REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1192/2022-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ČR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Martini Radić Šunjić, odvjetnici u Splitu, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Split iz Splita, Spinčićeva 1, OIB: 51401063283, zastupanog po punomoćnici ČRŽ, dipl. iur., radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv dijela presude Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1171/2021-3 od 11. travnja 2022., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-2775/21 od 27. svibnja 2021., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se revizija tuženika te se preinačuju presuda Županijskog suda u Rijeci broj Gž R-1171/2021-3 od 11. travnja 2022. i presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr- 2775/21 od 27. svibnja 2021. u dijelu u kojem je odlučeno o isplati razlike plaće za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 31. listopada 2017. i u tom dijelu sudi:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 2.968,37 kn (preko dosuđenog iznosa od 6.981,21 kn) s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, bez zakonskih zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak i to:
- na iznos od 60,36 kn tekućim od 15. veljače 2017. pa do isplate,
- na iznos od 413,26 kn tekućim od 15. ožujka 2017. pa do isplate,
- na iznos od 346,38 kn tekućim od 15. travnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 366,81 kn tekućim od 15. svibnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 362,51 kn tekućim od 15. lipnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 390,23 kn tekućim od 15. srpnja 2017. pa do isplate,
- na iznos od 412,13 kn tekućim od 15. kolovoza 2017. pa do isplate,
- na iznos od 237,48 kn tekućim od 15. rujna 2017. pa do isplate,
- na iznos od 186,39 kn tekućim od 15. listopada 2017. pa do isplate i
- na iznos od 193,18 kn tekućim od 15. studenoga 2017. pa do isplate.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 2.784,39 kn (preko dosuđenog iznosa od 1.434,46 kn) sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku platiti tužiteljici iznos od 9.949,58 kn na ime razlike manje isplaćene naknade bruto plaće za razdoblje od 1. siječnja 2016. do 31. listopada 2017., sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose i od dospijeća i u visini kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude, osim zakonskih kamata na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak. Ujedno je u toč. II. izreke naloženo tuženiku platiti tužiteljici iznos od 4.218,75 kn s pripadajućom zateznom kamatom u visini i od dospijeća pa do isplate kako je to navedeno pod toč. II. izreke prvostupanjske presude.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijajućem dijelu.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju je podnio tuženik temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), predlažući da ovaj sud prihvati reviziju i preinači pobijane nižestupanjske presude na način da odbije onaj dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na razdoblje nakon 26. siječnja 2017., a podredno da ukine nižestupanjske odluke i predmet vrati na ponovno odlučivanje u tom dijelu.
4. Tužiteljica nije dostavila odgovor na reviziju.
5. Revizija je osnovana.
6. Temeljem odredbe čl. 391. st. 1. ZPP ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
7. Ovaj sud je rješenjem broj Revd 3020/2022-2 od 24. kolovoza 2022. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije zbog slijedećeg pravnog pitanja:
"Primjenjuje li se Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i Izmjene i dopune Dodatka Sorazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. i na razdoblje nakon 26. siječnja 2017.?"
8. Nižestupanjski sudovi su zaključili da u spornom razdoblju tužiteljici pripada plaća sukladno Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., Dodatku Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. i dopuni Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011.
9. Ovaj sud je u vezi pravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena u ovoj pravnoj stvari već ranije zauzeo pravno shvaćanje kao što je primjerice u presudi ovoga suda broj Rev-287/2022-2 od 12. travnja 2022. Stoga zbog nepotrebnog ponavljanja razloga zbog kojih se navedeni Sporazum i dodaci navedenom Sporazumu ne primjenjuju na razdoblje iza 26. siječnja 2017. ovaj sud se sukladno odredbi čl. 396. ZPP poziva na razloge navedene u presudi ovoga suda broj Rev-287/2022-2 od 12. travnja 2022.
10. Potrebno je napomenuti da u ovoj pravnoj stvari nisu sporni mjesečni iznosi razlike plaće slijedom čega za razdoblje od 26. siječnja 2017. do 1. veljače 2017. za pet radnih dana bi se radilo o razlici plaće u visini od 60,36 kn. Stoga je valjalo prihvatiti reviziju tuženika i preinačiti nižestupanjske odluke na način da je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice za razdoblje od 26. siječnja 2017. pa do 31. listopada 2017. u ukupnom iznosu od 2.968,37 kn zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to navedeno u izreci ove presude, a temeljem odredbe čl. 395. st. 1. u vezi čl. 396. ZPP.
11. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP te je također preinačena odluka o troškovima parničnog postupka na način da je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka od 2.784,39 kn preko dosuđenog iznosa od 1.434,46 kn, a primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP. Naime, tužiteljica je u ovoj pravnoj stvari uspjela sa 67% svog zahtjeva, a tuženik je uspio sa 33% svog zahtjeva pa kada se izvrši temeljem odredbe čl. 154. st. 2. ZPP oduzimanje postotka uspjeha tužiteljice od postotka uspjeha tuženika dolazi se do omjera uspjeha tužiteljice od 34% u postupku. Stoga tužiteljici i pripada 34% troška što iznosi 1.434,46 kn, a s preostalim iznosom od 2.784,39 kn valjalo je odbiti zahtjev tužiteljice za naknadu troška kao što je odlučeno pod toč. II. izreke presude.
Zagreb, 29. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Branko Medančić
