REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 5011/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ZE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Saša Anđelković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisen Leasing d.d., Zagreb, Radnička cesta 43, OIB 75346450537, koga zastupa Davor Eterović, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-667/19-3 od 28. svibnja 2019., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-3927/18-11 od 18. ožujka 2019., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.
Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na reviziju.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje nedopuštenom odluke o otkazu ugovora o radu od 18. travnja 2018., zahtjev za utvrđenje da radni odnos tužiteljice kod tuženika nije prestao te vraćanje tužiteljice na rad (točka I izreke). Naloženo je tužiteljici da tuženiku naknadi troškove postupka od 2.500,00 kn (točka II izreke).
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena je prvostupanjska presuda. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.
3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev podredno ukinuti pobijane odluke i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.
4. Tuženik je u odgovoru na reviziju predložio odbiti istu kao neosnovanu.
5. Revizija tužiteljice nije osnovana.
6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.
7. Revidentica navodi da je bila onemogućena u raspravljanju jer nisu prihvaćeni njezini dokazni prijedlozi da je nova sistematizacija samo prividno provedena jer je cilj sistematizacije bio da se tužiteljica ukloni s radnog mjesta.
7.2. Naime o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica odlučuje sud (čl. 220. st. 2. ZPP). Stoga kada sudovi, postupajući u okviru ovlaštenja koje crpe iz zakona, ocijene da nema potrebe za izvođenjem nekih od dokaza koje je tužiteljica predložila, osobito u konkretnoj situaciji kada je tuženika dokazao da je reorganizacija stvarno provedena, samim odbijanjem izvođenja nepotrebnih dokaza nije tužiteljici onemogućeno raspravljanje pred sudom i nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP.
7.3. Suprotno revizijskim navodima sud je u pobijanoj presudi ocijenio žalbene navode od odlučnog značaja sukladno čl. 375. st. 1. ZPP.
8. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.
9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nedopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga i zahtjev za vraćanje na rad.
10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:
- da je tužiteljica kod tuženika na temelju ugovora o radu od 1. siječnja 2017. obavljanja poslova radnog mjesta Direktor regije, Regija 2,
- da je tuženik donio Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta kojim je reorganizirao svoje poslovanje i ukinuo radno mjesto na kojem je radila tužiteljica,
- da je tuženik odlukom od 17. travnja 2018. tužiteljici otkazao ugovor o radu zbog poslovno uvjetovanog razloga s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta glavni voditelj poslovnog odnosa,
- da tužiteljica nije prihvatila novi ponuđeni ugovor o radu.
11. Pošavši od navedenih utvrđenja nižestupanjski sudovi su utvrdili da je tuženik izmijenio organizacijsku strukturu poslovanja u kojoj reorganizaciji je ukinuo radno mjesto tužiteljice kao i gotovo polovicu drugih radnih mjesta. Nižestupanjski sudovi su ocijenili da je autonomno pravo poslodavca da organizira proces poslovanja te u tom pogledu ukine radna mjesta za koja smatra da su mu nepotrebna, da je ukidanjem radnog mjesta Direktor regije, Regija 2 došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova koje je obavljala tužiteljica što predstavlja opravdani razlog za otkazivanje ugovora o radu tužiteljici sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 i 127/17 - u daljnjem tekstu: ZR).
12. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 1. poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz).
12.2. U situacijama kada poslodavac donese odluku o otkazu ugovora o radu zbog organizacijskih razloga, poslodavac najčešće reorganizira svoje poslovanje zbog postizanja boljih poslovnih rezultata uslijed čega dolazi do smanjenja ili prestanka potrebe za obavljanjem određenog posla. Stoga kada je tuženik, ovdje poslodavac u racionalizaciji poslovanja odlučio ukinuti radna mjesta Direktor regije, Regija 2 kao i Direktor regije, Regija 1 (i niz drugih radnih mjesta) ocijenivši ih nepotrebnim, pravilan je zaključak nižestupanjskih sudova da je nužna posljedica reorganizacije poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici, jer je prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala.
13. Navodi revidentice da nisu postojali gospodarski niti organizacijski razlozi koji bi opravdali otkazivanje ugovora o radu i da je predmetna reorganizacija bila samo prividna, iako su nižestupanjski sudovi utvrdili da je tuženik reorganizirao svoje poslovanje na način da je preustrojio gotovo polovicu radnih mjesta, su navodi kojima se osporavaju činjenična utvrđenja i koja ovaj sud sukladno čl. 385. st. 1. ZPP nije ovlašten razmatrati.
13.2. Revizijski navodi da je reorganizacija provedena isključivo s ciljem da se tužiteljici otkaže ugovor o radu su netočni i neosnovani jer je tuženik reorganizacijom obuhvatio polovicu radnika zaposlenih kod tuženika. Treba reći i da ovakvim navodima tužiteljica osporava činjenično utvrđenje u dijelu da reorganizacija nije bila prividna, što ne može biti predmet revizijskog ispitivanja (čl. 385. st. 1. ZPP).
14. Navodi revidentice da je otkaz nedopušten jer su kvalifikacije tužiteljice znatno veće od onih koje zahtjeva radno mjesto glavnog voditelja poslovnog odnosa koje radno mjesto joj je tuženik ponudio (ponuda izmijenjenog ugovora o radu za obavljanje poslova voditelja poslovnog odnosa) su neodlučni. Naime tuženik nije bio niti u obvezi sukladno čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR koji ne zahtijeva za dopuštenost poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu pretpostavku da poslodavac radnika nije mogao zaposliti na nekim drugim poslovima (kako je to bilo regulirano čl. 107. st. 2. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 149/09, 62/11, 82/12 i 73/13) koji je bi na snazi do 7. kolovoza 2014. Stoga su navodi revidentice da joj je ponuđeno radno mjesto koje ne odgovara njenim kvalifikacijama, a koje radno mjesto nije prihvatila, neodlučni za odluku u ovom sporu.
15. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.
16. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na reviziju tuženiku nije dosuđen jer isti nije bio potreban za vođenje postupka (čl. 166. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP).
Zagreb, 29. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić
