Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 33 Gž Ob-1449/2021-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, Gordane Bošković Majerović, kao suca izvjestitelja člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice S. N., OIB …, iz A., zastupane po punomoćnicima S. O. i N. O., odvjetnicima iz P., protiv tuženika 1/A. P., M., OIB … i 2/D. P., iz Z., OIB … i 3/T. P., OIB …, kao slijednika F. P., OIB …, 4/S. J., P., OIB … i 5/A. J., iz P., OIB …, zastupanih po punomoćnici A. B. V., odvjetnici iz P., radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P Ob-54/2021-23 od 26. studenoga 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika 1/A. P., 2/D. P. i 3/T. P. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu poslovni broj P Ob- 54/2021-23 od 26. studenoga 2021. u točki I izreke, te dijelu točke II izreke kojom je tim tuženicima naloženo da tužiteljici naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn/358,33 Eur[1] u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Preinačava se odluka o troškovima postupka iz točke II izreke navedene presude u dijelu kojim je tuženicima 4/S. J. i 5/A. J. naloženo solidarno naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kuna, te se u tom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova odbija kao neosnovan.

III Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženicima 4/S. J. i 5/A. J. troškove postupka u iznosu od 550,00 kuna/ 72,99 Eur, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Bjelovaru, Stalna služba u Pakracu citiranom u izreci odlučeno je:

„I Utvrđuje se da su tužiteljica S. N. iz A., OIB:…, rođena ... u G. R., R BiH i pok. Z. L. iz A., OIB:…, rođen ... u A., od 2005. živjeli neprekidno u izvanbračnoj zajednici što su I-tužena F. P. iz D., OIB:… II-tužena S. J. iz P., OIB:… i III-tuženik A.

J. iz P., OIB:…, dužni priznati.

II Nalaže se I-tuženoj F. P. iz D., II-tuženoj S. J. iz P., i III-tuženiku A. J. iz P., da tužiteljici S. N. iz A., solidarno naknade troškove parničnog postupka u iznosu od 2.700,00 kn sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka tuženici 1/A. P., 2/D. P. i 3/T. P. kao pravni slijednici pok. F. P., su podnijeli žalbu, po sadržaju zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22 – dalje: ZPP), koji se u ovom postupku primjenjuje na temelju odredbe 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine br.: 103/15, 98/19, dalje: ObZ) u kojoj predlažu pobijanu presudu preinačiti, podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

3. Tuženici 3/S. J. i 4/A. J. su podnijeli žalbu protiv točke II presude, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, uz prijedlog da se odluka u tom dijelu preinači i tim tuženicima priznaju troškovi postupka traženi pojedinim podnescima tijekom postupka.

4. Tužiteljica nije odgovorila na žalbe.

5. Žalba tuženika 1/A. P., 2/D. P. i 3/T. P. nije osnovana, dok je žalba tuženica 4/S. J. i 5/A. J. osnovana.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je, a između stranaka nije niti sporno:

- da je tužiteljica rođena … i bila je u braku s J. N. koji je prestao smrću J. N. ...,

- da je Z. L. bio rođen ... a umro ... u M. S., da se nije ženio niti imao potomaka,

- da je 2. prosinca 2020. Z. L. zbog teškog zdravstvenog stanja smješten u Dom za starije i nemoćne osobe u M. S. gdje je umro ..., a za vrijeme boravka u ustanovi nitko ga nije posjetio,

- da troškovi nastali pružanjem usluga smještaja Z. L. u ustanovu kao i troškovi sahrane nisu plaćeni već su prijavljeni u ostavinskom postupku kao dugovi ostavitelja (O-2651/221).

7. Radi utvrđenja činjenice, jesu li tužiteljica i pok. Z. L. živjeli u zajednici od travnja 2005. do 9. prosinca 2020. te karakteru te zajednice, sud je saslušao brojne svjedoke, te utvrdio:

- da iz iskaza svjedoka S. P. proizlazi, da su S. N. i Z. L. živjeli zajedno u njegovoj kući, da su se s njima družili i posjećivali, da su tužiteljicu vozili u posjet Z.2 u bolnicu u P. kada je imao upalu pluća, da su živjeli od plaće a kasnije penzije koju je Z. L. primao, dok je tužiteljica imala neku malu mirovinu, da su živjeli kao muž i žena i pomagali se, da su spavali u Z.1 kući, da su živjeli zajedno šesnaest godina, da ga je tužiteljica smjestila u dom, da nikada kod Z.1 nije vidjela F. P.,

- da iz iskaza B. T. proizlazi da je Z.1 poznavao sigurno petnaest godina, da su on i S. uvijek bili zajedno a on je govorio „moja S.“, da mu je Z.1 na upit o rodbini odgovorio da ima neke rođake ali se ne posjećuju, da je po onom što je vidio zaključio da su živjeli kao muž i žena, da je tužiteljica uvijek bila u Z.1 kući kad bi došao k njemu a to je bilo tri-četiri puta tjedno, da je do smještaja Z.1 u dom došlo jer je tražio da ide kući iz bolnice ali bilo mu je loše, trebala mu je stručna njega, da je on vozio S. sa svim „papirima“ kod doktorice u P. koja je rekla da mu treba smještaj u dom, s čime se Z.1 , nakon što mu je S. objasnila situaciju i prenijela što je doktorica rekla, suglasio, te je S. rekla ako mu bude bolje, doći će kući, da su S. i Z.1 uglavnom bili sami osim ponekad S. sina M. i nekog od susjeda,

- da iz iskaza svjedoka B. M. proizlazi da je dugo poznavao Z.1 , radili su zajedno u P. a supruga mu je iz A., da je prije godinu i pol na „pijaci“ u G. na pitanju gdje mu je gospođa odgovorio da su se njih dvoje našli i da žive zajedno i da su zadovoljni, da su tako živjeli zajedno sigurno, koliko mu je poznato, unazad pet godina, da je Z.1 vodio brigu o S. pa i o njenom sinu s kojim je bio dobar, da F. P. nije vidio osim na sahrani, da zna da je Z.1 umro u domu jer je doktorica iz P. inzistirala da ga se smjesti u dom, a da mu je o Z.1 stanju javljala S. kći,

- da iz iskaza svjedoka Z. P. proizlazi da je dolazio često kod Z.1 i kad bi došao vidio bi S. N., da su oni bili skupa, ne zna je li spavala u kući ali ujutro je već bila tamo, kuhala je i čistila, lijepo su pričali i svuda zajedno išli,

- da iz iskaza svjedoka B. P. proizlazi da kad je Z.1 pitao što ima sa S. jer se stalno vozaju zajedno, da s njim nije pričao tri mjeseca, da su oboje govorili da su prijatelji i S. je rekla da nema ništa sa Z.1 , da on iz svoje kuhinje vidi S. kuću i može reći da su oni živjeli svaki u svojoj kući, da je nekoliko puta vidio da je došla kod Z.1 a i Z. da je nekada išao kod S., da ih je često viđao da su se zajedno vozali, da je Z.1 umro u P. u bolnici, da je kod Z.1 u kući bilo uredno, kuhao je najviše on sam a nekad i S. sin, da je S. imala ključ od Z.1 kuće, ali da je tamo dolazila deset-dvanaest godina, ali na kavu, nije mu poznato kako to da ima ključ te kuće,

- da iz iskaza svjedoka M. Č. proizlazi da je znao jednom do dva puta godišnje s F. navratiti do Z. L., da S. N. nije nikad zatekao, da im je govorio da nema potrebe za drugom osobom, da su mu na sprovodu rekli da je S. N. susjeda koju je znao nekada odvesti u nabavu ili radi nekog drugog posla, da je čuo da je Z.1 iz bolnice odvezen kući gdje nije imao tko brinuti o njemu pa je smješten u dom, a da ga je u bolnicu smjestio prijatelj koji ga je zatekao i vidio da mu nije dobro,

- da iz iskaza T. P. proizlazi da je njegova majka sa Z.1 bila u dobrim odnosima, da je znala otići do njega kada je išla na tu stranu a znao je i on svratiti po dva puta u tijeku godine, da ne zna je li Z.1 s nekim živio ali kad bi svratio uvijek je bio sam, da je odgovarao da mu je tako dobro, da tužiteljicu ne pozna, da je čuo da ga ona nije htjela primiti nakon boravka u bolnici, da je čuo da sa Z.1 nisu imali gdje pa su ga zato odveli u dom,

- da iz iskaza F. P. proizlazi da se sa Z. L. viđala možda tri puta godišnje kada ga je obilazila, a od prije pet godine dva puta, da nikad nije vidjela tužiteljicu ali je čula da ona dolazi k njemu i odlazi, da je na pitanje o tome rekao da ga to više nikada ne pita iz čega je zaključila da veza nije bila ozbiljna, da je za činjenicu da tužiteljica dolazi i odlazi od Z.1 čula od svih u selu, da su oko sprovoda nju kao sestričnu kontaktirali oko troškova a ona je rekla da ne bjeći od obveze ali sada nije u mogućnosti, da je sa Z.1 kontaktirala mobitelom jednom tjedno,

- da iz iskaza tužiteljice proizlazi da je nakon smrti supruga 2005. počela živjeti sa Z.1 u njegovoj kući, a ponekad bi i prespavala u svojoj kući, da je radila kućanske poslove, da su zajedno raspolagali mirovinama a nije imala punomoć na Z.1 mirovinu, da u bolnicu u P. nije mogla ići k Z.1 jer je bila korona, da je ona naložila vatru i skuhala ručak kad su joj javili da će Z.1 doći kući iz bolnice ali je bio u takvom stanju da nije mogao jesti niti hodati te je s B. T. otišla do doktorice s medicinskom dokumentacijom a doktorica je predložila da ga smjeste u dom, da je uspjela s njim jednom razgovarat u to vrijeme a poslije nije mogao, da se u dom nije smjelo zbog korone, a o tome joj je rekla kći D. koja radi u tom domu, da ona nije ništa imala sa sahranom već je samo kupila cvijeće, da s B. P. odavno nije u dobrim odnosima a on im nije dolazio u kuću, da su joj kći i zet rekli da e sahranu riješiti Grad L., da su živjeli kao muž i žena spavali zajedno i imali odnose kao muž i žena, da je ona išla u svoju kuću da nešto napravi i vraćala se kući kod Z.1 , da sin uglavnom sve zna napraviti pa nije morala često biti u toj kući, u svojoj kući prespavala bi dva do tri puta godišnje a ostalo kod Z.2

8. Pravilan je, s obzirom na navedene dokaze zaključak prvostupanjskog suda, da su tužiteljica i pok. Z. L. živjeli zajedno u kući istoga nakon smrti supruga tužiteljice 2005., da su zajedno raspolagali mirovinama i odlazili u nabavu, da je tužiteljica obavljala poslove kuhanja i čišćenja, da su se zajedno družili s prijateljima te je Z. L. tužiteljicu tjedno vozio do njene kuće gdje joj živi sin, da bi očistila i spremila.

9. Sud je nadalje utvrdio analizom iskaza svjedoka B. T. i tužiteljice da je Z. L. prije nego što je smješten u dom u M. S. liječen u bolnici u P., da je tužiteljica za vrijeme liječenja Z. L. u bolnici živjela u svojoj kući, da je Z. L. pušten iz bolnice na osobni zahtjev, da je kolima hitne pomoći dovezen iz bolnice u teškom zdravstvenom stanju, da su tužiteljicu o puštanju Z. L. iz bolnice telefonski izvijestili iz ordinacije obiteljske liječnice Z. L., da je tužiteljica otišla u kuću Z. L., pripremila ručak, naložila vatru, da je zdravstveno stanje Z. L. nakon dolaska iz bolnice bilo veoma teško, da nije mogao jesti, hodati, da je koristio pelene, da je tužiteljica s B. T. otišla do obiteljske liječnice i upoznala je s teškim zdravstvenim stanjem Z. L., da je obiteljska liječnica savjetovala tužiteljici da se Z. L. smjesti u ustanovu, da se Z. L. suglasio s prijedlogom, da je tužiteljica za vrijeme boravka Z. L. u ustanovi s njim jednom razgovarala telefonski, da nakon tog razgovora više nije bilo moguće uspostaviti kontakt zbog zdravstvenog stanja u kojem se nalazio, da je informacije o Z. L. tužiteljica dobivala od kćerke koja je zaposlenica doma u kojem je Z. L. bio smješten, da tužiteljica nije posjećivala Z. L. za vrijeme njegovog boravka u domu zbog mjera vezanih za koronu.

10. Iz provedenih dokaza proizlazi, suprotno navodima žalbe tuženika, da se radilo o zajednici koja je u svemu imala elemente bračne zajednice, a ne samo prijateljske veze.

11. Pri tom su tuženici, koji osporavaju postojanje izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. Z. L., saslušani kao stranke i to prednica tuženika F. P., te tuženik 3/T. P. iskazali da sa Z. L. nisu bili u stalnom kontaktu, već samo u povremenom, pa isti ne mogu o načinu života tužiteljice i Z. L. imati saznanja jednake vrijednosti kao neposredni susjedi, koji su s njima kontaktirali, dolazili im redovito u kuću i imali uvid u način života.

12. Provedene dokaze je sud pravilno ocijenio, u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, a o svemu je dao i valjane razloge, koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13. Tuženici ukazuju na nelogičnosti iskaza svjedoka predloženih po tužiteljici, pri čemu se radi o nepristranim, nesrodnim svjedocima koji nemaju nikakvog interesa u parnici, za razliku od tuženika, te koji su sa tužiteljicom i pok. Z. L. bili u redovitom kontaktu kao susjedi, dok su tuženici samo povremeno dolazili.

14. S obzirom na to, da je suprug tužiteljice umro 3. travnja 2005., a ona je iskazala da je nakon smrti supruga započela zajednicu sa Z. L., sud u obrazloženju navodi da je navedena zajednica trajala od travnja 2005.; navedeno, s obzirom na trajanje te zajednice od petnaest godina, nije ni od kakvog značaja, jer je odlučno samo to, da zajednica traje najmanje tri godine, a taj je uvjet svakako ispunjen.

15. Boravak pok. Z. L. u domu trajao je svega sedam dana, pa činjenica, da ga tužiteljica nije posjetila (što je bilo zabranjeno zbog uvjeta pandemije) niti mu poslala potrepštine i voće (pri čemu nije utvrđeno da bi trebao nešto što u domu nije imao, ili da bi mogao konzumirati voće, u stanju u kojem se nalazio) ne ukazuje na zaključak da nije bilo zajednice, dok je tužiteljica, prema utvrđenjima suda, utemeljenim na iskazima svjedoka, poduzela sve što je trebalo za smještaj Z. L. u dom, te je upravo ona obavijestila liječnicu o njegovom stanju nakon povratka iz bolnice, kada ga je dočekala u kući.

16. Trošak sahrane predstavlja dug ostavine, kako je sud utvrdio, te će isti svakako snositi nasljednik pok. Z. L.

17. Odredbom čl. 11. st. 1. ObZ, propisano je, da se odredbe tog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete, a prema st. 2. istog članka, takva izvanbračna zajednica stvara imovinsko pravne učinke na koje se primjenjuju odredbe Zakona o imovinskim odnosima bračnih drugova.

18. Pravilno je, s obzirom na citirana utvrđenja, primijenjeno materijalno pravo navedenih odredbi kada je tužbeni zahtjev prihvaćen.

19. Odluka o parničnom trošku donesena je na temelju čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, te je pravilna u odnosu na tuženike ad 1-3 (pravne slijednike F. P.).

20. S obzirom na to, da su tuženici 4/S. J. i 5/A. J. u odgovoru na tužbu priznali tužbeni zahtjev u cijelosti, osnovano isti prigovaraju odluci u dijelu, u kojem su obvezani na solidarno plaćanje troškova postupka tužiteljici. Činjenica, da su tuženici nužni suparničari, ne isključuje primjenu čl. 157. ZPP, prema kojem, ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je prije nego što se upustio raspravljanje o glavnoj stvari priznao tužbeni zahtjev, tužitelj će nadoknaditi tuženiku parnične troškove.

21. Stoga tim tuženicima pripada naknada troška odgovora na tužbu u iznosu od 550,00 kn (72,99 Eur) s obzirom na vrijednost predmeta spora od 5.000,00 kn i činjenicu da se radi o zastupanju više tuženika, na temelju Tbr. 7/1, 8/1 i 36/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 136/22).

Ostali troškovi (podneska od 28.6.2021.), nakon priznanja tužbenog zahtjeva, nisu bili potrebni u smislu čl. 155. st. 1. ZPP te nisu dosuđeni.

22. Na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP, te u odnosu na troškove postupka, na temelju čl. 380. t. 2. i 3. ZPP, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 29. studenoga 2022.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić, v.r.