Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 34 Gž R-3092/2022-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u Vijeću sutkinja Lidije Jelavić, predsjednice, Slavici Garac, izvjestiteljice i članice, Diana Preglej, članice, u pravnoj stvari tužitelja P. P. /OIB…/ iz I., kojeg zastupaju N. K. i M. K., odvjetnici u Odvjetničkom društvu K. & K., protiv tuženice Republike Hrvatske /OIB:…/ za Ministarstvo obrane, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-199/2016-46 od 10. lipnja 2022., u sjednici održanoj 29. studenog 2022.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr-199/2016-46 od 10. lipnja 2022. pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 12.500,00 kn / 1.659,04 eura[1] sa zateznim kamatama.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj Pr- 199/2016-46 od 10. lipnja 2022. u dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u daljnjem iznosu od 4.750,00 kn / 630,43 eura sa zateznim kamatama i sudi:

Nalaže se tuženici naknaditi tužitelju trošak izvođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 4.750,00 kn / 630,43 eura sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od: 1.015,02 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 164,66 kn od 16. kolovoza 2011.; 28,44 kn od 16. veljače 2012.; 141,79 kn od 16. svibnja 2012.; 59,95 kn od 16. kolovoza 2012.; 13,58 kn od 16. rujna 2012.; 44,71 kn od 16. siječnja 2013.; 577,18 kn od 16. rujna 2013.; 75,70 kn od 16. studenog 2013.; 116,42 kn od 16. prosinca 2013.; 14,14 kn od 16. lipnja 2014., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena (stavak I. izreke).

Odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 9.950,55 kn sa zateznim kamatama (stavak II. izreke), zahtjev za isplatu zatezne kamate za iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima razlike plaće iz stavak I. izreke presude (stavak III. izreke) i određeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (stavak IV. izreke).

2. Protiv presude pod stavkom II. izreke i dijelu stavka IV. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova, žali se tužitelj iz razloga određenih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 96/2008. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/2008. - ispravak, 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 28/2013., 89/2014. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., u daljnjem tekstu: ZPP-a).

2.1. Tužitelj predlaže preinaku ili ukidanje pobijanog dijela slijedom žalbenih navoda i zahtijeva trošak žalbenog postupka u iznosu od 1.562,50 kn.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora jest zahtjev za isplatu iznosa od 10.965,57 kn/bruto po osnovi razlike u plaćama/naknadama plaća od svibnja 2011. do zaključno sa prosincem 2016. (prekovremeni rad sa dodacima za rad noću, subotom, nedjeljom i blagdanom - 7.289,61 kn naknada za godišnji odmor - 3.675,96 kn) sa zateznim kamatama i troškovima postupka sa zateznim kamatama (list 261. - 265., 274. - 276. spisa).

6. Nije sporan izbor materijalnog prava po prvostupanjskom sudu (članak 10. stavaka 3. Zakona o obrani /Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 76/2007./, Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 33/2002., 58/2002., 175/2003., 136/2004., 76/2007., 88/2009./, Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika /Narodne novine, broj: 118/2009., 118/2012./, Pravilnik o dodatku na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 50/2008., koji se primjenjuje od 1. svibnja 2008., Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće /Narodne novine, broj: 142/2008., 118/2009., 99/2012./, Zakon o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 73/2013., 75/2015., 50/2016., u daljnjem tekstu: ZSOSRH-a/ i Odluka o rasporedu radnog vremena /Narodne novine, broj: 66/2014., 23/2015., 84/2015./), Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora (Narodne novine, broj: 54/2014., u daljnjem tekstu: Pravilnik/2014).

7. Sporna je njegova primjena, utoliko što tužitelj, kao i tijekom postupka tvrdi, da tuženica nije dokazala koliko je slobodnih dana ostvario s osnove prekovremenog rada odrađenog na terenu, a koliko po drugim osnovama (stražarsko osiguranje, služba dežurstva, teren, druge osnove), da dostavljena evidencija tuženice o ostvarenim slobodnim danima u utuženom razdoblju nije bila mjerodavna za izvođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja zbog čega da je i predlagao izvođenje personalnih dokaza (saslušanje dva svjedoka i njega kao stranku), da preraspodjela radnog vremena nije oblik dodjeljivanja slobodnih dana djelatnim vojnim osoba zbog odrađenih prekovremenih sati, da tuženica nije dostavila u spis naloge i rješenja o korištenju slobodnih dana, da je pravna osnova za naknadu plaće za godišnji odmor članak 60. stavak 1. ZR-a/2009 i članak 81. ZR/2014, te odredba članka 142. ZOSORRH-a.

8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski je sud na temelju utvrđenog činjeničnog stanja uz zakonito izvedenu presumpciju o djelomičnoj neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pravilno primijenio navedeno materijalno pravo kad je odbio kao neosnovana tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 9.950,55 kn (preko iznosa od 1.015,02 kn do iznosa od 10.965,57 kn) po osnovi razlike u plaćama (prekovremeni rad na terenu) i naknadama plaća za godišnji odmor od svibnja 2011. do zaključno sa prosincem 2016. i za odluku dao jasne razloge, zakonitost koja se žalbenim navodima ne dovodi u dvojbu.

9. Naime, tuženica je dostavila materijalne dokaze (knjigovodstvena kartica naknade za rad na terenu od 1. ožujka 2011. do 30. travnja 2016., dnevne evidencije o radnom vremenu tužitelja za isto razdoblje supotpisane po tužitelju, nalozi za korištenju slobodnih dana od 2011. do 2015., odluke o raspredu i korištenju godišnjeg odmora, obračune plaća i naknada plaća za vrijeme godišnjeg odmora), na temelju koje je po prvostupanjskom sudu i stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, financije i računovodstvo (D. J. dipl. oec.) utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1. ožujka 2011. do 31. ožujka 2016. radio prekovremeno, noću, subotom, nedjeljom i blagdanom, da je koristio slobodne dane nakon straže i prekovremenog rada (dežurstva nije bilo), ostvario pravo na dodatak na plaću po osnovi prekovremenog rada u iznosu 1.162,02 kn i naknade plaća za godišnji odmor do 8. svibnja 2014. u iznosu od 195,98 kn.

10. Drugostupanjski je sud suglasan sa načinom na koji je vještak pod Varijantom broj 2. obračunao razlike u plaćama i naknadama plaća, a koje je prvostupanjski sud detaljno opisao pod točkama 11. - 23. obrazloženja pobijane presude, a i sa razlozima zbog kojih po prvostupanjskom sudu nije prihvaćena Varijanta broj 1. i varijanta 2a - dopuna nalaza i mišljenja izrađena na prijedlog tužitelja (točka 27. i 28. obrazloženja prvostupanjske presude).

11. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelja da tuženica nije dokazala koliko je slobodnih dana ostvario s osnove prekovremenog rada odrađenog na terenu, a koliko po drugim osnovama (stražarsko osiguranje, služba dežurstva, teren, druge osnove), da dostavljena evidencija tuženice o ostvarenim slobodnim danima u utuženom razdoblju nije bila mjerodavna za izvođenje financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, i da je presumpcija o neosnovanosti zahtjeva za isplatu daljnjeg iznosa od 9.950,55 kn sa zateznim kamatama (stavak II. izreke prvostupanjske presude) nezakonito izvedena iz pravila o teretu dokazivanja.

12. Naprotiv, kako je to ocijenio i prvostupanjski sud iz dostavljenih materijalnih dokaza proizlazi da je tužitelj nakon prekovremenog rada koristio slobodne dane i da tužitelj (supotpisnik) nije uspio na odgovarajući način kompromitirati podatke iz navedenih evidencije. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza samog tužitelja kao stranke, u kojem navodi da je nakon 7 dana terena koristio tri slobodna dana i da je iskoristio slobodne dane za rad na terenu (list 102. spisa). Osim toga, nije životno niti logično da se tužitelj sjeća da je iskoristio slobodne dane poslije rada na terenu ali se ne sjeća da je iskoristio slobodne dana nakon prekovremenog rada, odnosno da za ostale evidentirane iskorištene slobodne dane nije bio u stanju objasniti sudu na što se odnose.

13. Pored navedenih materijalnih dokaza, rezultata vještačenja i mnogostrane uvjetovanosti vrijednosti izvora saznanja putem personalnih dokaza (sposobnost zapažanja, pamćenje, reproduciranje zapamćenog, subjektivni stav svjedoka prema predmetu i strankama i slično) i pod pretpostavkom da se njihovo izvođenje odnosi na bitne činjenice, što nije slučaj u predmetnom postupku, u kojem sam tužitelj nije bio u stanju objasniti sudu način i organizaciju radnog vremena, niti na što se odnose evidentirani iskorišteni slobodni dani, nije bilo za očekivati oslanjanje suda na prikupljene informacije putem personalnih dokaza (saslušanja svjedoka I. M. i M. G. na okolnosti utvrđivanja načina i organizacije radnog vremena), zbog čega se odluka prvostupanjskog suda o otklanjanju izvođenja tih personalnih dokaza ocjenjuje pravilnom.

14. U prilog neodrživosti žalbenih navoda u dijelu kojim tvrdi da je zbog neizvođenja dokaza saslušanjem svjedoka onemogućen u raspravljanja treba imati u vidu da je prema općem jamstvu poštenog postupka (članak 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske /Narodne novine, broj: 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 28/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010., 5/2014./, članak 5. ZPP-a, članak 6. stavak 1.

/Europske/ Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda /Narodne novine, broj: 18/1997., 6/1999., 14/2002., 13/2003., 9/2005., 1/2006., 2/2010./) na koje se u biti i poziva tužitelj, za sud zadržano pravo procjene mjerodavnosti podnesaka, argumenata i dokaza iznesenih po strankama u postupku, vezano za odluku koju donosi.

15. Pravilno je po prvostupanjskom sudu i prigovor zastare ocijenjen osnovanim za tražbine dospjele do 7. kolovoza 2011., odnosno za lipanj 2011., što znači da je tuženica dužna isplatiti tužitelju po osnovi razlike u plaćama ukupan iznos od 819,04 kn (travanj 2012. - 141,79 kn, kolovoz 2013. - 587,41 kn, listopad 2013. - 75,70 kn, svibanj 2014. - 14,14 kn).

16. Nadalje, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio činjenično stanje i primijenio materijalno pravo kad je odbio tužbeni zahtjev za naknadu plaća za vrijeme godišnjeg odmora preko iznosa od 195,98 kn (za razdoblje od 8. svibnja 2014. nadalje), budući da se do 8. svibnja 2014. naknade plaća za godišnji odmor prema Pravilniku o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine, broj: 68/2011.), priznavala i obračunavala u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca i da razlika po utvrđenju vještaka do 8. svibnja 2014. iznosi 195,98 kn, a od 8. svibnja 2014. kad je stupio na snagu Pravilnik/2014 da se obračunava kao naknada za redovan rad, prema kojem načinu obračuna su tužitelju isplaćene pripadajuće naknade plaća za vrijeme godišnjih odmora od 8. svibnja 2014. nadalje.

17. Stoga se ne mogu prihvatiti žalbeni navodi tužitelji da mu za predmetno razdoblje (1. lipanj 2011. - 31. prosinca 2016.), odnosno i nakon 8. svibnja 2014. pripada pravo na naknadu plaća za godišnje odmore "najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca, uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad", s tim u vezi pozivanje na opće odredbe ZR-a iz 2009. i 2014., a niti odredbu članka 64. ZID ZSOSRH/2018, koja je stupila na snagu početkom travnja 2018., a kojom je mijenjan članka 142. ZSOSRH/2013 na način da je propisano "Djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu, a najmanje u visini njezine prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca.", s obzirom da se ta odredba i pod pretpostavkom kada bi se moglo prihvatiti tumačenje tužitelju, ne može primijeniti retroaktivno na razdoblje do zaključno sa prosincem 2016. godine koje je predmet ovog postupka.

18. Promašeni su žalbeni navodi i u dijelu pozivanja tužitelja na odluku Europskog suda za ljudska prava u predmetu Cindrić i Bešlić (Zahtjev broj: 7215/2013) vezano za odluku o parničnim troškovima. To stoga, što je zahtjev tuženice za naknadu troškova odbijen, odnosno određeno da svaka stranka snosi svoje troškove (članak 154. stavak 4. ZPP-a). Osim toga, nije jasno što je to točno tužitelj imao u vidu kad je zaključio da su troškovi prebijani, da po prvostupanjskom sudu nije cijenjen kvantitativni niti kvalitativni uspjeh u parnici. U prilog pravilnosti odluke o troškovima koje se odnosi na zastupanje svakako treba imati u vidu da su ti troškovi stranaka za zastupanje jednaki (list 276. - 277. spisa).

19. Međutim, neovisno o uspjehu u parnici, tužitelju pripada pravo na naknadu troška izvođenja dokaza financijskim vještačenjem u iznosu od 4.750,00 kn koji je platio (list 105., 172. i 193. spisa), budući da su izvođenjem tog dokaza utvrđene činjenice bez kojih nije mogla biti donesena meritorna odluka, a što znači da je tuženica dužna po osnovi troškova prvostupanjskog postupka isplatiti tužitelju iznos od 4.750,00 kn sa zateznim kamatama od 29. studenog 2022. do isplate (članak 151. stavak 3. ZPP-a /članak 27. i 107. stavka 2. ZID ZPP-a/, članak 29. stavak 1., 2/2. 7. i 8. Zakona o obveznim odnosima /Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021./).

20. Tužitelju nije priznat trošak žalbe jer nije uspio s istom vezano za odluku o glavnom tužbenom zahtjevu (članak 154. stavak 1. u vezi s člankom 35. ZPP-a).

21. Zaključno, tuženica je dužna isplatiti tužitelju:

- iznos od 1.015,02 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 164,66 kn od 16. kolovoza 2011.; 28,44 kn od 16. veljače 2012.; 141,79 kn od 16. svibnja 2012.; 59,95 kn od 16. kolovoza 2012.; 13,58 kn od 16. rujna 2012.; 44,71 kn od 16. siječnja 2013.; 577,18 kn od 16. rujna 2013.; 75,70 kn od 16. studenog 2013.; 116,42 kn od 16. prosinca 2013.; 14,14 kn od 16. lipnja 2014., sve do isplate, po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određivala za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- naknaditi parnični trošak u iznosu od 4.750,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 10. lipnja 2022. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena,

- a tužitelj sam snosite preostale troškove predmetne parnice,

zbog čega je odlučeno kao u izreci (članak 368. stavak 1. ZPP-a za stavak I., članak 373. točka 3. ZPP-a za stavak III., članak 166. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 29. studenog 2022.

Predsjednica Vijeća:

Lidija Jelavić, v.r.