Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 37. Gž-3630/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Ksenije Grgić kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Sabine Dugonjić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice E. B. iz Z., OIB:…, koju zastupa punomoćnik I. G.¹, odvjetnik u Z., protiv I.-tužene Đ. G. iz Z., II.-tuženika M. G.¹ iz Z., III.-tužene I. G.² iz Z., I.-III.-tuženici kao nasljednici iza pok. A. G. iz Z., OIB:…, i IV.-tužene M. G.² iz Z., OIB:…, radi utvrđenja i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2080/17-77 od 5. ožujka 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2022.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2080/17-77 od 5. ožujka 2021. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke i predmet se vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima postupka u povodu žalbe odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je presuđeno:

"I Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se naspram tuženika 1. A. G. i 2. M. G.¹ da temeljem Ugovora o darovanju od 10. svibnja 2011., sklopljenog između prednika svih stranaka iz ove parnice pok.

V. G. kao darovatelja i tužiteljice kao daroprimateljice, tužiteljica E. B. ima jače pravo na posjed najsjevernije sobe u prizemlju, koja se nalazi do kupaonice (u nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. M. Č. od 16. studenog 2018. označena kao "SPAVAĆA SOBA P=9,26 m2, a na skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke T. Ć. od 27. rujna 2018. označena kao "sporna soba u prizemlju") i pravo na suposjed hodnika u prizemlju (u istom nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. M. Č. od 16. studenog 2018. označen kao "HODNIK P=6,16 m2", a na istoj skici sudskog očevida sudskog vještaka geodetske struke T. Ć. od 27. rujna 2018. označen kao "hodnik u prizemlju"), sve u kući kat. oznake čest. 74/2 k.o. M., te jače pravo na posjed drvarnice koja se nalazi na dijelu čest. zgr. 74/3, a naslonjena je na vanjski, jugoistočni zid zgrade kat. oznake čest. zgr. 74/2 k.o. M., (u istom nalazu sudskog vještaka graditeljske struke dipl. ing. građ. M. Č. označena je kao "DRVARNICA P=5m2", dok je na istoj skici sudskog očevida vještaka geodetske struke T. Ć. označena kao "drvarnica" i obojana plavom bojom), što su tuženici dužni priznati, slijedom čega se nalaže tuženiku 1. A. G. (koji drži ključeve ulaznih vrata i drvarnice) da u roku od 15 dana, preda tužiteljici E. B. u isključivi posjed, slobodne od osoba i stvari opisanu najsjeverniju sobu i opisanu drvarnicu, te u suposjed opisani hodnik u prizemlju kuće i to predajom ključeva ulaznih vrata na kući (na istoj skici sudskog očevida vještaka geodetske struke T. Ć. ta vrata su označena kao"glavna kućna vrata") i predajom ključa ulaznih vrata na opisanoj drvarnici, te se ujedno nalaže tuženiku 1. A. G. da se ubuduće kani ometanja tužiteljice u njenom isključivom posjedu predmetne sobe i drvarnice, kao i suposjedu opisanog hodnika, pod prijetnjom ovrhe za svako novo ometanje."

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužiteljice za naknadom parničnog troška u iznosu od 26.050,00 kuna, sa zakonskom zateznom kamatom na taj iznos. III Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika 1. A. G. za naknadom parničnog troška u iznosu od 21.312,50 kuna."

2. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavila tužiteljica pobijajući ju zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 28/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, 80/22, dalje: ZPP), s prijedlogom za preinačenje i prihvaćanje tužbenog zahtjeva a podredno ukidanje i vraćanje predmeta na ponovno suđenje.

3. U odgovoru na žalbu prednik I.-III.-tuženih A. G. osporio je žalbu i predložio njeno odbijanje.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužbeni zahtjev temelji se na tvrdnji tužiteljice da joj je sada pok. otac V. G. ugovorom o darovanju sklopljenim 10. svibnja 2011. darovao određene dijelove kuće u M., I.-tuženiku A. G., njenom sada pok. bratu i predniku I.-III.-tuženih, je darovao ugovorom sklopljenim 10. veljače 2011. preostale dijelove iste kuće, IV.-tuženica je njena majka. Početkom 2016. tuženici su joj onemogućili korištenje sobe i zajedničkog hodnika u prizemlju i drvarnice promjenom brave na ulaznim vratima kuće i skrivanjem ključa drvarnice.

6. Iz ugovora o darovanju sklopljenog 10. svibnja 2011. u Z. proizlazi da njime darovatelj V. G. daruje svojoj kćeri E. B. u vlasništvo dio kuće na kat.čest. 74/2 M. 118, ukupne površine 50 m2, u naravi na prvom katu kuće dvije sobe sa sjeverne strane i hodnik sa stepenicama, u prizemlju kuće sobu sa sjeverne strane koja se nalazi do kupatila te drvarnicu sa južne strane kuće naslonjenu na samu kuću i vrt koji se nalazi ispred kuće i to polovicu vrta na sjevernoj strani. Također proizlazi da je ugovoreno pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja darovatelja na nekretnini.

Potpis darovatelja je ovjerio javni bilježnik.

7. Ugovorom o darovanju sklopljenim 10. veljače 2011. V. G. je darovao svome sinu A. G. dio kuće na kat.čest.br. 74/1 z.k.ul.br. 166 k.o. M., …, površine 86 m2, u naravi prizemno hodnik, kupatilo i zahod, konobu koja se nalazi do kupatila na sjevernoj strani kuće, dnevni boravak sa kuhinjom i sobu do kuhinje s južne strane kuće, na prvom katu dvije sobe s lijeve strane hodnika na južnoj strani kuće, vrt koji se nalazi na južnoj strani kuće i to dio koji se proteže lijevo od razine hodnika pa do kraja čestice na toj strani. Ugovoreno je pravo doživotnog stanovanja i plodouživanja u korist darovatelja i njegove supruge M. G.².

8. Tužbeni zahtjev je odbijen uz obrazloženje da ugovor o darovanju sklopljen s tužiteljicom nije sklopljen u formi javnobilježničkog akta ili ovjerovljene (solemnizirane privatne isprave) a nije izvršena prava predaja nekretnine, kao što nalaže odredba čl. 482. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 78/15, dalje: ZOO) zbog čega na temelju tog ugovora tužiteljica nije stekla jače pravo na posjed.

9. Očito pri tome sud ima u vidu odredbu čl. 290. st. 1. ZOO prema kojoj ugovor koji nije sklopljen u propisanom obliku nema pravni učinak, osim ako iz cilja propisa kojim je određen oblik ne proizlazi što drugo.

10. Daljnji razlog odbijanja tužbenog zahtjeva je utvrđenje da soba u prizemlju ne čini samostalnu uporabnu cjelinu i stoga na njoj ne može biti uspostavljeno pravo vlasništva u smislu odredbe čl. 67. st. 1. i st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, dalje: ZV) dok hodnik u prizemlju nije bio predmet darovanja.

11. Zaključak suda prvoga stupnja da tužiteljici nije izvršena prava predaja za sada nije moguće prihvatiti kao pravilan.

12. Naime, kao dokaz za takvo utvrđenje sud koristi prije svega iskaz same tužiteljice, smatrajući da iz njega proizlazi da joj nije predan samostalan posjed. Iz iskaza tužiteljice proizlazi da su u kući živjeli svi, ona, brat i roditelji. Prije sklapanja ugovora sobu je koristila pokojna nana koja je umrla 1996. nakon nje soba se koristila po potrebi, kako bi dolazili i kako bi bila potreba u toj sobi bi spavala njena djeca ili bratova djeca a ponekad zimi su u njoj spavali mama i tata. Nakon darovanja majka i otac uopće nisu dolazili na M. jer je otac bio teško bolestan. Nakon njegove smrti da je nastavila dolaziti u kuću na M. i boravila uglavnom na katu a u sobu je dolazila po potrebi, koristila ju je ljeti kada su joj dolazila djeca, jer na katu nema dovoljno mjesta za sve, drvarnicu su koristili svi.

13. Na temelju tog iskaza sud zaključuje da otac i majka nisu dolazili na M. nakon sklapanja ugovora do očeve smrti 2013. te nisu niti mogli tužiteljici predati u samostalan posjed predmet ugovora.

14. U ovom slučaju nije sporno da je predmetna kuća obiteljska, da su prije sklapanja oba ugovora o darovanju tužiteljica i njen brat s obiteljima tamo dolazili i boravili, spornu sobu u prizemlju koristili su nakon smrti bake 1996. svi, ovisno kako bi dolazili, po potrebi, očito nije sporno da je tužiteljica imala ključeve kuće i slobodno dolazila, ulazila i boravila u kući i u toj sobi kao i u drvarnici, iz čega proizlazi da je bila u faktičnom suposjedu kuće i, sobe i drvarnice, takvo je stanje bilo i u vrijeme sklapanja ugovora.

15. Iz pisane izjave s ovjerenim potpisom IV.-tužene M. G.² od 10. rujna 2018. (list 64. i dr. spisa) proizlazi, uz ostalo, da je njena kćer imala ključ od kuće na M. cijeli život, rođena je u toj kući i živjela u njoj, ima jednaka prava kao i sin, sada nemaju ključ niti ona niti kćer jer je sin promijenio bravu na vratima. Sporna soba je pripala kćeri, zadnje dvije godine prije smrti ona i suprug nisu bili na otoku zbog njegove bolesti. O sadržaju ove izjave i njenom značenju u obrazloženju presude su izostali ikakvi razlozi.

16. Imajući u vidu sadržaj iskaza tužiteljice pa i pisane izjave IV.-tužene nije jasan stav suda prvoga stupnja kakvu je predaju posjeda darovatelj morao učiniti odnosno što bi to bila predaja u samostalni posjed kraj činjenice da tužiteljica već ima ključ od kuće, da postoji očita volja darovatelja da ona stekne vlasništvo i posjed darovanog dijela kuće, imajući pri tome u vidu i činjenicu da se soba nalazi u sklopu prizemlja objekta bez posebnog ulaza, dade se razabrati da je do nje u takvoj sadašnjoj situaciji moguće doći jedino kroz ulazna vrata kuće i hodnik u prizemlju koji nužno dijeli s tuženikom (obzirom iz nekih iskaza proizlazi da su nakon promjene brave na ulaznim vratima u sobu ulazili kroz prozor). Iz ovih dokaza proizlazilo bi, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, da je tužiteljici posjed koji je imala u vrijeme darovanja oduzeo njen brat i ne može ga ponovno uspostaviti jer ju on sprječava. Na to, također suprotno shvaćanju prvostupanjskog suda, upućuje i iskaz svjedokinje N. D., djevojke tužiteljičinog sina s kojim je prvi puta došla u kuću 2017. kada su spavali u toj sobi u prizemlju 4 do 5 dana ali je zbog toga došlo do svađe njenog momka i sina A. G., kćer tužiteljice je iskazala da nije ulazila u sobu jer nije htjela sukobe s tuženikom. Kraj nesporno iskazane volje darovatelja da tužiteljici prenese vlasništvo dijela kuće u koju je kao član obitelji oduvijek slobodno dolazila i boravila, nevažno je protivljenje tuženika njenom posjedu, iz obrazloženja prvostupanjske presude nije jasno na kojem pravnom osnovu bi se uopće zasnivalo njegovo pravo da tužiteljici uzme posjed spornog dijela odnosno da ju sprječava u samostalnom posjedu darovanog dijela.

17. Budući da je predmet darovanja bila ne samo sporna soba u prizemlju već i dio kuće na prvom katu, iznad te sobe, mogućnost formiranja samostalne uporabne cjeline procjenjuje se za ukupno darovani dio (obzirom na mogućnost spajanja) a ne na pojedine dijelove kao što smatra prvostupanjski sud i iz toga dalje pogrešno zaključuje o nemogućnosti stjecanja prava vlasništva.

18. Nadalje, iako iz teksta ugovora o darovanju sklopljenog s tužiteljicom doista proizlazi da njime nije obuhvaćen i hodnik u prizemlju, za sada se ne može zaključiti da tužiteljica ne bi bila ovlaštena tražiti suposjed. Naime, čitanjem sadržaja oba ugovora o darovanju vidljivo je da je predniku I.-III.-tuženih darovan hodnik u prizemlju i dvije sobe na prvom katu ali mu nisu darovane stepenice i hodnik. Za pretpostaviti je da su mu za pristup sobama na katu potrebne stepenice i hodnik kao što je tužiteljici potreban pristup do sobe u prizemlju. Takvom doslovnom, gramatičkom primjenom i tumačenjem nedovoljno preciznih i nejasnih odredbi ugovora tužiteljici se za sada, do podjele nekretnine, onemogućuje pristup i korištenje darovanog dijela u prizemlju a tumačenjem ugovora na isti način I.-III.- tuženici bi mogli biti isključeni iz posjeda soba na katu. Stoga, ukoliko je u sadašnjoj situaciji prije podjele nekretnine, namjena hodnika u prizemlju da služi uporabi odnosno za pristup i korištenje svih prostorija u prizemlju a ne samo onih koje su darovane predniku I.-III.-tuženih, zahtjev tužiteljice za predaju u suposjed bio bi osnovan (iz pojedinih iskaza proizlazi da u protivnom ona u sobu može ulaziti kroz prozor). Ukazuje se i na odredbu čl. 67. st. 6. ZV koja uređuje pitanje stjecanja vlasništva na zajedničkim dijelovima nekretnine, što i nije neposredni predmet ovoga spora ali je orjentir za tumačenje i primjenu ugovora o darovanju kao pravnog osnova na kojem tužiteljica temelji zahtjev za predaju u suposjed.

19. Zbog pogrešnog pravnog shvaćanja nisu pravilno i potpuno utvrđene odlučne činjenice o stanju posjeda u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju, posljedično niti o valjanosti i pravnom učinku ugovora te stvarnom sadržaju i smislu njegovih odredbi.

20. Stoga je temeljem odredbe čl. 370. ZPP ukinuta prvostupanjska presuda i predmet vraćen sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje, radi pravilnog utvrđenja odlučnih činjenica na koje je ukazano, ocjenom i svih ostalih žalbenih navoda te donošenja nove, zakonite odluke.

21. Odluka o naknadi parničnoga troška pod točkom II. izreke presude ukinuta je sukladno odredbi čl. 164. st. 4. ZPP a odluka o troškovima postupka u povodu žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

U Zagrebu, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Ksenija Grgić, v.r.