REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 1690/2019-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, u pravnoj stvari tužitelja UU, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Ana Petrić, odvjetnica u Novoj Gradiški, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Slavonskom Brodu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-192/2018-2 od 22. studenoga 2018., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Slavonskom Brodu broj Pn-420/2015-14 od 15. prosinca 2017. u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,
r i j e š i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za utvrđenje da je tuženica odgovorna za štetu nastalu tužitelju, te su odbijeni zahtjevi za naknadu štete u iznosu od 500.000,00 kn i za plaćanje rente u iznosima od po 2.000,00 kn mjesečno, sve s pripadajućim zateznim kamatama. Odbijen je i zahtjev za naknadu troškova postupka.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.
3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj podnio je reviziju pozivom na odredbu članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i to zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da ovaj sud preinači pobijanu presudu sukladno revizijskim navodima.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete temeljen na činjeničnoj i pravnoj osnovi iz koje bi proizlazilo da je tijekom 1972.,1975. i 1976. bio izložen zlostavljanju tadašnje milicije; da je zbog zlostavljanja pretrpio oštećenje zdravlja koje mu je uzrokovalo invalidnost; da zbog toga trpi imovinsku i neimovinsku štetu za koju prema odredbama Zakona o odgovornosti Republike Hrvatske za štetu nastalu u bivšoj SFRJ za koju je odgovarala bivša SFRJ ("Narodne novine", broj 117/03 - dalje: Zakon o odgovornosti) odgovara tuženica.
7. Prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio je neosnovanim uz obrazloženje:
-da tužitelj nije dokazao postojanje štetnog događaja niti je priložio medicinsku dokumentaciju koja bi datirala iz godina za koje se tvrdi da je bio izložen zlostavljanju;
-da je dokazni prijedlog za izvođenje medicinskog vještačenja odbijen jer je predlagano vještačenje na temelju medicinske dokumentacije koja se odnosi na razdoblje od 2008. do 2014.;
-da je nakon 1976. tužitelj bio zaposlen iz čega se može zaključiti da je bio radno sposoban;
-da je osnovan prigovor zastare jer je prema činjeničnoj tvrdnji tužbe šteta nastala najkasnije 1976., a zahtjev za mirno rješenje spora je podnesen 20. travnja 2015., dok je tužba podnesena 29. rujna 2015.;
-da se u konkretnoj situaciji na pitanje zastare primjenjuju odredbe čl. 376. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO/91) te da nema mjesta primjeni privilegiranog roka zastarijevanja iz čl. 377. ZOO-a jer postojanje kaznenog djela nije utvrđeno pravomoćnom osuđujućom presudom.
8. Drugostupanjski sud prihvatio je utvrđenje i izraženo pravno shvaćanje prvostupanjskog suda time da je o osnovanosti prigovora zastare odlučio primjenom odredbi čl. 19. Zakona o zastari potraživanja ("Službeni list" SFRJ- 12/53 i 55/74).
9. Prema odredbi čl. 392.a st.1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u onom dijelu u kojem se ona pobija revizijom i samo u granicama razloga određeno navedenih u reviziji. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi. Razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir (čl. 386. ZPP).
10. Revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava tužitelj temelji na tvrdnji o pogrešnoj primjeni čl. 184.b, 361. ZOO/91-a, te čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO/05).
11. Iz revizijskih razloga, posebno s obzirom na činjenicu da u vrijeme donošenja Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 112/99) nije bio u tijeku postupak koji se je vodio protiv Republike Hrvatske kao pravne slijednice SFRJ i koji bi stupanjem na snagu tog Zakona bio prekinut, nije moguće razbrati u čemu bi se sastojala pogrešna primjena odredbe čl. 184.b ZOO/91-a.
12. Nejasne su i nedovoljno obrazložene tvrdnje revidenta o pogrešnoj primjeni materijalnog prava iz čl. 361. ZOO/91-a.
13. S obzirom da tužitelj nije dostatno obrazložio razloge o pogrešnoj primjeni odredbi čl. 184.b i 361. ZOO/91 to ti razlozi nisu uzeti u obzir.
14. Osnovana je tvrdnja revidenta da neimovinska šteta nužno ne nastaje u trenutku štetnog događaja, već da može nastati i naknadno.
15. Međutim, kako tijekom postupka, prema utvrđenju nižestupanjskih presuda, nije dokazan ni nastanak štetnog događaja, dakle, nije dokazano postojanje uzročno posljedične veze između radnji tijela bivše SFRJ i zdravstvenih tegoba tužitelja koje proizlaze iz liječnike dokumentacije priložene spisu (za razdoblje od 2008. do 2014.) te revizijske tvrdnje nisu od značaja za donošenje pravilne i zakonite presude.
16. Slijedom iznesenog, pravilno su nižestupanjski sudovi primijenili materijalno pravo iz čl. 4. Zakona o odgovornosti, kada su, pošavši od nedokazanosti postojanja odgovornosti tijela državne uprave bivše SFRJ, tužbeni zahtjev ocijenili neosnovanim.
17. Kako ne postoji revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava zbog kojeg je revizija podnesena, valjalo je na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a reviziju odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 29. studenoga 2022.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
