REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 2838/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić, članice vijeća, Dragana Katića, člana vijeća i Darka Milkovića, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Zorana Živković, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Tokić d.o.o. iz Sesveta, Vinogradska 49, OIB 74867487620, koga zastupa punomoćnik Nikola Ivanović, odvjetnik u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza i o protutužbenom zahtjevu za sudski raskid, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-629/2018-2 od 16. travnja 2019., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-9494/14-53 od 16. siječnja 2018., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e:

Odbija se revizija tužiteljice kao neosnovana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o redovnom otkazu ugovora o radu od 30. rujna 2014. godine kojoj je tuženik TOKIĆ d.o.o., Sesvete, Vinogradska 49, OIB: 74867487620, tužiteljici GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zbog skrivljenog ponašanja radnice otkazao ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 15. rujna 2012.godine.

2. Utvrđuje se da radni odnos tužiteljice nije prestao, te se tuženiku nalaže da tužiteljicu vrati na poslove koje je obavljala po ugovoru o radu na neodređeno vrijeme od 15. rujna 2012. godine ili druge poslove koji odgovaraju njezinoj stručnoj spremi i radnom iskustvu, u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe.

3. Nalaže se tuženiku TOKIĆ d.o.o., Sesvete, Vinogradska 49, OIB: 74867487620 da s naslova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužiteljici GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 8 dana iznos od 229.996,64 kune sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

4. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadit troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 8 dana, pod prijetnjom ovrhe."

II/ Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Sudski se raskida ugovor o radu sklopljen između tužiteljice-protutuženice i tuženika- protutužitelja dana 15.09.2011. s danom 14.07.2015. godine."

III/ Nalaže se tužiteljici-protutuženici isplatiti tuženiku- protutužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 19.531,25 kn u roku od 8 dana.“.

2. Drugostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-9494/2014-53 od 16. siječnja 2018. u dijelu pod točkom I. izreke, te pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici platiti tuženiku 16.875,00 kuna.

II. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 9494/2014-53 od 16. siječnja 2018. u dijelu pod točkom III. izreke, u dijelu u kojem je naloženo tužiteljici platiti tuženiku preko 16.875,00 kuna do 19.531,25 kuna (dakle za 2.656,25 kuna), pa se o tome sudi:

Odbija se dio tužbenog zahtjeva tuženika u kojem traži naknadu troškova prvostupanjskog postupka za iznos od 2.656,25 kuna (preko 16.875,00 kuna do 19.531,25 kuna).

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.“.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju iz čl. 382. st. 1. toč. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 - dalje: ZPP) podnijela je tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava. Predložila je ukinuti pobijanu drugostupanjsku odluku i vratiti predmet na ponovno odlučivanje.

4. Na reviziju nije odgovoreno.

5. Revizija tužiteljice nije osnovana.

6. Postupajući prema odredbi čl. 392.a st. 1. ZPP ovaj sud je u povodu revizije ispitao pobijanu presudu samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Revidentica osporava pravilnu primjenu čl. 8. ZPP iznoseći svoju ocjenu dokaza, međutim prvostupanjski je sud ocjenu izvedenih dokaza izveo na način predviđen čl. 8. ZPP, koju ocjenu dokaza je prihvatio i drugostupanjski sud stoga ocjena dokaza nižestupanjskih sudova nije dovedena u sumnju.

8. Pobijana presuda nema nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, razlozi o odlučnim činjenicama nisu nejasni ili proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika stoga nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

9. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je odluka o redovitom otkazu ugovora o radu nedopuštena i da radni odnos nije prestao, zahtjev za vraćanje na radno mjesto, zahtjev za naknadu štete te protutužbeni zahtjev za sudski raskid ugovora o radu.

10. U postupku koji je prethodio reviziji utvrđeno je:

- da su tužiteljica i tuženik sklopili 15. rujna 2011. ugovor o radu temeljem kojeg je tužiteljica obavljala poslove radnog mjesta voditeljice financija i kontrolinga,

- da je poslodavac tužiteljicu pismenim upozorenje od 4. listopada 2012. upozorio na tešku povredu obveza iz radnog odnosa iz čl. 47. i čl. 76. Pravilnika o radu tuženika, uz mogućnost izvanrednog otkaza ugovora o radu u slučaju daljnjeg ili ponovljenog kršenja obveza iz radnog odnosa jer je na sastanku 1. listopada 2012. optuživala i vrijeđala direktora tuženika, JE te nakon upozorenja i molbi da napusti prostorije nastavila s uvredama, a tek potom napustila prostorije,

- da je tužiteljica u razdoblju od 3. listopada 2013. do 3. svibnja 2014. koristila porodiljni dopust,

- da je poslodavac tužiteljici 25. srpnja 2014. izdao pisani nalog za izvršenje radne obveze i ponovio joj raniji usmeni nalog da izvrši radni zadatak kontrole izlaznih računa i preslagivanja arhive financijske dokumentacije u poslovnom prostoru na adresi [adresa], da je upozorio tužiteljicu da ponovno oglušivanje na ovaj nalog može rezultirati daljnjim disciplinskim sankcijama i mjerama, a istog dana izdao joj je i upozorenje na obveze iz radnog odnosa jer se oglušila na usmeni zahtjev poslodavca za obavljanje zadatka te joj ukazao na mogućnost raskida radnog odnosa ako bi se oglušila na ovo upozorenje i u budućnosti nastavila kršiti ove ili druge radne obveze,

- da je tuženik, kao poslodavac tužiteljicu pisanim upozorenjem od 29. srpnja 2014. upozorio na neopravdanu odsutnost s radnog mjesta 23. srpnja 2014. i ukazao na mogućnost raskida radnog odnosa ako bi se oglušila na ovo upozorenje i u budućnosti nastavila kršiti ove ili druge radne obveze,

- da je tuženik kao poslodavac tužiteljicu pisanim upozorenje od 30. srpnja 2014. upozorio na nedostavljanje potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad u zakonskom roku od 3 dana te ukazao na mogućnost raskida radnog odnosa ako bi se oglušila na ovo upozorenje i u budućnosti nastavile kršiti ove ili druge radne obveze,

- da je tužiteljica protiv upozorenja od 25., 29. i 30. srpnja 2014. podnijela zahtjev za zaštitu prava,

- da je tužiteljica tuženiku ponudila sklapanje sporazuma o prestanku ugovora o radu sklopljenog 15. rujna 2011., predlažući da joj poslodavac isplati otpremninu od 374.316,24 kune, ali poslodavac na to nije pristao,

- da je 30. rujna 2014. tuženik donio odluku o redovitom otkazu uvjetovanom skrivljenim ponašanjem kojim je otkazao ugovor o radu tužiteljici zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, uz otkazni rok od tri tjedna, za koje vrijeme tužiteljica nema obvezu obavljati dužnosti i poslove iz radnog odnosa uz naknadu plaće i ostalih materijalnih prava kao da radi, bez prava na otpremninu i godišnji odmor za 2014. budući je isti iskorišten,

- da je u odluci o otkazu navedeno da je tužiteljica počinila niz istovrsnih povreda obveza iz radnog odnosa i povreda radne discipline, da je tužiteljica bila upozoravana na dužnost izvršavanja obveza iz radnog odnosa i na mogućnost otkaza ugovora o radu opomenama od 1. listopada 2012., 29. i 30. srpnja 2014. i upozorenje od 25. srpnja 2014., da je tuženik zbog tužiteljičinog neizvršavanja poslova i nedoličnog ponašanja prema direktoru tuženika izgubio povjerenje u tužiteljicu,

- da je protiv navedene odluke tužiteljica 15. listopada 2014. podnijela zahtjev za zaštitu prava na koji tuženik nije odgovorio.

11. Na temelju navedenih utvrđenja nižestupanjski su sudovi zaključili da je za redovito otkazivanje ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika dovoljno i jedno skrivljeno ponašanje radnika, ali se može uzeti u obzir i ukupno ponašanje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa te da je u ovom sporu utvrđeno da je tužiteljica kontinuirano kršila obveze iz radnog odnosa kroz dulji vremenski period (od 4. listopada 2012. do 30. srpnja 2014.). Stoga su zaključili sukladno odredbama čl. 37., čl. 115. st. 1. toč. 3., i čl. 119. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14, 127/17 - dalje: ZR) da je dopuštena odluka o redovitom otkazu ugovora o radu slijedom čega su odbili tužbeni zahtjev.

11.2. Prema odredbi čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) dok je prema odredbi čl. 119. st. 1. ZR određeno da prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze.

12. Revidentica u pretežnom dijelu revizije osporava činjenična utvrđenja nižestupanjskih sudova koja ne mogu biti premet osporavanja u reviziji sukladno čl. 385. st. 1. ZPP i ovaj sud nije ovlašten razmatrati navode koji osporavaju činjenično stanje utvrđeno u postupku koji je prethodio reviziji.

13. Ostalim navodima revidentica osporava da je vrijeđanje direktora i poslodavca takva povreda obveze iz radnog odnosa zbog koje bi poslodavac radnici mogao redovito otkazati ugovor o radu.

13.2. Ovlaštenje je poslodavca da ocijeni hoće li određeno radnikovo vrijeđanje poslodavca rezultirati redovitim ili izvanrednim otkazom ugovora o radu (ili možda isto neće niti sankcionirati) odnosno hoće li radniku uz upozorenje na neprimjereno ponašanje i ukazivanje na mogućnost otkaza dati priliku da nastavi raditi kod poslodavca uz korekciju ponašanja i odnosa prema radu, što je situacija u ovom sporu. Međutim iako radnica, ovdje tužiteljica, nije ponovila istovrsnu povredu (nije ponovno vrijeđala poslodavca) počinila je druge povrede obveza iz radnog odnosa (nije postupila po nalogu poslodavca) koje opravdavaju donošenje odluke o otkazu.

14. Ponašanje tužiteljice u cjelini u vremenskom razdoblju od dvije godine, od kada je dobila prvo upozorenje na povredu obveze iz radnog odnosa, i odnos prema poslodavcu od vrijeđanja istog do nepostupanja po nalozima poslodavca opravdavaju odluku poslodavca, ovdje tuženika o redovitom otkazu ugovora o radu.

14.2. Naime ZR daje ovlaštenje poslodavcu da radniku koji krši obveze iz radnog odnosa (u ovom sporu neprimjereno ponašanje prema poslodavcu, nepostupanje po nalozima poslodavca) otkaže ugovor o radu odlukom o redovitom otkazu (čl. 115. st. 1. toč. 3. ZR) uz obvezu da radnika pisano upozori i ukaže mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede obveze što je poslodavac, ovdje tuženik sukladno čl. 119. st. 1. ZR i učinio.

15. Slijedom iznesenog nije osnovan revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

16. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, valjalo je na temelju čl. 393. ZPP odbiti reviziju kao neosnovanu.

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić