Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-674/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda i to Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Ivana Tironija člana vijeća i suca izvjestitelja te Marije Šimičić, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice pod 1) mal. B. P., OIB: …, i tužiteljice - protutuženice pod 2) mal. M. P., OIB: …, obje zastupane po majci i zakonskoj zastupnici L. M., OIB: …, protiv tuženika – protutužitelja I., d.d., OIB: …, Z. zastupanog po punomoćnicima, odvjetnicima u OD O. & P. d.o.o. iz Z., radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza ugovora o radu, isplate, naknade štete i sudskog raskida ugovora o radu, odlučujući o žalbi tužiteljica – protutuženica protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 7 Pr-138/2020-3 od 12. studenog 2020., na sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice - protutuženice pod 1) mal. B. P. i tužiteljice - protutuženice pod 2) M. P., djelomično se odbija kao neosnovana te se presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 7 Pr-138/2020-3 od 12. studenog 2020.:

a) djelomično potvrđuje i to u odbijajućem dijelu pod točkom 1. izreke b) djelomično potvrđuje i to u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom 2. izreke i to baš do dosuđenog iznosa od 2.500,00 kuna.

II. Djelomično se preinačava presuda Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 7 Pr-138/2020-3 od 12. studenog 2020. u dosuđujućem dijelu odluke o parničnom trošku pod točkom 2. izreke i to baš u dijelu preko dosuđenog iznosa od 2.500,00 kuna do iznosa od 21.250,00 kuna (dakle za razliku od 18.750,00 kuna), na način da se u ovom dijelu zahtjev tuženika – protutužitelja za nadoknadom parničnog troška odbija kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice – protutuženice pod 1) mal. B. P. i tužiteljice – protutuženice pod 2) M. P. za nadoknadom parničnog troška sastava žalbe u iznosu od 3.125,00 kuna kao neosnovan.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika – protutužitelja da mu tužiteljice – protutuženice nadokanade parnični trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 3.125,00 kuna kao i trošak sudske pristojbe koja se plaća na ovaj podnesak.

Obrazloženje:

1. Prvostupanjski je sud nakon provedenog dokaznog postupka, dana 12. studenog 2020. donio presudu slijedećeg sadržaja:

„1. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja P. V. koji glasi :

"I. Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o osobno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 02. prosinca 2015.god. broj TNM-OUO-326692/15 donijeta od strane tuženika I. d.d. Z., OIB : ….

II. Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 01. studenog 2012.god. između tužitelja V. P. iz Č., OIB: … i tuženika I. d.d. Z., OIB : …, raskida se s danom 02. travnja 2017.god., te se nalaže tuženiku I. d.d. Z., OIB : … navedene promjene provesti u cjelokupnoj radnoj evidenciji kod svih nadležnih tijela u roku od 8 dana.

III. Nalaže se tuženiku I. d.d. Z., OIB : …, isplatiti tužitelju V. P., Č., OIB : …, na ime plaće do raskida iznos od svakog 16-tog u mjesecu za prethodni mjesec, pa do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana, i to na iznos od :

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2016. god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2016. god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2016. god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. lipnja 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. srpnja 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. rujna 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. listopada 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. prosinca 2016.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. siječnja 2017.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. veljače 2017.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. ožujka 2017.god., pa do konačne isplate,

- 7.164,23 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. travnja 2017.god., pa do konačne isplate,

- 477,62 kune zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. svibnja 2017.god., pa do konačne isplate.

IV. Nalaže se tuženiku I. d.d. Z., OIB : …, da tužitelju V. P., Č., OIB : …, na ime naknade štete isplati iznos od 57.313,84 kune, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke, pa do konačne isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

V. Nalaže se tuženiku I. d.d. Z., OIB : …, da tužitelju V. P., Č., OIB : …, nadoknadi prouzročeni parnični trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od osam dana."

2. Nalaže se tužitelju P. V. da tuženiku I. d.d. naknadi trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 21.250,00 kuna (dvadesetijednutisućuidvjestoipedeset kuna), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate, u roku od 8 dana.“

2. U vrijeme donošenja predmetne prvostupanjske presude tužitelj – protutuženik bio je V. P., OIB: … iz Č. On je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga koji su predviđeni odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19. i 80/22., dalje ZPP). Tužitelj - protutuženik predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev odnosno podredno, da ukine prvostupanjsku presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tuženik – protutužitelj je podnio odgovor na žalbu u kojem u bitnome predlaže na drugostupanjski sud odbije žalbu tužitelja – protutuženika kao neosnovanu te potvrdi prvostupanjsku presudu.

4. Prije svega je za navesti kako je nakon donošenja sada pobijane prvostupanjske presude od 12. studenog 2020., a prije donošenja odluke drugostupanjskog suda o žalbi tužitelja – protutuženika, umro dotadašnji tužitelj – protutuženik V. P.. Nakon što je drugostupanjski sud vratio predmet prvostupanjskom sudu, Općinski je sud u Čakovcu, dana 8. rujna 2021., pod poslovnim brojem: 7: Pr- 138/2020-11 donio rješenje o prekidu postupka zbog smrti tužitelja – protutuženika V. P. Nakon toga, prvostupanjski je sud rješenjem od 24. siječnja 2022. (poslovni broj: 7 Pr:138/2020-16) pozvao nasljednice tužitelja – protutuženika V. P. da preuzmu postupak i to baš njegove kćeri mal. B. P. i mal. M. P..

5. Prvostupanjski je sud potom, dana 19. travnja 2022. pod poslovnim brojem 7 Pr- 138/2020-20 donio rješenje kojim je nastavio prekinuti parnični postupak te spis dostavio ovom drugostupanjskom sudu na odlučivanje o žalbi protiv prvostupanjske presude.

6. Žalba sada tužiteljica – protutuženica pod 1) B. P. i pod 2) M. P. protiv presude Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj: 7. Pr-138/2020-3 od 12. studenog 2020. nije osnovana.

7. Pravni prednik tužiteljica – protutuženica, V. P., podnio je tužbu protiv tuženika – protutužitelja svog poslodavca, radi utvrđenja nedopuštenosti otkazu ugovora o radu (nadnevka 2. prosinca 2015.) zbog osobno uvjetovanih razloga tj. „određenih trajnih osobina i sposobnosti“. Također postavio je i tužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu (sa danom 2. travnja 2017.), koji je sa tuženikom – protutužiteljem zaključio 1. studenog 2012., isplatom plaće do sudskog raskida ugovora u iznosima kako je to navedeno u točki III. tužbenog zahtjeva, a pravni prednik tužiteljica – protutuženica zahtijevao je od tuženika – protutužitelja i naknadu štete radi sudskog raskida ugovora o radu u ukupnom iznosu od 57.313,84 kune sa pripadajućom zateznom kamatom.

Tuženik – protutužitelj je u odgovoru na tužbu postavio protutužbeni zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu sa danom 1. prosinca 2015.

8. Između parničnih stranaka nije bilo sporno kako je između pravnog prednika tužiteljica – protutuženika kao radnika i tuženika – protutužitelja kao poslodavca, dana 1. studenog 2012. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg se radnik obvezao obavljati poslove na radnom mjestu „prodavač na benzinskoj postaji“.

9. U spornom otkazu naslova „Osobno uvjetovani otkaz ugovora o radu“ se navodi kako se radniku V. P. (pravnom predniku tužiteljica – protutuženica) otkazuje ugovor o radu od 1. studenog 2012. jer da nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, zbog određenih trajnih osobina odnosno sposobnosti. U obrazloženju otkaza u bitnome se navodi kako na temelju mišljenja Specijalističke ordinacije medicine rada i Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 28. listopada 2015. da je utvrđena trajna zdravstvene nesposobnost radnika V. P. za obavljanje poslova „prodavač na benzinskoj postaji“ u svezi sa kojim poslovima – radnim mjestom je između stranaka i zaključen predmetni ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

10. Prije svega je za istaknuti kako ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji je prethodio njezinom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

11. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je između pravnog prednika tužiteljica – protutuženica, V. P. kao radnika i tuženika – protutužitelja kao poslodavca, dana 1. studenog 2012. zaključen ugovor o radu na neodređeno vrijeme na temelju kojeg se radnik obvezao obavljati poslove na radnom mjestu „prodavač na benzinskoj postaji“,

- da je kod pravnog prednika tužiteljica – protutuženica, V. P., utvrđen trajni gubitak zdravstvene sposobnosti za obavljanje poslova na radnom mjestu „prodavač na benzinskoj postaji“, a da je do toga došlo zbog bolesti koja nije nastala na radu niti kao posljedica rada,

- da se Radničko vijeće kod tuženika – protutužitelja suglasilo da se radniku V. P. može dati osobno uvjetovani otkaz,

- da je poslodavac tj. tuženik – protutužitelj dana 2. prosinca 2015. donio Odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a ovo iz razloga što da radnik V. P. nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa, zbog određenih trajnih osobina odnosno sposobnosti,

- da se u obrazloženju otkaza pored ostalog navodi kako je na temelju mišljenja Specijalističke ordinacije medicine rada i Svjedodžbe o zdravstvenoj sposobnosti radnika od 28. listopada 2015. utvrđena trajna zdravstvene nesposobnost radnika V. P. za obavljanje poslova „prodavač na benzinskoj postaji“ u svezi sa kojim poslovima – radnim mjestom je između stranaka i zaključen predmetni ugovor o radu na neodređeno vrijeme.

12. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio kako je u predmetnom slučaju poslodavac osnovano donio predmetnu odluku o osobno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, pri čemu da poslodavac tj. tuženik – protutužitelj nije bio u obvezi postupiti sukladno odredbama članka 41. Zakona o radu („Narodne novine“, broj 93/14., 127/17. i 98/19. dalje ZR). Slijedom navedenog prvostupanjski sud smatra kako je predmetni otkaz radniku V. P. bio dopušten, a tužbeni zahtjev posljedično tome u cijelosti neosnovan.

13. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

14. Pravni prednik tužiteljica – protutuženica u žalbi je u bitnome istaknuo kako je u konkretnom slučaju, a zbog zdravstvene nesposobnosti da obavlja poslove radnog mjesta „prodavač na benzinskoj postaji“ obveza poslodavca (tuženika – protutužitelja) bila da mu omogući obavljanje drugih odgovarajućih poslova, odnosno rad na drugom mjestu rada, ako prilagodbe nisu tehnički izvedive, odnosno opravdane na mjestu rada ili na poslovima koje je radnik obavljao u vrijeme utvrđenja trajne nesposobnosti za rad na poslovima s posebnim uvjetima rada. U tom smislu posebno se pozvao na odredbe članka 41. ZR-a , te posebno na odredbu članka 40. stavaka 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14., 154/14., 94/18. i 96/18., dalje ZZR). Slijedom navedenog žalitelj je smatrao kako u predmetnom slučaju nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke za predmetnim otkazom ugovora o radu.

15. Nakon razmatranja žalbe, odgovora na žalbu, pobijane presude kao i dokazne građe koja se nalazi u spisu za reći je slijedeće.

16. Odredbom članka 115. stavak 1. točka 2. ZR-a propisano je kako poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz) ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svoje obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz). Navedene trajne osobine mogu se sastojati u psihičkim ili fizičkim nedostatcima radnika , koje ga čine objektivno nesposobnim za uredno izvršavanje obveza iz radnog odnosa. Često su to situacije kad radnik zbog bolesti nije u mogućnosti uredno izvršavati svije obveze. No, da bi bolest mogla biti razlogom za otkaz ugovora o radu, ona mora biti trajnog karaktera, te upravo ona mora onemogućavati radnika u urednom izvršavanju obveza iz radnog odnosa.

17. Odredbama članka 40. ZR-a propisana su prava na povratak na prethodne ili odgovarajuće poslove radnika koji je privremeno bio nesposoban za rad. Odredbom stavka 1. ovog članka određeno je kako radnik koji je privremeno bio nesposoban za rad zbog ozljede ili ozljede na radu, bolesti ili profesionalne bolesti, a za kojega nakon liječenja, odnosno oporavka, ovlašteni liječnik, odnosno ovlašteno tijelo u skladu s posebnom propisom utvrdi da je sposoban za rad, ima pravo vratiti se na poslove na kojima je prethodno radio. Odredbom stavka 3. istog članka je određeno da ako poslodavac nije u mogućnosti radniku ponuditi sklapanje ugovora o radu za obavljanje drugih odgovarajućih poslova ili ako radnik odbije ponuđenu izmjenu ugovora o radu, poslodavac mu može otkazati na način i pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

18. Nadalje, za reći je kako se odredbama članka 41. ZR-a (koje su specijalne prirode) uređuje mogućnost otkaza ugovora o radu zbog osobno uvjetovanih razloga u slučaju kad je riječ o radniku kod kojeg je nadležno tijelo utvrdilo profesionalnu nesposobnost za rad ili neposrednu opasnost za nastup invalidnosti zbog koje radnik više nije u mogućnosti obavljati poslove svog radnog mjesta, a poslodavac nije u mogućnosti tog radnika zaposliti na drugim poslovima ili je radnik odbio sklapanje ugovora o radu za nove poslove.

19. Slijedom navedenih odredbi za zaključiti je kako za razliku od dotadašnjeg Zakona o radu („Narodne novine“, broj 149/09., 61/11., 82/12. i 73/13) sadašnji ZR ne propisuje da je osobno uvjetovani otkaz dopušten samo ako poslodavac ne može zaposliti radnika na nekim drugim poslovima i ako ne može obrazovati radnika ili ga osposobiti za rad na nekim drugim poslovima.

20. Svakako u konkretnom slučaju ne dolazi do primjene odredbi članaka 40. i 41. ZR-a iz razloga što je radnik, sada pok. V. P., bio trajno zdravstveno nesposoban za obavljanje poslova na radnom mjestu „prodavač na benzinskoj postaji“, a u odnosu na koje je radno mjesto i zaključen ugovor o radu između radnika V. P. i poslodavca, tuženika – protutužitelja, a koja je činjenica nedvojbeno utvrđena, kao što je nedvojbeno utvrđena i činjenica kako do ove trajne zdravstvene nesposobnosti kod V. P., a što je odlučujuće, nije došlo zbog ozljede na radu ili profesionalne bolesti, odnosno nije došlo na bilo koji način koji bi bio u uzročno posljedičnoj vezi sa radnim odnosom radnika P. kod tuženika – protutužitelja.

21. Odredbom članka 40. stavak 2. Zakona o zaštiti na radu („Narodne novine“, broj 71/14., 118/14.,154/16., 94/18. i 96/18., dalje ZZR), a na koju se pravni prednik tužiteljica – protutuženica posebno pozivao u žalbi, propisano je kako pravo na posebnu zaštitu na radu ostvaruje i radnik za kojeg je specijalist medicine rada utvrdio da je trajno nesposoban raditi na poslovima s posebnim uvjetima rada, kada je štetnost ili napor na mjestu rada uzrok oštećenju zdravlja. Međutim i ovdje je za reći kako uzrok oštećenja zdravlja sada pok. prednika tužiteljica – protutuženica, radnika V. P., koje je dovelo do njegove trajne zdravstvene nesposobnosti za obavljanje poslova ugovorenog radnog mjesta „prodavač na benzinskoj postaji“ nije ni u kakvoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnosti ili naporom na njegovom mjestu rada. Stoga, a suprotno mišljenju žalitelja u predmetnom slučaju ne dolazi do primjene ni odredbe članka 40. stavak 2. ZZR-a.

22. U kontekstu pitanja dopuštenosti/nedopuštenosti predmetnog otkaza ugovora o radu radniku V. P. posebno je za napomenuti kako žalitelj ni u žalbi ni na koji način ne osporava utvrđenja prvostupanjskog suda kako je do trajne zdravstvene nesposobnosti za rad radnika V. P. za obavljanje poslova ugovorenog radnog mjesta „prodavač na benzinskoj postaji“, došlo zbog njegove bolesti koja ni na koji način nije u uzročno posljedičnoj vezi sa njegovim obavljanjem poslova na radnom mjestu.

23. I ovaj drugostupanjski sud smatra kako su se u konkretnom slučaju ispunile zakonske pretpostavke za otkaz ugovora o radu pravnom predniku tužiteljica - protutuženica iz članka 115. stavak 1. točka 2. ZR-a, te da pored utvrđenih i navedenih činjenica o trajnoj zdravstvenoj nesposobnosti radnika V. P. za rad na radnom mjestu „prodavač na benzinskoj postaji“, nije postojala obveza poslodavca da ga pokuša zaposliti na drugom radnom mjestu.

24. Sukladno iznijetom predmetni otkaz ugovora o radu je dopušten, a posljedično tome tužbeni zahtjev sada tužiteljica – protutuženica u cijelosti je neosnovan.

25. Slijedom navedenog u ovom obrazloženju žalbu tužiteljica - protutuženica je trebalo odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu u odbijajućem dijelu pod točkom 1. izreke, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki I. a) izreke ove drugostupanjske presude.

26. U svezi žalbe na odluku o parničnom trošku za reći je slijedeće.

27. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi kako je parnični trošak tuženika – protutužitelja obračunao na način da je uzeo u obzir i visinu tužbenog zahtjeva i to baš 57.313,84 kune s osnova naknade štete radi zatraženog sudskog raskida ugovora o radu te iznos od 107.941,07 kuna s osnova naknade plaće.

28. Međutim, u konkretnom slučaju raspravljalo se o dopuštenosti/nedopuštenosti spornog otkaza, dok u svezi sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva, za tuženika – protutužitelja u ovoj parnici nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

29. Odredbom T. br. 7. toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22. dalje Tarifa“) propisano je pored ostalog kako odvjetniku pripada jednokratna nagrada za svaki prvostupanjski postupak, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 200 bodova u radnim postupcima radi poništenja otkaza. Upravo na temelju ove odredbe, tuženik – protutužitelj imao je trošak zastupanja po odvjetniku u iznosu od 200 bodova. Pri tadašnjoj vrijednosti jednog boda od 10 kuna (T. br. 50. „Tarife) te poreza na dodanu vrijednost od 25 % (T. br. 43. „Tarife“) proizašlo je kako je pravilnom primjenom materijalnog prava tuženiku – protutužitelju trebalo dosuditi parnični trošak zastupanja po punomoćniku koji je odvjetnik u ukupnom iznosu od 2.500,00 kuna, a ovo na temelju odredbi članka 154, stavak 1. i 155. ZPP-a.

30. Slijedom navedenog djelomično je trebalo odbiti žalbu žalitelja na odluku o parničnom trošku te odlučiti kao u točki I. b) izreke ove drugostupanjske presude, a na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. S druge pak strane žalba tužiteljica

– protutuženica djelomično je osnovana pa je djelomično odluku o parničnom trošku trebalo preinačiti na način kako je odlučeno u točki II. izreke ove drugostupanjske presude, a ovo na temelju odredbe članka 373. točka 3. ZPP-a.

31. Kako tužiteljice - protutuženice nisu uspjele u žalbi u odnosu na presudu o glavnoj stvari, to je njihov zahtjev za nadoknadu parničnog troška sastava žalbe trebalo odbiti kao neosnovan. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ove drugostupanjske presude, a sukladno odredbama članaka 166. stavci 1. i 2. i 154. stavak 1. ZPP-a.

32. Zahtjev tuženika - protutužitelja za naknadom parničnog troška sastava odgovora na žalbu trebalo je odbiti kao neosnovan jer nije bio potreban za vođenje parnice u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki

IV. izreke ove drugostupanjske presude

U Splitu 29. studenog 2022.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić, v. r.