REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd 3367/2020-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Branka Medančića člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽB iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupane po punomoćniku Željku Petrišiću, odvjetniku iz Zagreba, Klanjčić kbr. 8a, protiv tuženika Opće bolnice Dubrovnik iz Dubrovnika, Dr. Roka Mišetića kbr. 2 (OIB: 75970517069), zastupanog po punomoćniku Marku Rašici, odvjetniku iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića kbr. 24, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke tuženika, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R- 714/2020-2 od 17. lipnja 2020. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku posl. br. Pr-31/2019-49 od 3. veljače 2020., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e :

1. Tužiteljici se dopušta revizija protiv presude Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž R-714/2020-2 od 17. lipnja 2020. u odnosu na u njezinom prijedlogu za dopuštenje revizije naznačeno prvo pitanje:

„Da li prije donošenja odluke kojom se sindikalni povjerenik stavlja u nepovoljniji položaj, poslodavac može provesti postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, bez suglasnosti sindikata, odnosno da li prilikom svake odluke kojom se sindikalni povjerenik stavlja u nepovoljniji položaj, poslodavac mora nužno pribaviti suglasnost sindikata?“

2. Prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije za drugo („Da li je poslodavac donošenjem dokumenta „uputnica“ ovlašten jednostrano mijenjati sadržaj radnog odnosa, bez suglasnosti radnika?“) i treće („Da li poslodavac mora isplatiti radniku plaću za rad na poslovima i zadacima kojima ga je zadužio i koje mu je povjerio i konačno koje je radnik obavio, ili se plaća isplaćuje prema odlukama poslodavca koje nisu podudarne s faktičnim radom koji je obavio radnik.“) u prijedlogu naznačeno pitanje odbacuje se kao nedopušten.

Obrazloženje

1. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužiteljice i potvrđena prvostupanjska presuda pod točkom I. izreke (u odluci kojom je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev na utvrđenje „da su odluka tuženika nazvana „Uputnica za rad na pobliže mjesto rada i o plaći“ od 26. lipnja 2017. godine te odluka tuženika broj: 01-1045/2-17 od 31. srpnja 2017. godine nedopuštene i nezakonite“) te pod točkom II. izreke „u dijelu u kojem je naložena isplata naknade troškova postupka“.

2. Tužiteljica je podnijela prijedlog da joj se protiv te drugostupanjske presude dopusti revizija zbog pravnih pitanja koje (kako navodi) drži važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu - a riječ je o pravnim pitanjima o kojima sudska praksa nije jedinstvena.

3. Tuženik je odgovorio na prijedlog tužiteljice za dopuštenje revizije i predložio da se ovaj odbaci kao nedopušten.

4. Prijedlog je djelomično osnovan a djelomično nedopušten.

5. Pobijana drugostupanjska presuda donesena je 17. lipnja 2020., slijedom čega se, a na temelju odredbe čl. 117. st. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), na snazi od 1. rujna 2019. (prema kojoj: "Iznimno od odredbe stavka 1. ovoga članka, odredbe ovoga Zakona o reviziji primjenjivati će se i na sve postupke u tijeku u kojima do stupanja na snagu ovoga Zakona nije donesena drugostupanjska odluka."), na ovaj spor glede dopuštenosti revizije (prema njegovom sadržaju) primjenjuje novelirana odredba čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11 - 148/11 pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP-a), prema kojoj stranke mogu podnijeti reviziju "protiv presude donesene u drugom stupnju ako je Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustio podnošenje revizije."

6. Podneseni prijedlog valja razmotriti u smislu odredaba ZPP-a koje uređuju pitanje dopuštenosti revizije, i to:

- odredbe čl. 387. st. 3., koja propisuje obvezatni sadržaj prijedloga stranke za dopuštenost revizije - da bi on bio dopušten, a prema kojoj: "U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba članka 385.a stavka 1. ovoga Zakona. Ako se prijedlog za dopuštenje revizije podnosi zbog različite prakse viših sudova, stranka je uz prijedlog dužna dostaviti odluke sudova na koje se poziva ili ih određeno naznačiti.",

- odredbe čl. 385.a st. 1., prema kojoj: „Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu...“.

7. Tužiteljica je predložila da joj se protiv drugostupanjske presude dopusti revizija, pa je, uz navod da odluka o predmetu spora ovisi od pitanja važnih i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, u prijedlogu postavila pitanja:

(prvo) „Da li prije donošenja odluke kojom se sindikalni povjerenik stavlja u nepovoljniji položaj, poslodavac može provesti postupak savjetovanja sa radničkim vijećem, bez suglasnosti sindikata, odnosno da li prilikom svake odluke kojom se sindikalni povjerenik stavlja u nepovoljniji položaj, poslodavac mora nužno pribaviti suglasnost sindikata?“

(drugo) „Da li je poslodavac donošenjem dokumenta „uputnica“ ovlašten jednostrano mijenjati sadržaj radnog odnosa, bez suglasnosti radnika?“

(treće) „Da li poslodavac mora isplatiti radniku plaću za rad na poslovima i zadacima kojima ga je zadužio i koje mu je povjerio i konačno koje je radnik obavio, ili se plaća isplaćuje prema odlukama poslodavca koje nisu podudarne s faktičnim radom koji je obavio radnik.“

8. Postavljena pitanja valja sagledati imajući na umu da odredbe čl. 385.a ZPP-a predviđaju postojanje u prijedlogu za dopuštenje revizije određeno formuliranog pravnog pitanja zbog kojeg se prijedlog podnosi i (kada se, kao ovdje, predlagateljica poziva na "različitu" sudsku praksu) postojanje u osporenoj odluci pravnog shvaćanja koje je suprotno sudskoj praksi ili (u očekivanju) nesigurno ili neujednačeno, toliko da ga treba još i tumačiti - sve kako bi u odnosu na postavljeno pitanje i to shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske imao opravdani razlog i mogao ispuniti svoju svrhu („osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“), tumačenjem zakona i ujednačavanjem sudske prakse.

9. Polazeći od toga i odredbe čl. 387. st. 1. ZPP-a, prema kojoj: "Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije." - dakle i u granicama u prijedlogu formuliranog pitanja, u prijedlogu tužiteljice postavljeno prvo pitanje Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenjuje važnim za odluku u konkretnom pravnom odnosu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni: osporena presuda temeljena je na shvaćanju za koje se u primjeni tog pitanja može očekivati neujednačena i nesigurna praksa.

To sve imajući na umu (prvo) utvrđenje da je tužiteljica bila sindikalni povjerenik kod tuženika te (potom) odredbe Zakona o radu (“Narodne novine” br. 93/2014, 127/2017, 98/2019), i to:

- čl. 151. st. 2., prema kojoj: „Poslodavac iznimno može, bez prethodne suglasnosti radničkog vijeća, donijeti odluku iz stavka 1. točaka 1. do 6. ovoga članka, ako se odlukom rješava o pravima radnika koji je ujedno i sindikalni povjerenik koji uživa zaštitu iz članka 188. ovoga Zakona.“, u svezi sa

- čl. 188. st. 1., prema kojoj (makar ovdje nije riječ o odluci iz prethodno navedenog čl. 151. st. 2.): „Sindikalnom povjereniku za vrijeme obavljanja te dužnosti i šest mjeseci nakon prestanka te dužnosti, a bez suglasnosti sindikata nije moguće:...2) na drugi način staviti ga u nepovoljniji položaj u odnosu na njegove dotadašnje uvjete rada i u odnosu na ostale radnike.“

10. Stoga je pravilno za zaključiti:

10.1. da u odnosu na to u prijedlogu postavljeno pitanje postoje pretpostavke iz odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP-a za ujednačavanje primjene prava i preispitivanje sudske prakse po Vrhovnom sudu Republike Hrvatske (u ostvarenju svrhe: „osigurati jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni“),

10.2. da su (time) u odnosu na to pitanje nastali uvjeti za dopuštenje revizije: sve kako bi se povodom revizije mogla preispitati osporena presuda,

te odlučiti kao u izreci ovoga rješenja (primjenom odredaba čl. 387. st. 4. i 6. ZPP-a), u stavku 1.

11. Drugačija je situacija sa prijedlogom tužiteljice u odnosu na drugo i treće u njemu postavljeno pitanje.

12. Tužiteljica nije ispunila sve pretpostavke za dopuštenost svoga prijedloga i u odnosu na ta pitanja: u prijedlogu nije naznačila određene razloge zašto bi trebalo odgovoriti i na ova:

kada

12.1. tim pitanjima u stvari sugerira ocijeniti samo je li ovdje, prema okolnostima konkretnog slučaja - i to onim koje ona drži istinitim i pravilnim te ih selektivno izvlači iz konteksta presude, pravilno odlučeno o predmetu spora,

12.2. uostalom, ta pitanja ne polaze od onog što je u postupku utvrđeno i na čemu je osporena presuda temeljena, a što ih čini (jer se u ovome stupnju postupka ne može preispitivati činjenično stanje, pogotovo ne po postavljenim pitanjima, onako kako su formulirana) nevažnim i za odluku o predmetu spora - a napose za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu,

12.3. podneseni prijedlog revizijski sud može razmatrati samo u granicama postavljenih pitanja i razloga kojima ih predlagateljica obrazlaže (u smislu odredaba čl. 387. ZPP-a), pa (kada) sukladno tome ne može u svezi u prijedlogu postavljenog drugog i trećeg pitanja i okolnosti samo ovog konkretnog slučaja preispitivati je li u postupku koji je prethodio ovome i inače pravilno primijenjeno materijalno ili procesno pravo (odnosno: je li pravno shvaćanje iz osporene odluke pravilno i u odnosu na neku drugu već postojeću sudsku praksu i druge propise i druge izvore prava),

12.4. revizijski sud nije ovlašten sam nalaziti ili kreirati materijalnopravno ili postupovnopravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu kao niti razloge zbog kojih predlagateljica smatra da bi ono što ističe u prijedlogu imalo biti važno u istaknutome smislu - postojanje kojeg pitanja ili kojih razloga treba činiti obvezatni sadržaj prijedloga, kao što nije ovlašten ni ispitivati (tražiti) kriju li se određena pitanja ili takvi razlozi moguće u podacima u spisu ili u praksi sudova - budući da bi se takvim ekstenzivnim pristupom tumačenju obveze postupanja po prijedlogu doveo u situaciju da određuje pitanje i razloge koji moguće i ne bi odgovarali shvaćanju ili težnji predlagateljice - i da time pogoduje jednoj stranki.

13. Konkretno (u svezi sa navedenim pod 12.), ta bi (drugo i treće) pitanja bila važna samo da je osporena presuda temeljena na pravnom shvaćanju (iz sadržaja i smisla na kojemu su temeljena ta pitanja) da je donesenim dokumentom „uputnica“ tuženik „jednostrano mijenjao sadržaj radnog odnosa“, kao (ovdje odlučno) ugovornog odnosa - a to nije: ona je temeljena na suprotnom utvrđenju i shvaćanju iz njezina obrazloženja:

„...Sud prvog stupnja smatra kako pobijanom uputnicom nije dirano u odredbe ranije zaključenog ugovornog odnosa između parničnih stranaka, ustanovljenog ugovorom o radu od 8. veljače 2012. godine (list 174 spisa) jer u tom ugovoru, kao ni u onom koji je tužiteljici ponuđen na zaključivanje 1. travnja 2017. godine (list 170 spisa), nije bila ugovorena visina koeficijenata složenosti plaće već samo način izračuna plaće. Koeficijenti za radna mjesta s višom stručnom spremom, koju ima tužiteljica, dakle za radna mjesta II. vrste, propisani su ZPJS u rasponu od 0,90 do 1,2. Člankom 1. st. 1. b Uredbe, kojom se propisuju jedinstveni nazivi radnih mjesta i koeficijenti složenosti poslova u javnim službama, za položaj II vrste - voditelja (šef) odsjeka, a na tom položaju i radnom mjestu se nalazi tužiteljica, propisan je koeficijent od 1,115. Upravo onaj naveden u pobijanoj uputnici. Također su primijenjeni i dodaci na plaću tužiteljice koji joj pripadaju po članku 58. KU. Dakle radi se samo o drugačijem - zakonski ispravnom, obračunu plaće tužiteljice koja je na taj način trebala biti i ranije obračunavana.

Ovaj viši sud prihvaća pravno shvaćanje suda prvog stupnja.

Predmetna odluka tuženika, takozvana uputnica, u konstitutivnom smislu ne određuje visinu plaće tužiteljice. Tužiteljici, kao i svim drugim službenicima i namještenicima zaposlenim u javnim službama, visinu plaće propisuje sustav zakonskih i podzakonskih propisa, kolektivnih ugovora i internih pravilnika. Odluke neke javne ustanove o obračunu plaće određenom djelatniku su tek interpretacije tih propisa koje mogu biti točne, ali i pogrešne. One ne stvaraju obvezu poslodavca na isplatu plaće u konstitutivnom smislu jer je ta obveza nastala na temelju gore spomenutog sustava propisa, i dakako, ugovora o radu. Ali su kao deklaratorne i izvršne odluke poslodavca važne za položaj radnika...“

14. Sukladno izloženom, ovdje je za prihvatiti:

14.1. da drugo i treće pitanje iz prijedloga tužiteljice nisu važna za odluku o predmetu spora (iako se odnose na konkretni predmet), a pogotovo nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu: obzirom na to kako su formulirana i situaciju u ovome predmetu, Vrhovni sud Republike Hrvatske (ograničen u postupanju činjeničnim utvrđenjima nižestupanjskih sudova: koje ne može preispitivati) u odnosu na osporenu presudu nema razloga ujednačavati primjenu prava i preispitivati sudsku praksu,

14.2. da u odnosu na to drugo i treće pitanje ne postoje pretpostavke za podnošenje revizije: čime podneseni prijedlog ne ispunjava pretpostavke za njegovu dopuštenost. 15. Stoga je prijedlog tužiteljice u tome dijelu - u odnosu na ta pitanja, valjalo (i to ne spada u "pretjerani formalizam", kojeg revizijski sud ne može dopustiti - jer je riječ samo o pravilnoj primjeni odredaba ZPP-a koje uređuju obvezatni sadržaj prijedloga za dopuštenje revizije i dopuštenost toga prijedloga) odbaciti odlukom iz stavka II. izreke ovoga rješenja (primjenom odredbe čl. 392. st. 1. u svezi sa odredbom čl. 387. st. 4. - ali i st. 5. ZPP-a, prema kojoj: „U rješenju kojim se prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje dovoljno je da se revizijski sud određeno pozove na nedostatak pretpostavki za podnošenje revizije.“).

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

dr.sc. Jadranko Jug