe da bi se trebao primijeniti zakon koji je bio na snazi u trenutku predmetnog štetnog događaja

11. Radi razjašnjenja spornih, a za ovaj postupak odlučnih okolnosti te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je tijekom postupka pročitao cjelokupnu dokumentaciju u spisu te je izvršen uvid u presudu Općinskog suda u Bjelovaru broj K-194/98-20 od 30. listopada 1998. (str. 4-8, 138-142, 223-227), zapisnik o očevidu (str. 9-12, 143-146, 236-239), rješenje HZMO od 6. ožujka 2014. (str. 14-17, 148-151), nalaz i mišljenje vještaka o invalidnosti od 5. prosinca 2013. (str. 18-21, 152-155), zahtjev za naknadu štete od 24. veljače 2016. (str. 22-24), podatke doznačenih mirovinskih primanja od 27. rujna 2018. (str. 25), isplate invalidske mirovine za razdoblje od 22. prosinca 2009. do 31. prosinca 2013. (str. 26, 255-256), isplate invalidske mirovine za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2015. (str. 27, 259-260), izračun razmjernog iznosa invalidske mirovine (str. 28-29, 257-258), opomenu pred tužbu (str. 30), sudsku praksu: odluke VTS-a (str. 39-46, 49-62, 67-73, 178-186, 188-202), odluke ŽS ZG (str.74-76), odluku Ustavnog suda RH (str. 91-94, 114-119, 271-274), odluke Vrhovnog suda RH (str. 95-113), odluku ŽS u Puli-Poli (str. 124-129), dopis (147), podatke doznačenih mirovinskih primanja od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2018. (str. 156), podatke doznačenih mirovinskih primanja od 29. siječnja 2019. (str. 157-167), zapisnike Općinskog suda u Bjelovaru – Suda za mladež (str. 213-222), odluku ŽS u Bjelovaru (str. 228-230), rješenje Općinskog suda u Bjelovaru – Suda za mladež (str. 230-231), otpusno pismo Opće bolnice B. (str. 232-233), nalaz radiologa (str. 234), psihologijski list (str. 235), dokumentacija uviđaja (str. 240-242), odluku ŽS u Splitu (str. 261-267), odluku ŽS u Puli (str. 271-274), mišljenje medicinskog vještaka od 4. studenoga 2021. (str. 275-276), nalaz i mišljenje prometno-tehničkog vještaka (str. 300-313), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K-194/98 i u spis tužitelja Klasa: … HZMO Bjelovar.

12. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/2011, 25/13. 70/19 i 80/22 dalje: ZPP) sud zaključuje da su tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani.

13. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale isplatom invalidske mirovine koju je tužitelj kao osiguravatelj mirovinskog osiguranja sukladno pravilima koja uređuju mirovinsko osiguranje isplatio svom osiguraniku.

14. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika, te:

- da je došlo do štetnog događaja 15. lipnja 1997. prometne nesreće u kojoj je ozlijeđen osiguranik tužitelja I. K. kao pješak,

- postojanje pravomoćne presude Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj K194/98-20 od 30. listopada 1998. kojom je utvrđena krivnja V. M. za izazivanje predmetne predmetne prometne nesreće,

- da je I. K. utvrđena opća nesposobnost za rad i da je ostvario pravo na invalidsku mirovinu na dan 6. ožujka 2014. a pravo na isplatu invalidske mirovine retroaktivno od 22. prosinca 2009. i da su vršene isplate mirovina u utuženom razdoblju.

15. Sporna je uzročno-posljedična veza umirovljenja osiguranika tužitelja i posljedica prometne nesreće, kao i postoji li doprinos osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja i u kom omjeru. Među strankama je sporno i je li nastupila zastara tražbine i visina same tražbine.

16. Tijekom postupka obje parnične stranke pozivale su se i dostavljale u spis sudsku praksu viših sudova ukazujući koje materijalno pravo bi trebalo primijeniti u ovom postupku.

17. Prema ocjeni ovog suda u ovom predmetu u odnosu na primjenu materijalnog prava treba primijeniti pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske koje je izraženo primjerice i u revizijskoj odluci rješenju broj Rev-881/2022-2 od 14. rujna 2022., u kojem parničnom postupku je predmet spora također bio zahtjev HZMO kao tužitelja protiv osiguratelja štetnika u tom predmetu radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine, u kojoj revizijskoj odluci je izraženo pravno shvaćanje da se ima primijeniti propis koji je bio na snazi u vrijeme kada je izdatak učinjen i to Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 73/13 i 152/14, dalje: ZOOP).

18. Odredbama čl. 27. ZOOP-a propisano je:

„(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

(2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji.

(3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.“

19. U citiranoj revizijskoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske rješenju broj Rev-881/2022-2 od 14. rujna 2022. navedeno je:

"Prema ocjeni ovog suda, a sukladno jasnom izričaju odredbe čl. 27. st. 1. društvo za osiguranje (ovdje tuženik) obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, što znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi trpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (stvarnog štetnika). No, kada je riječ o izdacima učinjenim na ime invalidske mirovine, kako je to određeno st. 2. i 3. čl. 27. ZOOP obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika…"

20. Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova održane 9. lipnja 2022. zauzeo slijedeće pravno shvaćanje:

"U sporu HZMO protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine."

21. Uvažavajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske i pravno shvaćanje odjela Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022. i prema ocijeni ovog suda u konkretnom slučaju primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN br. 151/05, 36/09, 75/09, 73/13 i 152/14, dalje: ZOOP) važeće u vrijeme kada je izdatak učinjen (isplaćene pojedine svote mirovine), a ne odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju kako to tvrdi tijekom postupka tužitelj.

22. Ovaj sud je rješenjem broj P-22/2019-22 od 30. ožujka 2021. odredio izvođenje dokaza vještačenjem na okolnost utvrđivanja sporne činjenice i to postojanja uzročno posljedične veze između nastanka štetnog događaja i priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog posljedica štetnog događaja osiguraniku tužitelja I. K. te je za vještaka određen vještak medicinske struke dr. med. D. V.. Rješenjem ovog suda broj P-115/2018-35 od 4. ožujka 2022. određeno je izvođenje dokaza prometno-tehničkim vještačenjem po vještaku T. P., dipl. ing. strojarstva iz Z., radi utvrđivanja doprinosa osiguranika tužitelja I. K. nastanku prometne nesreće i visini štete uzimajući u obzir dokumentaciju u ovom spisu P-115/2018 i priloženom kaznenom spisu Općinskog suda u Bjelovaru broj: K-194/98, budući je tuženik istakao prigovor podijeljene odgovornosti nastanku štetnog događaja jer da se osiguranik tužitelja predmetnom zgodom kretao kolnikom kao pješak, po noći i to sredinom kolnika.

23. Na dostavljene pismene nalaze i mišljenja vještaka nije bilo primjedbi niti prigovora stranaka te ih ovaj sud prihvaća kao vjerodostojne i izrađene u skladu s pravilima znanosti i vještine.

24. Pravomoćnom presudom Općinskog suda u Bjelovaru broj K-194/98-20 (str. 4-8) V. M. proglašen je krivim što je dana 15. lipnja 1997. oko 2,00 sata u H. upravljajući vozilom marke "Zastava 101-Poly" registarske oznake …, vožnjom od G. prema D., propustio protivno odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama prilagoditi brzinu i način vožnje smanjenoj vidljivosti zbog mraka, zasljepljujućih svjetla vozila iz suprotnog pravca, prolasku kroz naseljeno mjesto, mokrom i skliskom kolniku, olako držeći da se neće ništa desiti, tako da je u nastavku vožnje usprkos kočenju, prednjim dijelom vozila udario u pješaka koji se kretao u istom pravcu, kojom prilikom je I. K. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu natučenja glave, nagnječenja mozgovine i psihoorganski sindrom nakon traume, dakle, iz nehaja kršenjem propisa o sigurnosti prometa tako ugrozio javni promet da je izazvao nesreću u kojoj je druga osoba teško tjelesno ozlijeđena, čime je počinio kazneno djelo protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa, izazivanjem prometne nesreće, označeno u čl. 272. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona.

25. Sukladno odredbi čl. 12. st. 3. ZPP-a sud je u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinionica vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim. U tom smislu osiguranik tuženika V. M. je u kaznenom postupku koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru pod brojem K-194/98 pravomoćno oglašen krivim, te i ovaj sud utvrđuje da postoji njegova krivnja za nastanak predmetnog štetnog događaja, dok je provedeno vještačenje radi utvrđivanja postojanja eventualnog doprinosa oštećenika I. K. nastanku štetnog događaja.

26. Iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka (str. 300-313), proizlazi da se osiguranik tuženika V. M. kretao brzinom od oko 70 km/h prije poduzimanja radnji izmicanja i intenzivnog kočenja na mjestu udaljenom oko 32,4 m ispred mjesta naleta dok bi pri svim brzinama njegovog kretanja ne većim od 53,4 km/h, dakle i pri propisanoj brzini na mjestu nesreće od 50 km/h pri kojim bi se brzinama osobnim automobilom poduzetim kočenjem zaustavio ispred mjesta naleta.

27. Iz nalaza i mišljenja vještaka o invalidnosti I. K. od 5. prosinca 2013. priloženog po tužitelju (str. 18-21, 152-155), proizlazi da je uslijed štetnog događaja teško nastradao I. K. za kojeg je nastupila trajna nesposobnost za rad.

28. Nadalje, iz nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke dr. med. D. V. (str. 275-276), proizlazi da je osiguranik tužitelja u dobi od 18 godina života stradao u prometnoj nesreći kojom prilikom je zadobio natučenje glave i nagnječenje mozga, da bi se tijekom vremena razvio Organski afektivni poremećaj, Poremećaj prilagodbe, Encephalopathia posttraumatica, Hemiparesis l.sin. Već tri mjeseca po tom događaju neurolog i psihijatar su utvrdili njegove smetnje ponašanja, a što se potvrdilo psihologijskim testiranjem. Kao su posljedice štetnog događaja bile jedini uzrok gubitka njegove radne sposobnosti, smatra da postoji direktna uzročnoposljedična veze između nastanka štetnog događaja i priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog posljedica štetnog događaja osiguraniku tužitelja I. K..

29. Dakle, iz provedenih dokaza proizlazi da je osiguranik tužitelja I. K. uslijed predmetne prometne nesreće zadobio teže ozlijede uslijed kojih je nastupila trajna nesposobnost za rad te je sukladno tome ostvario pravo na invalidsku mirovinu. Ovaj sud utvrđuje postojanje uzročno posljedične veze između nastanka štetnog događaja i priznanja prava na invalidsku mirovinu zbog posljedica štetnog događaja osiguraniku tužitelja I. K..

30. U vezi prigovora doprinosa osiguranika tužitelja nastanku štetnog događaja, ovaj sud je uzeo u obzir odredbe čl. 192 u svezi čl. 174.. čl. 177. st. 3. i 4. Zakona o obveznim odnosima važećeg u vrijeme štetnog događaja (NN br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, dalje ZOO).

31. Iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da do ovog štetnog događaja ne bi došlo da se I. K. kao pješak kretao nogostupom pokraj ceste, ili uz lijevi rub kolnika, niti da je vozač automobila vozio brzinom 53,4 km/h ili svakom manjom.

32. Odredbe čl. 99. st. 1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama važećeg u vrijeme štetnog događaja (NN, broj 59/96- pročišćeni tekst), propisuju: ''(1) Pješak se ne smije kretati ni zadržavati na kolniku.

(3) Pješak se mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka.''

33. Čl. 100. st. 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisano je da ako se pješak kreće kolnikom, on se mora kretati što bliže rubu kolnika i to vrlo pažljivo i način kojim ne ometa i ne sprečava promet vozila.

34. Vozač automobila V. M. odgovoran je za nastanak štetnog događaja kako to proizlazi iz kaznene presude, jer je postupio suprotno odredbi čl. 26. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama i nije prilagodio brzinu i način vožnje smanjenoj vidljivosti zbog mraka, zasljepljujućih svjetla vozila iz suprotnog pravca, prolasku kroz naseljeno mjesto, mokrom i skliskom kolniku, olako držeći da se neće ništa desiti, tako da je u nastavku vožnje usprkos kočenju, prednjim dijelom vozila udario u pješaka koji se kretao u istom pravcu, kojom prilikom je I. K. zadobio teške tjelesne ozljede u vidu natučenja glave, nagnječenja mozgovine i psihoorganski sindrom nakon traume.

35. Ovaj sud utvrđuje postojanje doprinosa oštećenika I. K. nastanku štetnog događaja u omjeru od 30% radi toga što se isti prilikom štetnog događaja kretao suprotno odredbama Zakona o sigurnosti prometa na cestama važećeg u vrijeme štetnog događaja kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja prometno tehničkog vještaka (str. 300-313), jer je vještak naveo da bi do izbjegavanja konkretne prometne nesreće došlo u slučaju da se je pješak I. K. kretao nogostupom sa sjeverne (njemu lijeve) strane, van kolnika.

36. Sukladno navedenom u smislu odredbi čl. 192 i čl. 174.. čl. 177. st. 3. i 4. ZOO-a prema utvrđenju ovog suda postoji podijeljena odgovornost i to osiguranika tuženika V. M. od 70% i osiguranika tužitelja I. K. u omjeru od 30%.

37. Ovaj sud je odbio prijedlog tuženika za izvođenje dokaza saslušanjem predloženog svjedoka V. M. (str. 332-333) jer su sve sporne odlučne činjenice u svezi dinamike predmetne prometne nesreće iznesene do zaključenja prethodnog postupka utvrđene na temelju ostalih naprijed navedenih dokaza.

38. Kako je prema odredbama čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, proizlazi da bi tuženik bio u obvezi nadoknaditi tužitelju stvarnu štetu u omjeru od 70% odgovornosti svog osiguranika V. M., ali pod daljnjim ispunjenjem uvjeta iz čl. 27. st. 3. ZOOP-a da postoji razlika između invalidske mirovine osiguranika tužitelja I. K. utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi mu bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

39. Sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 2. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu predložile samo ako posumnja da stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati (članak 3. stavak 3.), ako zakonom nije drugačije određeno.

40. Prema odredbi čl. 221.-a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (članak 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

41. Budući se prema odredbi čl. 27. st. 3. ZOOP-a razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenje HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, tužitelj je taj na kojem je teret dokaza i u odnosu na visinu tražbine i tužitelj HZMO je kao tijelo nadležno za utvrđivanje mirovina bio dužan do zaključenja prethodnog postupka, iznijeti sve odlučne činjenice u odnosu na visinu tražbine (štete) te određeno navesti koja bi to razlika bila u smislu odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a i način njenog obračuna. Kako tužitelj nije naveo te odlučne činjenice, a posljedično navedenom niti predložio izvođenje dokaza za utvrđivanje tih činjenica, niti ovaj sud može na temelju izvedenih dokaza sa sigurnošću utvrditi koliko bi iznosila invalidska mirovina osiguranika tužitelja u slučaju povrede na radu, valjalo je primjenom pravila o teretu dokazivanja sukladno odredbi čl. 221.a ZPP-a ocijeniti da tužitelj nije dokazao da postoji razlika između invalidske mirovine koja je isplaćena osiguraniku I. K. za utuženo razdoblje i invalidske mirovine koja bi I. K. bila utvrđena u slučaju povrede na radu i time je ovaj sud primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio tužbene zahtjeve iz spojenih parnica kao neosnovane kao u toč. I i II izreke ove presude.

42. Budući su odbijeni tužbeni zahtjevi tužitelja isti je sukladno odredbi čl. 154. st.1. ZPP-a dužan tuženiku naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Tuženiku su u smislu odredbe čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a određeni samo oni troškovi koji su bili potrebni za vođenje parnice vodeći računa da se za pripremanje glavne rasprave određuje jedno pripremno ročište te jedno ročište za glavnu raspravu. Nadalje, u odnosu na troškove na ime troškova punomoćnika tuženika odvjetnika primijenjene su odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika važeće u vrijeme obračuna troškova i zaključenja glavne rasprave (NN broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, dalje: Tarifa).

43. Tuženik potražuje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku prema obračunu u troškovniku (str. 334-335) i to na ime sastava podnesaka od 31. siječnja 2019., 20. ožujka 2019., 25. veljače 2021.,21. listopada 2021., za svaki po 1.000,00 kn uvećano za PDV. Nadalje, za zastupanja na ročištu od 17. siječnja 2019., 12. ožujka 2019., 4. prosinca 2019., 21. siječnja 2021., 16. rujna 2021., 3. veljače 2022., 27. rujna 2022., kn potražuje po 1.000,00 za svako ročište uvećano za PDV i za ročište za objavu presude 500,00 kn, uvećano za PDV. Nadalje, potražuje na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu 1.310,00 kn, te plaćeni predujam za medicinsko vještačenje 3.600,00 kn i za prometno tehničko vještačenje 4.000,00 kn. 44. Tuženiku se na ime troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku određuje za zastupanje na ročištu održanom 17. siječnja 2019. iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife), jer se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 31. siječnja 2019. iznos od 1.000,00 kn sukladno (Trbr. 8. toč. 1. Tarife), za zastupanje na ročištu održanom 12. ožujka 2019. iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) na kojem ročištu se raspravljalo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 20. ožujka 2019. iznos od 250,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) jer se ne radi o niti jednom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. i 2. Tarife, za zastupanje na ročištu održanom 4. prosinca 2019. iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za ročište održano 21. siječnja 2021. iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za sastav podneska od 25. veljače 2021. iznos od 250,00 kn kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) jer se ne radi o niti jednom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. i 2. Tarife, za zastupanje na ročištu 16. rujna 2021. iznos od 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) jer se na navedenom ročištu raspravljalo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 21. listopada 2021. iznos troška od 625,00 kn (Tbr. 8. toč. 3. Tarife) obračunat prema vrijednosti predmeta spora po izvršenom spajanju parnica, jer se ne radi o niti jednom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. i 2. Tarife, za ročište održano 3. veljače 2022. određuje se zatraženi iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za ročište održano 27. rujna 2022. određuje se zatraženi iznos od 1.000,00 kn (Tbr. 9. toč. 1. Tarife).

45. Na navedeni određen trošak u iznosu od 7.625,00 kn tuženiku se određuje PDV ( Tbr. 42. Tarife) u iznosu od 1.906,25 kn.

46. Nadalje, uvidom u spis utvrđeno je da je tuženik tijekom postupka potraživao i trošak u podnescima podnesenim u predmetu ovog suda P-22/2019 koji je spojen na spis P-115/2018. Prema ocijeni ovog suda i taj popis troškova tuženika u podnescima (str. 187 i 243 spisa) za svaki 1.000,00 kn uvećano za PDV, ukupno 2.500,00 kn za oba podneska s PDV-om, smatra se zahtjevom za naknadu troška.

Radi navedenog tuženiku se za sastav podneska od 15. travnja 2019. i 11. ožujka 2020. određuje trošak u iznosu od 250,00 kn sukladno Tbr. 8. toč. 3. Tarife za svaki podnesak, dakle, 500,00 kn, jer se ne radi o niti jednom podnesku iz Tbr. 8. toč. 1. i 2. Tarife, i primjenom Tbr. 42. Tarife, obračunava se PDV od 125,00 kn, ukupno se određuje daljnji trošak od 625,00 kn.

47. Tuženik nije uplatio sudsku pristojbu na odgovor na tužbu u iznosu 1.310,00 kn, te obveza plaćanja pristojbe na odgovor na tužbu nastaje po pravomoćnom okončanju spora razmjerno uspjehu u parnici (čl. 4. Zakona o sudskim pristojbama NN br. 118/18). Stoga taj trošak nije niti određen tuženiku.

48. Tijekom postupka tuženik je uplatio i predujam radi izvođenja dokaza vještačenjem ukupno 7.600,00 kn te mu je i taj trošak dužan naknaditi tužitelj. 49. Tuženik potražuje i trošak za pristup ročištu za objavu presude 500,00 kn (Tbr. 9. toč. 3. Tarife) i PDV sukladno Tbr. 42. Tarife u iznosu od 125,00 kn, ukupno 625,00 kn za to ročište. Kako za tuženika nije pristupio nitko na ročište za objavu presude, taj trošak nije određen.

50. Dakle, ukupno tuženik potražuje 25.785,00 kn na ime troškova, dok su mu određeni troškovi koje mu je dužan naknaditi tužitelj u iznosu od 17.756,25 kn, te je stoga sukladno odredbi čl. 154. i 155. ZPP-a odlučeno kao u točci III izreke.

51. Nadalje, toč. IV izreke odbijen je više zatraženi trošak tuženika u iznosu od 8.028,75 kn kao neosnovan.

52. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Bjelovar, 30. studenoga 2022.

Sutkinja

Zlata Bašek Skrba

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 8 dana od primitka odluke, na Visoki trgovački sud RH u Zagrebu, a putem ovog suda. Za stranku koja je bila obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, a na to ročište nije došla, presuda se objavljuje na mrežnoj stranici e-Oglasna ploča sudova. Smatra se da je ta stranka danom objave primila presudu i od toga dana joj se računa rok za žalbu.