Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: 81 Gž-4006/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja T. S. iz M., OIB: …, i 2. tužitelja I. S. iz M., OIB: …, koje zastupa punomoćnik M. Ć., odvjetnik u Odvjetničkom društvu L. i dr. iz S., protiv tuženika H. a. d.o.o. Z., OIB: …, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. i 2. tužitelja protiv presude Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-111/2021-39 od 12. kolovoza 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 29. studenog 2022.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba 1. i 2. tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj P-111/2021-39 od 12. kolovoza 2021.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
"1. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima iznos od 450.000,00 kuna uz zakonsku zateznu kamatu na taj iznos od dana podnošenja tužbe pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.
2. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljima trošak ovog postupka sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekući od dana podnošenja tužbe pa do isplate."
II. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 6.250,00 kuna, sve u roku od 15 dana.“
2.Protiv presude žalbu su izjavili 1. i 2. tužitelji iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da ovaj sud pobijanu presudu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
3.Žalba 1. i 2. tužitelja je neosnovana.
4.Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP na koje pazi po službenoj dužnosti, kao niti one na koje ukazuju žalitelji, a također nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.
5.Činjenično stanje je također u potpunosti i pravilno utvrđeno, a svi izvedeni dokazi su od strane prvostupanjskog suda ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.
6.Predmet spora je zahtjev 1. i 2. tužitelja za naknadu stečenog bez osnove te zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.
7.Tužitelji svoj zahtjev temelje na tvrdnji da je tuženik bez pravne osnove stekao dio njihove nekretnine opisane u činjeničnim navodima tužbe, da je na tom dijelu nekretnine izgrađena autocesta, slijedom čega potražuju od tuženika novčanu naknadu u iznosu od 450.000,00 kuna zajedno s pripadajućim zateznim kamatama.
8.U postupku pred sudom prvog stupnja utvrđene su sljedeće odlučne činjenice:
- da su tužitelji bili upisani kao posjednici dijela čestice kat. br. 7824/21 k.o. R., Lj. šuma površine 30 000 m[2] i to svaki u 12/28 dijela, da im je tuženik oduzeo dio nekretnine u površini od 6 000 m[2] i na istoj sagradio autocestu na dionici Z.-R.,
- da je rješenjem Ureda državne uprave u S. d. ž., Služba za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava O. od 1. veljače 2007. prihvaćen prijedlog H. a. d.o.o. Z. za potpuno izvlaštenje zemljišta položenog u k.o. R. označenog kao dio čestice kat. br. 7824/21, nove oznake 7824/106 u površini od 605 m[2] upisanog prava posjeda u katastarskim knjigama za k.o. R. na ime tužitelja,
- da se tuženik nagodbom od 27. rujna 2006. kao korisnik izvlaštenja dijela nekretnine od 605 m[2] obvezao tužiteljima isplatiti naknadu u iznosu od 14.995,00 kn, svakom u 1/2 dijela, u roku od 45 dana.
- da za preostali dio oduzete nekretnine tužitelji potražuju novčanu naknadu u utuženom iznosu jer da im je u tom preostalom dijelu do 6.000 m[2] nekretnine oduzeta bez pravne osnove.
9.Sud prvog stupnja je temeljem provedenih dokaza i utvrđenih činjenica odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev s obrazloženjem da tuženik nije pasivno legitimiran u predmetnoj parnici radi naknade stečenog bez osnove.
10.Pobijana presuda je i po stavu ovog suda pravilna i zakonita, a prigovor promašene pasivne legitimacije osnovan.
11. Polazeći od takvog utvrđenja i činjenična osnova tužbe koji se temelji na navodima tužbe da je preko predmetne zemljišne čestice bez suglasnosti tužitelja kao suvlasnika zemljišta izgrađena autocesta, a da im za to nije isplaćena novčana naknada, pravilno je sud prvog stupnja osnovanim ocijenio tuženikov prigovor promašene pasivne legitimacije. To iz razloga što se tužba ne temelji na institutu naknade štete, već na institutu stjecanja bez osnove reguliranom odredbom čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21- dalje: ZOO) prema kojem je u pogledu pitanja pasivne legitimacije bitno utvrditi tko je u konačnici stekao predmetnu nekretninu.
12. Odredbom čl. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o javnim cestama („Narodne novine“, broj 153/09- dalje: ZID ZJC) izmijenjena je odredba čl. 2. tog Zakona tako da je, između ostalog, propisano kako su javne ceste javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu Republike Hrvatske, dok je izmijenjenom odredbom čl. 3. tog Zakona (čl. 2. ZID ZJC) propisano da se javne ceste upisuju u zemljišne knjige na temelju pravomoćne uporabne dozvole kao javno dobro u općoj uporabi i kao neotuđivo vlasništvo Republike Hrvatske s pravom upravljanja H. a. d.o.o. na autocesti.
13. Prema odredbi čl. 1111. st. 1. ZOO kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.
14. U situaciji kada je na predmetnoj zemljišnoj parceli u suvlasništvu tužitelja sagrađena jedna dionica autoceste, a da im pritom u vrijednosti tog suvlasničkog udjela nije isplaćena naknada, niti je više fizički moguć povrat tog zemljišta preko kojeg prolazi autocesta, tada je, polazeći od sadržaja i smisla prethodno citiranih zakonskih odredbi, suprotno stajalištu žalitelja do stjecanja bez osnove došlo u korist Republike Hrvatske koja je po sili zakona (čl. 2. Zakona o javnim cestama – „Narodne novine“, broj: 180/04, 82/06, 138/06, 146/08, 152/08, 38/09, 124/09, 153/09, 73/10) postala vlasnik zemljišta na kojem je izgrađena autocesta, a ne u korist tuženika koji je po zakonu samo ovlašten upravljati izgrađenom autocestom. U tom se kontekstu stoga neodlučnim ukazuje žalbena tvrdnja žalitelja pozivajući se na u žalbi citirane zakonske odredbe iz čl. 1110. ZOO da upravo tuženik, upravljajući autocestom ostvaruje korist naplatom cestarine.
15.Naime, tuženik bi, kao investitor i izvođač radova bio pasivno legitimiran u parnici za naknadu štete samo uz pretpostavke prema općoj odredbi o odgovornosti za štetu iz čl. 1045. st. 1. ZOO prema kojoj: „Tko drugome prouzroči štetu dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.“ te prema osnovama odštetne odgovornosti prema kojima, da bi postojala odgovornost tuženika za utuženu štetu, morale bi postojati i opće pretpostavke te odgovornosti - štetna radnja i protupravnost štetne radnje (uz subjekta obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročne veze između štetne radnje i štete).
16.Međutim, kako tužitelji svoj zahtjev temelje na institutu stjecanja bez osnove, relevantno je bilo (zbog pitanja pasivne legitimacije) utvrditi tko je u konačnici stekao nekretninu tužitelja (ili prometnicu), obzirom da je u takvoj situaciji taj bio pasivno legitimiran po zahtjevu za vraćanje tako (neosnovano) stečenog ili isplatu tome odgovarajuće protuvrijednosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci Rev-807/16 od 6. listopada 2020.)
17.Stoga ostali istaknuti žalbeni prigovori, u konkretnim okolnostima u kojima je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije, nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude, u parnici za isplatu naknade zbog stjecanja bez osnova, a zbog prelaska nekretnine u vlasništvu tužitelja, bez osnove, u imovinu Republike Hrvatske.
18.Odluka o troškovima parničnog postupka se ne pobija određenim žalbenim razlozima, slijedom čega ovaj sud na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP ne ispituje po službenoj dužnosti primjenu materijalnog prava u dijelu koji se odnosi na tu odluku.
19.Slijedom navedenog je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 29. studenog 2022.
Predsjednica vijeća
Gordana Bošković Majerović, v.r.
