REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: K-48/2018-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Požegi, po sucu Antunu Akšamoviću, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Mirjane Guzanović, u kaznenom predmetu protiv I. okrivljenog K. K. i dr., zbog kaznenog djela iz članka 305. stavak 1. i dr. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15 - dalje u tekstu KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Požegi broj KO-DO-87/2020, (ranije K-DO-196/17) od 16. svibnja 2017. nakon održane rasprave 28. studenog 2022. u nazočnosti zamjenice ODO u Požegi Slavice Milevoj, I. okrivljenog K. K. uz branitelja I. B., odvjetnika u P., II. okrivljenog V. A., III. okrivljenog J. K., IV. okrivljenog M. Č., uz branitelja II.-IV. okrivljenika D. Š., odvjetnika u Z., 29. studenog 2022. objavio i
p r e s u d i o j e :
I Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku - ("Narodne novine" broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19- dalje u tekstu ZKP/08),
I. okrivljeni K. K., zv. K., OIB …, sin F. i L. K. r. V., rođen ... u P., s prebivalištem u P., državljanin RH, umirovljenik, prima mirovinu od 8.000,00 kn, SSS, elektrotehničar, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u bivšoj JNA 1989./1990. u Bitoli, te HV od 19. kolovoza 1991. do 1994. u Pakracu, poručnik, odlikovan medaljom Bljesak i Spomenicom Domovinskog rata, srednjeg imovnog stanja, bez imovine, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak.
II. okrivljeni V. A., OIB …, sin V. i M. A. r. K., rođen ... u Pakracu, s prebivalištem u B., državljanin RH, vozač, SSS, vlasnik obrta A. o. V. A., s plaćom od 10.000,00 kn, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, služio bivšu JNA 1990./1991. u Subotici, te HV od 1991.- do 1995., u Pakracu, s činom poručnika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata "Bljesak i Oluja", suvlasnik kuću u ½ dijela kuće u B. površine 270 m2, dobrog imovnog stanja, neosuđivan, ne vodi se drugi postupak.
III. okrivljeni J. K., zv. J., OIB …, sin B. i B. K. r. K., rođen ... u B., s prebivalištem u B., državljanin RH, elektrotehničar, SSS, umirovljenik s mirovinom od 6.300,00 kuna, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, vojsku služio u bivšoj JNA 1979./ 1981. u Somboru, Batajnici, Zemunu, Banjici, Pančevu, te pripadnik specijalne policije Omege od 1990. do 1994., s činom stožernog narednika, odlikovan Spomenicom Domovinskog rata, red Hrvatskog križa, "Bljesak i Oluja", te priznanje za zasluge u obrani Republike Hrvatske, srednjeg imovnog stanja, vlasništvu obiteljsku kuću u K.o. B., površine od 120 m2, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak.
IV. okrivljeni M. Č., OIB …, sin A. i N. Č. r. K., rođen … u P., , državljanin RH, viši sportski trener, VS, umirovljenik s mirovinom od oko 6.200,00 kn, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, služio bivšu JNA u Kičevu i Beogradu 1989./1990, te HV od 19. kolovoza 1991. do 30. lipnja 1996. u Pakracu, s činom natporučnika, odlikovan Hrvatskim trolistom, Spomenicom Domovinskog rata, "Bljesak i Oluja", Spomenicom Domovinske zahvalnosti, Medaljom Bljesak i Oluja te Priznanjem za izniman poduhvat, te različitim pohvalama generala, dobrog imovnog stanja, vlasnik obiteljske kuće u k.o. B. oko 180 m2, te okućnice od 600 m2, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak.
o s l o b a đ a j u s e o p t u ž b e
da bi:
I. okrivljenik K. K.
1) dana 13. prosinca 2016. u P., u upravnom postupku, u predmetu utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava o okolnostima njegova stradavanja kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, broj UP/I-560-01/16-01/33, koji se vodi kod Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, pristupivši kao stranka po pozivu u Područni odsjek za poslove obrane Požega, koji je u opisanom upravnom postupku postupao u okviru pravne pomoći, na zapisnik, klasa: 560-01/16-01/11, urbroj: 521M2-79-16-3 od 13. prosinca 2016., premda prethodno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, svjestan da je prijelom nadlaktice desne ruke zadobio dana 20. travanja 1993. igrajući nogomet u Pakracu, neistinito iskazao da je dana 20. travnja 1993. u popodnevnim satima, zajedno s II. okrivljenikom V. A. i III. okrivljenikom J. K. krenuo u obilazak i izviđanje terena na rubni dio P. u pravcu K. pri čemu je prilikom pretrčavanja brisanog prostora s ciljem pronalaska zaklona, zbog izloženosti neprijateljskoj paljbi, pao i zadobio tešku ozljedu desne ruke, zbog čega je prekinuo izviđanje i povukao se s prve crte bojišnice, nakon čega su ga njegovi suborci odvezli u Dom zdravlja P., a potom da je sanitetskim vozilom prevezen u K. gdje je četiri dana zadržan na bolničkom liječenju, a na temelju koje izjave je Područni ured za poslove obrane Osijek trebao donijeti konačnu odluku u navedenom upravnom postupku, ali je taj postupak rješenjem klasa: UP/I-560-01/16-01/33, urbroj: 512M2-76-17-10 od 27. srpnja 2017. prekinuo do rješavanja prethodnog pitanja postajanja kaznenog djela davanja lažnog iskaza,
d a k l e, s namjerom da počini kazneno djelo poduzeo radnju koja prostorno i vremenski neposredno prethodi ostvarenju bića kaznenog djela da kao stranka u upravnom postupku dade lažni iskaz na kojem se temelji konačna odluka u tom postupku,
II. okrivljenik V. A.
2) dana 27. prosinca 2016. u P., u upravnom postupku, u predmetu utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava o okolnostima stradavanja I. okrivljenika K. K. kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, broj UP/I-560-01/16-01/33, koji se vodi kod Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, pristupivši po pozivu kao svjedok u Područni odsjek za poslove obrane Požega, koji je u opisanom upravnom postupku postupao u okviru pravne pomoći, na zapisnik, klasa: 560-01/16-01/11, urbroj: 521M2-79-16-8 od 27. prosinca 2016., propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, znajući da to nije istina, iskazao da je u travnju 1993. u popodnevnim satima, zajedno s I. okrivljenikom K. K. i III. okrivljenikom J. K. krenuo u obilazak i izviđanje terena na rubni dio P. u pravcu K. pri čemu je I. okrivljenik K. K. prilikom pretrčavanja s ciljem pronalaska zaklona, zbog izloženosti neprijateljskoj paljbi, poskliznuo se, pao i zadobio tešku ozljedu desne ruke, zbog čega su prekinuli ophodnju i odvezli I. okrivljenika K. K. u Dom zdravlja P., nakon čega je radi liječenja prevezen u K.,
d a k l e, kao svjedok u upravnom postupku dao lažni iskaz,
III. okrivljenik J. K.
3) dana 27. prosinca 2016. u P., u upravnom postupku, u predmetu utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava o okolnostima stradavanja I. okrivljenika K. K. kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, broj UP/I-560-01/16-01/33, koji se vodi kod Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, pristupivši po pozivu kao svjedok u Područni odsjek za poslove obrane Požega, koji je u opisanom upravnom postupku postupao u okviru pravne pomoći, na zapisnik, klasa: 560-01/16-01/11, urbroj: 521M2-79-16-9 od 27. prosinca 2016., propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, znajući da to nije istina, iskazao da je u proljeće 1993. u kasnim popodnevnim satima, zajedno s I. okrivljenikom K. K. i II. okrivljenikom V. A. iz P. krenuo u obilazak i izviđanje terena u pravcu K. pri čemu je I. okrivljenik K. K. prilikom pretrčavanja, zbog izloženosti neprijateljskoj paljbi, pao i zadobio ozljedu desne ruke, zbog čega su prekinuli ophodnju, a I. okrivljenika K. K. odvezli na hitnu u P.,
d a k le, kao svjedok u upravnom postupku dao lažni iskaz,
IV. okrivljenik M. Č.
4) dana 28. prosinca 2016. u P., u upravnom postupku, u predmetu utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava o okolnostima stradavanja I. okrivljenika K. K. kao hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, broj UP/I-560-01/16-01/33, koji se vodi kod Ministarstva obrane, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, pristupivši po pozivu kao svjedok u Područni odsjek za poslove obrane Požega, koji je u opisanom upravnom postupku postupao u okviru pravne pomoći, na zapisnik, klasa: 560-01/16-01/11, urbroj: 521M2-79-16-10 od 28. prosinca 2016., propisno upozoren na posljedice davanja lažnog iskaza, znajući da to nije istina, iskazao da su ga, kao zapovjednika satnije VP 8219 Pakrac, u travnju 1993., II. okrivljenik V. A. i pokojni B. K., odmah po događaju, izvijestili da je u K., oko Š. brijega, tijekom akcije izviđanja, stradao I. okrivljenik K. K.,
d a k l e, kao svjedok u upravnom postupku dao lažni iskaz,
pa da bi time počinili kazneno djelo protiv pravosuđa i to I. okrivljenik K. K. pod točkom 1) davanjem lažnog iskaza u pokušaju - opisano u članku 305. stavku 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 – dalje u tekstu: KZ/11), a kažnjivo po članku 305. stavku 2. i 1. KZ/11, a II. okrivljenik V. A. pod točkom 2), III. okrivljenik J. K. pod točkom 3) i IV. okrivljenik M. Č. pod točkom 4) davanjem lažnog iskaza, označeno i kažnjivo po članku 305. stavku 1. KZ/11
II Na temelju članka 149. stavka 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci I.-IV. okrivljenika i nužni izdaci i nagrada njihovih branitelja padaju na teret proračunskih sredstava
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Požegi je pod brojem KO-DO87/2020 (ranije K- DO-196/2017-39) od 16. svibnja 2017., podiglo optužnicu protiv I. okrivljenika K. K.,
II. okrivljenika V. A., III. okrivljenika J. K. i IV. okrivljenika M. Č. zbog počinjenja kaznenog djela protiv pravosuđa i to I. okrivljenik K. K. kazneno djelo davanje lažnog iskaza u pokušaju - opisano u članku 305. stavku 1. i 2. u vezi članka 34. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 305. stavku 2. i 1. KZ/11, II. okrivljenik V. A., III. okrivljenik J. K. pod točkom i IV. okrivljenik M. Č. za kazneno djelo davanje lažnog iskaza, označeno i kažnjivo po članku 305. stavku 1. KZ/11.
1.1. U optužnici je predloženo izdavanje kaznenog naloga što je sud i prihvatio, te je presudom ovog suda broj K-48/2018-2 od 11. lipnja 2018. izdan kazneni nalog.
1.2. I. okrivljenik je po branitelju B. M. podnio prigovor na kazneni nalog, a II.-IV. okrivljeni osobno su podnijeli prigovor na kazneni nalog, slijedom čega je sud rješenjem Kov-41/18-3 od 30. kolovoza 2018. stavio kazneni nalog izvan snage i potvrdio optužnicu K-DO-196/17 od 16. svibnja 2018. protiv I.-IV. okrivljenika.
2. Očitujući se o osnovanosti optužbe, I.-IV. okrivljeni izjavili su da se ne smatraju krivima za počinjenje kaznenog djela koje im je stavljeno na teret.
3. I. okrivljeni K. K. je u svojoj obrani danoj na raspravi 28. studenog 2022. naveo da u cijelosti ostaje kod svoje izjave koju je dao u upravnom postupku 13. prosinca 2016. te kod svoje izjave koju je dao prilikom ispitivanja i snimanja kod policije u Pakracu po nalogu državnog odvjetništva te nije želio ništa drugo iskazivati, te nije želio odgovarati na pitanja suda i državnog odvjetništva.
3.1. S obzirom da I. okrivljenik nije želio odgovarati na postavljena pitanja suda i državnog odvjetništva, sud je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod PP Pakrac 11. travnja 2018. te reproducirao snimku njegovog ispitivanja s DVD-a. Tom prilikom okrivljenik se branio da je u upravnom postupku istinito iskazivao. Branio se da je dana 20. travnja 1993. sa svojim suborcima otišao na izviđanje na predio P. zv. Š. brijeg prema K.. Otišli su osobnim automobilom "Golf", vlasništvo V. A., te ga parkirali uz desni rub ceste. Krenuli su u izviđanje, šuljali su se između kuća, promatrali i gledali što se događa. Kada je krenuo pretrčavati između dva objekta udaljena jedan od drugoga 50-ak m, začula se pucnjava, odnosno kratki rafal. U tom trenutku je pao na desnu ruku u kojoj je držao pištolj koji mu je ispao. Osjetio je strahovitu bol, lijevom rukom je zgrabio pištolj, dovukao se do zaklona, a oni dotrčali do njega i pitali ga što je, je li ranjen, može li dalje, na što je on odgovorio da ne zna, da ga boli ruka. Vratili su se do auta pri čemu su mu zbog bolova u ruci pomogli da uđe u auto te ga odvezli u Dom zdravlja u P., a potom sanitetskim vozilom u K. gdje su mu namještali ruku. Naveo je kako nije kriv za djelo koje mu se stavlja na teret te mu je uvredljivo što se njega i njegove suborce proziva o okolnostima njegova stradavanja. Iznio je istinu te je iskazivao istinu.
4. II. okrivljeni V. A. u svojoj obrani danoj na raspravi 28. studenog 2022. naveo je da on u cijelosti ostaje kod svoje izjave koju je dao u upravnom postupku kod Ministarstva obrane 13. prosinca 2016. te kod svoje izjave koju je dao prilikom ispitivanja i snimanja kod policije u Pakracu 11. travnja 2018. po nalogu državnog odvjetništva te nije želio ništa drugo iskazivati te nije želio odgovarati na pitanja suda i državnog odvjetništva.
4.1. S obzirom da II. okrivljenik nije želio odgovarati na postavljena pitanja suda i državnog odvjetništva, sud je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod PP Pakrac 11. travnja 2018. te reproducirao snimku njegovog ispitivanja s DVD-a. Tom prilikom okrivljenik se branio da nije dao lažni iskaz već da je u P. iskazivao onako kako je i bilo.
5. III. okrivljeni J. K. u svojoj obrani danoj na raspravi 28. studenog 2022. naveo je da u cijelosti ostaje kod svoje izjave koju je dao u upravnom postupku 13. prosinca 2016. te kod svoje izjave koju je dao prilikom ispitivanja i snimanja kod policije u Pakracu po nalogu državnog odvjetništva te nije želio ništa drugo iskazivati te nije želio odgovarati na pitanja suda i državnog odvjetništva.
5.1. S obzirom da III. okrivljeni nije želio odgovarati na postavljena pitanja suda i državnog odvjetništva, sud je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod PP Pakrac 12. travnja 2018. te reproducirao snimku njegovog ispitivanja s DVD-a. Tom prilikom okrivljenik se branio da je dao istiniti iskaz kod kojega u potpunosti stoji te nije imao što drugo za dodati.
6. IV. okrivljeni M. Č. u svojoj obrani danoj na raspravi 28. studenog 2022. naveo je da u cijelosti ostaje kod svoje izjave koju je dao u upravnom postupku 13. prosinca 2016. te kod svoje izjave koju je dao prilikom ispitivanja i snimanja kod policije u Pakracu po nalogu državnog odvjetništva te nije želio ništa drugo iskazivati te nije želio odgovarati na pitanja suda i državnog odvjetništva.
6.1. S obzirom da IV. okrivljeni nije želio odgovarati na postavljena pitanja suda i državnog odvjetništva, sud je na temelju članka 435. stavak 2. ZKP/08 pročitao zapisnik o ispitivanju okrivljenika kod PP Pakrac 12. travnja 2018. te reproducirao snimku njegovog ispitivanja s DVD-a. Tom prilikom okrivljenik se branio da su oni došli do njega i izvijestili ga nakon tog događaja, da nije imao razloga ne vjerovati im jer su to bili mu podređeni ljudi s kojima je bio spreman poginuti. Na osnovu toga je i potpisao takav svoj iskaz. U akcijama su se brinuli jedni o drugima. Ako takvim ljudima ne bi vjerovao, ne zna kome bi vjerovao. U ratu nisu vodili zapisnike, sve se radilo usmeno, jer gotovo da nisu imali ni papira. Možda je to i zapisao u neku svoju bilježnicu. Nije bio sudionik događaja, već su mu oni tako rekli da se tako dogodilo. Iskazao je da nije kriv za kazneno djelo za koje ga se tereti.
7. U dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao zapisnik o ispitivanju svjedokinje A. P. ( list 96-97 K spisa te list 224-225 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka Z. I. (list 124-125 K spisa te list 226 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka D. B. (list 113-114 K spisa te list 268-269 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka D. K. (list 119-120 K spisa te list 269-270 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka B. S. (list 270-271 K spisa), zapisnik o ispitivanju svjedoka M. Š. (list 271- 272 K spisa), ispitani su svjedoci Z. G. (list 338-340 K spisa), J. H. (list 340-342 K spisa), M. L. (list 343-344 K spisa), ispitan je svjedok M. M. (list 353-354 K spisa), ispitan je svjedok P. Š. (list 373 K spisa), sud je pročitao rješenje MORH-a (list 7 do 12 K spisa), dopis MORH-a (list 13 do 14 K spisa), zapisnik MORH-a (list 15 do 17 , te 18-20, 21-22, 23-24 K spisa), dopis Središnjeg vojnog arhiva ( list 25) dopis MORH-a (list 26-27 K spisa), dopis pukovnije Vojne policije (list 28), dopis pukovnije Vojne policije ( list 43-50), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom ( list 131-132 K spisa), medicinski karton za I. okrivljenika K. K. ( list 134-137 K spisa), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta s potvrdom ( list 166-168 K spisa), ovjerenu presliku otpusnice Doma zdravlja ( list 169 K spisa), ovjerenu presliku povijesti bolesti za I. okrivljenika K. K. s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ( list 170-171 K spisa), pročitana je medicinska dokumentacija Doma zdravlja Kutina ( list 30-33 K spisa), dopis Doma zdravlja Kutina zaprimljen kod ovog suda 24.ožujka 2022 (list 322 K spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-555/2018, pročitano je rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj K- 555/18-20 od 26. listopada 2021. Na kraju dokaznog postupka sud je ispitao I.-IV. okrivljene, pročitao je zapisnik o ispitivanju I. okrivljenika kod PP Pakrac 11. travnja 2018. (list 159-163 K spisa) i reproducirao snimku ispitivanja I. okrivljenika kod PP Pakrac 11. travnja 2018. s DVD-a (list 164 K spisa), zapisnik o ispitivanju II. okrivljenika kod PP Pakrac 11. travnja 2018. (list 153-156 K spisa) i reproducirao snimku ispitivanja II. okrivljenika kod PP Pakrac 11. travnja 2018. s DVD-a (list 157 K spisa), zapisnik o ispitivanju III. okrivljenika kod PP Pakrac 12. travnja 2018. (list 147-150 K spisa) i reproducirao snimku ispitivanja III. okrivljenika kod PP Pakrac 12. travnja 2018. s DVD-a (list 151 K spisa), zapisnik o ispitivanju IV. okrivljenika kod PP Pakrac 12. travnja 2018. (list 141-144 K spisa) i reproducirao snimku ispitivanja IV. okrivljenika kod PP Pakrac 12. travnja 2018. s DVD-a (list 145 K spisa) te je pročitao izvode iz KE i PE za I.-IV. okrivljenika ( list 356-371 K spisa) i potvrdu o visini dohotka za I.-IV. okrivljenika (list 193-196 K spisa).
8. Ispitana kao svjedokinja kod Općinskog državnog odvjetništva u Požegi 8. studenog 2017. A. P. je iskazala da je zaposlena na radnom mjestu višeg stručnog savjetnika za vojnu obvezu u Ministarstvu obrane, Upravi za ljudske resurse, Sektoru za upravljanje ljudskim resursima, Službi za poslove obrane, Područnom odjelu za poslove obrane Osijek, Područnom odsjeku za poslove obrane Požega, na kojim poslovima radi od 2010. U upravnom postupku utvrđivanja vjerodostojnosti isprava kojima se potvrđuje stradavanje u Domovinskom ratu, u upravnom predmetu Područnog odjela za poslove obrane Osijek, postupala je po zamolnici za pružanje pravne pomoći na način da je u prosincu 2016. ispitala stranku K. K. te svjedoke V. A., J. K. i M. Č.. Uzimajući njihove iskaze usmeno ih je upozorila na dužnost govorenja istine i na posljedice davanja lažnog iskaza u smislu kaznene odgovornosti te je ta upozorenja unijela i u zapisnike u njihovim izjavama koje su oni nakon čitanja vlastoručno potpisali i to na svakoj stranici zapisnika. Ispitujući navedene postupala je po Zakonu o općem upravnom postupku na koji način i inače postupa kada ispituje stranke i svjedoke. Prije nego je K. K. dao svoj iskaz u svojstvu stranke, upoznala ga je sa cjelokupnom dokumentacijom koja joj je bila dostavljena. Navela je da je on tu dokumentaciju detaljno pregledao i pročitao, a i sama mu je neke dijelove čitala. Navela je da su se u toj dokumentaciji nalazili njegov medicinski karton s podacima iz 1993., medicinska dokumentacija o bolničkom liječenju u Domu zdravlja Kutina te službene zabilješke o obavijesnom razgovoru sa Z. I. i D. B..
8.1. Svjedokinja je, na glavnoj raspravi održanoj 9. rujna 2020., navela da je na neplaćenom dopustu od 1.2.2020., i da nije mogla izvršiti uvid u spis prije rasprave, i može reći samo ono čega se sjeća. Pokrenut je postupak temeljem potvrde o okolnostima stradavanja K. K., a tu potvrdu možda je izdala referada za skrb Pakrac, koja je u sastavu Ureda za obranu Pakrac. Na toj potvrdi stoji pod kojim okolnostima i gdje je K. K. stradao i na temelju te potvrde on je ostvario daljnja prava na mirovinu. Upravni postupak se vodi u Područnom odjelu za poslove obrane Osijek, a u Područnom odsjeku Požega oni vrše samo pravnu pomoć u vidu uzimanja iskaza, a uvid u svu dokumentaciju ima Odjel u Osijeku, dok svjedokinja dobije samo ono što oni smatraju da joj je potrebno. U Osijeku je predmet vodio pravnik D. K.. Svjedokinja je prvo saslušala K. K. i s njim dogovorila saslušanje predloženih svjedoka i to gosp.V. A. i J. K. te M. Č., a ono što su svjedoci iskazali ona je upisala u zapisnik. Nadalje je navela da se ne sjeća da li je svjedocima dala upozorenje na posljedice lažnog iskaza, pa kada su joj se predočili zapisnici o saslušanju okrivljenika u ovom postupku, navela je da je upozorenje za lažni iskaz upisano u zapisnik, ali da nije sigurna da je usmeno dala upozorenja na posljedice lažnog iskaza. Nakon nekog vremena ona je pozvana u ODO radi davanja iskaza. Nadalje, svjedokinja je navela da je u tom postupku postupala po pravilima Upravnog postupka, a više ne sjeća da li je imala uvid u medicinsku dokumentaciju za K. K.. Kada joj se predočio zapisnik o njezinom ispitivanju list 96-97 K spisa, gdje je iskazala da je okrivljenike usmeno upozorila na dužnost govorenja istine, i na posljedice davanja lažnog iskaza u smislu kaznene odgovornosti,te da je upozorenja unijela u zapisnik, navela je da je to točno, te je opća praksa da se u svakom slučaju daju upozorenja za posljedice davanja lažnog iskaza. Nakon što zapisnik bude gotov on se u cijelosti čita, te stranka potpisuje zapisnik. Nadalje, svjedokinja je navela da prije nego što su stranke odnosno okrivljenici potpisali zapisnik o svom ispitivanju, sigurno je zapisnik pročitan u cijelosti, jer je to njihova praksa. Nakon što se zapisnik pročita stranka ga potpisuje, a u principu stranka potpisuje svaku stranicu zapisnika. Svjedokinja nema saznanja da li je i kako okončan upravni postupak koji se vodio pred Područnim odjelom Osijek, jer oni o tome u Odsjeku u Požegi nisu izviješteni, a PO Osijek im dostavlja rješenja samo kada oni po tim rješenjima moraju postupati. U konkretnom slučaju u predmetu K. K. njima PO Osijek ne bi dostavio rješenje jer nemaju što postupati po tom rješenju kao Odsjek u Požegi. Ne sjeća se da li su u tom postupku saslušavane neke treće osobe pa kada joj se predočio zapisnik o njezinom ispitivanju kod ODO u Požegi (list 197 K-zadnji pasos) navela je da se više zbog proteka vremena ne sjeća svih okolnosti.
9. Ispitan kao svjedok kod Općinskog državnog odvjetništva u Požegi 7. prosinca 2017. D. B. naveo je da se sjeća kada je 1993. P. list kao lokalni medij zajedno s malonogometnim klubom „D. b.“ organizirao malonogometni turnir koji se održavao u P. na igralištu pored Gimnazije. Ne može se sjetiti točno datuma, odnosno perioda tijekom kojeg se taj turnir održavao. To je moglo biti od travnja do lipnja 1993., jer se sjeća da je bilo lijepo vrijeme i da su se utakmice igrale svakog utorka te da su se igrale sigurno tijekom 8 ili 9 uzastopnih utoraka. Na dijelu tih utakmica je vodio zapisnik, jer je bio tajnik navedenog kluba kao i novinar P. lista. Sjeća se da je na jednoj utakmici koju su igrali NK „Dinamo“ iz B. i još jedan klub za kojeg ne zna koji je to tada bio, jedan igrač kluba iz B. slomio ruku. Kako nije poznavao igrače iz B. te općenito iz tog mjesta niti danas ne zna baš puno ljudi, ne sjeća se imena tog igrača niti se sjeća kako je on izgledao. Naveo je da tome nije pridavao baš puno pažnje, jer se puno bavio nogometom, tako da je gledao jako puno utakmica i vidio puno ozljeda. Ne sjeća se što se s tim igračem poslije dogodilo nakon te ozljede. D. K., inače njegov kolega novinar, mu je rekao kada je prošle godine s njim razgovarao, a pripremajući se za razgovor kod policije, da je tog ozlijeđenog igrača svojim fićom odvezao liječniku. Toga se, s obzirom na protek vremena, uopće ne sjeća, ali dopušta da je možda i bilo tako. Naveo je da na navedenom turniru možda i nije bio na svim utakmicama, jer je u organizaciji tog turnira sudjelovao i D. K., pa se sjeća da su se izmjenjivali na vođenju zapisnika. Ne sjeća se da li je tijekom tog nogometnog turnira bilo još ozlijeđenih igrača, jer je prošlo jako puno vremena. Poznato mu je da su unazad 2-3 godine počele neke priče po P. za neke ljude, pa tako i za K. K. da su neosnovano ishodili braniteljske mirovine. U takve priče se ne upušta.
9.1. Svjedok D. B., na raspravi održanoj 15. siječnja 2021. u svom iskazu naveo je da je on 1993. radio u P. listu, njihovom lokalnom mediju, te su na malonogometnom igralištu organizirali ligu u malom nogometu. Bilo je 8 ekipa, i naveo je da se sjeća da je na jednoj utakmici došlo do sudara igrača, te je jedan od momčadi igrača B. se povrijedio prilikom nezgodnog duela u igri i on je naknadno odvezen u ambulantu u P.. Svjedok je naveo da te dečke iz B. nije poznavao i ne može reći kako se zove igrač. Nadalje, svjedok je naveo da misli da ga je on odvezao u ambulantu, ali ne može to više sa sigurnošću tvrditi, jer je od tada prošlo 27 godina. Kada se svjedoka pitalo za ambulantu naveo je da je to bio priručni objekt, ali tamo je bila sestra i liječnik, te pretpostavlja da se vodio i protokol primitka pacijenata. Zapisnik koji su vodili u vezi utakmice, to je bilo na komadu papira, ali kako oni nisu bili ni u kakvom sustavu liga taj zapisnik je poslije bačen te nije sačuvan. Iskazao je da se turnir održavao u travnju i svibnju 1993.Naveo je da misli da su se utakmice održavale ponedjeljkom, ali nije siguran. Utakmice su se odigravale predvečer, a završavalo je oko 21,30 h. U jednom danu igralo se 4 utakmice. Poslije utakmice nije bilo druženja na igralištu. Radilo se još o ratnom dobu u P.. Koliko se sjeća igrač je trpio bolove u ruci i ramenu. Nakon što je tog igrača ostavio u ambulanti svjedok se vratio na igralište i rekao njegovim suigračima da se nalazi u ambulanti. Kasnijih saznanja o ozljedama i liječenju tog igrača on nije imao. Nadalje, naveo je kako misli da je praksa bila da se svakog dana, i to ponedjeljka, igraju 4 utakmice te je on bio prisutan na svim utakmicama, jer su K. i on bili organizatori i vodili zapisnike. Naveo je da se ne sjeća da bi bilo drugih igrača koji su se ozlijedili na tim utakmicama, a ambulanta i igralište su udaljene oko 300 metara. Naveo je kako nije htio pustiti ozlijeđenog igrača da sam ide u ambulantu, već ga je on odvezao svojim fićom. Iskazao je kako misli da je on odvezao ozlijeđenog igrača u ambulantu, ali da nije sto posto siguran, naime, prije nego se pripremao dati iskaz kod ODO u Požegi on se međusobno konzultirao sa svojim kolegom K., koji je tamo bio prisutan, te ga je on podsjetio da je on vozio ozlijeđenog igrača u ambulantu.
10. Ispitan kao svjedok kod PP Pakrac u Pakracu 14. veljače 2018. D. K. naveo je da je od 1992. radio kao novinar u lokalnom listu „P. list“. Te godine su u P. počeli organizirati utakmice jer je bilo ratno vrijeme te su željeli da se ljudi opuste i druže. Prvi turnir su organizirali 1993. i o tome u „P. listu“ objavili više članaka, ali u tim člancima nisu naveli da se itko ozlijedio. Otprilike se sjeća tog turnira i zna da se tu ozlijedio K. K.. Igralo se na nogometnom igralištu kod stare pakračke gimnazije. K. K. je igrao s nogometnimklubom „Dinamo“ B.. Ne sjeća se protiv koga su igrali tu utakmicu. Naveo je da je u tom turniru sudjelovao kao zapisničar, kao sudac i kao jedan od voditelja turnira. Prilikom odigravanja utakmice između „Dinama“ i ne sjeća se kojeg drugog kluba K. K. je pao i slomio ruku iznad lakta. Naveo je da se to dogodilo tako što je u duelu s protivničkim igračem, prilikom intenzivnog starta pao i ozlijedio lakat, ali se ne može sjetiti s kim je točno bio u duelu. Suigrači su mu odmah priskočili u pomoć i digli ga s poda, pri čemu se on držao za tu ruku. Nije se odmah vidjelo da se radilo o prijelomu budući da to nije bio vanjski prijelom te ga je D. B. sa svojim fićom odvezao u Dom zdravlja u P.. Poslije je čuo da je imao prijelom ruke. Zapisnik o toj utakmici je bio vođen za internu uporabu, a kako je to bilo još u vrijeme ratnih djelovanja o tome se nitko nije previše brinuo, tako da pretpostavlja da taj zapisnik više ne postoji. Osobno mu nije poznato da je K. K. nakon toga išao u nekakva izviđanja ili slično niti mu je poznato što je on radio sljedećih nekoliko dana nakon tog turnira. Čuo je da je K. K. status ratnog invalida ostvario na osnovu te ozljede ruke, ali ne zna da li je uz tu ozljedu eventualno doživio i nekakvu ozljedu prilikom vojnih djelovanja. Može potvrditi da je ruku ozlijedio za vrijeme nogometne utakmice. Naveo je da kako je i on sam bio sudionik Domovinskog rata i časnik te su mu falsificirali njegov vojni karton zbog čega mu nije priznat status časnika, jednom prilikom je upitao M. Č., koji je inače bio zapovjednik K. K., kako se nije zauzeo i za njega, na što mu je odgovorio „kako da ostavim čovjeka na ulici?“ misleći na K. K.. Poznato mu je da se po P. priča o tome da li je K. K. stradao za vrijeme vojnog djelovanja ili mu je ozljeda na temelju koje je dobio status HRVI ustvari ozljeda koju je zadobio na navedenog nogometnoj utakmici.
10.1. Svjedok D. K., na raspravi održanoj 15. siječnja 2021., u svom iskazu je naveo da je on 1993. radio kao novinar u P. listu, te da je zajedno s D. B. organizirao malonogometni turnir. Sjeća se da su igrali NK D. i NK B. i da je u jednom duelu igrača K. K. pao, nakon čega su ga suigrači digli i stavili na klupu, a on se nalazio za zapisničarskim stolom udaljen oko 30 metara. Naveo je da je K. K. znao od prije, a bio je dobar i s njegovim ocem. Drugih saznanja nema. Nakon što mu je sudac predočio njegov cjelokupni iskaz sa lista 119 do 120 K spisa, na što je svjedok naveo kako su policajci prilikom njegovog ispitivanja imali unaprijed sastavljena pitanja sa detaljima, te su pitanja bila vrlo sugestivna, pa na pitanje zbog čega nije stavio primjedbu na zapisnik, svjedok je odgovorio kako ima loša iskustva sa službenicima PP Pakrac, te da je čekao da što prije odande izađe. Nadalje, naveo je da je po struci nastavnik hrvatskog jezika, a bavi se novinarstvom od 1992. do 2011. te je kao novinar radio u P. listu, a kao dopisnik je radio u S. n., V. l. i dr. Svjedok je naveo kako je slušao diktat zapisnika o svom ispitivanju kod PP Pakrac, ali da je dio čuo, a dio nije. On je potpisao zapisnik o svom ispitivanju. Ne zna da li je mogao intervenirati u diktat zapisnika, zna da je tražio duplikat zapisnika o svom ispitivanju ali ga nije dobio. Svjedok je danas u odnosima s K. K. na dobar dan, te su poznanici. Turnir je trajao 10-ak dana, a organiziran je početkom ljeta lipanj ili srpanj. Utakmice su se održavale svaki dan od 18 sati te su završavale oko 21 ili 22,00 sata. U danu su se igrale oko 4 utakmice. Naveo je da se ne sjeća da li je bila prva ili druga utakmica kada je K. K. pao. Iskazao je da on policiji ne vjeruje zato jer ih se boji, te su njega u prosincu 1991. uhitili i tukli policijski službenici jer su mislili da je on izdajica, da dijeli oružje Srbima, pa su mu zbog toga i skinuli čin jer je on bio satnik, a sada je običan vojnik.
11. Ispitan kao svjedok kod PP Pakrac u Pakracu 15. veljače 2018. Z. I. iskazao je da misli da se to dogodilo u lipnju 1993. jer su se turniri inače igrali u tom mjesecu. Na igralištu kod stare pakračke gimnazije održavao se turnir te se ne može sjetiti za koju je ekipu igrao i protiv koje ekipe su igrali, ali se sjeća da je K. K. igrao u toj suprotnoj ekipi. U jednom trenutku dok su igrali nogomet došlo je do kontakta između njih dvojice nogom u nogu pri čemu je K. K. nezgodno pao. Odmah potom on je vjerojatno zbog bolova izašao iz igre dok su oni nastavili dalje igrati. Na njemu se u tom trenutku nisu vidjele nikakve ozljede te nije previše obraćao pažnju na to jer sudac nije dosudio niti faul, pa je samo nastavio dalje igrati. Utakmicu su odigrali dalje do kraja. Naveo je da se u to vrijeme često igrao nogomet i ne može točno reći tko je sudio na toj utakmici, da li se vodio zapisnik i slično. Poslije je čuo da je D. B. odvezao K. K. u ambulantu. Par dana kasnije sreo je K. K. koji ga je pitao zašto ga je tako srušio, na što mu je odgovorio da je to bilo normalno u igri te da sudac nije dosudio niti faul. Naveo je da se ne sjeća da li je on tada imao slomljenu ruku ili neku drugu ozljedu.
11.1. Svjedok Z. I. je na raspravi održanoj 9. rujna 2020. iskazao da se sjeća da je 1993. sudjelovao u nogometnom turniru u P., te je za vrijeme igranja nogometa došlo do kontakta između K. K. i njega nogom o nogu, te je K. K. pao na tlo. Oni su igrali za suprotne ekipe, te on više nije pratio gdje je K. K.. Naveo je da ne zna da li je K. K. nastavio igrati utakmicu ili je izašao iz igre, ali se sjeća da sudac nije dosudio faul, pa je on nastavio dalje igrati. Nakon nekoliko dana sreo je K. K. u gradu P., i oni su se našalili kako ga je Z. I. srušio na tlo. Iskazao je da on nikakvih vidljivih ozljeda na K. K. nije vidio. Na pitanje koliko dana je prošlo od utakmice pa dok su se sreli u gradu P. naveo je da se više ne sjeća. Naveo je da se ne sjeća da li je K. K. izašao iz igre ili ne, ali da je tek kasnije čuo da je K. K. negdje odvežen, ne zna gdje. Nakon što mu je predočen zapisnik o njegovom ispitivanju, list 124/2 K spisa, gdje je naveo da je poslije čuo kako je D. B. vjerojatno odvezao K. K. u ambulantu, svjedok je naveo da je on to čuo od D. B.. Naveo je da poznaje D. B. i misli da je on bio među organizatorima tog turnira. Turnir se započeo održavati 1993., te je on uvijek sudjelovao u turnirima, te su se turniri održavali uvijek predvečer od 18 do 22 h, pa je tako i taj turnir bio predvečer, a kada se ta utakmica održavala odnosno u koje vrijeme, on se o tome nije mogao očitovati, ali je svakako bilo u vremenu od 18 do 22 sata. Naveo je da je u P. u to vrijeme, negdje 1993., ambulanta za prvu pomoć bila udaljena od stadiona oko 150 metara.
12. U svom iskazu na raspravi održanoj 15. siječnja 2021. svjedok B. S. naveo je da je on bio zapovjednik I. satnije, 2. bojne, II. pješačke samostalne bojne P., a K. je bio u 3. satniji u kojoj je bio zapovjednik M. Č.. Svako jutro u 8 h oni su imali koordinaciju, te su jednog dana, ne zna da li 1992. ili 1993. saznali na koordinaciji da je K. K. ozlijeđen u jednoj akciji. Naveo je da oni nisu na koordinaciji izviješteni da li je on ozlijeđen lako ili teško, te da nisu znali njegove ozljede. Naveo je da su oni provodili akciju „živi jezik“, te su oni u toj akciji imali zadatak zarobiti protivnika, te je K. K. ozlijeđen u toj akciji. Na pitanje gdje su predavali prijavu o ozljeđivanju, naveo je da je to bilo predavano u Zapovjedništvo bojne u P., a poslije su ti papiri išli u B.. U prijavama o ozljedama nije se moglo pisati gdje je bilo ranjavanje, jer je to bila UNP- a zona i oni tamo nisu smjeli biti. Na pitanje da li je sudjelovao u malonogometnim turnirima koje je organizirao K. i B., u ime P. lista, svjedok je naveo da nije sudjelovao u tim turnirima. Nadalje, svjedok je naveo da oni nisu smjeli napisati doktoru da je njegov vojnik ranjen u UNP-a zoni, jer on tamo nije niti smio biti, nego su oni pisali da je ranjen u kafiću. Zbog toga su ti vojnici poslije imali problema prilikom ishodovanja beneficija, ali to je na kraju riješeno, prema zapovjedništvu su se pisala stvarna stanja, kako se što zbilo, a liječnicima se pisalo drugo npr. kafić ili samoozljeđivanje i sl.
12.1. Svjedok M. Š. je na raspravi održanoj 15. siječnja 2021. u svom iskazu naveo da je on bio zapovjednik Domobranske bojne u P., 1993., te su I. do IV. okrivljenog bili njegovi vojnici, osim III. okrivljenog koji je bio u specijalnoj policiji. 10.7.1992. nakon demobilizacije, proglašene su UNP.-a zone, te je cijela bojna ostala u riflama, jer tamo više nije smjelo biti vojske, a oni su bili vojska. Naveo je da je cesta P. –P. bila pod UNP-a zonom, ali to nije bilo sigurno područje jer je u sedam mjeseci njemu poginulo 4 vojnika, a 3 su ranjena. Naveo je da se sjeća da je jednog dana u P. bio malonogometni turnir, te se sjeća da je bila dojava da su se u selu K. pojavili neki ljudi radi čega su u izviđanje išli K., K., A. i pokojni B. K. koji je u međuvremenu preminuo. Prilikom tog izviđanja K. je povrijeđen prilikom pada, a on je to saznao jer ga je izvijestio zapovjednik njegove K. satnije Č.. Naveo je kako je K. prevezen u Dom zdravlja P., a potom u bolnicu K.. Naveo je da se sjeća da je išao drugi dan K. u posjetu te je isti ležao na kirurgiji u bolnici u K., te je vidio da mu je lijeva ruka zamotana i rekao mu je da je bio na operaciji jer mu je pukla kost ruke. Ne sjeća se točno kada se K. vratio kući. Na pitanje da objasni evidentiranje ozljeda, odgovorio je da bio na brifingu kod generala B. kao načelnika Glavnog stožera OS RH, te je on tom prilikom njemu dao uputu da ako mu netko od ljudi pogine da ga izvuku, da ako netko bude teško ozlijeđen da ga izvuku, a ako netko bude lakše povrijeđen da izbjegavaju bilo što te da se ponašaju kao da tamo nismo bili, što je svjedok naveo da je to njegov odgovor za evidentiranje ozljeda. Kod liječnika se popunjavao ranjenički karton, i taj karton se vodio sve do isteka liječenja. Kod lakših ozljeda se izbjegavalo pisati način ozljeđivanja. Nadalje, svjedok je naveo da je mjesto pada K. bilo na neprijateljskom teritoriju gdje su morali izbjegavati pisati detalje. Svjedok je naveo da ako je netko kasnije išao ostvarivati prava za mirovinu ili prava kao RVI ta izvješća i izjave su sastavljane kasnije i nakon nekoliko godina, te se ovjeravalo i kod javnog bilježnika.
12.2. Na raspravi održanoj 7. rujna 2022. svjedok Z. G. naveo je da mu je poznato zašto je pozvan na ispitivanje te mu je poznato da je bio malonogometni turnir u P. i da je on ondje bio prisutan te zna da nije došlo ni do kakve ozljede te je I. okrivljeni K. K. normalno napustio turnir i otišao sa istoga. To je bilo u travnju 1993. Na pitanje sjeća li se tko je organizirao malonogometni turnir naveo je da je to bilo sve neformalno, tada nije postojala niti sportska zajednica. Nadalje, naveo je da se ne sjeća ni drugih osoba s tog turnira osim K. K. te da nije bilo niti zapisničarskog stola. Naveo je da se ne sjeća koliko se utakmica igralo u danu. Turnir nisu igrali nogometni klubovi već ekipe, a on se ne sjeća za koju ekipu je igrao I. okrivljeni K. K.. Naveo je da je K. K. otišao sa turnira nakon utakmice te mu se ništa nije dogodilo za vrijeme utakmice. Naveo je da nije primijetio da bi K. K. pao za vrijeme utakmice. Utakmice su se odigravale na betonskoj podlozi. Svjedok je naveo da je bio u gledalištu te da dan kada se igrala utakmica nije ništa razgovarao sa K. K.. Naveo je da je vidio da K. K. odlazi poslije utakmice, no nije znao gdje on ide. Misli da su se nakon te utakmice igrale još neke druge utakmice. K. K. je nakon utakmice otišao sam, pješice, a nije siguran je li tom prilikom nešto nosio, možda sportsku torbu, no ne sjeća se točno. Utakmica se igrala u popodnevnim satima, ali se ne sjeća u koliko sati je K. K. otišao sa utakmice. Naveo je da je on u svojstvu svjedoka već ispitivan pred Općinskim sudom u Bjelovaru vezano za taj događaj. Nakon što mu je predočen dio iskaza u kojem je naveo da je tada izjavio kako je nad K. K. počinjen prekršaj koji nije bio suđen, a na raspravi 7. rujna je izjavio da se ne sjeća da bi se takvo nešto dogodilo za vrijeme utakmice, na tu okolnost svjedok je naveo da je moguće je da je bio neki manji prekršaj koji nije bio suđen, a želi dodati da ima šećer te redovito zbog toga uzima lijekove pa je moguće da se više ne sjeća dobro. Na pitanje svjedoku je li znao koji je razlog odlaska K. K. s utakmice naveo je da on tada nije znao razlog, no dodao je da je on tada bio pričuvni djelatnik SUZUP-a te se o nekim zadacima nije smjelo govoriti jer se nije išlo u odorama UNPA zone, a K. K. je išao u izviđanje. Na pitanje svjedoku kada je zadnji put uzeo lijekove svjedok je iskazao da je tada to jutro uzeo lijekove, tj. inzulin, lijekove za tlak, lijekove protiv osteoartritisa. Nakon što mu je predočen iskaz koji je dao kod Općinskog suda u Bjelovaru da je pitao okrivljenika kuda ide i da mu je okrivljeni K. K. rekao da mora ići, dok je na raspravi 7. rujna 2022. naveo da nije uopće komunicirao sa I. okrivljenikom, svjedok je na tu okolnost naveo da njegova izjava kod Općinskog suda u Bjelovaru je vjerodostojna, no ovo od 7. rujna 2022. je posljedica lijekova, a tada nisam bio bolestan. Na pitanje svjedoku je li uopće sposoban iskazivati jer je u dijelu neometanog izlaganja i u pitanjima prije predočavanja iskaza iz B. bio prilično siguran dok je nakon predočavanja suočen s kontradiktornostima to pravdao svojom bolesti i lijekovima, svjedok je iskazao da može biti da ga njegova bolest i lijekovi ometaju u sjećanju zbog čega navodi kako je kod Općinskog suda u Bjelovaru iskazivao istinito.
12.3. Svjedok J. H. je na raspravi održanoj 7. rujna 2022. u svom iskazu naveo da mu je poznato da se protiv I. okrivljenika K. K. vodi postupak, a u vezi njegovog stradavanja. Nadalje, naveo je da je on u to vrijeme bio djelatnik SIS-a u B. te je prikupljao informacije sa ratišta u P., a u to vrijeme je bila ustrojena B. P. u čijem sastavu je bila i satnija B.. Zadatak vojnika u civilu u UNPA zoni su bili izvidi na crti dodira od 40 km od S. do Z., odnosno do B.. Rasporede dnevnih izviđanja su vršili zapovjednici unutar satnija. Na prostoru P. ceste su se često događali incidenti u vidu ubijanja vojnika, propucavanja auta te je na tom području zadatke obavljala satnija B. i to je bilo dosta krizno područje zbog te UNPA zone te su se izviđanja i zadaci obavljali tajno. Naveo je da se sjeća da je jednom prilikom dobio izvješće da je tijekom izviđanja stradao K. K., no da je izvan životne opasnosti, a sjeća se baš toga izvješća za njega jer ga je poznavao od prije, jer su zajedno krenuli kao dragovoljci u B. i P.. Na pitanje koliko često su se događala izviđanja, svjedok je naveo da ovisno o potrebi, a to je znalo biti i svakodnevno. Na pitanje u koje doba dana su se poduzimala izviđanja naveo je da po potrebi, ovisno o tome kada su bila uočena kretanja u toj zoni, te ovisno o patrolama UNPROFOR-a. Na pitanje kada je to konkretno izviđanje kada je K. K. ozlijeđen, u koje je to vrijeme bilo, iskazao je da se ne sjeća. Na pitanje kako se K. K. ozlijedio i tko mu je to rekao svjedok je naveo da se ne sjeća tko mu je to rekao zbog proteka vremena, ali zna da je saznao iz izvješća jer je dobivao takve informacije koje je prosljeđivao dalje, u zborno područje B.. Naveo je da on tada nije znao vrstu ozljede K. K., već samo da je izvan životne opasnosti. Nadalje, naveo je da mu nije poznato da bi se u to vrijeme događao kakav turnir u P.. Na pitanje je li mu poznato s kime je K. K. išao u izviđanje naveo je da mu nije bilo poznato jer su grupe koje su išle u izviđanje određivali zapovjednici satnije, a u to vrijeme je bilo 5 satnija, 700 pripadnika, na crti dužine 42 km, svaka satnija je imala svog zapovjednika koji je bio u svojoj zoni odgovornosti i organizirao je poslove unutar satnije. Nadalje je naveo da on u to vrijeme nije imao niti saznanja o oporavku ni liječenju K. K., niti ga je vidio, već je s njime o njegovom stradavanju razgovarao tek nakon akcije Bljesak. Na pitanje je li o događaju sastavljena kakva dokumentacija odgovorio je da nije bilo dokumentacije, jedino bi se sačinjavala u slučaju borbenih djelovanja i kretanja neprijatelja, a SIS je vojna protuobavještajna služba te su njihovi interesi bili neprijatelji, a ne njihove postrojbe jer je vojska imala svoju obavještajnu službu. Nije mu poznato da bi netko drugi sastavljao dokumentaciju o takvim incidentima. Na pitanje je li mu poznato na koji način se postupalo sa ozlijeđenima u UNPA zoni iskazao je da kao i s ostalim civilima, cilj je bio maknuti ih s tog područja, a kasnije se utvrđivao status osoba. Nadalje, naveo je da mu nije poznato ni tko je u slučaju takvih ozljeđivanja pružao medicinsku pomoć. Na pitanje da objasni što je točno UNPA zona i kako je sve bilo organizirano svjedok je naveo da je UNPA zona bila zona pod ingerencijom UNPROFOR-a u kojoj je sve trebalo biti demilitarizirano te ondje nije smio biti nitko od policijskih i vojnih snaga osim redovne policije. Stoga su oni vojnicima davali civilnu odjeću pa su nastajale i komične situacije da su se ljudi u gradu pojavljivali sa identičnim košuljama, hrana se dostavljala tajno, nije bilo organiziranog saniteta i to je sve bilo tako do završetka te zone kod D. i G.. Ta tajnost se odnosila prema svim stranama te je za činjenicu da imaju postrojbu unutar UNPA zone znao vrlo uzak krug ljudi, jer da se za to znalo došlo bi do međunarodnog incidenta. To se odnosilo i na javne službe poput bolnica. Npr. kada bi u bolnicu došao ozlijeđeni vojnik postupalo bi se prema njemu kao civilu te se sve statusne stvari tog vojnika unutar vojske rješavale izvan UNPA zone. To je bilo načelno postupanje te mi nisu poznati konkretni slučajevi. Nadalje je naveo da je postojala zapovijed da se ne smije nikako saznati za postrojbu koja se morala održati u tom području tajno kako ne bi došlo do prodiranja neprijatelja u sporno područje. Zapovjedništvo u Bjelovaru koje je bilo nadležno za zapadnu Slavoniju se prema toj postrojbi ponašalo kao i prema svim drugim redovnim postrojbama, osim što su radili u civilu. Na pitanje na koji način su se izdavale zapovijedi svjedok je iskazao da su se zapovijedi izdavale usmenim putem. Na pitanje svjedoku kako bi, po njegovom mišljenju, trebao postupiti vojnik koji je u slučaju ozljeđivanja u UNPA zoni zaprimljen kod liječnika svjedok je naveo da on može reći ne svoje mišljenje, već naputak koji je bio, a to da postupaju kao civili do izlaska iz UNPA zone, a pod time misli da nije smio prijaviti svoj status vojnika i da je primjerice pucano na njega, odnosno način stradavanja se nije navodio dok se ne izađe iz UNPA zone. Na pitanje svjedoku da pojasni svoj navod da je za stradavanje K. K. čuo iz izvješća, radi li se o pisanom izvješću ili usmenom svjedok je naveo da su oni u zapovjedništvu domobranske bojne u Pakracu imali ured te su imali sastanke sa pripadnicima zapovjedništva bojne gdje su između ostalih bili i zapovjednici satnija pa je ondje bio i M. Č. te da je on na jednom od tih sastanaka saznao za stradavanje K. K.. To su bili operativni sastanci na kojima je svatko iznosio svoja saznanja, po crti zapovijedanja i interesima službe te su važnije informacije o stradavanjima u slučaju oružanog sukoba prosljeđivali u B., a oni bi dalje u Z.. Ako su smatrali da je incident, odnosno stradavanje sigurnosno interesantan to su prosljeđivali u B., a neke manje incidente koji nisu sigurnosno interesantni nisu intervenirali i izvještavali. Ovakav nivo incidenata koji se odnosi na stradavanje K. K. nisu dalje prosljeđivali.
12.4. Svjedokinja M. L. je na raspravi održanoj 7. rujna 2022. u svom iskazu navela da je ona u razdoblju od 1992. do 1994. radila u ratnoj ambulanti u B. dok nije otišla na specijalizaciju ili na trudnički dopust, ne može se sjetiti zbog proteka vremena. Na pitanje o okolnostima stradavanja I. okrivljenika K. K., ako su joj ista poznata, odgovorila je da joj nisu poznata, te da ona zapravo niti ne zna zašto je pozvana, a sjeća se da je već iskazivala pred Općinskim sudom u Bjelovaru. Na pitanje što znači ratna ambulanta navela je da su bili timovi sastavljeni od liječnika, tehničara i vozača koji su se izmjenjivali svakoga tjedna, a to je bilo 24- satno dežurstvo. To je bila ambulanta u kojoj su se sanirale sve vrste ozljeda pa i ozljede civila. Na pitanje sjeća li se je li 1993. zbrinjavala ozlijeđene vojnike, odgovorila je da se ne sjeća konkretno godine, ali zna da je bilo i teških stradavanja vojnika od granata. Jedan je imao amputiranu nogu, a jedan ozlijeđenu karotidu. Nadalje, navela je da u vrijeme ratnih zbivanja u početku više u ambulantu dolazili vojnici, a kasnije su više dolazili civili. Navela je da su oni 3-4 mjeseca radili kao ratna ambulanta, a poslije je ona ostala sama te je više radila s civilima, a misli da je to bilo 1992. godine, od travnja do srpnja, ali se više ne sjeća. Nakon što je svjedokinji predočen medicinski karton koji se nalazi u koverti na listu 137 K spisa, a posebice na upis od 27. travnja 1993., gdje je navedeno "Pao na nogometu, na desnu ruku (u P.), hospitaliziran na kirurgiji – Dom zdravlja D. od 20. travnja do 24. travnja 1993.", navela je da rukopis u tom kartonu vezano uz taj navod je njezin rukopis te je ona upisala te podatke, a dodala je da je u odnosu na naznaku Dom zdravlja D. da se vjerojatno radi o greški jer su oni njihove pacijente slali u Dom zdravlja K. i tamo su se kontrolirali po kirurgu. Nadalje, navela je da taj njezin upis od 27. travnja 1993. to vjerojatno znači da joj je pacijent došao s nekom dokumentacijom što znači da je bio hospitaliziran. Što se tiče nastanka ozljede navela je da oni prepisuju ono što se već nalazi u dokumentaciji, odnosno verificiranu kirušku dijagnozu. Ne može se sjetiti da li je pregledavala K. K. jer je imala puno pacijenata, a prošlo je dosta vremena. S obzirom na taj upis pretpostavlja da je on bio kod nje, ali se ona toga detaljnije ne sjeća. Na pitanje da opiše način postupanja sa ozlijeđenim vojnicima koji su došli u ambulantu navela je da su to bile hitne situacije te su ih oni uglavnom slali dalje u Z. i B.. Na pitanje da li je u dokumentaciju upisivala stvarne okolnosti sa stradavanja ili je postojala praksa ili naputak da se te okolnosti ne upisuju navela je da je ona upisivala stvarne okolnosti, a njih je upisivala na temelju činjeničnog stanja i dokumentacije koju je imala pred sobom. Navela je da ona uvijek pita pacijente na koji način su se ozlijedili jer je anamneza najbitnija te te podatke upisuje u medicinsku dokumentaciju, osim u slučaju kada je pacijent već bolnički obrađen, tada te podatke prepišu kao i podatke specijalista.
12.5. Svjedok M. M. je na raspravi održanoj 28. listopada 2022. u svom iskazu naveo da je on bio prisutan utakmici koja se igrala u P.. Naveo je da je vozio kamion te je vidio da se igrala utakmica pa je stao da gleda, a utakmica se igrala u ranim popodnevnim satima. U jednom trenutku je vidio da je K. K. izašao s terena i uzeo torbu, a on ga je pitao gdje ide jer utakmica još nije bila gotova, a I. okrivljenik K. K. mu je rekao da mora ići. Nadalje je naveo kako je bio na tribini te je vidio kako I. okrivljenik K. K. odlazi i sjeda u bijeli Golf. Na pitanje što mu je poznato o toj utakmici, tko ju je organizirao, je li vidio nekoga za zapisničarskim stolom, je li bilo publike i koje godine je to bilo, svjedok je naveo da ne zna tko je organizirao tu utakmicu jer je bilo ratno vrijeme. Ne sjeća se je li na utakmici bilo delegata, a bilo je nešto publike i to je bilo 1993. godine, ne zna točno u travnju ili svibnju u ranim popodnevnim satima, ne može se preciznije očitovati. Naveo je da ne zna niti koje ekipe su bile niti za koju ekipu je igrao K. K.. Osim K. K. ne sjeća se drugih osoba koje su sudjelovale na toj utakmici u svojstvu igrača, niti delegata i sudaca i gledatelja. Na pitanje je li bio dan ili sumrak svjedok je naveo da je bio dan. Na pitanje sjeća li se igrališta kako je izgledalo naveo je da se radilo o ograđenom betonskom igralištu, a igralište se nalazi u mjestu P.. Na pitanje može li objasniti kako se sjeća K. K. dok se ne sjeća nikoga drugoga s te utakmice naveo je da ne može to objasniti, da je gledao nogomet, a nije gledao tko sjedi kraj njega. Ne sjeća se kako je ta utakmica završila. Na pitanje je li on u to vrijeme poznavao K. K. i je li mu se još tko drugi obraćao za vrijeme te utakmice i je li još nekoga vidio da odlazi s te utakmice, svjedok je naveo da je on u to vrijeme poznavao K. K., a nitko drugi mu se nije obraćao za vrijeme utakmice niti je vidio da tko drugi odlazi. Nadalje, naveo je da koliko se sjeća da nitko nije bio ozlijeđen na toj utakmici. Naveo je da nije vidio da bi prilikom odlaska s utakmice K. K. bio ozlijeđen. Na pitanje da li bi se uopće sjećao toga događaja i te utakmice da nije ovoga postupka svjedok je naveo da se ne bi sjećao. Na pitanje je li ta utakmica po ičemu bila upečatljiva, odgovorio je da nije po ničemu bila upečatljiva, osim što mu je bilo zanimljivo da se igra nogomet, a bilo je ratno stanje pa se zbog toga zaustavio da pogleda, a to je bila prva utakmica koja se odigravala nakon prestanka ratnog stanja u tom području, a pod tim misli da je to bio prvi turnir nakon što su na grad prestale padati granate. Na pitanje zna li tko je D. B., svjedok je naveo da ga poznaje, da je on u nogometu još od prije rata te se oni znaju preko nogometa jer je i on igrao nogomet. Naveo je da se ne sjeća je li ga vidio na toj utakmici, on ga nije vidio. Na pitanje zna li tko je D. K., odgovorio je da zna, on je bio novinar. Naveo je da niti njega nije vidio na toj utakmici. Na pitanje je li K. K. sam vozio Golf ili ga je netko drugi vozio, naveo je da je I. okrivljenika K. K. u Golfu čekao II. okrivljeni V. A. koji je s jednom nogom bio u autu, a s jednom vani te on vidio da je još netko sjedio u autu, ali ne zna tko. Naveo je da mu nije poznato da je K. K. ozlijeđen 1993., a on je u to vrijeme bio demobiliziran te je vozio kamion. Na pitanje poznaje li Z. I. odgovorio je da ga ne poznaje. Na pitanje koliko je bio udaljen auto kojim je K. K. zajedno s V. A. otišao s utakmice od igrališta svjedok je naveo da je auto bio udaljen 30-40 metara od igrališta i tribina. Također je naveo da se ne sjeća kako je K. K. bio odjeven. Na pitanje poznaje li Z. G., odgovorio je da ga poznaje, misli da je on policajac, a na pitanje je li njega vidio na toj utakmici, naveo je da se ne sjeća.
12.6. Svjedok P. Š. je na raspravi održanoj 28. studenog 2022. u svom iskazu naveo da je on po nalogu Općinskog suda u Bjelovaru u spisu broj K-555/2018 proveo vještačenje na okolnost mehanizma nastanka ozljeda ovdje i ondje okrivljenog K. K., odnosno da utvrdi je li ozljeda nastala pri padu na sportskim aktivnostima ili tijekom u aktivnostima vezanima uz Domovinski rat. Naveo je da je on ondje utvrdio da je K. K. zadobio ozljede iščašenja desne podlaktice, prijeloma glavice desne palčane kosti s pomakom ulomaka te prijelom čunaste kosti desne šake te ono što se sigurno može utvrditi je da je mehanizam nastanka ozljeda pad uz dočekivanje na dlan ispružene ruke, a takva ozljeda je mogla nastati bilo padom na sportskoj aktivnosti, nogometu ili na drugi način, pokliznućem pri izviđanju tijekom ratnih aktivnosti.
13. Uvidom u materijalne dokaze koji prileže spisu i to rješenje MORH-a (list 7 do 12 K spisa), dopis MORH-a (list 13 do 14 K spisa), zapisnik MORH-a (list 15 do 17 , te 18-20, 21-22, 23-24 K spisa) , dopis Središnjeg vojnog arhiva ( list 25) dopis MORH- a (list 26-27 K spisa),dopis pukovnije Vojne policije (list 28), razvidno je kako se vodio upravni postupak utvrđivanja vjerodostojnosti izdanih isprava o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata za I. okrivljenog K. K. u kojem su kao svjedoci ispitani ovdje II.-IV. okrivljeni, te je rješenjem MORH-a KLASA: UP/I- 560-01/16-03/33, URBROJ: 512M2-76-17-9 od 27. srpnja 2017. taj postupak prekinut dok se ne riješi pitanje postojanja kaznenog djela davanja lažnog iskaza.
13.1.Uvidom u dopis pukovnije Vojne policije (list 43-44) KLASA: OGR-215-01/15- 02/04, URBROJ: 3511-1201-16-24 od 15. srpnja 2016. razvidno je da je protiv I. okrivljenog K. K. podnesena kaznena prijava ODO-u u Bjelovaru radi osnovane sumnje da je počinio kazneno djelo prijevare iz članka 236.st.1. i 3. u vezi sa člankom 52.st.1. KZ RH na štetu RH.
13.2. Uvidom u Podatke za ranjene hrvatske vojnike (list 45) razvidno je da je podatke, za I. okrivljenog K. K., unio M. Č. (ovdje IV. okrivljeni) natporučnik, zapovjednik satnije, iz koje potvrde je razvidno da je K. K. ranjen 20. travnja 1993. i to prilikom redovne ophodnje na crti razgraničenja pri pretrčavanju brisanog prostora, teškim padom zadobio frakturu desne podlaktice i iščašenje desnog ramena.
13.3. Uvidom u dopis MORH-a, Glavnog stožera OS RH, VP Bjelovar, KLASA: 562- 01/00-01/02, URBROJ: 3388-03-00-55 od 6. srpnja 2000. (list 46) i dopis MORH-a, Glavnog stožera OS RH, 1. Korpus HKoV VP Bjelovar, KLASA: 562-02/04-01/01, URBROJ: 3388-01S1-01-04-18 od 24. svibnja 2004. razvidno je da je za I. okrivljenog K. K. izdan ratni put iz kojeg je, između ostalog, razvidno da je 20. travnja 1993., prilikom ophodnje crte razgraničenja nezgodno pao te je zadobio frakturu desne podlaktice i iščašenje desnog lakta te da se nakon kraćeg bolovanja vratio u postrojbu na svoju dužnost.
13.4. Uvidom u potvrdu o okolnostima stradavanja (list 47), KLASA: 562-02/03-01/01, URBROJ: 3388-01S1-01-03-48/1 od 20. listopada 2003. i potvrdu o okolnostima stradavanja (list 48) KLASA: 562-02/04-01/01, URBROJ: 3388-01S1-01-04-18/1 od 25. travnja 2004. razvidno je da je ovdje I. okrivljeni K. K. pripadnik Domobranske bojne P., status pričuvnik stradao povredom 20. travnja 1993. u K., P. te se pod okolnostima stradavanja navodi da je vršeći ophodnju postrojbe na prvoj crti bojišnice u mjestu K., koja je bila na crti razgraničenja-razdvajanja između neprijateljskih i naših snaga, pretrčavajući brisani prostor poskliznuo se i pao. Pri padu je zadobio frakturu desne podlaktice i iščašenje desnog lakta.
13.5. Iz ovjerene preslike otpusnice Doma zdravlja ( list 169 K spisa) i ovjerene preslike povijesti bolesti za I. okrivljenika K. K. s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta ( list 170-171 K spisa) proizlazi da je I. okrivljeni K. K. zaprimljen na odjel kirurgije (DZ K., Ispostava P.) dana 20. travnja 1993., a otpušten iz bolnice 24. travnja 1993. (DZ K., K.). U anamnezi i nalazu navedeno je da je pao na nogometu i povrijedio desnu ruku koja mu se deformirala u predjelu desnog lakta, a da ga boli i u predjelu ručnog zgloba. Imobiliziran je ramerovom udlagom u extenziji te je upućen u ovu ustanovu.
13.6. Uvidom u dopis Doma zdravlja K. zaprimljen kod suda 24.ožujka 2022 (list 322 K spisa) utvrđeno je da je liječnik koji je skrbio za pacijenta, ovdje I. okrivljenog K. K. bio dr. V. O., spec. kirurg (tada djelatnik OB P.) te da je isti potpisao i otpusnicu za pacijenta, a isti je preminuo 1998. godine.
13.7. Uvidom u spis Općinskog suda u Bjelovaru broj K-555/2018, i rješenje Općinskog suda u Bjelovaru broj K-555/18-20 od 26. listopada 2021. utvrđeno je da je ODO u Bjelovaru 7. lipnja 2018. podnijelo optužnicu broj K-DO-641/2016-28 protiv K. K., da je počinio kazneno djelo protiv imovine- prijevare, označeno u članku 224. st. 4. u vezi stavka 1., a kažnjivo po članku 224. stavak 4. KZ/1997 u vezi članka 1. i članka 5. točke 1. Zakona o nezastarijevanju kaznenih djela ratnog profiterstva i kaznenih djela iz procesa pretvorbe i privatizacije (NN 57/11).
13.8. Iz rješenja Općinskog suda u Bjelovaru broj K-555/18-20 od 26. listopada 2021. proizlazi da je sud obustavio kazneni postupak protiv optuženog K. K. zbog kaznenog djela iz članka 224. stavak 4. u svezi stavka 1. KZ/97 (NN57/11), a iz razloga jer je ODO u Bjelovaru odustalo od kaznenog progona.
14. Na temelju tako provedenog dokaznog postupka sud nije mogao s onim stupnjem vjerojatnosti koji je na razini izvjesnosti utvrditi odlučnu činjenicu da bi se doista I. okrivljenik K. K. ozlijedio na nogometu, a ne prilikom vojnog izviđanja kako to tvrde I. okrivljeni K. K., II. okrivljeni V. A., III. okrivljeni J. K., IV. okrivljeni M. Č. kao i svjedoci koji su ispitani po prijedlogu obrane i to prvenstveno B. S., M. Š. i J. H..
15. Naime, u ovom postupku je bilo sporno je li do ozljede I. okrivljenika K. K. došlo tijekom igranja nogometne utakmice, a koja činjenica bi upućivala na to da li su I.-IV. okrivljeni počinili kazneno djelo koje im se optužbom stavlja na teret. ili padom I. okrivljenog tijekom izviđanja.
16. Sud nalazi da dokazi optužbe nisu uvjerljivi u onoj mjeri koja je potrebna za osuđujuću presudu, a to se odnosi na iskaze svjedoka optužbe, konkretno D. K., D. B. i Z. I., koji iskazi nisu uvjerljivi u onoj mjeri o činjenicama koje bi upućivale na nedvojben zaključak da su I.-IV. okrivljeni počinili kazneno djelo davanja lažnog iskaza. Uvodno se ističe kako su navedeni svjedoci u svojim iskazima naveli da se ne sjećaju točnog datuma, odnosno perioda kada se dogodila sporna ozljeda I. okrivljenog K. K., osim da se dogodila 1993. godine.
17. Za donošenje osuđujuće presude odlučne činjenice koje idu na teret okrivljenima moraju biti utvrđene do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila, a u konkretnom slučaju nije bilo moguće sa potrebnom izvjesnošću utvrditi da bi se I. okrivljeni K. K. ozlijedio na nogometu, a ne prilikom izviđanja.
17.1 Naime, iz predloženih i provedenih dokaza može se zaključiti da se optužba temelji na dokazima u vidu bilješki u medicinskom kartonu I. okrivljenog K. K., preslike otpusnice Doma zdravlja K. i preslike povijesti bolesti Doma zdravlja K. te iskaza svjedoka D. K., D. B. i Z. I..
18. U odnosu na iskaze svjedoka D. K., D. B. i Z. I. za primijetiti je da isti nisu dosljedno iskazivali tijekom prethodnog postupka i na raspravi. Tako je svjedok D. B. kod ODO u Požegi naveo da se sjeća da je jedan igrač kluba NK D. iz B. slomio ruku, no ne sjeća se imena tog igrača niti se sjeća kako je on izgledao te tome nije pridavao puno pažnje jer je gledao jako puno utakmica i vidio puno ozljeda te se ne sjeća što se s tim igračem dogodilo nakon te ozljede, a njegov kolega novinar D. K. mu je rekao da je tog ozlijeđenog igrača svojim fićom odvezao liječniku, čega se on uopće ne sjeća zbog proteka vremena, ali dopušta da je možda i bilo tako. Ispitan na raspravi svjedok D. B. je naveo da se sjeća da je na jednoj utakmici došlo do sudara igrača i da se jedan od igrača momčadi iz B. povrijedio prilikom nezgodnog duela u igri te je naknadno odvezen u ambulantu u P.. Iskazao je kako misli da ga je on odvezao, ali nije u to 100% siguran, već ga je na to podsjetio kolega D. K.. Dodatno je naveo kako se sjeća da je igrač trpio bolove u ruci i ramenu i da je suigračima toga igrača, nakon što ga je ostavio u ambulanti i vratio se na igralište, rekao da se nalazi u ambulanti.
18.1. Svjedok D. K. je prilikom ispitivanja kod PP Pakrac bio prilično siguran da se I. okrivljeni K. K. ozlijedio na nogometu na način da je nakon duela s protivničkim igračem prilikom intenzivnog starta pao i ozlijedio lakat i da ga je D. B. svojim fićom odvezao u Dom zdravlja P., no na raspravi je odstupio od takvog iskaza obrazlažući to odstupanje time da su mu policajci prilikom ispitivanja postavljali vrlo sugestivna pitanja te je on jedva čekao da odande što prije izađe jer je imao loša iskustva sa službenicima PP Pakrac.
18.2. Svjedok Z. I. je većim dijelom istovjetno iskazivao i u prethodnom postupku i na raspravi navodeći kako je na nogometnoj utakmici imao duel sa I. okrivljenim K. K. no da tom prilikom sudac nije svirao niti faul. Ranije je iskazivao kako je I. okrivljeni K. K. vjerojatno zbog bolova izišao iz igre te je čuo da ga je D. B. odvezao u ambulantu te je par dana kasnije sreo I. okrivljenika K. K. koji ga je pitao zašto ga je tako srušio, na što mu je odgovorio da je to bilo normalno u igri te da sudac nije dosudio niti faul. Na raspravi je iskazao kako ne zna je li I. okrivljeni K. K. nastavio igrati utakmicu ili je izašao iz igre te da su se sreli nakon par dana u P. i našalili kako ga je Z. I. srušio na tlo, a tom prilikom nije vidio nikakvih vidljivih ozljeda na I. okrivljeniku K. K..
19. Dakle, iz navedenog proizlazi kako se svjedok D. B. uopće sa sigurnošću ne sjeća da je I. okrivljenog K. K. vozio u ambulantu, već je to čuo od kolege D. K. koji je pak na raspravi u značajnoj mjeri iskazivao različito od onoga što je iskazivao u prethodnom postupku navodeći da su mu tada službenici PP Pakrac postavljali sugestivna pitanja te je s njima imao loša iskustva i da je slušao diktat zapisnika o svom ispitivanju u PP Pakrac, no da je dio čuo, a dio nije te je želio što prije odande izaći. Svjedok Z. I. potvrđuje da je došlo do duela sa I. okrivljenim K. K. te prvo iskazuje da je I. okrivljenik K. K. vjerojatno izišao iz igre, no kasnije iskazuje da se ne sjeća je li izišao iz igre ili ne, ali da ga je nakon par dana vidio u P. i da na njemu nije primijetio vidljivih ozljeda. Kada se takvi nedovoljno uvjerljivi iskazi svjedoka povežu sa drugim dokazima optužbe i to bilješkama u medicinskom kartonu I. okrivljenika K. K. u kojem se navodi da je isti pao na nogometu na desnu ruku u P. (bilješka od 27. travnja 1993.), za koju bilješku je svjedok M. L. navela da je ona to upisala, ali da se radi o tome da je to prepisala s neke dokumentacije koju joj je donio I. okrivljeni K. K. koji je već bio ranije hospitaliziran i da se ona ne sjeća je li pregledavala I. okrivljenog K. K., dok je utvrđeno da je dr. V. O. koji je skrbio o liječenju I. okrivljenika K. K. tijekom njegovog boravka u Domu zdravlja K. preminuo pa nije mogao biti ispitan pa se takvi dokazi stave u odnos sa obranama I. – IV. okrivljenih i iskazima svjedoka B. S., M. Š. i J. H. te stručnog svjedoka P. Š. koji je naveo da je mehanizam nastanka ozljede I. okrivljenog K. K. pad uz dočekivanje na dlan ispružene ruke i da je takva ozljeda mogla nastati bilo padom na sportskoj aktivnosti, nogometu ili na drugi način, pokliznućem pri izviđanju tijekom ratnih aktivnosti, sudu je jedino preostalo donijeti oslobađajuću presudu jer nije dokazano da bi I. – IV. okrivljeni počinili kaznen djela koja im se optužnicom stavljaju na teret.
19.1. Naime, I. – IV. okrivljeni su uspjeli dovesti u pitanje odlučnu činjenicu gdje je došlo do ozljeđivanja I. okrivljenog K. K., na nogometu ili tijekom vojnog izviđanja navodeći u odnosu na bilješku u medicinskom kartonu I. okrivljenog K. K. da je do takvog upisa došlo zbog tajnosti vojnog djelovanja u UNPA zoni što potvrđuju svjedoci B. S., M. Š. i J. H. koji su u to vrijeme bili upoznati sa zbivanjima na terenu kao vojne osobe koje su primale određena izvješća o zbivanjima na području P., a u čije iskaze sud nema razloga sumnjati samo zbog činjenice što su u vrijeme u koje je došlo do ozljeđivanja I. okrivljenika K. K. bili sudjelovali u obrani Republike Hrvatske kao i I. okrivljeni K. K.. Ovdje se još napominje da je sud odbio prijedlog zastupnice optužbe da se pročita iskaz svjedoka Z. G. koji je dao pred Općinskim sudom u Bjelovaru u predmetu broj K-555/2018 na raspravi održanoj 4. srpnja 2019., no dopustio je da se prilikom ispitivanja svjedoka Z. G. istome predoči taj iskaz kako bi se provjerile različitosti u iskazivanju.
19.2. Nadalje, iako sud nalazi da su iskazi svjedoka Z. G. i M. M. pomalo neuvjerljivi jer je doista neobično da se isti dobro sjećaju samo činjenica koje idu u prilog I. okrivljenom K. K., a i ostalim okrivljenicima, a ne sjećaju se drugih detalja o spornoj nogometnoj utakmici, za istaknuti je da se osuđujuća presuda ne može temeljiti na neuvjerljivosti iskaza svjedoka obrane, niti se može temeljiti na različitosti obrana pojedinih okrivljenika u različitim fazama postupka jer se okrivljenici u svakom trenutku kaznenog postupka pa i tijekom prethodnog postupka mogu braniti kako žele, mogu izabrati onaj način obrane za koji smatraju da im je s obzirom na stadij postupka i ostale okolnosti najpovoljniji za njih, oni smiju i lagati, već se osuđujuća presuda mora temeljiti na uvjerljivosti dokaza optužbe što je u konkretnom slučaju zbog gore opisanog izostalo, jednim dijelom očito i zbog velikog proteka vremena od spornog događaja u kojem je ozljedu zadobio I. okrivljeni K. K., a koji protek vremena je utjecao i na sjećanja svjedoka, dok je materijalna dokumentacija također zbog proteka vremena i ratnih uvjeta u kojima su se događaji odvijali oskudna. Dokaz na kojem se temelji osuđujuća presuda, suprotno tvrdnjama optužbe, ne može biti niti indikativnost da se okosnica obrane u vidu navoda da se ozljeda I. okrivljenog K. K. u vrijeme stradavanja morala prikazati kao civilno stradavanje nevezano za ratna zbivanja i vojne aktivnosti, pojavila tek na glavnoj raspravi već se mora graditi na dokazima koji izvan svake sumnje upućuju na izvjesnost zaključka o postojanju odlučnih činjenica koje tvore obilježja kaznenog djela što je u konkretnom slučaju izostalo i to u velikoj mjeri tako da optužba nije uspjela dokazati da bi okrivljenici počinili kaznena djela kako im se to optužnicom stavlja na teret, zbog čega je iste valjalo osloboditi od optužbe. Pri tome se sud pri utvrđivanju odlučnih činjenica vodio načelom in dubio pro reo koje prema stajalištu sudske prakse znači da se postojanje jedne takve činjenice, koja je za optuženika povoljnija, utvrđuje već i onda, kada je vjerojatnost njenog postojanja samo osnovana, što su u konkretnom slučaju obrane I. – IV. okrivljenih uspjele učiniti u odnosu na činjenicu načina ozljeđivanja I. okrivljenog K. K. svojim dokazima da je do takvog ozljeđivanja došlo prilikom vojnog izviđanja te takva činjenica niti ne mora biti izvjesna, za razliku od odlučne činjenice koja ide na teret optuženiku, koja mora biti utvrđena do takve izvjesne mjere da čak ne postoji ni mogućnost postojanja neke druge činjenice koja bi ovu prethodnu isključila, pa tako u konkretnom slučaju nije sa potrebnom izvjesnošću utvrđeno da je do spornog ozljeđivanja I. okrivljenog K. K. došlo prilikom nogometne utakmice, a ne prilikom vojnog izviđanja, zbog čega je okrivljenike valjalo osloboditi od optužbe na temelju odredbe članka 453. točka 3. ZKP/08.
20. S obzirom da su I.-IV. okrivljenici oslobođeni od optužbe na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/ 08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
U Požegi 29.studenog 2022.
S u d a c:
Antun Akšamović, v.r.
Uputa o pravu na žalbu:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, a koja se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste, a u 6 istovjetnih primjeraka.
Dna:
1. ODO u Požegi, na broj KO-DO-87/2020, (K-DO-196/17)
2. K. K., I. okrivljenik
3. V. A., II. okrivljenik
4. J. K., III. okrivljenik
5. M. Č., IV. okrivljenik
6. I. B., branitelj I. okrivljenika
7. D. Š., branitelj II.-IV. okrivljenika
