Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž-3760/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice D. G. G., OIB: …, S., zastupane po punomoćniku V. Š., odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda M. G. i V. Š. iz Z., protiv tuženika Grad S., OIB: …, S., zastupanog po punomoćniku M. B., odvjetniku iz Z.", radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-226/2019-45 od 12. svibnja 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-226/2019-45 od 12. svibnja 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom troška žalbe.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Samoboru, poslovni broj P-226/2019-45 od 12. svibnja 2022. odlučeno je:

"I. Odbija se tužiteljica s tužbenim zahtjevima koji glase:

"I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. G. G., S., OIB: …, stekla pravo vlasništva u 16,26/238 dijela nekretnine označene kao čkbr. 2990/1, u naravi dio kioska, kiosk, dio … površine 238 m2, sve upisano u zk. ul. 5490 k.o. S., a koji dio u naravi predstavlja poslovni prostor koji se sastoji od nadstrešnice brutto površine 8,10 m2 i zatvorenog dijela brutto površine 8,16 m2, ukupne bruto površine 16,26 m2, neto (korisne) površine 11,07 m2, koji se nalazi na adresi S., pa je tuženik Grad S., S., OIB:…, dužan trpjeti upis uknjižbe brisanja njegova prava vlasništva na navedenoj nekretnini uz istovremeni upis tužiteljičina prava vlasništva u 16,26/238 dijela.

II. Nalaže se tuženiku Gradu S., S., OIB: … u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici D. G. G., S., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu prema određenju suda, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", kao neosnovanim. "I. Utvrđuje se da je tužiteljica D. G. G., S., OIB: …, stekla pravo vlasništva odgovarajućeg suvlasničkog dijela nekretnine opisanog kao čkbr. 2990/1 k.o. S. u naravi dio 2 44 SSS P-226/2019-45 kioska, kiosk, dio …, ukupne površine 238 m2, upisane u zk. ul. 5490 k.o. S., neodvojivo povezanoga s vlasništvom poslovnoga prostora koji se sastoji od nadstrešnice brutto površine 8,10 m2 i zatvorenog dijela brutto površine 8,16 m2, ukupne brutto površine 16,26 m2, neto (korisne) površine 11,07 m2, koji se nalazi na adresi S., ..., zajedno sa suvlasničkim dijelom nekretnine, pa je tuženik Grad S., S., OIB: …, dužan trpjeti upis tužiteljičina prava vlasništva polaganjem isprava i upisom u knjigu položenih ugovora Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne službe u Samoboru.

II. Nalaže se tuženiku Gradu S., S., OIB: …, u roku od 15 dana naknaditi tužiteljici D. G. G., S., OIB: …, troškove parničnog postupka u iznosu prema određenju suda, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od presuđenja do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.", kao neosnovanim.

II. Nalaže se tužiteljici D. G. G., S., OIB: …, naknaditi tuženiku Gradu S., S., OIB: …, trošak parničnog postupka u iznosu od 12.500,00 kn, uvećano za zatezne kamate koje na taj iznos teku od dana donošenja prvostupanjske presude, tj. od 12. svibnja 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužiteljica zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači na način predložen u žalbi ili podredno ukine. Traži naknadu troškova sastava žalbe.

3. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem osporava žalbene razloge tužiteljice. Potražuje naknadu troška sastava odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno žalbenim navodima, u prvostupanjskom postupku nije počinjena povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući se presuda suda prvog stupnja može ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni, te ne postoji proturječnost između onoga što se o razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. U prvostupanjskom postupku nije počinjena niti povreda iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi s čl. 8. ZPP, kako to neosnovano navodi žalitelj, budući je sud na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, pravilno utvrdio činjenično stanje odlučno za pravilnu primjenu materijalnog prava.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za utvrđenje vlasništva nekretnine, trpljenje upisa njenog vlasništva u zemljišnim knjigama te naknada troškova postupka. U postupku su utvrđene slijedeće bitne činjenice:

-prednik tužiteljice F. G., kao kupac, i prednik tuženice S. stanovanja i komunalnih djelatnosti općine S., kao prodavatelj, zaključili su 9. studenoga 1989. godine ugovor kojim prodavatelj prodaje kupcu "u objektu – kiosci na … u S. dio poslovnog prostora za prodaju suvenira i sl." za iznos od 676.175.000 din;

-među strankama je sporno što je to prodavatelj prodao F. G. i kakvo je on to pravo stekao ovim ugovorom;

-pravo koje je F. G. stekao ovim ugovorom naslijedila je nakon njegove smrti njegova udovica, a po njenoj smrti njihova kćerka D. G. G.

-nesporno je da je prodavatelj sagradio na tom dijelu … niz od 6 drvenih kioska istog oblika i površine kojima je izvorna namjena bila prodaja suvenira i sličnih predmeta;

-nije sporno koji je kiosk prednik tuženika prodao Gl. jer je on po zaključenju ugovora i uplati kupovnine ušao u posjed istog i držao ga sve do svoje smrti, a nakon njega i njegovi nasljednici.

-očevidom i izmjerom geodetskog vještaka utvrđeno je kako se radi o kiosku sagrađenom na k. č. br. 2990/1 upisanom u zk. ul. br. 5490 k.o. S. i glasi kao samovlasništvo Grada S.;

-na dotičnoj čestici predmetni kiosk zauzima 32 m2, dio susjednog kioska, kog tužiteljica ne smatra svojim vlasništvom, 10 m2, a ostatak je u naravi dio glavnog trga u S. koji se zove … u površini od 196 m2 (ovaj trg sastoji se od većeg broja čestica, ne samo od k. č. br. 2990/1).

9. Na ove činjenice sud je prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz čl. 11. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima), te odlučio kao u izreci osporenog rješenja.

10. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio činjenice i pravilno primijenio materijalno pravo.

11. Sud prvog stupnja zaključuje kako prednik tužiteljice nije kupio nekretninu k. č. br. 2990/1 k.o. S. već samo drveni kiosk, trajno povezan sa zemljištem čeličnim čašicama s betonskim temeljima. Mada to nije izrijekom naveo, sud prvog stupnja sadržajno opisuje predmetnu kiosk kao pokretninu.

12. Ovaj viši sud prihvaća navedeno shvaćanje suda prvog stupnja. Naime, ponajprije iz samog teksta ugovora od 9. studenoga 1989. i njegovog aneksa je razvodno da je predmet kupoprodaje "dio poslovnog prostora za prodaju suvenira i sl." pri čemu ugovorne strane misle na predmetni drveni kiosk. Nazivaju ga dijelom zato što je to samo jedan od 6 sagrađenih kioska koji se svi u zbiru nazivaju "objekt

– kiosci na … u S.". A pravi smisao ugovora i sadržaj suglasnosti volja ugovornih strana vidljiv je kad se ima u vidu što je to G. uživao do kraja svog životnog vijeka, a kasnije i njegovi nasljednici.

13. Dotični kiosk je i po mišljenju ovog višeg suda pokretnina.

14. Naime, prema čl. 9. st. 3. ZV što je na površini zemlje, iznad ili ispod nje izgrađeno a namijenjeno je da tamo trajno ostane, ili je u nekretninu ugrađeno, njoj dograđeno, na njoj nadograđeno ili bilo kako drukčije s njom trajno spojeno, dio je te nekretnine sve dok se od nje ne odvoji. No, nisu dijelovi zemljišta one zgrade i drugo što je s njim spojeno samo radi neke prolazne namjene.

15. Prema čl. 9. st. 4. ZV nisu dijelovi zemljišta one zgrade i druge građevine koje su trajno povezane s tim zemljištem ako ih od njega pravno odvaja stvarno pravo koje svojega nositelja ovlašćuje da na tom tuđem zemljištu ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu; isto na odgovarajući način vrijedi i za zgrade i druge građevine koje od zemljišta ili od općega dobra pravno odvaja na zakonu osnovana koncesija koja svojega nositelja ovlašćuje da na tome ima takvu zgradu ili drugu građevinu u svome vlasništvu.

16. Prema odredbama čl. 2. ZV, st. 3. nekretnine su čestice zemljine površine, zajedno sa svime što je sa zemljištem trajno spojeno na površini ili ispod nje, ako zakonom nije drukčije određeno. Prema stavku 4. pokretnine su stvari koje se mogu premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da im se ne povrijedi bit (supstanca). Stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju se u pravnom smislu nepokretnima ako su pripadak nepokretne stvari ili ih zakon izjednačuje s nekretninama. A po stavku 7. u sumnji je li što pokretna ili nepokretna stvar, smatra se da je pokretna.

17. Sudska praksa vezana uz primjenu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list SFRJ", broj: 6/80, 36/90, "Narodne novine", broj: 53/91, 91/96, dalje: ZOVO) u vrijem kad je zaključen predmetni ugovora zauzimala je istovrsna shvaćanja.

18. Mada je predmetni kiosk trajno povezan sa zemljištem čeličnim čašicama s betonskim temeljima, on po svojoj suštini predstavlja pokretninu jer se može premjestiti s jednoga mjesta na drugo, a da mu se ne povrijedi bit. U najmnaju ruku, čak i da postoji dvojba da li je kiosk nekretnina ili pokretnina, on se smatra pokretninom po čl. 2. st. 7. ZV.

19. Iz dotičnog ugovora je također razvidno da je G. stekao i pravo da taj kiosk bude upravo na tom mjestu, na glavnom trgu grada S., i da u njemu obavlja poslovnu djelatnost, a ne samo kiosk kao pokretnu stvar. To stoga jer je pozicija poslovnog prostora od bitnog značaja za obavljanje prodajne djelatnosti opisane u ugovoru kao "prodaja suvenira i sl.".

20. Dakle, G. je predmetnim ugovorom stekao pravo vlasništva na kiosku kao pokretnini, ali i pravo da se taj kiosk nalazi upravo na onom mjestu na … u S. na kojem ga je prednik tuženika sagradio, i da u njemu obavlja djelatnost "prodaje suvenira i sl.".

21. Sasvim sigurno nije stekao vlasništvo k. č. br. 2990/1 k.o. S. jer to nije dogovoreno u predmetnom ugovoru. To je razvodno i iz toga jer ni on niti njegovi nasljednici nisu bili u posjedu površine te zemljišne čestice na kojoj se još nalazi nekoliko poslovnih prostora u drvenim kioscima koje posjeduju treće osobe. Dapače, ni čitav drveni kiosk u kojem je poslovni prostor tužiteljice ona ne smatra svojim. Na očevidu je prikazala kako ona posjeduje samo središnji dio tog drvenog kioska, jednu nadstrešnicu označenu na skici mjernika slovima A1-A2-A3-A4 i jedna zatvoreni dio označen slovima A3-A4-A5-A6 skice mjernika K. I desno i lijevo nalaze se krila tog kioska u kojima su poslovni prostori koje ona ne smatra svojima

22. Ostatak čestice, izvan prostora kojem se nalaze kiosci, u naravi je faktično javno dobro – dio … u S.

23. Prema tome, u postupku je utvrđeno da se F. G., a ni njegovi nasljednici, nisu nalazili u samostalnom posjedu nekretnine k. č. br. 2990/1 k.o. S. pa već zbog toga nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje vlasništva dotične nekretnine dosjelošću.

24. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kad je odlučio kao u izreci osporene presude.

25. Žalbeni razlog kako sud nije pravilno utvrdio činjenicu da je k. č. br. 2990/1 k.o. S. javno dobro u općoj uporabi, jer da tako nije uknjiženo u zemljišnoj knjizi nije osnovan. Činjenicu da je ova čestica, kao i njoj susjedne, dio … u S., sud je utvrdio očevidom na licu mjesta i identifikacijom po mjerničkom vještaku. Nije odlučno što taj javni prostor razdvaja potok G. Ali ga zato spaja čitav niz mostova. Iz fotografija snimljenih na očevidu razvidno je istovjetno opločenje (granitne i betonske kockice slagane po uzorku) kao i na drugim dijelovima trga i prilaznih ulica, zid oko crkve S. A., i drugo (list 122 spisa) što sve upućuje na faktičnu upotrebu površine kao javnog dobra. Nije pravilno shvaćanje tužiteljice da su javna dobra samo one zemljišne čestice koje su kao takve i uknjižene u zemljišnim knjigama. Prema shvaćanju ovog višeg suda javno dobro može biti i zemljišna čestica, čak i dio čestice, koji u naravi faktično predstavlja javno dobro, isto tako kako što i čestica koja je uknjižena kao javno dobro, ako je izgubila svojstvo javnog dobra, nije više javno dobro. To je podložno dokazivanju svim dokazima koje poznaje parnični postupak. Upis javnog dobra u zemljišnoj knjizi nije neoboriva činjenica. Istovrsno pravno shvaćanje iskazano je i u više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, primjerice u Revt- 243/11 od 27. svibnja 2015. i Rev-537/99 od 26. rujna 2002.

26. Žalbeni razlog kako je prednik tuženika donio rješenje o plaćanju poreza na promet nekretnina na ugovor od 9. studenoga 1989. godine, kao i klauzula u ugovoru o kako prodavatelj ovlašćuje kupca da na temelju ovog ugovora može izvršiti zemljišno-knjižni upis vlasništva poslovnog prostora, pa da to znači da je prodana nekretnina, nisu od utjecaja na donošenje odluke u ovom sporu. Sam ugovor je neprovediv jer ono što je prodano i kupljeno nije jasno opisano u njemu. Pa kako se kupac nije uknjižio u zemljišnu knjigu, sve da je i kupio nekretninu, ili dio nje, nije mogao steći vlasništvo, jer mu nedostaje modus – način stjecanja, a prema čl. 119. st. 1. ZV, odnosno čl. 33. ZOVO koji je bio na snazi u času zaključenja ugovora.

27. Drugačija pravna shvaćanja koja tužiteljica izlaže u žalbi nisu osnovano. Prema shvaćanju ovog više suda prvostupanjskoj odlukom nije povrijeđeno pravo tužiteljice na pravično suđenje, odluka suda prvog stupnja nije arbitrarna niti odstupa od propisa ili uvriježene sudske prakse.

28. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st.

1. ZPP, tako i po visini troškova, temeljem čl. 155. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa je dužan protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Sud prvog stupnja je pravilno postupio kad je tuženiku priznao troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice.

29. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

30. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

31. Zahtjev tuženika za naknadom troškova odgovora na žalbu valjalo je odbiti po čl. 155. ZPP jer se radi o trošku koji nije bio potreban radi vođenja ovog postupka.

U Zagrebu 29. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.