Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 50 Gž-4138/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlaste Feuš kao predsjednika vijeća, Vlatke Fresl Tomašević kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Tomislava Aralice kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja G. M. iz O. G., OIB …, zastupanog po punomoćniku J. G., odvjetniku u S., protiv tuženika O. b. d.d. S., OIB: …, koju zastupaju punomoćnik B. A., odvjetnik iz Odvjetničkog društva A. & A. u S., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1684/2020-27 od 31. ožujka 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022. godine

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1684/2020-27 od 31. ožujka 2022. u točkama I.1.a), I.1.b), II.a) izreke.

r i j e š i o  j e

I Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-1684/2020-27 od 31. ožujka 2022. u točkama I.1.c), II.b) i III izreke te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

II Ostavlja se da se o troškovima žalbenog postupka odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da je ništetna odredba čl. 5. i 11. Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju prijenosom prava vlasništva od 17. svibnja 2005. kojeg su sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i odredba čl. 2. i 10. u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF i u čl. 5. kojim je ugovoreno plaćanje naknade/troškovi kredita (točka I izreke). Naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 60.799,78 kn i iznos od 2.613,27 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose kako je to pobliže navedeno u izreci presude (točka II izreke) i naknaditi mu troškove parničnog postupka u iznosu od 18.577,00 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (točka III izreke).

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/09, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili podredno ukine i vrati predmet sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje uz naknadu troškova žalbenog postupka.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava navode žalbe tuženika te predlaže istu odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kamatnoj stopi, valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF i o naknadi troškova obrade kredita kao i zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa iz sklopljenog ugovora o kreditu zbog ništetnosti navedenih ugovornih odredbi.

6. Pošavši od utvrđenja da je 17. svibnja 2005. zaključen Ugovor o kreditu između tuženika kao kreditora i tužitelja, kao korisnika kredita u kunskoj protuvrijednosti od 55.000,00 CHF uz otplatu u 120 jednakih mjesečnih anuiteta, da su stranke ugovorile da se iznosi otplate kredita u kunama obračunavaju primjenom valutne klauzule te da će se povrat izvršen u kunama obračunavati u švicarskim francima po prodajnom tečaju tuženika za švicarski franak na dan uplate anuiteta, da su stranke ugovorile kamatnu stopu od 4,99 % godišnje s time da je ona promjenjiva, a da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama Odluke o kamatama banke na čiju primjenu korisnik kredita bezuvjetno pristaje, da predmetni ugovor o kreditu od 17. svibnja 2005. predstavlja potrošački ugovor, da se tijekom trajanja kredita u nekoliko navrata mijenjala visina stope ugovorene kamate te da se istodobno mijenjala i visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, i visine tečaja CHF u odnosu na kunu te da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili na koji će način promjena kamatne stope i tečaja CHF utjecati na korisnika kredita, da su odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF nepoštene jer su iste bile unaprijed formuliranog ugovora i jer nisu bile posebno pregovarane, na sadržaj kojih tužitelj nije mogao utjecati kao i na ugovornu odredbu o visini naknade za troškove obrade kredita od 1% koja ne odgovara pruženim uslugama i nastalim troškovima što istu čini nepoštenom sud prvog stupnja utvrdio je da su navedene odredbe ništetne te prihvatio zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti istih i vračanja iznosa isplaćenih po tim ništetnim odredbama.

7. Nadalje pošavši od daljnjeg utvrđenja da je knjigovodstveno-financijskim vještačenjem utvrđena razlika u iznosu od 60.799,78 kn kuna kao posljedica promjene kamatne stope i tečaja CHF tijekom trajanja ugovora te da je tužitelj uplatio s naslova naknade troškova obrade kredita iznos od 2.613,27 kn prvostupanjski sud je prihvatio i tužbeni zahtjev na isplatu naprijed navedenih iznosa sa pripadajućim zateznim kamatama.

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio ništetnost pobijanih odredbi ugovora kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, a imajući u vidu odluke sudova donesenih u postupku kolektivne zaštite potrošača kao i odredbe članka 502c. ZPP-a i članka 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14 i 110/15) u smislu odredbi čl. 81. a u svezi s čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 96/03 u daljnjem tekstu ZZP).

9. Pri tome valja reći da je Visoki trgovački sud Republike Hrvatske presudom pod brojem Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. godine (u odnosu na koju je odbijena revizija tuženika presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019. godine) potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod brojem Pž-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev prema tuženiku) u tom postupku i utvrđeno da je ista u razdoblju od 1. siječnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora.

10. Nadalje da je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine (koja je u odnosu na utvrđenje nepoštenog ugovaranja promjenjive kamatne stope potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/2014-2 od 9. travnja 2015. godine) utvrđeno da je između ostalih banaka i tuženi u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. godine, a koje povrede traju i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna.

11. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st.

1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Dakle, citirane odredbe ZPP i ZZP, propisuju direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi iz čl. 502.a st. 1. ZPP. Kako ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda o ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

13. Kako je u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, to je, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo, dosudivši tužitelju preplaćenu razliku anuiteta prema nalazu i mišljenju vještaka financijske struke, koji je izvršio obračun anuiteta primjenom ugovorom propisane kamatne stope i promjene tečaja CHF, te kada je prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od ukupno 60.799,78 kn sa pripadajućim zateznim kamatama po pravilnima vračanja stečenog bez osnove, jer je zbog ništetnosti navedene odredbe otpala osnova po kojoj su ti iznosi plaćeni.

14. Nisu osnovani niti žalbeni navodi kojima ustraje kod prigovora da sud nije uzeo u obzir tzv. „negativne razlike“ koje je vještak u svom nalazu i mišljenju posebno iskazao pa time pogrešno utvrdio visinu preplaćenih iznosa s obzirom na činjenicu da tuženik u ovoj pravnoj stvari nije niti potraživao od tužitelja povrat „negativne razlike“ anuiteta protutužbom ili isticanjem prigovora radi prebijanja, pa sud, koji u parničnom postupku odlučuje u okviru dispozicija stranaka (čl. 2. st. 1. ZPP), iste nije niti mogao tuženom dosuditi.

15. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud temeljem odredbe čl. 210. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91, 73/94, 7/96 , 112/99 i 88/01 u daljnjem tekstu: ZOO/91) koji je identičan čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 41/08, 125/11 i 78/15 dalje u tekstu ZOO/05) prihvatio tužbeni zahtjev za isplatu preplaćenih iznosa po ništetnim odredbama kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula.

16. Nadalje valja reći da tužitelju, a kako to pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja, osim dosuđenog iznosa kojeg je tuženik naplatio temeljem ništetnih odredbi (čl. 323. st. 1. ZOO), pripada pravo i na isplatu zateznih kamata na pojedinačne iznose glavnice i to od dana kada je isti plaćao dosjele anuitete kredita tuženiku odnosno od kada je tuženik primio novac jer se u ovom slučaju smatra da je tuženik nepošteni stjecatelj, a sve u skladu sa odredbama čl. 29. st. 2. i čl. 1115. ZOO/05.

17. Slijedom svega navedenog valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika te potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu kojim je odlučeno o ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli te u dijelu kojim je tuženiku naložena isplata preplaćenih iznosa po tim ništetnim odredbama.

18. Međutim osnovano tuženik u žalbi navodi da sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane odluke nije dao valjane razloge o odluci o ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena visina naknade za troškove obrade kredita a koja odredba nije bila predmet odluke sudova donesenih u naprijed navedenim postupcima kolektivne zaštite potrošača. Naime, sud prvog stupnja u tom dijelu samo paušalno zaključuje da o toj odredbi stranke nisu pregovarale te da visina iste ne odgovara pruženim uslugama i nastalim troškovima bez da daje ikakve razloge temeljem čega je utvrdio da stranke o istoj nisu pregovarale, da visina iste prije sklapanja ugovora nije bila specificirana odnosno da visina iste ne odgovara trošku banke niti u kojem iznosu je banka eventualno imala troškove obrade kredita a u kojem iznosu na tužitelju naplatila iste. Pri tome valja reći da ukoliko je ugovor o kreditu sklopljen bez pojedinačnog pregovaranja i o toj ugovornoj odredbi tužitelj bi kao potrošač bio doveden u neravnopravan položaj u odnosu na banku što bi uzrokovalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača. Međutim za takav zaključak sud prvog stupnja trebao je utvrditi da tužitelju prilikom zaključenja ugovora o kreditu od strane tuženika nisu bili pojašnjeni razlozi ugovaranja navedene naknade, kao niti na što se ista točno odnosi. Nadalje trebao je utvrditi da li je tužitelju kao potrošaču bilo omogućeno da pristane na takve odredbe ili su takve jednostrano određene i kao takve protivne načelu savjesnosti i poštenja iz odredbe članka 4. ZOO-a i za takva utvrđenja dati valjane razloge. Kako su izostali bilo kakvi razlozi za navedena utvrđenja u tom dijelu prvostupanjska presuda se ne da ispitati pa je u tom dijelu, temeljem čl. 369. st. 1. ZPP prvostupanjsku presudu valjalo ukinuti i vratiti u tom dijelu predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

19. U ponovljenom postupku sud će otkloniti ukazane nedostatke, na temelju dosad izvedenih dokaza raspraviti navedene odlučne činjenice, utvrditi da li je ugovorna odredba o plaćanju naknade za obradu kredita ništetna u smislu odredbi čl. 81. a u svezi s čl. 87. st. 1. ZZP te donijeti novu zakonitu odluku u kojoj će za svoja utvrđenja dati valjane razloge imajući u vidu da sud u obrazloženju presude (čl. 338. st. 4. ZPP- a) treba izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio (čl. 8. ZPP- a). Nadalje da će sud u obrazloženju posebno navesti koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, te se izjasniti i o stajalištima stranaka o pravnoj osnovi spora.

20. Kako o konačnom uspjehu stranaka u sporu ovisi i odluka o troškovima parničnog postupka, valjalo je ukinuti i odluku o naknadi troškova postupka sadržanu u odluci suda prvog stupnja.

21. Odluka o trošku žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP-a.

U Zagrebu 29. studenog 2022.

Predsjednik vijeća:

Vlasta Feuš, v.r.