Republika

Hrvatska Županijski

sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: 7 Gž - 549/2020-6

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Mirjani Macuri, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., OIB: …, iz S. V., zastupane po punomoćnicima - odvjetnicima iz Z. O. U. Lj. – V. iz S., protiv tuženika pod 1) N. B., OIB: …, iz S.V. i 2) F. Ć., OIB: …, iz Z., A. N., kao nasljednika pok. M. Ć., zastupanog po punomoćniku Z. R., odvjetniku iz Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tuženika pod 2) F. Ć. (kao nasljednika pok. M. Ć.), protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P- 6680/2015 od 13. studenoga 2017., dana 29. studenoga 2022.,

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika pod 2) F. Ć. (kao nasljednika pok. M. Ć.) te se ukida rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru, poslovni broj P-6680/2015 od 13. studenoga 2017. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

II Odluka o troškovima postupka u povodu žalbe ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"Prekida se postupak u ovoj pravnoj stvari do pravomoćnog okončanja postupka KO-1895/13 Općinskog kaznenog suda u Zagrebu."

2. Protiv gornjeg rješenja žalbu je izjavio tuženik pod 2) M. Ć. pobijajući ga zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je pobijano rješenje u cijelosti neobrazloženo. Prvostupanjski sud se paušalno poziva na odredbu čl. 213. odnosno čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku, odnosno činjenicu donošenja prvostupanjske presude u okviru kaznenog postupka poslovni broj KO-1895/2013 te na temelju tih dviju, ničim argumentiranih, obrazloženih tvrdnji donosi rješenje o prekidu postupka. U pobijanom se rješenju ničim ne razlaže je li i kako navedeni kazneni postupak povezan s predmetnim parničnim postupkom čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka u smislu odredbe čl. 354. st. 1. u vezi čl. 338. st. 4. Zakona o parničnom postupku. Navedena (nepravomoćna) presuda kaznenog suda ni na koji način ne govori o tome da tužiteljica ne bi znala za sklapanje ugovora između tuženika. Spisu predmeta prileži javnobilježnički ovjerena Izjava tužiteljice S. B. (dalje tužiteljica) osobno kojom ista – prije sklapanja predmetnih ugovora između tuženika – izražava svoju suglasnost za sklapanje tih ugovora, a što sve pobijano rješenje uopće ne spominje, a kamoli razlaže iz čega je također vidljivo kako navedeno rješenje sadržajno nema nikakvog obrazloženja. Nadalje, navodi da u predmetnoj pravnoj stvari nije ispunjena niti jedna pretpostavka za prekid postupka jer odluka o tužbenom zahtjevu ne ovisi o tome je li tuženik pod 2) M. Ć. tuženiku pod 1) N. B. pozajmio 65.000,00 EUR ili 30.000,00 EUR, budući bi sporni pravni poslovi bili valjani sve da je doista bio pozajmljen jedino iznos od 30.000,00 EUR. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i nastaviti postupak, sve to uz obvezivanje tužiteljice na isplatu troška žalbe tuženiku pod 2) M. Ć..

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Prije svega treba reći da je tuženik pod 2) M. Ć. preminuo nakon podnošenja žalbe, zbog čega je rješenjem prvostupanjskog suda od 22. kolovoza 2019. prekinut postupak. Nakon toga rješenjem istog suda od 26. veljače 2020. nastavljen je postupak u odnosu na sada tuženika pod 2) F. Ć., kao nasljednika prvotnog tuženika pod 2) pok. M. Ć..

6. Ispitujući pobijano rješenje u smislu odredbe čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/2013., 28/13. i 89/14. - dalje ZPP), koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine”, broj 70/19.), ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju tuženik pod 2) F. Ć. (sadržajno) ukazuje u žalbi.

7. Naime, prvostupanjski je sud, utvrdivši da je u tijeku kazneni postupak protiv prvotnog tuženika pod 2) M. Č., koji postupak se vodi kod Općinskog kaznenog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem KO-1895/2013, zbog kaznenog djela iz čl. 236. st. 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine”, broj 125/11., 144/12., 56/15. i 61/15. – dalje KZ/11), odnosno kaznenog djela prijevare, zaključio da se u konkretnom slučaju radi o prethodnom pitanju, pa je pozivom na odredbu čl. 213. ZPP prekinuo ovaj parnični postupak do pravomoćnog okončanja navedenog kaznenog postupka.

8. Sukladno odredbi čl. 213. st. 1. toč. 1. ZPP, sud je ovlašten odlučiti da sam ne rješava o prethodnom pitanju (čl. 12.) u kojem slučaju će odrediti prekid postupka, dok prema stavku 2. istog članka, sud može odrediti prekid postupka ako odluka o tužbenom zahtjevu ovisi o tome je li učinjen trgovački prijestup ili je li učinjeno kazneno djelo za koje se goni po službenoj dužnosti, tko je učinilac i je li on odgovoran, a osobito kad se pojavi sumnja da je svjedok ili vještak dao lažan iskaz ili da je isprava upotrijebljena kao dokaz lažna.

9. Prema odredbi čl. 12. st. 1. ZPP, kad odluka suda ovisi o prethodnom rješenju pitanja postoji li neko pravo ili pravni odnos, a o tom pitanju još nije donio odluku sud ili drugo nadležno tijelo (prethodno pitanje), sud može sam riješiti to pitanje ako posebnim propisima nije drugačije određeno.

10. Prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da tužiteljica tužbom traži da se utvrdi da je sporna nekretnina čbr. 1329/1 k.o. S. bila bračna stečevina nje i tuženika pod 1) N. B., da je ništav i bez pravnog učinka Ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen 11. lipnja 2012. u formi javnobilježničkog akta pod brojem OV-6807/2012. (dalje Ugovora o kreditu sa sporazumom), zaključen između tuženika pod 1) N. B. i tuženika pod 2) M. Ć., a koji zahtjev tužiteljica temelji na tvrdnji da je tuženik pod 1) N. B. bez njezinog dopuštenja sa tuženikom pod 2) M. Ć. zaključio Ugovor temeljem kojeg je ishodio upis prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na svoje ime te sa kojom nekretninom tuženik pod 1) N. B. nije mogao raspolagati bez znanja i dopuštenja tužiteljice, stoga da je takav ugovor ništav i ne proizvodi pravne učinke sukladno odredbama Zakona o braku i porodičnim odnosima.

10.1. Nadalje, prvostupanjski sud u obrazloženju navodi da je Općinski kazneni sud u Zagrebu donio presudu pod poslovnim brojem KO-1895/2013, kojom presudom je M. Ć., ovdje prvotni tuženik pod 2) oglašen krivim da je tijekom svibnja i lipnja 2012. u Z. i T. prema dogovoru i zajedničkoj nakani stjecanja znatne materijalne dobiti za M. Ć. neistinito predočio N. B. ovdje tuženiku pod 1) da će mu isti pozajmiti iznos od 30.000,00 EUR uz mjesečnu kamatu od 3.000,00 EUR uz osiguranje povrata zajma prijenosa prava vlasništva nad pašnjakom površine 575 m[2] upisan u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Trogiru u k.o. S. zk. ul. 3149 vrijednom 92.379,50 kn, nakon čega je N. B. vjerujući u navedeno 6. i 11. lipnja s M. Ć. sklopio dva ugovora o zajmu u kojem je naveden sveukupni iznos od 65.000,00 EUR, u kojima je kao osiguranje vraćanja posuđenog novca ugovoren sporazum o prijenosu prava vlasništva nad nekretninom u vlasništvu N. B. hotelom A. u S. V., upisanog kod Općinskog suda u Trogiru zk. ul. 4137 k.o. S. vrijednom 1.503.362,50 EUR i nad gore navedenim pašnjakom, iako su mu prije potpisa pokazani ugovori na sveukupan iznos od 30.000,00 EUR i sa osiguranjem povrata prijenosom prava vlasništva samo nad pašnjakom u zk. ul. 3149, sukladno ranijem dogovoru i iznosu kojeg je i doista primio, a kada je N. B. 6. srpnja 2012. saznao da je M. Ć. suprotno usmenom ugovoru preneseno vlasništvo i nad navedenim hotelom M. Ć. i I. A. kao drugo okrivljenik su mu neistinito naveli da je ta odredba stavljena u Ugovor samo kao osiguranje povrata I da razlika iz primljenog iznosa i iznosa iz Ugovora predstavlja zaračunate kamate, a na koji način je M. Ć. upisom vlasništva na navedenim nekretninama pribavljena nepripadna dobit u iznosu od 11.231.000,00 kn, a kojim radnjama je M. Ć. doveo drugoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da ovaj na štetu svoje imovine nešto učini a počinjenjem kaznenog djela je pribavljena znatna imovinska korist i počinitelj je postupao s ciljem pribavljanja takve koristi i kojim radnjama je počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevarom opisana u čl. 236. st. 1. i 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 236. st. 2. KZ/11.

10.2. Opravdanost prekida postupka do pravomoćnog okončanja navedenog kaznenog postupka prvostupanjski sud nalazi u činjenici da su tužiteljica i tuženik pod 1) N. B. predložili prekid postupka do okončanja kaznenog postupka jer se radi o prethodnom pitanju, te je slijedom toga donio rješenje o prekidu ističući da je to učinio posebice iz razloga što je tuženik pod 2) M. Ć. cijelo vrijeme postupka tvrdio da su on i tuženik pod 1) N. B. uz znanje tužiteljice sačinili sporni Ugovor o kreditu sa sporazumom na temelju kojeg je došlo do upisa prava vlasništva tuženika pod 2) M. Ć. na predmetnim nekretninama.

10.3. Međutim, pritom prvostupanjski sud ne obrazlaže iz kojih bi se konkretnih razloga radilo o prethodnom pitanju za ovaj parnični postupak, a niti obrazlaže u čemu bi se sastojala veza i relevantnost tvrdnje tužiteljice i tuženika pod 1) N. B. da je riječ o prethodnom pitanju s tvrdnjom prvotnog tuženika pod 2) M. Ć. da je tužiteljica znala za zaključenje Ugovora o kreditu sa sporazumom, koja tvrdnja je potkrijepljena tužiteljičinom Izjavom (l.s. 56) ovjerenom kod javnog bilježnika 8. lipnja 2012., dakle, Izjavom kojom je izrazila svoju suglasnost za sklapanje navedenog Ugovora od 11. lipnja 2012.

11. Prema tome, za zaključiti je da pobijano rješenje nema razloga o odlučnim činjenicama pa je na taj način pred sudom prvog stupnja počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. u vezi čl. 381. ZPP, na koju sadržajno ukazuje žalba, te na koju ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. ZPP).

12. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tuženika pod 2) F. Ć. (kao nasljednika pok. M. Ć.), ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

13. U nastavku postupka prvostupanjski sud će otkloniti naprijed navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka te će donijeti novu odluku o prijedlogu za prekid predmetnog postupka, pri čemu će voditi računa i o navodima tužiteljice iz podneska od 13. listopada 2021. u dijelu koji se odnosi na pravomoćnu presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3204/2020.

14. Odluka o troškovima postupka povodom žalbe temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.

Zadar, 29. studenoga 2022.

Sutkinja

Mirjana Macura