Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 24 Gž R-1725/2022-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Vlatke Fresl Tomašević kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice kao člana vijeća i suca izvjestitelja, te Vlaste Feuš kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H. V. iz Đ., OIB: …, kog zastupa punomoćnik R. R., odvjetnik u K., protiv tuženika H. – H. p. d.d. iz Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i vraćanja na posao, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6394/2020-15 od 21. veljače 2022., u sjednici vijeća održanoj 29. studenoga 2022.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6394/2020-15 od 21. veljače 2022.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-6394/2020-15 od 21. veljače 2022. suđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"Nedopuštena je Odluka i izvanrednom otkazu Ugovora o radu tuženika H. – H. p. d.d., Z., od 10. prosinca 2019. kojim je izvanredno otkazao Ugovor o radu tužitelju H. V., OIB: … iz Đ., broj: … od 7. travnja 2015. zbog osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa s prestankom radnog odnosa danom dostave Odluke, potvrđena odlukom Ureda za upravljanje ljudskim resursima Odjela za radno-pravne odnose iz Z.

Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na radno mjesto koje je obavljao prije otkazivanja "poštara u auto rajonu".

Nalaže se tuženiku platiti tužitelju prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.000,00 kn, sve u roku od 8 dana", kao neosnovan."

2. Protiv navedene presude pravodobno se žali tužitelj zbog svih zakonom predviđenih žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. toč. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, dalje ZPP). Predlaže da sud drugog stupnja pobijanu presudu preinači ili ukine. Traži naknadu troška žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud nije utvrdio da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Predmet ovog postupka jesu zahtjevi tužitelja za utvrđenjem kako odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu nije dopuštena, vraćanje na rad, i naknadu troškova postupka. Tijekom postupka utvrđene su slijedeće bitne činjenice:

-tužitelj, kao radnik, i tuženik, kao poslodavac, zaključili su 7. travnja 2015. ugovor o radu na neodređeno vrijeme, za radno mjesto poštara za opću dostavu u organizacijskoj jedinici Divizija p., Sektor dostave grupe područja 2, na području K.– k. županije;

-dana 10. prosinca 2019. tuženik je donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zaključenog s tužiteljem;

-kao razlog otkaza navodi se u odluci kako je radnik 30. studenoga 2019. došao na posao u 6,00 sati da bi, nakon što mu je naloženo da s kolegom ide na upoznavanje i učenje novog motorističkog rajona, odbio postupiti po nalogu neposredno nadređenog i samovoljno u 7,15 sati napustio radno mjesto i nije se više vratio na posao sve do donošenja osporene odluke 15. svibnja 2018.;

-u podnescima koje je dostavio poslodavcu i drugim izjavama objašnjava svoj čin nezadovoljstvom s uporabom mopeda, za što nije radno sposoban, i kako bi želio obavljati posao uz uporabu automobila, i to na području Đ.;

-nije sporno da je tužitelj napustio bez odobrenja radno mjesto 30. studenoga 2019. i nije se na njega vratio do donošenja odluke o otkazu.

6. Na ove utvrđene činjenice sud prvog stupnja je primijenio propise iz čl. 116. st. 1. i 2., čl. 133. st. 1. i čl. 150. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 93/14, 127/17, dalje: ZR), pa presudio kao u izreci.

7. Sud je prvog stupnja pravilno utvrdio bitne činjenice i primijenio materijalno pravo. 8. Sud prvog stupnja smatra kako neopravdani izostanak s posla i posljedično neizvršavanje preuzetih obveza iz radnog odnosa u razdoblju od preko mjesec dana predstavlja osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje, u smislu odredbe čl. 116. st. 1. ZR uz uvažavanje svih okolnosti interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa više nije moguć.

9. Na prigovor prekluzije prava na otkaz zbog proteka roka od 15 dana od dana kad je poslodavac saznao za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji, sud prvog stupnja smatra kako navedeni rok ne počinje teći dok traje opisano nedopušteno ponašanje radnika, a u konkretnom slučaju ono je trajalo sve do donošenja sporne odluke o otkazu, koja stoga nije u prekluziji.

10. Ova pravna shvaćanja suda prvog stupnja su pravilna. Svojim žalbeni razlozima tužitelj ih nije s uspjehom opovrgao. Na u žalbi ponovljeni prigovor prekluzije prava na otkaz valja kazati i kako je istovjetno shvaćanje zauzeto i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr-825/17 od 23. siječnja 2018., a na koju se prvostupanjski sud i poziva u obrazloženju osporene odluke. To zato jer je tužiteljevo samovoljno udaljavanje s radnog mjesta (i odbijanje radnih zadataka) bez prekida trajalo dulje od mjesec dana i ono predstavlja jednu cjelinu, i jednu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa, a ne, kako sugerira u žalbi tužitelj, za svaki dan po jednu osobito tešku povredu obvezu iz radnog odnosa. A tako je i opisana i u odluci o otkazu.

11. Na žalbene razloge valja kazati kako je odluka o otkazu koncipirana kao izvanredni otkaz ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa temeljem propisa iz čl. 116. st. 1. ZR, a ne kao redoviti otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika. Takvom ju je sud prvog stupnja i ocijenio. Točni su žalbeni razlozi kako postoje razlike između ovih dvaju vrsta otkaza, kao i različite zakonske pretpostavke za njihovu valjanost, ali to u ovom sporu nije od važnosti.

12. I odluka o troškovima postupka zakonita je kako po osnovu, temeljem čl. 154. st.

1. ZPP. Tužitelj je u cijelosti izgubio parnicu pa mu ne pripada pravo na naknadu troškova postupka.

13. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu jer je ovaj sud ustanovio da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, a ni razlozi na koje pazi po službenoj dužnosti.

14. Zahtjev tužitelja za naknadom troška žalbe nije osnovan, jer sa žalbom nije uspio pa ga je po čl. 166. st. 1. ZPP valjalo odbiti.

U Zagrebu 29. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević, v.r.