REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Broj: Ppž-11600/2022

Zagreb

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Kristine Gašparac Orlić, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. Z. K., zbog prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“, broj 70/17., 126/19. i 84/21.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. listopada 2022., broj Pp-14973/2022, u sjednici vijeća održanoj 29. studenog 2022.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba okr. Z. K., ukida se pobijana prvostupanjska te se predmet dostavlja prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog prekršajnog suda u Splitu od 18. listopada 2022., broj Pp-14973/2022, proglašen je krivim okr. Z. K. da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, za koji mu je izrečena kazna zatvora u trajanju 45 dana, u koju je, na temelju čl. 40. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), lišenje slobode uračunato kao dva dana zatvora, tako da je okrivljeniku preostala kazna zatvora u trajanju 43 dana i, na temelju čl. 44. st. 2. i 3. Prekršajnog zakona, primijenjena uvjetna osuda na način da se preostali dio izrečene kazne zatvora od 43 dana neće izvršiti ako okrivljenik u roku jedne godine ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna od izrečene ovom uvjetnom osudom. Uz navedenu uvjetnu osudu, okrivljeniku je, na temelju čl. 45. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, izrečena posebna obveza da se, u roku provjeravanja, dužan podvrgnuti odgovarajućem liječenju od ovisnosti o opojnim sredstvima u zdravstvenoj ili drugoj specijaliziranoj ustanovi ili odvikavanju u terapijskoj zajednici.

1.1. Istom presudom, okrivljeniku je, na temelju čl. 13. i 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vezi sa čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona, izrečena zaštitna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve obiteljskog nasilja D. G. i to na udaljenosti manjoj od 50 metara i zabrana uspostavljanja i održavanja veze s bivšom izvanbračnom suprugom D. G. u trajanju od dvije godine, koja mjera se računa od 16. listopada 2022.

1.2. U odnosu na troškove prekršajnog postupka, odlučeno je da je okrivljenik obvezan na naknadu istih u iznosu 500,00 kuna.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika N.

I., zbog bitne povrede odredaba prekršajnog postupka te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da se pobijana presuda preinači na način da se okrivljenik oslobodi od optužbe, a podredno da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno raspravljanje i odluku.

3. Žalba je osnovana.

4. U pravu je okrivljenik kada tvrdi da je u provedenom postupku povrijeđeno načelo kontradiktornosti, a što je, po ocjeni ovog suda, moglo utjecati na presudu, čime je počinjena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.).

4.1. Naime, iz podataka u spisu proizlazi da je okrivljenik uhićen 16. listopada 2022. te da je 17. listopada 2022. predveden na prvostupanjski sud, kada je i ispitan. Iz zapisnika o ispitivanju okrivljenika vidljivo je da je okrivljenik, na upit prvostupanjskog suda kakav stav zauzima prema optužnom prijedlogu i krivnji, izrijekom naveo da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu je stavljen na teret i u tom smislu je iznosio obranu. Iz daljnjih podataka u spisu je vidljivo da je prvostupanjski sud, odmah nakon završetka radnje ispitivanja okrivljenika, ispitao svjedokinju žrtvu nasilja D. G., no iz zapisnika o ispitivanju ove svjedokinje nedvojbeno proizlazi da okrivljenik nije bio nazočan njenom ispitivanju.

4.2. Takvim postupanjem prvostupanjski sud je povrijedio konfrontacijsko pravo okrivljenika, a time i načelo kontradiktornosti, čime je došlo do povrede prava obrane, a što je sve moglo utjecati na pravilnost pobijane presude. Konfrontacijska klauzula označava pravo okrivljenika prema kojem on, barem jednom u postupku, mora imati mogućnost djelotvorno ispitati svjedoka optužbe. I Ustav Republike Hrvatske (čl. 29. st. 2. podst. 6.) i Europska Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (čl. 6. st. 1. t. d), kroz propisano konfrontacijsko pravo, jamče provedbu načela kontradiktornosti. Načelo kontradiktornosti označava, između ostalog, i pravo stranaka da budu nazočne radnjama u postupku i da pri obavljanju tih radnji zastupaju svoje interese i izražavaju svoje stajalište. Navedeno načelo je sastavnica stožernog načela kažnjivih postupaka – prava na pravičan postupak. Osim toga, i odredbom čl. 85. st. 2 Prekršajnog zakona propisano je da se okrivljeniku mora omogućiti da se očituje o svim činjenicama i dokazima koji ga terete i da iznese sve činjenice i dokaze koji mu idu u korist. U ovom prekršajnom postupku, provođenjem dokazne radnje ispitivanja svjedokinje žrtve nasilja D. G., kojoj radnji okrivljenik nije nazočio, nije bila osigurana kontradiktornost postupka odnosno bilo je povrijeđeno konfrontacijsko pravo okrivljenika, a što je sasvim sigurno moglo utjecati na presudu.

4.3. Ovo tim više što je prvostupanjski sud, provodeći radnju ispitivanja svjedokinje žrtve nasilja D. G., izveo i dokaze pregledavanja video snimke s mobitela svjedokinje te čitanja screenshot poruke s njenog mobitela pa je povreda konfrontacijskog prava okrivljenika odnosno povreda načela kontradiktornosti počinjena i u odnosu na ove dokaze.

4.4. Slijedom navedenog, počinjena je bitna povreda odredaba prekršajnog postupka iz čl. 195. st. 2. Prekršajnog zakona, na koju okrivljenik osnovano ukazuje u svojoj žalbi, zbog čega je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje.

5. Iako se ne radi o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, kako to smatra okrivljenik, već o povredi odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, okrivljenik osnovano ukazuje i na nezakonitost pobijane presude u dijelu izrečene zaštitne mjere.

5.1. Naime, prvostupanjski sud je, na temelju čl. 13. i 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji u vezi sa čl. 50. st. 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve obiteljskog nasilja D. G. i to na udaljenosti manjoj od 50 metara i zabrane uspostavljanja i održavanja veze s bivšom izvanbračnom suprugom D. G. u trajanju od dvije godine, koja mjera se računa od 16. listopada 2022. Tako izrečena zaštitna mjera ne postoji ni u Zakonu o zaštiti od nasilja u obitelji, ni u Prekršajnom zakonu. Prvostupanjski sud je, u stvari, izrekao kombinaciju zaštitne mjere iz čl. 16. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji i djelomične mjere opreza iz čl. 130. st. 2. t. 3. Prekršajnog zakona, a mjera opreza ne može biti izrečena presudom, odredivši pritom da tako (nepravilno) izrečena zaštitna mjera teče od dana počinjenja prekršaja, zanemarivši pritom čl. 151. st. 2. Prekršajnog zakona, kojom je propisano da se, ako Prekršajnim zakonom nije određeno drukčije, presude i rješenja izvršavaju nakon što postanu pravomoćna i izvršna.

5.2. Izrekavši zaštitnu mjeru koja, u sadržaju kako je navedeno u izreci pobijane presude, nije propisana ni Prekršajnim zakonom, a ni Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, prvostupanjski sud je prekoračio ovlast koju ima po zakonu i, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo (čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona). Zaštitne mjere, po svom sadržaju i duljini trajanja, strogo su i izričito propisane Prekršajnim zakonom i posebnim zakonima, pa tako i Zakonom o zaštiti od nasilja u obitelji, i iste se moraju izricati upravo onako kako su propisane, a što znači da prvostupanjski sud nema nikakve ovlasti, prilikom izricanja zaštitnih mjera, iste mijenjati na bilo koji način.

6. Nadalje, iako se također ne radi o bitnoj povredi odredaba prekršajnog postupka, kako to smatra okrivljenik, već o povredi odredaba materijalnog prekršajnog prava iz čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona, okrivljenik osnovano ukazuje i na nezakonitost pobijane presude u dijelu izrečene posebne obveze.

6.1. Naime, prvostupanjski sud je okrivljeniku, uz uvjetnu osudu, izrekao i posebnu obvezu iz čl. 45. st. 1. t. 3. Prekršajnog zakona, za koju je, prema izričitoj odredbi čl. 45.a st. 2. Prekršajnog zakona, potreban pristanak počinitelja. Prema podacima u spisu nedvojbeno proizlazi da okr. Z. K. nije dao pristanak za izricanje te posebne obveze pa, dakle, nije bilo ni zakonskih uvjeta za izricanje iste. Stoga je prvostupanjski sud, i u ovom dijelu, prekoračio ovlast koju ima po zakonu i, na štetu okrivljenika, povrijedio materijalno prekršajno pravo (čl. 196. t. 5. Prekršajnog zakona).

7. Iako je prvostupanjsku presudu trebalo ukinuti zbog naprijed navedene bitne povrede odredaba prekršajnog postupka pa ista nije podobna za meritorno ispitivanje u pogledu pravilnosti i potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja, već sada se može reći da okrivljenik osnovano ističe da sadržaj dokaza pregledavanja video snimke s mobitela svjedokinje, kako ga je prvostupanjski sud konstatirao u zapisniku od 17. listopada 2022., ne odgovara dijelu radnji za koje je okrivljenik proglašen krivim, o čemu će prvostupanjski sud voditi računa u ponovnom suđenju.

7.1. Pritom svakako treba navesti da okrivljenik neosnovano tvrdi da je video snimke s mobitela žrtve nasilja D. G. nezakonit dokaz, jer zvučna ili slikovna snimka, sukladno čl. 90. st. 2. t. 1.d) Prekršajnog zakona (isto i čl. 10. st. 2. t. 2. Zakona o kaznenom postupku), predstavlja nezakonit dokaz samo ako se njezinim pribavljanjem povređuje pravo na nepovredivost osobnog i obiteljskog života zajamčeno Ustavom, zakonom ili međunarodnim pravom. Mogućnost upotrebe ove snimke postoji neovisno o tome postoji li obavijest o snimanju i neovisno o znanju i pristanku snimane osobe, jer se okr. Z. K., u trenutku snimanja, nalazio u stubištu stambenog objekta i nakon toga ispred ulaza u zgradu, dakle na mjestima na kojima ne postoji zaštita privatnosti pojedinca odnosno na mjestima gdje se svakom tko se tamo zatekne daje mogućnost da ima uvid u ponašanje okrivljenika pa time i mogućnost da ga se snimi.

8. U ponovnom suđenju, prvostupanjski sud će na odgovarajući način otkloniti istaknutu bitnu povredu odredaba prekršajnog postupka, iznova provesti dokazni postupak te će donijeti novu, na zakonu osnovanu, odluku, u kojoj će navesti jasne razloge o svim odlučnim činjenicama. Pritom će prvostupanjski sud, u slučaju eventualnog donošenja osuđujuće presude i u novom postupku, voditi računa da ne povrijedi načelo zabrane reformatio in peius u dijelu koji se odnosi na izricanje zaštitne mjere, jer zaštitna mjera koju je izrekao ovom presudom ne postoji.

9. Stoga je, na temelju čl. 206. st. 1. Prekršajnog zakona, riješeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 29. studenog 2022.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Rješenje se dostavlja Općinskom prekršajnom sudu u Splitu u 5 ovjerenih prijepisa za spis, okrivljenika, žrtvu nasilja, branitelja i tužitelja.