REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 3581/2019-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Jasenke Žabčić predsjednice vijeća, Ivana Vučemila člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, Dragana Katića člana vijeća i Darka Milkovića člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja I. K., OIB ... , iz M., kojeg zastupa punomoćnik T. S., odvjetnik u D., protiv tuženika B. d.o.o., OIB ... , kojeg zastupa punomoćnica T. N., odvjetnica u Z., radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-1368/2016-2 od 3. travnja 2019. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-798/13-24 od 14. listopada 2016., u sjednici održanoj 29. studenoga 2022.,

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e :

I. Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude kojom je potvrđena prvostupanjska presuda u odluci o glavnom zahtjevu odbija se kao neosnovana.

II. Revizija tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je odlučeno o parničnim troškovima odbacuje se kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno da je tužitelj vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3826 zk. ul. 509 k.o. O. ukupne površine 9.818 m², i to upravo zapadnog i južnog dijela čestice koji sa svoje zapadne strane graniči s čest. zem. 2801,2800, 2810, 2809/2, 2809/1, 2812, a sa svoje južne strane čest. zem. 2811, 3800, 2794, 2792/3, 2792/2 i 2790/1 i koji dio ima površinu od 4.117 m², sve prikazano kosim crtama plave boje i slovom "A" na preglednoj skici izrađenoj od strane ovlaštenog inženjera geodezije S. G. koja je sastavni dio ove presude i na osnovi koje se ima sačiniti odgovarajući geodetski elaborat. Nadalje je točkom II.1. izreke obvezan tuženik trpjeti da se u katastru i zemljišnim knjigama provede parcelacija nekretnine označene kao čest. zem. 3826 zk.ul. 509 k.o. O. ukupne površine 9.818 m², na način da se od iste odvoji zapadni i južni dio te čestice koji sa svoje zapadne strane graniči s čest. zem. 2801, 2800, 2810, 2809/2, 2809/1, 2812, a sa svoje južne strane čest. zem. 2811, 3800, 2794, 2792/3, 2792/2 i 2790/1 i koji dio ima površinu od 4.117 m², sve prikazano kosim crtama plave boje i slovom "A" na preglednoj skici izrađenoj od strane ovlaštenog inženjera geodezije S. G. koja je sastavni dio ove presude i na osnovi koje se ima sačiniti odgovarajući geodetski elaborat i formirati nova katastarska čestica, dok će se površina i oblik ostatka katastarske čestice (čest. zem. 3826 zk. ul. 5609 k.o. O.) utvrditi parcelacijskim elaboratom. Ujedno je točkom II.2. izreke obvezan tuženik trpjeti uknjižbu prava vlasništva na nekretnini iz točaka I. i II.1. izreke ove presude (nakon formiranja iste i evidentiranja u katastarskom operatu i zemljišnim knjigama) na ime tužitelja. Točkom III. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo obvezati tuženika na predaju tužitelju u posjed dijela nekretnine zemljišnoknjižne i katastarske oznake čest. zem. 3826 zk. ul. 509 k.o. O. u površini od 150 m², i to upravo dijela koji je označen zelenom bojom na priloženoj preglednoj skici koja je sastavni dio ove presude, a u naravi zemljište koje se nalazi na predjelu sa stražnje strane objekta izgrađenog na zapadnom dijelu čest. zem. 3826 zk. ul. 509. K.o. O. Odlukom je o parničnom trošku sadržanoj u točki IV. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu 18.372,53 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 14. listopada 2016. do isplate sve prema stopi od 7,88%, a u slučaju promjene prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

2. Drugostupanjskom je presudom odbijena kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkama I., II. i IV.

3. Protiv drugostupanjske presude reviziju podnosi tuženik pobijajući je dijelu u kojem nije uspio pozivom na odredbu članka 382. stavka 1. točke 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP), i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se obje nižestupanjske presude ukinu i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, podredno preinače i u pobijanom dijelu tužbeni zahtjev odbije.

4. Tužitelj nije odgovorio na reviziju tuženika.

5. Revizija je neosnovana.

6. Revizijski je sud, u skladu s ovlaštenjem iz odredbe članka 392.a stavka 1. ZPP, ispitao pobijanu presudu u dijelu koji se pobija revizijom i u granicama razloga određeno navedenih u reviziji.

7. Bez osnove revident ukazuje na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP jer, suprotno revizijskim navodima, pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, njezina je izreka razumljiva, ne proturječi sebi ni svojim razlozima, presuda ima jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, o tim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7.1. U odnosu na revizijski navod prema kojem je izreka presude nerazumljiva jer presudom nije na odgovarajući način opisana nekretnina i da bi presuda morala glasiti "na odgovarajući suvlasnički dio nekretnine", valja odgovoriti da tužitelj nije ni tražio utvrđenje prava suvlasništva (suvlasničkog dijela nekretnine), već je tražio utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine.

7.2. Revidnet ističe i da je pobijana presuda nerazumljiva utoliko što se sud u izreci pozvao na preglednu skicu izrađenu od strane ovlaštenog inženjera geodezije S. G., dok su kao vještaci u ovom predmetu bili imenovani M. M. i Z. N. koji nisu izradili predmetnu skicu, pa da u tom smislu presudom nije precizno određen, opisan i utvrđen dio predmetne nekretnine na koji se odnosi tužbeni zahtjev. Međutim, prema ocjeni revizijskog suda, okolnost da se sud u izreci pozvao na spomenutu skicu ovlaštenog inženjera geodezije S. G., ne čini pobijanu presudu nerazumljivom jer je sud spomenutu skicu cijenio jednako kao i ostale dokaze u postupku, u skladu s odredbom članka 8. ZPP. Pritom osobito valja naglasiti da revident tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima, uključujući i žalbeni postupak, nije prigovarao sadržaju predmetne skice niti skici uopće, odnosno u odnosu na tu skicu nije istakao bilo kakav prigovor. Štoviše, ni nakon provedenog vještačenja po vještacima geodetske struke nije ukazao da bi ova skica uopće, a osobito u bitnom, odstupala od skice vještaka koje je sud u postupku angažirao, odnosno da bi skica koju su izradili sudski vještaci dovela u pitanje sadržaj skice na koju se sud pozvao u izreci.

8. Predmet je postupka utvrđenje prava vlasništva realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. 3826 zk. ul. 509 k.o. O. i trpljenje parcelacije ove nekretnine.

9. Sudovi su u postupku utvrdili da je tužitelj I. K. od M. Ž. još 2002. godine kupio fizički određeni dio čest. zem. 3826 k.o. O. u površini 4.117 m² (koji ugovor bez parcelacije nije podoban za uknjižbu). Nakon kupoprodaje, još 2002., tužitelj je kao kupac stupio u neposredni samostalni i zakoniti posjed tog fizičkog dijela nekretnine te na ime kupoprodaje platio kupoprodajnu cijenu jer je u posjed ušao pri svijesti da mu pripada pravo na posjed tog određenog fizičkog dijela nekretnine navedenog u kupoprodajnom ugovoru. Sudovi su nadalje zaključili da se tužitelj nalazio u posjedu opisanog dijela kat. čest. 3826 k.o. O. i 2005. kada je tuženik po tadašnjem direktoru T. T., sklopio Ugovor o kupoprodaji s M. Ž. za cjelinu prava vlasništva čest. zem. 3826 k.o. O. i uknjižio svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige pri čemu tuženiku kupoprodaja tog fizičkog dijela nekretnine između M. Ž. i tužitelja nije mogla ostati nepoznata. Štoviše, utvrđeno je da je zakonski zastupnik tuženika u to vrijeme dobro znao što kupuje jer mu je prodavatelj rekao da kupuje fizički dio čest. zem. 3826 k.o. O. Osim toga, s obzirom da su svjedoci suglasno iskazivali da je tuženik ušavši u posjed 2005., na određenom fizičkom dijelu nekretnine zatekao tužitelja u posjedu, da su svoje posjede omeđili ogradom i kroz godine koristili svatko svoj dio, sudovi su ocijenili životnim da je tuženik dobro znao činjenicu da je tužitelj već ranije kupio određeni fizički dio nekretnine od M. Ž.. U takvim su okolnostima sudovi na temelju provedenih dokaza zaključili da tuženik nije postupao u dobroj vjeri prilikom uknjižbe cjeline kat. čest. 3826 k.o. O. jer je znao da je izvanknjižni vlasnik određenog fizičkog dijela tužitelj, pa se utoliko ne može opravdano pozivati na stjecanje prava vlasništva povjerenjem u zemljišne knjige.

10. Na temelju naprijed navedenog činjeničnog supstrata sudovi su, imajući na umu utvrđenu činjenicu da je tužitelj bio u samostalnom, istinitom i zakonitom posjedu dijela kat. čest. 3826 k.o. O. u površini 4.117 m² koji dio odgovara skici izmjere dipl. ing. S. G. označenog crtama plave boje i slovom "A", kojem opisu nekretnine i priloženoj skici tuženik nije posebno niti prigovarao, a tuženik tijekom postupka nije dokazao da posjed tužitelja u razdoblju od 2002. pa do 18. rujna 2013. nije bio pošten, ocijenili da je tužitelj temeljem zakona dosjelošću protekom deset godina, dakle najkasnije 2012., stekao pravo vlasništva realnog dijela predmetne nekretnine, sve temeljem odredbe članka 159. stavka 2. u vezi s člankom 160. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 - dalje: ZV).

11. Kada su sudovi utvrdili da je tužitelj bio u kvalificiranom posjedu dijela predmetne nekretnine u potrebnom trajanju, tada su pravilno primijenili materijalno pravo, i to odredbe članaka 159. i 160. ZV, prihvaćanjem tužbenog zahtjeva u točki I. izreke. Naime, navedene zakonske odredbe upravo propisuju uvjete za dosjedanje, odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Prema odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP, dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Odredbom je članka 159. stavka 2. ZV propisano da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjeda. Prema odredbi članka 18. stavka 1. ZV, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), dok je prema stavku 2. istog članka posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a pošten je, prema stavku 3. članka 18. ZV, ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed.

12. Kako su sudovi u okolnostima konkretnog slučaja utvrdili sve pravno odlučne činjenice potrebne za stjecanje prava vlasništva tužitelja na predmetnoj nekretnini dosjelošću, pravilno su primijenili materijalno pravo prihvaćanjem tužbenog zahtjeva. U tom smislu nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

13. Što se tiče prihvaćanja tužbenog zahtjeva iz točke II. izreke, ono je u skladu s pravnim shvaćanjem ovog suda izraženim u brojnim odlukama, primjerice Rev x 1075/12 od 29. siječnja 2014. i Rev x 1031/2015-9. studenoga 2016. prema kojima za stjecanje prava vlasništva na dijelu nekretnine nije potreban parcelacijski niti geodetski elaborat koji bi bio potvrđen od nadležnog Ureda za katastar jer je odredbom članka 161. stavka 1. točke 3. Zakona o prostornom uređenju ("Narodne novine" broj 153/13, 65/17, 114/18, 39/18 i 98/19 - dalje: ZPU), između ostalog, predviđeno da se parcelacija neizgrađenog građevinskog zemljišta može provoditi na temelju sudske presude o utvrđivanju prava vlasništva zemljišta i izvan uvjeta koje propisuje odredba članka 160. stavka 1. ZPU, odnosno da nije potrebno da je takva parcelacija i geodetski elaborat potvrđena i odobrena od nadležnog ureda za katastar.

14. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih je revizija izjavljena, reviziju je tuženika temeljem odredbe članka 393. ZPP valjalo odbiti kao neosnovanu i presuditi kao u točki I. izreke.

15. U odnosu na reviziju protiv odluke o parničnom trošku sadržane u pobijanoj presudi, valja istaći da je na odjelnoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 16. studenoga 2015. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem "pravomoćno rješenje o trošku parničnog postupka nije rješenje protiv kojeg bi bila dopuštena revizija." Naime, rješenje drugostupanjskog suda o troškovima parničnog postupka po svojoj pravnoj naravi nema značaj rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP protiv kojeg je dopuštena revizija jer se zahtjevom za naknadu parničnih troškova sadržanim u tužbi, parnični postupak ne pokreće, niti se donošenjem rješenja o parničnim troškovima, postupak iniciran tužbom završava. Okolnost da je odluka o parničnim troškovima (sadržajno rješenje - članak 129. stavak 5. ZPP) sadržana u presudi, ne daje joj značaj rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP u smislu da se njome pravomoćno završava postupak. S druge strane, parnični su troškovi izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka iniciranog tužbom i u njoj istaknutom zahtjevu (članak 151. stavak 1. ZPP) o kojem odlučuje sud odlukom (presudom ili rješenjem) i kojom se završava postupak pred tim sudom (članak 164. stavak 1. i 2. ZPP), pri čemu rješenje o parničnim troškovima sadržano u takvoj odluci ne stječe svojstvo rješenja iz članka 400. stavka 1. ZPP.

16. Polazeći od prethodno navedenog, valja zaključiti da u ovom slučaju nema pretpostavki iz odredbe članka 400. stavka 1. ZPP za dopuštenost revizije protiv rješenja o parničnim troškovima sadržanim u pobijanoj presudi, zbog čega je u tom dijelu reviziju tuženika trebalo odbaciti kao nedopuštenu. Stoga je odlučeno kao u izreci rješenja.

Zagreb, 29. studenoga 2022.

Predsjednica vijeća:

Jasenka Žabčić, v.r.