REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 940/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, te Marine Paulić, Dragana Katića i Darka Milkovića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice M. K. iz P. D., OIB …, koju zastupa punomoćnik B. R., odvjetnik iz I., protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, OIB …, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-R-413/2019-2 od 1. listopada 2019., kojim je djelomično preinačena, a djelomično ukinuta presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-849/18 od 17. lipnja 2019., u sjednici od 29. studenoga 2022.
p r e s u d i o j e:
Revizija tužiteljice, podnesena protiv presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-R-413/2019-2 od 1. listopada 2019., u točki I. a. izreke odbija se, kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"Dužna je tužena u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici bruto iznos od 7.744,70 kn, uz zakonske zatezne kamate (izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom iznosu) i to:
- na iznos od 447,62 kn počev od 15.8.2010.,
- na iznos od 208,89 kn počev od 15.9.2010.,
- na iznos od 358,09 kn počev od 15.10.2010.,
- na iznos od 437,62 kn počev od 15.11.2010.,
- na iznos od 417,77 kn počev od 15.12.2010.,
- na iznos od 430,29 kn počev od 15.1.2011.,
- na iznos od 282,74 kn počev od 15.2.2011.,
- na iznos od 428,88 kn počev od 15.3.2011.,
- na iznos od 458,98 kn počev od 15.4.2011.,
- na iznos od 119,95 kn počev od 15.12.2011.,
- na iznos od 421,89 kn počev od 15.1.2012.,
- na iznos od 391,76 kn počev od 15.2.2012.,
- na iznos od 473,60 kn počev od 15.3.2012.,
- na iznos od 301,35 kn počev od 15.4.2012.,
- na iznos od 241,08 kn počev od 15.12.2012.,
- na iznos od 412,37 kn počev od 15.1.2013.,
- na iznos od 347,51 kn počev od 15.2.2013.,
- na iznos od 299,85 kn počev od 15.3.2012.,
- na iznos od 430,71 kn počev od 15.4.2012.,
- na iznos od 440,53 kn počev od 15.5.2012.,
- na iznos od 393,23 kn počev od 15.6.2013., pa do 31.07.2015., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet poena do 31.7.2015., a od 1.8.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.“,
dok se odbija zahtjev za isplatu više zatraženog iznosa od 1.744,77 kn i zahtjev za isplatu zateznih kamata na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanim u dosuđenom iznosu od 7.744,70 kn.
II Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana nadoknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 14.687,50 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja 17.6.2019. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.".
2. Presudom suda drugog stupnja potvrđena je presuda Općinskog suda u Splitu broj Pr-849/18. od 17. lipnja 2019., u dijelu u kojem je tužbeni zahtjev odbijen za iznos od 1.744,77 kn sa pripadajućim zateznim kamatama (dio toč. I. izreke), a ukinuta u odluci o troškovima postupka (toč. II. izreke), i u tom dijelu predmet je vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Rješenjem ovog suda broj broj Revd-257/2021-2 od 26. siječnja 2021., dopuštena je revizija tužiteljici u donosu na slijedeće pravno pitanje:
"Treba li visinu satnice sata prekovremenog rada za svaki turnus izračunavati bez dodataka iz članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike kada je tužiteljica radila u okolnostima u kojima joj pripadaju dodaci na plaću iz navedenog članka ( rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću...), odnosno treba li navedeni dodatak za svaki turnus obračunati na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki konkretni mjesec ili na bazi osnovne plaće?"
4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv drugostupanjske presude podnijela reviziju iz čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP), temeljeći reviziju na tvrdnji o pogrešnoj primjeni procesnog prava. Predlaže preinačiti presudu Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-413/2019-2 od 01. listopada 2019., na način da se prihvati žalba tužiteljice na prvostupanjsku presudu te ista preinači na način da se tužbeni zahtjev tužiteljice prihvati u cjelosti onako kako je i bio postavljen po tužiteljici, odnosno i u dijelu u kojem je bio odbijen, uz obvezivanje tuženice na plaćanje troška i ovog revizijskog postupka.
5. Odgovor na reviziju nije podnesen.
6. Revizija je neosnovana.
7. U povodu revizije iz čl. 382. ZPP-a revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena (čl. 391. st. 1. ZPP-a).
8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa 9.988,85 kn za razdoblje dio 2010., 2011., 2012. i dio 2013., s osnove prekovremenog rada, odnosno rada u turnusima, a u ovoj fazi postupka sporno je obračunava li se dodatak za prekovremeni sat rada ostvaren u radu u turnusima na bazi mjesečne bruto plaće, odnosno na bazi prosječne vrijednosti sata rada za pojedini mjesec, u koji ulaze svi dodaci na plaću iz čl. 44. KU-a, ili se vrijednost sata prekovremenog rada obračunava na bazi osnovne plaće, bez ostalih dodataka na plaću.
9. 1. Nižestupanjski sudovi su po provedenom postupku djelomično prihvatili tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu naknade za rad u turnusu u dijelu 2010., 2011., 2012. i dijelu 2013., u iznosu od 7.744,70 kn, nakon što su utvrdili da je tužiteljica zaposlena kod tuženice i da je obavljala poslove na mjestu policijskog službenika za graničnu kontrolu, jer je od 2010. do lipnja 2013., tužiteljica obavljajući opisane poslove trebala doći po nalogu poslodavca u policijsku postaju pola sata ranije a nakon završetka smjene ponovno se vratiti u policijsku postaju te ostati još pola sata, ali joj prilikom obračuna i isplate plaće, tuženica taj rad nije platila, iako se prema čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj 93/08, 23/09, 39/09 i 9/10 – dalje: KU) u vezi s čl. 41. KU osnovna plaća službenika i namještenika uvećava, između ostalog, i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusima, pa tužiteljici temeljem navedene odredbe pripada pravo na uvećanje plaće za rad duži od punog radnog vremena, odnosno za rad u turnusu.
9. 2. Međutim polazeći od kategorije osnovne plaće i dodataka na osnovnu plaću koji se mogu kumulirati nižestupanjski sudovi smatraju da se predmetni dodatak na plaću ne može obračunati na način kako je to učinila tužiteljica (na bruto plaću, temeljem prosječne vrijednosti sata rada za pojedini mjesec), već polazeći od osnovne vrijednosti sata koja vrijednost se onda uvećava za svaki pojedini dodatak, pa tako i za dodatak na rad u turnusu, te su tužbeni zahtjev tužiteljice odbili za iznos od 1.744,77 kn sa pripadajućim zateznim kamatama na taj iznos.
10. Tužiteljica u podnesenoj reviziji osporava shvaćanje nižestupanjskih sudova prema kojem vrijednost prekovremenog sata rada treba obračunati na način da joj se obračuna osnovna satnica uvećana za 5% za rad u turnusu, smatrajući da je na takav način drugostupanjski sud protumačio i primijenio odredbu čl. 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kojim implicitno tužiteljici ne pripadaju ostali dodaci na plaću predviđeni navedenom odredbom KU, zbog čega su neosnovano ocijenili pogrešnim stav tužiteljice da joj obračun treba biti baziran na prosječnoj vrijednosti satnice.
12. Izneseno pravno shvaćanje tužiteljice je pogrešno.
13. 1. Prema odredbi čl. 41. st. 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine 93/2008., dalje KU) plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnoga mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (st. 2.). Dodaci na osnovnu plaću su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće (st. 3.).
13. 2. Članak 44., navedenog KU glasi:
"(1) Osnovna plaća službenika i namještenika uvećat će se za svaki sat rada, i to:
– za rad noću
40%
– za prekovremeni rad
50%
– za rad subotom
25%
– za rad nedjeljom
35%
– za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%
– za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično, ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%
– za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta
10%
– za rad u turnusu
5%
(2) Dodaci iz stavka 1. ovoga članka međusobno se ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
(3) Državnim službenicima i namještenicima koji rade na poslovima s posebnim uvjetima rada uvećanje plaće za prekovremeni rad i druga uvećanja plaće iz ovog članka obračunavaju se za svaki sat rada na osnovnu plaću uvećanu za dodatak za posebne uvjete rada i za zvanje.
(4) Za vrijeme provedeno na pasivnom dežurstvu (pripravnost za rad), utvrđeno temeljem službene evidencije o satima provedenim na pasivnom dežurstvu, službeniku i namješteniku isplatit će se 10% satnice redovnog rada u tekućem mjesecu za svaki sat pasivnog dežurstva.
(5) Osnovna plaća uvećat će se:
– ako službenik ima znanstveni stupanj magistra znanosti za 8%,
– ako službenik ima znanstveni stupanj doktora znanosti za 15%, ako znanstveni stupanj nije uvjet za radno mjesto na kojem službenik radi i ako je znanstveni stupanj u funkciji poslova radnog mjesta na kojem službenik radi.
(6) Radom u smjenama (smjenski rad) smatra se svakodnevni redovni rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u prijepodnevnom (I. smjena), poslijepodnevnom (II. smjena) ili noćnom (III. smjena) dijelu dana.
(7) Rad u I. smjeni je od 6 do 14 sati, u II. smjeni od 14 do 22 sata i u III. smjeni od 22 do 6 sati.
(8) Radom u turnusu smatra se rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24-12-48. (9) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, smatra se svaki sat rada duži od 8 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom ili nedjeljom.
(10) Prekovremenim radom, kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodna) ili u turnusu, smatra se svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
(11) Ako je rad službenika i namještenika organiziran na drugačiji način, prekovremeni rad je rad duži od 40 sati tjedno.
(12) Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje službenici i namještenici trebaju raditi u tekućem mjesecu, a dobije se na način da se broj radnih dana u tekućem mjesecu pomnoži s 8 sati.".
(13) Umjesto uvećanja osnovne plaće po osnovi prekovremenog rada, službenik ili namještenik može koristiti jedan ili više slobodnih radnih dana prema ostvarenim satima prekovremenog rada u omjeru 1:1,5 (1 sat prekovremenog rada = 1 sat i 30 min redovnog sata rada), te mu se u tom slučaju izdaje rješenje u kojem se navodi broj i vrijeme korištenja slobodnih dana, kao i vrijeme kad je taj prekovremeni rad ostvaren.
14. Prema shvaćanju ovoga suda utvrđivanje vrijednosti-visine satnice rada na bazi prosječne svake mjesečne plaće, odnosno na bazi prosječne mjesečne vrijednosti sata rada za pojedini mjesec, nije pravilno niti sukladno odredbi čl. 41. i čl. 44. KU-a.
15. Naime, iz sadržaja naprijed citiranih odredbi jasno proizlazi da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te da se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava će se za svaki sat rada, i to, između ostaloga, za rad u turnusu za 5%, s tim da se dodaci na plaću iz čl. 44. st 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, što znači da se oni mogu kumulirati, osim što se jedino ne mogu kumulirati dodaci za rad u turnusu i za rad u drugoj smjeni. U navedenim odredbama KU-a niti u drugim odredbama tog KU- a nije propisan način obračunavanja dodatka za prekovremeni rad i rad u turnusu na način kako to tužiteljica smatra da treba obračunavati, odnosno da se vrijednost sata prekovremenog rada i rada u turnusu, te ostalih dodataka na plaću iz čl. 44. st. 1. KU-a treba obračunavati na način da se utvrdi prosječna vrijednost sata rada na bazi mjesečno odrađenih sati rada imajući u vidu sve dodatke iz citirane odredbe KU-a.
16. Kako plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, te kako se osnovna plaća službenika i namještenika uvećava će se za svaki sat rada, a imajući u vidu da se dodaci na plaću iz čl. 44. st 1. KU-a međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, prema shvaćanju ovoga suda, plaću službenika i namještenika prema citiranim odredbama treba utvrđivati za svaki konkretno odrađeni dan i prema ostvarenim konkretnim dodacima na plaću za svaki tako odrađeni dan, a ne na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini. Da su stranke predmetnog KU-a imale u vidu i htjele obračunavati vrijednosti prekovremenog sata rada na način kako tvrdi tužiteljica, (na bazi prosječne vrijednosti sata rada s svim dodacima na plaću u okviru svakog mjeseca) onda bi to sigurno i propisale u KU-u.
17. Obračun plaće na bazi svakog odrađenog dana, uključujući u taj obračun i sve dodatke iz čl. 44. KU, službeniku i namješteniku nije protivan citiranim odredbama KU-a, kako to pogrešno tužiteljica smatra jer on ne odudara od sadržaja čl. 41. i čl. 44. KU-a. Stoga neosnovano tužiteljica tvrdi da bi joj se, ako se ne bi izračunavao vrijednost rada prekovremenog sata kako ona smatra ispravnim, u situaciji da je jedan sat rada više odradila primjerice nedjeljom ili u turnusu tako odrađeni prekovremeni sat rada prema oporenoj presudi priznao kao da ga je odradila u neki radni dan, npr. u ponedjeljak i da bi se izneseno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova moglo primjeniti samo u slučaju da je tužiteljica sve smjene odradila od ponedjeljka do petka, u dnevnoj smjeni, i da u tom razdoblju nije bio neki od praznika niti blagdana, pa bi se samo u tom slučaju poklapale (po visini) i osnovna satnica uvećana za rad u turnusu i prosječna visina satnice.
18. Slijedom iznesenog odgovor na postavljeno pitanje glasi:
Visinu satnice sata prekovremenog rada za svaki turnus i dodatke na plaću iz članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, kada je službenik i namještenik radio u okolnostima u kojima im pripadaju dodaci na plaću iz navedenog članka (rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću...), treba obračunavati za svaki konkretno odrađeni dan i prema ostvarenim konkretnim dodacima na plaću za svaki tako odrađeni dan, vodeći računa o tome da se ti dodaci na plaću mogu kumulirati, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni, i da plaću službenika i namještenika čini osnovna plaća i navedeni dodaci na osnovnu plaću, a ne na bazi prosječne vrijednosti sata rada na mjesečnoj razini.
19. Valjalo je stoga na temelju odredbe čl. 393. ZPP-a odbiti reviziju tužiteljice.
Zagreb, 29. studenoga 2022.
Predsjednica vijeća:
Jasenka Žabčić, v.r.
