Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 81 Gž-3844/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. K., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik Z. J., odvjetnik u Z., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Š., GUO, radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-107/2018 od 14. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-107/2018 od 14. listopada 2019. u t. 1. i 3. izreke.
II Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pn-107/2018 od 14. listopada 2019. u t. 2. izreke.
III Odbija se zahtjev tužitelja i tuženice za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„1. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, isplatiti tužitelju D. K., OIB …, na ime naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, položaj, status, moralni integritet i uzorne osobnosti, iznos od 10.000,00 (deset tisuća) kuna sa zakonskom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od dana 18. prosinca 2014. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, sve rokom od petnaest dana pod prijetnjom ovrhe.
2. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjeva tužitelja D. K., OIB …, istaknut radi naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, položaj, status, moralni integritet i uzorne osobnosti, u preostalom dijelu od 240.000,00 (dvjesto četrdeset tisuća) kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.
3. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj platiti tužitelju D. K., OIB …, parnični trošak u iznosu od 25.108,58 kuna (dvadeset pet tisuća sto osam kuna i 58/100 lipa), u roku od petnaest dana i pod prijetnjom ovrhe.“
2.Protiv dijela navedene presude u t. 1. i 3. izreke žalbu je izjavila tuženica iz žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka specificiranog kao u žalbi.
2.1.Protiv dijela prvostupanjske presude u t. 2. izreke žali se tužitelj također iz svih žalbenih razloga predviđenih zakonom s prijedlogom da ovaj sud pobijani dio presude preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troška žalbenog postupka.
3.Žalba tužitelja i tuženice su neosnovane.
4.Ispitujući pobijane dijelove presude u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenio materijalno pravo.
5.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
6.U ovoj pravnoj stvari bila je donesena prvostupanjska presuda i rješenje pod poslovnim brojem Pn-113/2015 dana 23. siječnja 2017., koja je odluka presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem 81 Gž-1527/17 od 27. studenog 2018. dijelom potvrđena, a dijelom ukinuta, i to u dijelu kojim je odlučeno o tužiteljevom zahtjevu naknade neimovinske štete u visini od 250.000,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, kao i u dijelu odluke kojom je prvostupanjski sud odlučio o parničnom trošku te je u tom dijelu predmet vraćen na ponovni postupak i odlučivanje.
Dakle, predmet ovog spora je zahtjev za naknadu neimovinske štete zajedno s pripadajućom zateznom kamatom te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7.Tijekom prvostupanjskog postupka su utvrđene sljedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj D. K. imenovan javnim ovršiteljem u Z. rješenjem ministarstva Republike Hrvatske klase: UP/I-133-07/11-01/494, ur. broj: 514-03-01-03/1-11-1 dana 24. listopada 2011., o čemu je istom, nakon polaganja svečane prisege, što nije bilo sporno, izdana Povelja o postavljenju dana 12. prosinca 2011.
- da je odredbama Zakona o izmjeni Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“, broj: 150/11 i 70/12) od 21. prosinca 2011. i 21. lipnja 2012., u dva navrata, prolongiran je početak rada javnih ovršitelja, konačno Zakonom o prestanku važenja Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“, broj 112/12) od dana 4. listopada 2012. koji je stupio na snagu dana 15. listopada 2012., ZOJO je ukinut,
- da je tužitelj iz prethodno iznesenih razloga trpio imovinsku štetu o kojoj je pravomoćno odlučeno,
- da je tužitelj trpio i neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti na ugled, položaj, status, moralni integritet i uzornu osobnost, koja mu je dosuđena u visini od 10.000,00 kuna, dok je s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 240.000,00 kuna kao neosnovanim odbijen,
- da je tuženica odgovorna za imovinsku štetu koja je nastala tužitelju povredom njegovih legitimnih očekivanja u smislu početka rada javne službe prema Zakonu o javnim ovršiteljima.
8.Po ocjeni ovog drugostupanjskog suda pravilno sud prvog stupnja ocjenjuje da je tuženica odgovorna za štetu koju imenovani javni ovršitelj trpi vezano za povredu njegovih legitimnih očekivanja u oživotvorenju Zakona o javnim ovršiteljima („Narodne novine“, broj: 139/10, 150/11, 70/12 i 112/12). Naime, štetnu radnju predstavlja postupanje kojim se oštećeniku nanosi šteta, a nedosljedno postupanje tuženice kao zakonodavca u odabiru modela javne ovrhe u odnosu na individualna prava imenovanih javnih ovršitelja, koji su ostvarili sve pretpostavke za početak svog rada, ali nisu započeli s tom službom, što je u konačnici stvorilo štetne posljedice, predstavlja štetnu radnju kao jednu od pretpostavki odgovornosti za štetu.
9.Legitimno je pravo tuženice, kao zakonodavca, da izabere model ovrhe, kao i da kasnije od izabranog modela odustane, slijedom čega postupanje tuženice nije protupravno. Međutim, takvim postupanjem tuženica je povrijedila legitimna očekivanja tužitelja kao imenovanog javnog ovršitelja, slijedom čega bi tužitelju, otklanjanjem odgovornosti tuženice za naknadu štete, bio nametnut prekomjeran teret.
10.Stoga, radi uspostavljanja pravedne ravnoteže između općih ili javnih interesa zajednice i narušenih prava pojedinaca, i u slučaju izostanka protupravnosti u postupanju tuženice kao zakonodavca, postoji njena odgovornost za štetu koja je u konkretnom slučaju nastala tužitelju povodom njegovih legitimnih očekivanja. Takvo shvaćanje zauzeto je u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatskem poslovni broj Rev-1532/14 od 23. siječnja 2018. i Rev-2321/2018 od 19. svibnja 2020., a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.
11. Pravilno je sud prvog stupnja na temelju iskaza tužitelja te saslušanih svjedoka D. N. i R. K. ocijenio da je tužitelj pretrpio neimovinsku štetu zbog povrede prava osobnosti i to prvenstveno prava na ugled, položaj, status, moralni integritet i uzorno osobnost.
12.Pravilno je ocijenjen kao istinit i uvjerljiv te životno logičan iskaz tužitelja u kojem opisuje svoje stanje nakon odustanka tuženice od rada javnih ovršitelja u koje vrijeme je trpio osjećaj posramljenosti, slabo je spavao, uzimao terapiju za smirenje, nije bio sposoban ni za što, koje stanje je rezultiralo i problemima u obitelji.
13.Da je tome bilo tako proizlazi i iz iskaza svjedoka R. K., tužiteljeve supruge koja je navela kako je osobnost tužitelja u to vrijeme, zbog odustanka tuženice od rada javnih ovršitelja bila u tolikoj mjeri promijenjena da je „razmišljala“ o opravdanosti zaključenja braka s tužiteljem.
14.Iz iskaza tužitelja proizlazi nadalje da su na njegovu dodatnu traumatiziranost utjecali i napisi u tisku kojima su javni ovršitelji od strane određenog broja javnih osoba iz političkih krugova karakterizirali kao „lešinare“, „javne šerife“ i slično, dok je lokalni Z. l. objavio imena javnih ovršitelja, među kojima, naravno i ime tužitelja, zbog čega je i po stavu ovog suda tužitelj evidentno trpio neimovinsku štetu.
15.Da je tužitelj doista pretrpio štetu proizlazi i iz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske kojima je svakom od sedamdeset i jednog imenovanog javnog ovršitelja, pa tako i tužitelju pripalo pravo na posebnu zadovoljštinu u paušalnom neto iznosu od 18.000,00 kuna, s time da je određeno kako data zadovoljština ne utječe na opće pravo svake osobe - imenovanog javnog ovršiteljada i u redovnom sudskom postupku potražuje naknadu pretrpljene štete.
16.Dakle, nedvojbeno je da je tužitelj pretrpio štetu postupanjem zakonodavca,odnosno tuženice, kada je propustila riješiti status i određene situacije imenovanih javnih ovršitelja nakon što su oni postupili po nalogu tuženice, pa tako i tužitelja koji je u situaciji u kojoj je u više navrata odgađan početak rada javnoovršiteljskeslužbe, koja je konačno i ukinuta, bio izložen stresu, slijedom čega ova jdrugostupanjski sud ocjenjuje da mu temeljem čl. 1100. ZOO, a imajući u vidu da je tužitelj ipak zaposlen kod tuženice kao viši sudski savjetnik te imajući u vidu isplaćenu zadovoljštinu u iznosu od 18.000,00 kn, s tog osnova pripada pravična novčana naknada u visini od 10.000,00 kn, pa je preko iznosa od 10. 000,00 kn do zatraženog iznosa od 250.000,00 kn, odnosno za iznos od 240.000,00 kn, zahtjev tužitelja kao neosnovan, pravilno odbijen.
17.Stoga su neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima u pretežnom dijelu žalbe preocjenjuje okolnosti konkretnog slučaja, smatrajući da nema osnova za dosudu neimovinske štete tužitelju, kao i žalbeni navodi tužitelja kojima također preocjenjuje te okolnosti u odnosu na dosuđenu visinu neimovinske štete jer je, suprotno njihovim navodima sud prvog stupnja dao jasne i dostatne razloge za svoju odluku, koje prihvaća i ovaj sud.
18.Suprotno žalbenim navodima tuženice, odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, kako u osnovu (čl. 154. st. 2. ZPP i čl. 155. st. 1. ZOO), tako i u visini odmjerenih troškova, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12, 103/14, 118/14) jer je prvostupanjski sud uzeo u obzir uspjeh stranaka i kvalitativno i kvantitativno te, sukladno tom uspjehu odmjerio troškove svakoj stranci te u konačnici izvršio prebijanje troškova i tužitelju dosudio iznos koji mu na taj način pripada.
19.Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I i II izreke ove presude.
20.Budući stranke nisu uspjele u žalbenom postupku (čl. 154. st. 1. ZPP), odluka u t. III izreke ove presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. ZPP.
U Zagrebu 29. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović, v.r.
